- 1 -              Rev 2430/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2430/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. P. iz P., OIB: … , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. M. i Z. L. M. u Z., protiv prvotuženika S. B. iz M., OIB: … , drugotuženice S. B. iz M., OIB: … i trećetuženika E. B. iz M., OIB: … , koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. H. i M. H. u O., radi utvrđenja ništetnosti upisa i pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1785/16-5 od 15. ožujka 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji broj P-4023/15-3 od 7. kolovoza 2015. i dopunsko rješenje istog suda poslovni broj P-4023/15 od 2. siječnja 2018., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Odbija se revizija tužitelja P. P. u odnosu na dio rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1785/16-5 od 15. ožujka 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-4023/15-3 od 7. kolovoza 2015. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbačena tužba tužitelja.

 

              II. Odbacuje se kao nedopuštena revizija tužitelja P. P. u odnosu na dio rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1785/16-5 od 15. ožujka 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-4023/15-3 od 7. kolovoza 2015. u dijelu pod točkom I. izreke, te dopunsko rješenje istog suda poslovni broj P-4023/2015 od 2. siječnja 2018. kojim je odlučeno o parničnom trošku.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I – Odbija se prijedlog tužitelja za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka u ovom predmetu Općinskog suda u Opatiji posl.br. predmet posl.br. Z-1966/13.

II – Tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari se odbacuje."

 

1.1. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem odlučeno je:

 

"Dopunjuje se rješenje ovog suda posl.br. 83 P-4023/15-3 od 7. kolovoza 2015.g. na način da se iza točke II izreke rješenja dodaje točka III koja glasi:

"Nalaže se tužitelju P. P. da tuženicima S. B., S. B. i E. B. naknadi troškove ovog postupka u iznosu 15.750,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"Odbijaju se žalbe tužitelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji broj P-4023/15-3 od 7. kolovoza 2015. i dopunsko rješenje broj P-4023/2015 od 2. siječnja 2018.

 

3. Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se usvoji revizija i ukine pobijano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i dopunsko prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužitelja je neosnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i to samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno navodima koje sadržano ističe tužitelj, sud drugog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih iskaza ili zapisnika te se pobijano rješenje može ispitati.

 

7.1. Revident osporava pravilnu primjenu čl. 8. ZPP i to na način da iznosi svoju ocjenu dokaza. Međutim prvostupanjski sud je ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud, pa stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju i nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, koju sadržajno iznosi tužitelj.

 

7.2. Nadalje, suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, koju sadržajno ističe tužitelj, jer je drugostupanjski sud ocijenio one žalbene navode koji su bili odlučni za donošenje drugostupanjskog rješenja.

 

7.3. U odnosu na revizijske navode tužitelja u kojima iznosi činjenice, upušta se u ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja i iznosi vlastiti zaključak u pogledu dokaza i iznosi vlastite zaključke u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične navode koje revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.4. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji revident ukazuje u reviziji.

 

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su ništavi i da ne proizvode pravni učinak - upis prava vlasništva u z.k.ul. 180, 1022 i 1027 k.o. M. pod brojem Z-766/13 temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 12. veljače 2013. i aneksa tog ugovora od 12. veljače 2013. u korist trećetuženika, te upisi brisanja provedeni pod brojem Z-711/13 od 12. veljače 2013., pod brojem Z-4986/08 od 26. rujna 2008. i pod brojem Z-2548/12 od 13. ožujka 2012., što su prvo do trećetuženici dužni priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama izvrši - upis brisanja prava vlasništva u korist trećetuženika provedenog pod brojem Z-766/13 od 12. veljače 2013. i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u korist prethodno upisanih prvo i drugotuženika kao (su)vlasnika, upis zabilježbe ovrhe pod brojem Z-4986/08 od 26. rujna 2008. i zabilježbe dosude nekretnina pod brojem Z-2548/12 od 13. ožujka 2012. u korist tužitelja te da se odredi provedba tih upisa u zemljišnim knjigama.

 

8.1. Predmet postupka je i eventualno kumulirani zahtjev tužitelja da ugovor o darovanju nekretnina od 12. veljače 2013., koji je sklopljen između prvo i drugotuženika kao darovatelja i trećetuženika kao obdarenika i ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem OV-682/12 od 12. veljače 2013., gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine u iznosu od 65.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti s kamatom tekućom od 5. siječnja 2006. do isplate, troškova iz rješenja o ovrsi Općinskog suda u Opatiji broj Ovr-436/08-2 od 25. rujna 2008. u iznosu od 11.196,90 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. rujna 2008. do isplate i ostalih troškova iz tog postupka u iznosu 39.551,10 kn sa zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2012. do isplate, troškova parničnog postupka iz predmeta Općinskog suda u Rijeci broj P-2686/10 u iznosu od 12.980,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2011. do isplate i da je trećetuženik dužan dopustiti da tužitelj navedeno potraživanje namiri prodajom nekretnina upisanih u z.k.ul. 180, 1022 i 1027 k.o. M.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da su tužitelj i L. K. 5. siječnja 2006. sklopili ugovor o namjenskom zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama prvo i drugotuženika radi osiguranja zajma u iznosu od 65.000,00 EUR, te da je rješenjem suda broj Z-1073/06 od 17. ožujka 2006. dopušten upis uknjižbe zajedničkog založnog prava na nekretninama upisanim u z.k.ul. 180, 1022 i 1227 k.o. M. u (su)vlasništvu prvo i drugotuženika;

