1                 Poslovni broj: 7 Us I-1308/2022-7

 

Poslovni broj: 7 Us I-1308/2022-7

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Grubišić, u upravnom sporu tužiteljice T. V. iz V. L., V. G. , protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija,  Zagreb, Runjaninova 2, kojega zastupa službena osoba M. K., radi posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra, 15. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija KLASA: UP/II-612-08/22-02/0038, URBROJ: 532-02-03-02/1-22-3 od 24. listopada 2022.

Obrazloženje

             

1.                 Rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci KLASA: UP/I-612-08/21-04/1745, URBROJ: 532-05-02-11/5-21-2 od 7. rujna 2021. odbijen je zahtjev T. V., ovdje tužiteljice, za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za rekonstrukciju pomoćnih građevina (garaže i spremišta) te izgradnju zamjenske građevine i prenamjene u građevinu stambene namjene, 2. b. skupine u V.L., V. G. , na k.č.br. k.o. V. L., iz razloga što je predložena izgradnja zamjenske građevine u suprotnosti s utvrđenim mjerama zaštite i očuvanjem kulturnih dobara te s rješenjem o zaštiti urbanističke cjeline mjesta Veli Lošinj, upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske od 25. lipnja 1969. pod brojem 210., jer da zamjenska građevina oblikovanjem i smještajem kao i predloženom prenamjenom negativno utječe na prezentaciju zaštićenog kulturnog dobra.

 

2.                 Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila  žalbu koju je tuženik rješenjem  KLASA: UP/II-612-08/22-02/0038, URBROJ: 532-02-03-02/1-22-3 od 24. listopada 2022. odbio. U obrazloženju rješenja tuženik u bitnom navodi da prijedlog tužiteljice za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za rekonstrukciju i dogradnju postojećih građevina  u gabaritima, tipologijom kao i oblikovanjem nije usklađen s mjerama zaštite urbanističke cjeline Velog Lošinja, što da naročito dolazi do izražaja budući da je smješten na vizualnom istaknutoj poziciji uz glavnu komunikaciju koja od G. S. i crkve sv. J. vodi prema uvali R..

 

 

3.                 Tužiteljica je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijela tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja.  U tužbi u bitnom navodi da je radove, za koje je zatražila izdavanje posebnih uvjeta iz predmeta ovoga spora, i koji su već izvedeni, izvela na mjestu dotadašnje građevine u skladu s Urbanističkim planom Velog Lošinja, prema kojem da je dopuštena izvedba pomoćnih objekata. Nadalje navodi da je radove izvela u skladu s gradnjom na Velom Lošinju gdje su uske ulice okružene kućama čiji zidovi tvore ulicu, gdje da je prolaz negdje moguć samo pješacima a ne i osobnim automobilima, pa da bi bilo pogrešno i neživotno ne prihvatiti takvu građevinu kao dio postojećeg kulturno povijesnog prostora. S tim u svezi nadalje navodi da su to sve nekada bile doslovce barake, omeđene suhozidom s improviziranim krovištem, nekadašnje štale, skladišta za alate, konobe i slično, koje su danas rekonstruirane čvršćim kamenim zidovima, od kojih da ne postoji opasnost od obrušavanja. Navodi da zamjena suhozida u čvrsti zid i osnaživanje građevine ide u korak s vremenom i standardima gradnje, te stoga smatra da nema razloga da se odbije s predmetnim zahtjevom. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i fotografije koje prilaže uz tužbu, pa da po provedenom postupku poništi osporeno rješenje tuženika.

 

4.                 Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnom poziva na razloge iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

 

5.                 Sud je održao ročište za raspravu 10. veljače 2023., na koja su pristupili tužiteljica i službena osoba tuženika.

 

6.                 Tužiteljica je na ročištu izjavila da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi. Istaknula je da je objekt za koji je tražila posebne uvjete bio opasan za prolaznike i da je stoga trebalo objekt obnoviti,  a da je ona neuka osoba i da je stoga angažirala projektanta koji je krivo prenamijenio namjenu iz pomoćne građevine u stambenu građevinu. Također je navela da je objekt u potpunosti na zemljištu u njenom vlasništvu, a i sama ulica da za 2-3 metra ulazi u česticu na kojoj se nalazi predmetni objekt i koji je u njenom vlasništvu. Nadalje je navela da je izgradila pomoćni objekt površine do 50 m2, kako joj je bilo rečeno da može graditi te dodala da je spremna objekt rekonstruirati na način kako joj nalože nadležne službe. Nadalje je navela da se na predmetnoj lokaciji nalaze puno viši objekti od njenog za koje nitko nije naložio uklanjanje.

 

7.                 Tuženik je izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u odgovoru na tužbu i osporenom rješenju.

 

8.                 Među strankama je u ovome sporu sporno je li zahtjev za izdavanjem posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra iz predmeta ovoga spora pravilno odbijen.

 

9.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

 

10.             Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

11.             Prema odredbi članka 61. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 44/17,  90/18, 32/20, 62/20, 117/21, 114/22, dalje: Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara) za poduzimanje radnji na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnog dobra za koje se prema posebnom propisu izdaje građevinska dozvola nadležno tijelo na zahtjev upravnog tijela, odnosno tijela državne uprave nadležnog za izdavanje građevinske dozvole u svrhu izrade glavnog projekta, a prije pokretanja postupka za izdavanje građevinske dozvole, utvrđuje posebne uvjete zaštite kulturnog dobra.

 

11.1.      Stavkom 2. istoga članka propisano je da će se zahtjev za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra iz stavka 1. toga članka odbiti ako su predloženi radovi u suprotnosti s utvrđenim mjerama zaštite i očuvanja kulturnog dobra ili svrhom zaštite kulturnog dobra propisanom tim Zakonom.

 

12.             Uvidom u spis predmeta upravnog postupka,  kako ga je dostavio tuženik, u prvom redu rješenje Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Rijeka broj 312/1-1969 od 21. lipnja 1969., kojim je utvrđeno da Urbanistička cjelina mjesta Veli Lošinj ima svojstvo spomenika kulture koji se upisuje u Registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem 210., Sud nije našao da bi tim rješenjem bile propisane mjere zaštite i očuvanja kulturnog dobra na koje se poziva tuženik.

 

13.             Međutim, iz obrazloženja prvostupanjskog tijela da zamjenska građevina oblikovanjem i smještajem kao i predloženom prenamjenom negativno utječe na prezentaciju zaštićenog kulturnog dobra, kao i obrazloženja tuženika da zahtjev zbog gabarita, tipologije i oblikovanja nije usklađen s mjerama zaštite  urbanističke cjeline Velog Lošinja, što da naročito dolazi do izražaja budući da je smješten na vizualnom istaknutoj poziciji uz glavnu komunikaciju koja od G. S. i crkve sv. J. vodi prema uvali R., proizlazi da zahtjev nije u skladu sa svrhom zaštite kulturnog dobra, što je citiranom odredbom članka 61. stavka 2. Zakona o zaštiti o očuvanju kulturnih dobara također propisan razlogom za odbijanje posebnih uvjeta, pri čemu Sud obrazloženja tuženika i prvostupanjskog nalazi stručnima, jasnim i logičnim.  

 

14.             Slijedom svega navedenog, na temelju članka 57. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21 dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

 

U Rijeci 15. veljače 2023.

 

                                                                                                                                                   S u d a c

                                                                                                          Antun Žagar

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

Dostaviti:

- tužiteljici T. V. iz V. L., V. G.

- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija,  Zagreb, Runjaninova 2