- 1 -              Rev 1472/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1472/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. D. iz S., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik J. A. – M., odvjetnik u S., protiv ovršenika  H. – O. d. s. d.o.o., E. S., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik u S., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-466/2018-2  od 7. studenoga 2018. kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj Ovr-5159/15-32 od 22. prosinca 2017., ispravljeno rješenjima istog suda broj Ovr-5159/15-38 od 16. ožujka 2018. i broj Ovr-5159/15 od 22. ožujka 2019., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Povodom prvog pravnog pitanja naznačenog u reviziji ovršenika, ukidaju se rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-466/2018-2 od 7. studenoga 2018. i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj Ovr-5159/15-32 od 22. prosinca 2017., ispravljeno rješenjima istog suda broj Ovr-5159/15-38 od 16. ožujka 2018. i broj Ovr-5159/15 od 22. ožujka 2019., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              II. U odnosu na drugo, treće, četvrto i peto pitanje, revizija ovršenika se odbacuje kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj Ovr-5159/15-32 od 22. prosinca 2017., ispravljenim rješenjima istog suda broj Ovr-5159/15-38 od 16. ožujka 2018. i broj Ovr-5159/15 od 22. ožujka 2019., određena je, na temelju ovršne isprave - rješenja Općinskog suda u Supetru broj Ovr-46/14 od 19. veljače 2014., ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate sudskih penala u iznosu 1.245.000,00 kuna, te je ujedno odbijen prijedlog ovrhovoditelja za određivanje ovrhe radi naplate sudskih penala u iznosu 13.437,50 kuna kao neosnovan.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem je žalba ovršenika odbijena kao neosnovana i potvrđeno je ispravljeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj Ovr-5159/15-32 od 22. prosinca 2017.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenik je podnio reviziju pozivom na odredbu  čl. 12. Ovršnog zakona i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koja su smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je preinačenje drugostupanjskog rješenja sukladno revizijskim navodima, podredno ukidanje nižestupanjskih rješenja.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija ovršenika je osnovana u odnosu na prvo pravno pitanje naznačeno u reviziji, dok je u odnosu na ostala naznačena pitanja revizija nedopuštena.

 

6. Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 12. st. 1.  Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12 i 25/13 – dalje: OZ), propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka zakona one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

6.1. Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

7. U reviziji je ovršenik naznačio sljedeća pitanja:

 

              "1. Može li ovršni sud odrediti ovrhu radi naplate sudskih penala u okolnostima kada je to rješenje o ovrsi doneseno na temelju rješenja o ovrsi sukladno u suštini odredbi članka 262. Ovršnog zakona, a ne na temelju rješenja o izricanju sudskih penala?

 

              2. Mogu li sudski penali predstavljati izvor primanja za ovrhovoditelja?

 

              3. Prestaje li obveza dužnika prema vjerovniku, pa makar bila i utvrđena pravomoćnom sudskom presudom, na ispunjenje nenovčane tražbine točno određenim radnjama dužnika ukoliko dužnik smatra da je u cijelosti po istoj postupio odnosno istu ispunio te o tome obavijestio vjerovnika, a vjerovnik se na tu obavijest nije očitovao niti izvijestio dužnika da smatra kako njegova tražbina nije ispunjena odnosno je li takvim postupanjem vjerovnik u zakašnjenju jer je neopravdano spriječio dužnika na ispunjenje činidbe koju je očito bio voljan ispuniti? Nadalje, a s tim u svezi, predstavlja li takvo postupanje vjerovnika, zlouporabu prava i korištenje zakonskih ovlaštenja radi neosnovanog bogaćenja?

 

              4. Predstavlja li ovrhovoditeljevo nepodnošenje prijedloga radi ostvarenja nenovčane tražbine, a koje u konkretnom slučaju ovrhovoditelj očito neće nikad zahtijevati budući da se sam izričito i tako očitovao, zlouporabu prava i korištenje prava na izrečene sudske penale kao izvor zarade i doživotne rente?

 

              5. Je li prvostupanjski sud, u situaciji kada postoji spor ovrhovoditelja i ovršenika o tome je li predmetna činidba ispunjena ili ne, po žalbi ovršenika bio dužan donijeti rješenje kojim će istog uputiti na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno odredbi članka 52. Ovršnog zakona?",

 

argumentirajući važnost postavljenih pitanja pozivanjem na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-894/12 od 31. listopada 2012., kao i odluke Županijskog suda u Vukovaru broj Gž Ovr-115/15 od 18. svibnja 2016., Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr 53/18 od 29. listopada 2018., Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž Ovr 228/16 od 11. svibnja 2016., Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-419/17 od 11. rujna 2018. te Županijskog suda u Varaždinu broj Gžo 270/07 od 9. svibnja 2007.

 

8. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

9. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama, ovaj sud je ocijenio da je prvo postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni  i da je stoga revizija dopuštena.

 

10. U konkretnom slučaju, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate dospjelih sudskih penala određenih rješenjem Općinskog suda u Supetru broj Ovr-46/14 od 19. veljače 2014., u smislu odredbe čl. 248. OZ.

 

11. Odredbom čl. 248. OZ propisano je da će na temelju pravomoćnog rješenja o plaćanju sudskih penala iz čl. 247. OZ, sud u istom ovršnom postupku u kojem je donio to rješenje, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja donijeti rješenje o ovrsi radi prisilne naplate dosuđenih penala.

 

12. Pretpostavke za određivanje sudskih penala propisane su odredbom čl.247. st. 1. OZ, prema kojoj kad dužnik ne ispuni u roku neku svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku, na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja, odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći da će ovršenik, ako ne ispuni svoju obvezu u tome roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), počevši od isteka toga roka. Odredbom st. 4. istog članka propisano je da se plaćanje sudskih penala može tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine, dok iz odredbe st. 5. istog članka proizlazi da pravo na sudske penale prestaje od dana podnošenja prijedloga za ovrhu iz st. 4. tog članka te se prisilna naplata sudskih penala dospjelih do toga dana može tražiti u smislu odredbe čl. 204. OZ.

 

13. Sudovi su ocijenili da su ispunjene pretpostavke za određivanje ovrhe radi naplate dosuđenih penala (čl. 248. OZ) na temelju pravomoćnog rješenja o plaćanju sudskih penala, donesenog na temelju odredbe čl. 247. st. 1. OZ.

 

14. Prvim naznačenim pravnim pitanjem ovršenik ukazuje da je u konkretnom slučaju ovrha radi naplate dosuđenih sudskih penala određena na temelju rješenja koje ne predstavlja pravomoćno rješenje o plaćanju sudskih penala (čl. 247. st. 1. OZ), već da je riječ o rješenju o ovrsi donesenom na temelju odredbu čl. 262. OZ, kojim je, sukladno st. 2. tog članka, ovršeniku zapriječeno izricanje novčane kazne ako u roku koji je određen ne ispuni obvezu.

 

15. Obzirom na sadržaj priloženog rješenja Općinskog suda u Supetru broj Ovr-46/14 od 19. veljače 2014. (list 9 spisa), naslovljenog rješenjem o ovrsi radi ostvarenja nenovčane tražbine ovrhovoditelja utvrđene ovršnom ispravom, pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Supetru broj P-18/11 od 26. rujna 2012., prvostupanjski je sud prilikom razmatranja osnovanosti prijedloga za ovrhu sukladno odredbi čl. 248. OZ propustio ocijeniti je li riječ o rješenju o ovrsi ili o rješenju o plaćanju sudskih penala donesenom na temelju odredbe čl. 247. st. 1. OZ, dok je drugostupanjski propustio povodom žalbe ovršenika  prvostupanjsko rješenje ispitati sukladno odredbi čl. 50. st. 5. OZ te čl. 365. st. 2. ZPP, u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, slijedom čega nižestupanjska rješenja imaju nedostatka zbog kojih se ne mogu ispitati (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP).

 

16. U smislu izloženog, valjalo je ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i st. 4. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP, te u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

 

17. U odnosu na ostala pitanja naznačena u reviziji, valja reći da se drugo pitanje ne može smatrati pravnim pitanjem zbog svoje općenitosti, treće pitanje nije utemeljeno na činjeničnim utvrđenjima i zaključcima suda, četvrto pitanje se odnosi (samo) na konkretan slučaj i nema opće značenje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP koje bi dovelo do potrebe za intervencijom revizijskog suda radi ujednačavanja sudske prakse, dok  za peto naznačeno pitanje ovršenik nije iznio odgovarajuće razloge zbog kojih bi to pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Stoga je, na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP, odlučeno kao pod točkom II. izreke.

 

Zagreb, 15. veljače 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Željko Šarić, v.r.