Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj -1678/2022-2

 

 

 

 

Poslovni broj -1678/2022-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, u pravnoj stvari tužitelja Č. P. d.o.o., P., OIB:....., zastupanog po punomoćniku H. B. odvjetniku iz O. protiv tuženika D. Č., ...., L.OIB:..., rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj PI-552/2022-2 od 2. studenog 2022., 15. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj PI-552/2022-2 od 2. studenog 2022.

 

II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

  1.               Pobijanim rješenjem prvostupanjski se sud proglasio nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari te je odbacio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

 

2.               Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

  1.               Žalba nije osnovana.

 

  1.               Prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 381. ZPP-a.

 

  1.               Tužitelj je prvostupanjskom sudu podnio protiv tuženika tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave, sve u smislu odredbe članka 446. stavaka 2. i 3., navodeći da se tražbina tužitelja odnosi na dospjelo potraživanje u novcu koje se dokazuje vjerodostojnom ispravom, a da pravni interes za izdavanje platnog naloga postoji iz razloga jer tuženik prebiva u inozemstvu.

 

  1.               U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski se sud pozvao na odredbu članka 18. stavak 1. i 2. Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba) kojom je odredbom u stavku 1. propisano da potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil ili, neovisno o domicilu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil. Odredbom istog članka stavka 2. Uredbe propisano je da druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil. Odjeljkom IV. Uredbe u koji ulaze prethodno citirane odredbe definirana je nadležnost za potrošačke ugovore.

 

7.               Naime, radi se o posebnoj odredbi o nadležnosti koja se odnosi na sporove u kojima je jedna strana potrošač.

 

  1.               Sukladno stajalištu ovog suda pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da u ovom sporu tuženik ima status potrošača budući da tužitelj traži isplatu na ime neplaćene naknade za odvoz kućnog otpada koju je tuženik u obvezi plaćati kao vlasnik nekretnine na otoku P. na adresi V., U.P. ..., P..

 

  1.               Dakle, kako u predmetnom slučaju obveza tuženika proizlazi iz potrošačkog ugovora (ugovora o korištenju komunalne usluge), a tuženik ima domicil u L., to je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 18. stavka 2. Uredbe i odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

 

10.               Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

 

11.               Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 154. stavka 1. i članka 381. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

 

U Rijeci 15. veljače 2023.

 

Sudac

 

Larisa Crnković

                                                                                     

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu