- 1 -              Rev 1308/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1308/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljice) I. I., OIB ... iz L., koju zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u L. protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženika) R. I., OIB ... iz L., kojeg zastupaju punomoćnice I. Z. i I. Z. B., odvjetnice u Z. odvjetničkom uredu u L., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ob-190/2017-3 od 13. studenoga 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Labinu poslovni broj P Ob-120/2016 od 22. svibnja 2017., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ob-190/2017-3 od 13. studenoga 2018. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

„I Odbacuje se tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice od 21. studenog 2016. godine koji glasi:

„Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika čini osobno vozilo marke R. C., reg. oznake PU-..., ulog od 20.000,00 eura po ugovoru, glede kuće u T., Španjolska te udio svakog bračnog druga u toj stečevini iznosi ½ dijela.“

 

2. Prvostupanjskom presudom u točki II. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice te je naloženo tuženiku-protutužitelju da tužiteljici isplati iznos od 75.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate. U točki III. odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 225.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki IV. djelomično je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim je utvrđeno u točki 1.da bračnu stečevinu stranaka predstavljaju dugovi po kreditu P. b. Z. d.d. broj ugovora 9016476559 koji ugovor je zaključen dana 2.5.2012. U točki 2. protutužena je dužna na ime dospjelih i plaćenih rata po kreditu kod P. d.d. broj ugovora 9016476559 isplatiti protutužitelju iznos od 71.601,73 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki V. u preostalom dijelu odbijen je zahtjev tuženika-protutužitelja kojim se utvrđuje da bračnu stečevinu stranaka predstavljaju dugovi po kreditu E. b., ugovor o kreditu E. b. broj 2402006-1031262160/51404607-5104204161 od 12. siječnja 2009., te dugovi po kreditu Z. b. broj kredita 7104370302, te je odbijen zahtjev da je protutužena dužna na ime dospjelih i plaćenih rata po kreditu E. b. d.d. broj kredita 5104204161 isplatiti protutužitelju iznos od 93.712,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske odluke te je odbijen zahtjev kojim je protutužena dužna platiti protutužitelju iznos od 25.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja protutužbe pa do isplate. U točki VI. odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

3. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

„I Djelomično se prihvaćaju žalbe stranaka pa se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Labinu poslovni broj P Ob-120/2016 od 22. svibnja 2017. djelomično preinačuje i u tom dijelu sudi:

1. Razvrgava se suvlasništvo stranaka na osobnom vozilu na način da to vozilo (marke R. K. registarske oznake PU ...) pripada u cijelosti tuženiku R. I. a njemu se nalaže isplatiti tužiteljici I. I. vrijednost njezina udjela (1/2) u iznosu od 64.500,00 (šezdesetčetiritisućepetsto) kuna zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja 22. svibnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana, dok se odbija preostali dio tužiteljičina zahtjeva za razvrgnuće isplatom u iznosu od 75.000,00 kuna i zahtjev za utvrđenje da u bračnu stečevinu spada i novčani iznos od 25.000,00 eura.

 

2. Nalaže se tužiteljici I. I. isplatiti tuženiku R. I. iznos od ukupno 135.264,13 kuna (stotridesetpettisućadvjestošezdesetčetirikuneitrinaestlipa) zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos od po 2.076,50 kuna mjesečno (ukupno 35.300,50 kuna) teku svakomjesečno počevši od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2017. pa do isplate, a na preostali iznos (ukupno 99.963,63 kune) od presuđenja 22. svibnja 2017. do isplate  po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

II U preostalom se dijelu žalbe odbijaju kao neosnovane te se potvrđuje rješenje u cijelosti a presuda u preostalom dijelu u pogledu tužiteljičina zahtjeva za razvrgnuće isplatom iznosa od 160.500,00 kuna i tuženikova zahtjeva za isplatu iznosa od 55.049,78 kuna te preostalog zahtjeva za plaćanje zateznih kamata, kao i u pogledu odluke o parničnim troškovima.

III Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.“

 

4. Protiv drugostupanjske presude, reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP-a) podnijela je tužiteljica zbog bitnih povredi odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Revizijski sud je pobijanu presudu sud drugog stupnja ispitao u smislu odredbe  članka 392.a stavka 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje da u bračnu stečevinu stranaka ulazi osobno vozilo marke R. K., ulog od 20.000,00 eura na temelju ugovora o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine apartmana na T. u Španjolskoj (tzv. time-sharing) i iznos od 25.000,00 eura stečen po osnovi ugovora o kreditu sklopljenog u P., te na temelju tih utvrđenja postavlja zahtjev za isplatu iznosa od 300.000,00 kn, a potom i protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 25.000,00 kn sa zateznim kamatama, iznosa od 71.601,73 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose dospjele u razdoblju od 6. lipnja 2013. do 30. prosinca 2016. te iznos od 93.712,18 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose dospjele u razdoblju od 2. travnja 2013. do 18. kolovoza 2016. po osnovi obveze iz triju kredita koje je otplatio ili još uvijek otplaćuje samo tuženik nakon prestanka bračne zajednice.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudom utvrđene su slijedeće činjenice:

- za vrijeme trajanja braka (od 3. veljače 2002. do travnja 2013.) stranke su stekle osobno vozilo marke R. K. registarske oznake PU ...  i pravo na vremenski ograničeno pravo korištenja nekretnine – apartmana na T. u Španjolskoj (tzv. time-sharing) koje su platile 20.000,00 eura kao zajedničku imovinu te su obje stranke u dokumentaciji navedene kao ovlaštenici toga prava

- osobno vozilo kupljeno je 2009. za iznos od 258.000,00 kuna sredstvima ostvarenima kod kredita Zagrebačke banke d.d. (u iznosu od 180.000,00 kuna) i dijela kredita E. b. (10.000,00 eura) koji je ukupno iznosio 25.000,00 eura iz kojega je banci isplaćen depozit od 2.500,00 kuna kao instrument osiguranja vraćanja, dok je ostatak kredita utrošen za troškove bračne zajednice te da je osobno vozilo u posjedu tuženika

- za vrijeme trajanja braka 2. svibnja 2012. podignut je na ime tuženika i kredit kod P. u iznosu od 25.000,00 eura (korisnik kredita je tuženik a solidarni jamac V. B.) od kojega su pola iznosa stranke dale vjenčanom kumu I. B. koji je tuženiku rekao da će mu taj novac vratiti ali mu ništa nije vratio, dok je ostatak kredita utrošen na plaćanje doprinosa za tuženikovo zdravstveno i mirovinsko osiguranje (oko 40.000,00 kuna) i na tekuće potrebe bračne zajednice

- tuženik je za vrijeme trajanja braka bio zaposlen kao pomorac i na taj način ostvarivao sve prihode domaćinstva (tužiteljica nije radila) kojima je gotovo u cijelosti (5.400,00 eura mjesečno) raspolagala tužiteljica i bila je u obvezi iz tih sredstava plaćati sve troškove domaćinstva te doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje za tuženika

- tužiteljica je raspolagala tuženikovom plaćom i u razdoblju od prosinca 2012. do travnja 2013. kada je tuženik bio odsutan iz L. (na brodu) i redovito primao mjesečnu plaću na račun kojim je raspolagala tužiteljica koja je u tom razdoblju potrošila 27.000,00 eura

- tuženik je nakon prestanka bračne zajednice nastavio sam otplaćivati sve kredite pa je na ime kredita kod Z. b. platio 50.000,00 kuna prije podnošenja protutužbe (5. studenog 2013.), a na ime ostalih kredita do zaključno kolovoza odnosno prosinca 2016. iznos od ukupno 330.627,91 kune (po kreditu E. b. do zaključno 16. kolovoza 2016. iznos od 187.427, 36 kuna i prijevremenom otplatom  po kreditu P. do zaključno prosinca 2016. iznos od 143.203,46 kuna).

 

10. Sud prvog stupnja ocijenio je osnovanim dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatom iznosa od 75.000,00 kn na ime uloga od 20.000,00 eura na temelju ugovora  o tzv.  time-sharingu (jer je pravomoćno utvrđeno da je udio tužiteljice u tom ugovoru 10.000,00 eura), dok je u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na isplatu njenog udjela glede predmetnog vozila te dijela kojim traži da joj tuženik isplati 25.000,00 eura po osnovi kredita ostvarenog kod P. b. ocijenio da je isti neosnovan, dok je tuženikov zahtjev prihvaćen u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 71.601,73 kn (po osnovi kredita ostvarenog kod P. b.), dok je u odnosu na zahtjeve kojima potražuje povrat iznosa ostvarenog po kreditima kod E. b. d.d. i Z. b. d.d. njegov zahtjev odbijen kao neosnovan. Zahtjev tužiteljice je odbijen u preostalom dijelu iz razloga jer je utvrđeno da je predmetno vozilo kupljeno kreditima koji su ostvareni za vrijeme trajanja bračne zajednice kod Z. b. d.d. i E. b. d.d. te je nakon prestanka bračne zajednice tuženik nastavio sam otplaćivati kredite tj, otplatio je kredit kod Z. b. d.d., ali je nastavio otplaćivati kredit kod E. b. d.d., a obzirom je osobno vozilo ostalo u posjedu tuženika sud zaključuje da je pravično da zahtjev tužiteljice za isplatu polovine vrijednosti osobnog vozila bude odbijen, kao i protutužbeni zahtjev tuženika kojim potražuje isplatu polovine kredita isplaćenog Z. b. i polovine iznosa dospjelih i isplaćenih rata kredita kod E. b., a sve iz razloga jer stranke nisu uspjele postići nagodbu u ovom postupku niti sporazum o diobi bračne stečevine u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dok je za kredit ostvaren kod P.-a utvrđeno da je isti utrošen za vrijeme trajanja bračne zajednice i za potrebe bračne zajednice.

