1

Poslovni broj: Gž R-744/2022-4

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-744/2022-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Crnković, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Pražić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Ć. iz Z., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku M. I., odvjetniku u Z., protiv tuženika H., Z., OIB: ...., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva O. i H. d.o.o. Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-5217/2018-64 od 7. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

I Odbija se žalba tužitelja te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-5217/2018-64 od 7. travnja 2022.

 

II Odbijaju se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe te zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

 

''I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Utvrđuje se da nije dopušten otkaza ugovora o radu kojeg je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od dana 13.09.2018. tuženik H., Z., OIB: ...., dao tužitelju D. Ć. iz Z., OIB: ..., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

Nalaže se tuženiku H., Z., OIB: ... da tužitelja D. Ć. iz Z., OIB: .... vratiti na posao, na radno mjesto novinar-mentor, u svemu sukladno Ugovoru o radu zaključenom između tužitelja i tuženika 21.03.2012., u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Nalaže se tuženiku H., Z., OIB: ... da tužitelja D. Ć. iz Z., OIB: ... naknadi troškove ovog postupka , sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana''.

 

              2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu.

              4. Žalba nije osnovana.

              5. Predmet spora utvrđivanje je dopuštenosti otkaza ugovora o radu te prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da je između stranaka nesporno:

-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 01. prosinca 1983., a temeljem Ugovora o radu od 21. ožujka 2012. da je bio zaposlen na radnom mjestu Novinar-mentor u Odjelu S. H. , Radnoj jedinici P. H., Poslovnoj jedinici P.,

 

-da je tužitelj bio voditelj projekta Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji 2018.,

 

-da je E. u. r. osigurala određeni broj VIP ulaznica za članice čije su nogometne reprezentacije nastupale na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji 2018., od toga RH ukupno 40 ulaznica (6 za svaku utakmicu, 4 za finale),

 

-da je tužitelj zaprimio upute tj. propisnik EBU-a tj. federacije nacionalnih televizija, vezano za pitanje korištenja VIP ulaznica, koje su bile namijenjene višem menadžmentu svake organizacije kao i za važne komercijalne I korporativne partnere.

 

-da tužitelj o navedenim ulaznicama nije izrijekom obavijestio Ravnateljstvo H. i Glavnog ravnatelja, već je o njihovoj dodjeli odlučivao samoinicijativno,

 

- da su ulaznice za finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji 2018., koje je tužitelj preuzeo završile na crnom tržištu,

 

-da je tuženik 13. rujna 2018. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, koju je tužitelj zaprimio 13. rujna 2018. te je 26. rujna 2018. podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 28. rujna 2018. i na njega nije odgovorio te je tužitelj 24. listopada 2018. podnio tužbu.

 

              6. Nadalje ističe da je između stranaka sporno pitanje je li tužitelj bio u obvezi o ulaznicama obavijestiti Glavnog ravnatelja i Ravnateljstvo ili je mogao samoinicijativno raspolagati predmetnim VIP ulaznicama.

 

              7. Prvostupanjski sud i temeljem saslušanja tužitelja te saslušanih svjedoka, kao i materijalne dokumentacije koja prileži spisu, prvenstveno pravilima EBU-a o postupcima i implementaciji VIP ulaznica (koja pravila je tužitelj zaprimio od strane EBU tijekom studenog 2017.) utvrđuje da su VIP ulaznice namijenjene višem menagmentu tuženika (Glavnom ravnatelju i Ravnateljstvu) te za važne komercijalne i korporativne partnere tuženika.

 

8. Uzimajući u obzir da je tužitelj bio upoznat s pravilima o postupanju i namjeni VIP ulaznica, i neovisno o tome je li se netko od višeg menagmenta raspitivao o dodjeli istih,  ocjenjuje da je postupanje tužitelja s tim ulaznicama bilo suprotno propisanim uputama EBU, a što je u konačnici dovelo do toga da se VIP ulaznice dodijeljene H. nađu u prodaju na ''crnom tržištu'', što je dovelo i do uključivanja FIFA-e u sam incident, čime je narušen ugled tuženika.

 

9. U sklopu navedenog, u okviru odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17, dalje ZR) i ocjenjujući da je tuženik, kao poslodavac, dokazao opravdanost razloga za otkaz ugovora o radu (čl. 135. st. 3. ZR-a) odbija tužbeni zahtjev.

 

10. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

11. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj, budući da su u presudi temeljem provedenih i obrazloženih dokaza izneseni jasni razlozi za njeno donošenje te ju je moguće ispitati.

 

12. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te primijenio relevantne odredbe materijalnog prava.

 

13. Razvidno je iz stanja spisa da je H., kao punopravnoj članici E. u. r. (E . B. U.-EBU), u suradnji s FIFA (bio osiguran određeni broj VIP ulaznica koje su, sukladno pravilima EBU bile namijenjene isključivo menadžmentu svake organizacije, odnosno generalnim direktorima, direktorima i rukovoditeljima najviše razine.