- da je u ovršnom predmetu broj Ovr-436/08 doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi od 25. rujna 2008. kojim je određena ovrha na nekretninama prvo i drugotuženika u korist tužitelja, da je provedena dražba i da su nekretnine dosuđene tužitelju;

- da je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2103/10 od 23. veljače 2012. preinačeno rješenje suda broj Z-1073/06 od 17. ožujka 2006. na način da je odbačen prijedlog za upis založnog prava, te je naloženo brisanje provedenog upisa pobijanim rješenjem, uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedenog upisa i brisanje zabilježbe žalbe;

- da je u provedbi rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2103/10 od 23. veljače 2012. rješenjem zemljišnoknjižnog referenta broj Z-2923/12 od 5. veljače 2013., osim naloženog brisanja upisa, izvršeno i brisanje upisa zabilježbe ovrhe pod brojem Z-4986/08 i zabilježbe dosude nekretnine pod brojem Z-2458/12;

- da su tuženici sklopili 12. veljače 2013. ugovor o darovanju i aneks ugovora, kojim su prvo i drugotužnici darovali trećetuženiku nekretnine upisane u z.k.ul. 180, 1022 i 1227 k.o. M., te je izvršen upis prava vlasništva trećetuženika temeljem tog ugovora u predmetu broj Z-766/13;

- da je po žalbi izjavljenoj protiv rješenja zemljišnoknjižnog referenta broj Z-2923/12 od 5. veljače 2013. zemljišnoknjižni sudac donio rješenje broj Z-1966/13 od 16. travnja 2013., kojim je preinačio pobijano rješenje na način da je odredio brisanje svih upisa provedenih temeljem rješenja broj Z-2923/12 od 5. veljače 2013., osim upisa brisanja uknjižbe založnog prava (Z-1073/06) i brisanja zabilježbe žalbe (Z-5775/09), te je odredio uspostavu zemljišnoknjižnog stanja prije izvršenog upisa na način da je izvršen upis brisanja prava vlasništva trećetuženika provedenog pod brojem Z-766/13, upis prava (su)vlasništva prvo i drugotuženika, upis zabilježbe ovrhe (Z-4986/08) i zabilježbe dosude nekretnine (Z-2548/12):

- da su prvo i drugotuženici izjavili žalbu protiv rješenja broj Z-1966/13 od 16. travnja 2013. koji u trenutku donošenja rješenja suda nije pravomoćno okončan.

 

9.1. Na temelju navedenih utvrđenja sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su ocijenili da je tužitelj u trenutku podnošenja tužbe imao pravni interes za utvrđenje ništetnosti upisa provedenih rješenjem suda broj Z-2923/12 od 5. veljače 2013., s obzirom da se taj upis reflektirao na njegovo pravo stečeno u ovršnom postupku kao ovrhovoditelja na namirenje tražbine na nekretninama prvo i drugotuženika, koje je bilo upisano zabilježbom ovrhe i zabilježbom dosude nekretnina. Međutim, sudovi su ocijenili da je pravni interes tužitelja otpao donošenjem rješenja zemljišnoknjižnog suca u predmetu Z-1966/13. To stoga što je provedbom tog rješenja uspostavljeno zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije nezakonitog upisa provedenog rješenjem Z-2923/12 od 5. veljače 2013. – brisanjem svih upisa kojima je bilo povrijeđeno pravo tužitelja rješenjem broj Z-2923/12 od 5. veljače 2013., nakon čega je tužitelj ostvario daljnju potpunu pravnu zaštitu pravomoćnošću rješenja o dosudi nekretnina broj Ovr-436/08 od 12. ožujka 2012. (jer je pravomoćnošću te sudske odluke tužitelj stekao pravo vlasništva na nekretninama prvo i drugotuženika), a koje pravo vlasništva na dosuđenim nekretninama je i uknjiženo na tužitelja u predmetu broj Z-5776/13 od 2. listopada 2013. te su brisani svi upisi i tereti koji su prestali njihovom prodajom, a nekretnine su predane u posjed tužitelju.

 

9.2. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 288. st. 2. ZPP potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba u ovom predmetu zaključujući da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj više nema pravni interes, s obzirom da tužitelj osnovnim tužbenim zahtjevom i pod pretpostavkom osnovanosti zahtjeva, ne može ostvariti veću i povoljniju korist od one koju je ostvario donošenjem naprijed navedenih rješenja.