 

11. Sud drugog stupnja djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu, primjenom odredbi članka 373.a ZPP-a te je razvrgnuo suvlasničku zajednicu na osobnom vozilu, odredio je da vozilo ostane u posjedu tuženika, procijenio je vrijednost vozila u trenutku prestanka bračne zajednice (na iznos od 129.000,00 kuna) te je tužiteljici naložio isplatu iznosa od 64.500,00 kn tuženiku (50% vrijednosti vozila) sa zateznim kamatama. U odnosu na ulog po ugovoru o time-sharingu zaključak je drugostupanjskog suda da nisu ostvarene pretpostavke za diobu isplatom, a ni za diobu po ekvivalentu uzimajući u obzir potrebe stranaka. Nadalje, zaključak je drugostupanjskog suda da tužiteljica ima pravo na isplatu polovine mjerodavne vrijednosti osobnog vozila ali ima i obvezu plaćanja po osnovi kredita iz kojih su sredstva iskorištena za kupnju tog vozila, a i obvezu plaćanja po osnovi kredita koji su utrošeni za tekuće potrebe bračne zajednice. Drugostupanjski sud nalazi da je tužiteljica dužna vratiti iznos od 25.000,00 kn po osnovi kredita ostvarenog kod P. (jer je tuženik nakon prestanka bračne zajednice platio iznos od 50.000,00 kn po osnovi tog kredita), te iznos od 74.963,63 kn po osnovi kredita kod E. b. d.d. (nakon prestanka bračne zajednice plaćen je iznos od 187.427,36 kn, pa se radi o polovici tog iznosa umanjenog za polog od 18.750,00 kn).  U odnosu na treći kredit, ostvaren kod P. b. d.d. u iznosu od 25.000,00 eura, zaključak je drugostupanjskog suda da iznos od 12.500,00 eura koji je pozajmljen trećoj osobi i nije vraćen, ne predstavlja bračnu stečevinu, dok je preostali iznos djelomično utrošen za plaćanje doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a u preostalom dijelu za potrebe bračne zajednice, pa je tužiteljica po toj osnovi dužna vratiti tuženiku iznos od 35.300,50 kuna.

 

12. Drugostupanjska presuda sadrži bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, što je čini nerazumljivom i ne može se ispitati u dijelu u kojem je drugostupanjski sud odlučio o zahtjevu za razvrgnuće suvlasništva na osobnom automobilu, jer takav zahtjev tužiteljica u tijeku postupka nije postavila. Tužiteljica je postavila obvezno pravni zahtjev za isplatu, a ne stvarno pravni zahtjev za razvrgnuće suvlasništva na osobnom automobilu. Nadalje, nerazumljiva je i u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatu iznosa od 64.500,00 kn tužiteljici na ime polovine vrijednosti osobnog automobila, a istovremeno obvezuje tužiteljicu na obvezu plaćanja tuženiku po osnovi kredita koja sredstva su iskorištena za kupnju tog vozila. Iz sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je tužiteljica dužna platiti tuženiku iznos od 25.000,00 kuna (po osnovi kredita kod Z. b.) koji je utrošen za kupnju vozila te iznos od 74.963,63 kn (po osnovi kredita kod E. b.), od kojih se taj iznos djelomično odnosi na vraćanje sredstava utrošenih za kupnju vozila a djelomično za potrebe bračne zajednice, pa nije razvidno koji ukupni iznos je tužiteljica dužna vratiti po osnovi sredstava za kupnju vozila, a koji iznos su sredstva utrošena za potrebe bračne zajednice.

 

12.2. Sve navedeno, potrebno je ponovno razmotriti, posebice imajući u vidu i pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo u odluci broj Rev x-30/2008 od 12. studenoga 2008. koje glasi:

 

„Naime, bez obzira na to tko je od bračnih drugova otplaćivao dospjele rate za kupnju stana, otplata rate predstavlja zajedničku obvezu, pa prestanak bračne zajednice i razvod braka ne mijenja odnose proistekle iz te obveze. Ona strana koja je umjesto druge isplatila dug sasvim ili djelomično ima pravo tražiti od druge da joj namiri ono što je bila dužna učiniti, dakle obveznopravnim zahtjevom, a ne namirenjem da se mijenja stvarnopravni odnos tj. da bi time došlo do povećanja njezinog udjela za zajedničkoj imovini.“

 

13. Kako je drugostupanjski sud počinio ranije navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je ukinuti drugostupanjsku odluku, temeljem odredbe članka 394. stavka 1. ZPP-a, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Zagreb, 15. veljače 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.