 

14. Nije sporno, a na što ukazuje i iskaz samog tužitelja, da je tužitelj u svom dugotrajnom radu kod tuženika sudjelovao u većem broju sličnih projekata, vezanih za europska i svjetska nogometna prvenstva, kada su se po prirodi stvari distribuirale i VIP ulaznice.

 

15. Tužitelj stoga nije mogao ne znati pravila FIFA, koja kao krovna nogometna organizacija organizira natjecanja tako visokog nivoa i jedina distribuira i određuje pravila koja se odnose na VIP ulaznice, po kojim pravilima je postupala i EBU, u suradnji s FIFA.

 

16. Dakle, tužitelj se ne može pozivati na nepoznavanje pravila o postupanju s VIP ulaznicama, a uzimajući pri tome u obzir da je upravo za svoje potrebe (poznanike koji su njegovom bratu pomogli) ishodovao VIP ulaznice, koje su završile na ''crnom tržištu'' iako je morao znati namjenu i svrhu tih ulaznica, a uostalom i u samoj žalbi se navodi da su Upute EBU tužitelju dostavljene u tzv. cirkularnom e-mailu. U tom kontekstu niti činjenica da je S. D. bio zadužen za VIP ulaznice (njihovo preuzimanje i koordinaciju s EBU) ne eskupliraju tužitelja, koji je kao voditelj projekta bio upoznat sa svim zbivanjima na ovoj manifestaciji.

 

17. Postupanje koje je suprotno izričitim pravilima EBU-a vezano za "postupke i implementaciju VIP ulaznica" dovodi i do gubitka povjerenja od strane poslodavca prema tužitelju. Tužitelj je znao za koga i koju su svrhu namijenjene VIP ulaznice, a za svako drugo i drugačije raspolaganje njima, tužitelj nije imao odobrenje Ravnateljstva H., niti se istom obratio s takvim zahtjevom. Navod da tužitelj niti jednim aktom nije bio obvezan  obavještavati Glavnog ravnatelja ili Ravnateljstvo o ulaznicama Hrvatske nogometne reprezentacije te da su odgovorne osobe H. znale i morale znati da imaju na raspolaganju pravo na pojedini broj ulaznica, kraj činjenice da je tužitelj znao svrhu i namjenu VIP ulaznice (što je sve opisano u navedenom e-mailu EBU) nije osnovan.

 

18. Ujedno valja dodati da sam tužitelj u svojoj pisanoj obrani navodi '''… naša je pogreška što Vas nismo pitali'', a valja istaknuti da svi provedeni dokazi ukazuju na činjenicu da niti za jednu dodijeljenu VIP ulaznicu, bilo od strane tužitelja, bilo od strane Z. D., spram Nadređenih im osoba i osoba kojima su iste bile namijenjene, nije pitano.

 

19. Sama činjenica da je tužitelj, čim je stigla obavijest od strane EBU o pojavljivanju ulaznica iz paketa namijenjenih za H. na crnom tržištu, da je o tome obavijestio Glavnog ravnatelja jasno ukazuje da je tužitelj itekako znao ustroj unutar H..

 

20. Činjenica što su odmah, reakcijom FIFA ulaznice blokirane i nisu iskorištene, što tuženiku nisu od strane EBU i FIFA oduzeta daljnja prava ili projekti, ne znači da tuženiku takvim postupanjem nije počinjena šteta jer  mu je time narušen ugled, a suprotno žalbenim navodima činjenica da su predmetne VIP ulaznice završile na crnom tržištu na kojem su postigle višestruku cijenu predstavlja dokaz njihove materijalne vrijednosti te niti okolnost da bi tužitelj iste dao trećoj osobi u najboljoj namjeri, a ova ih je stavila u nedozvoljenu prodaju, njega ne ispričava.

 

21. U tom kontekstu valja dodati da osobito teška povreda radne obveze ne mora imati značajke činjenja, jer i nečinjenje tj. propuštanje činjenja onoga što se od radnika s obzirom na njegovo radno mjesto zahtijeva može dovesti do teške povrede radnog odnosa.

 

22. Pisano upozorenje radniku, na koje se ukazuje žalbom, nije uvjet za valjanost otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika jer nije opravdano očekivati od poslodavca u konkretnim uvjetima da radnika i pisano upozori na mogućnost otkazivanja ugovora o radu.

 

              23. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

 

24. Tužitelju analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a nije priznat trošak sastava žalbe, budući da nije uspio u žalbenom postupku, dok tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu, budući da ovaj sud cijeni da se ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a).

 

 

 

U Rijeci 15. veljače 2023.

 

 

 

Predsjednik vijeća

 

Ksenija Dimec