 

9.3. Pri tom su sudovi, glede eventualno kumuliranog zahtjeva kojim tužitelj pobija pravne radnje tuženika radi namirenja tražbine i zahtjeva trpljenje trećetuženika da se namiri prodajom nekretnina, ocijenili da i u odnosu na taj zahtjev tužitelj nema pravni interes, s obzirom da tužitelj više nema tražbinu prema tuženicima.

 

10. Tužitelj u reviziji ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da se o pravnom interesu prosuđuje u času podnošenja tužbe, a ne u času donošenja odluke, a da je on imao pravni interes u času podnošenja tužbe, te da ga ima sve dok ne bude pravomoćno odlučeno o žalbi tuženika protiv rješenja Z-1966/13 od 16. travnja 2013, jer postoji opasnost brisanja upisa iz rješenja Z-1966/13.

 

11. Prije svega valja reći da određena osoba ima pravni interes na podnošenje tužbe za utvrđenje ako od ishoda sudskog postupka očekuje određenu konkretnu pravnu korist koju ne može na neki drugi svrsishodan način ostvariti.

 

12. Naime, postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe na utvrđenje pozitivna je procesna pretpostavka u smislu čl. 288. st. 2. ZPP i kada ona ne postoji tužba se odbacuje kao nedopuštena.

 

13. Stoga, u situaciji kada je utvrđeno da je donošenjem rješenja zemljišnoknjižnog suca u predmetu Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Z-1966/13 od 16. travnja 2013. uspostavljeno zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije nezakonitog upisa provedenog rješenjem Z-2923/12 od 5. veljače 2013. – brisanjem svih upisa kojim je bilo povrijeđeno pravo tužitelja rješenjem broj Z-2923/12, a čiju pravnu zaštitu tužitelj traži predmetnom tužbom, te u situaciji kada je tužitelj ostvario i daljnju potpunu pravnu zaštitu pravomoćnošću rješenja o dosudi nekretnina kojim je stekao pravo vlasništva na nekretninama prvo i drugotuženika, na kojima je i uknjiženo pravo vlasništva u korist tužitelja, te su brisani svi upisi i tereti koji su prestali njihovom prodajom (rješenjem poslovni broj Z-5776/13 od 2. listopada 2013.), te su nekretnine predane u posjed tužitelju, to je i prema pravnom shvaćanju ovog suda drugostupanjski sud pravilno postupio kada je primjenom odredbom čl. 288. st. 2. ZPP potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba tužitelja.

 

13.1. To stoga što tužitelj tužbenim zahtjevom i pod pretpostavkom osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva ne može ostvariti veću i povoljniju korist od one koju je ostvario naprijed navedenim rješenjem broj Z-1966/13 od 16. travnja 2013., kao i pravomoćnošću rješenja o dosudi nekretnina broj Ovr-436/08 od 12. ožujka 2012., te provedbom upisa prava vlasništva u korist tužitelja u predmetu broj Z-5776/13 od 2. listopada 2013.

 

13.2. Pri tom treba reći da su neosnovani revizijski navodi tužitelja da se o pravnom interesu prosuđuje u času podnošenja tužbe, a ne u času donošenja odluke, s obzirom da pravni interes za isticanje deklaratornog zahtjeva mora postojati sve do zaključenja glavne rasprave, pa stoga, kad nakon podnošenja tužbe za utvrđenje pravni interes za takvu zaštitu prestane postojati, sud će tu tužbu odbaciti. Navedeno upućuje da sud postojanje pravnog interesa može provjeravati sve do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.

 

14. U odnosu na navode revizije kojima tužitelj drugačije ocjenjuje provedene dokaze i iznosi drugačije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda u pogledu postojanja pravnog interesa za vođenjem predmetnog parničnog postupka, treba reći da se zapravo radi o činjeničnim prigovorima koji nisu od značaja u revizijskom stupnju postupka s obzirom da reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. ZPP).

 

15. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

 

16. Nadalje, revizija tužitelja protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za prekid postupka te kojim je odlučeno o parničnim troškovima je nedopuštena.

 

17. Prema odredbi čl. 382. st. 1. i 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude. Iznimno, prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP, stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

 

18. Naime, rješenjem kojim se odlučuje o prekidu postupka, bilo da se prihvaća prijedlog za prekid postupka ili se prijedlog odbija, kao što je to u konkretnom slučaju, postupak se pravomoćno ne završava. Prema tome, u smislu odredbe iz čl. 400. st. 1. ZPP revizija protiv takvih rješenja nije dopuštena jer tim rješenjem postupak nije pravomoćno završen.

 

19. Stoga je valjalo u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom II. izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 400. u svezi sa čl. 392. ZPP.

 

20. Također, ni pravomoćno dopunsko rješenje kojim je odlučeno o parničnim troškovima nije rješenje kojim je postupak pravomoćno završen u smislu citirane odredbe. U odnosu na dopuštenost revizije tužitelja protiv rješenja o parničnim troškovima je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

20.1. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

 

21. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja i u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 15. veljače 2023.

 

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

              mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.