- 1 -              Rev 3770/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3770/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. I. K. iz Z., OIB: … , 2. M. P. - L. iz Z., OIB: … , 3. M. K. iz Z., OIB: … , 4. T. M. iz Z., OIB: … i 5. I. M. iz Z., OIB: … , koje zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. M. K. iz Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnica N. V., odvjetnica u Z. i 2. V. S. iz K., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik S. H., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5500/2017-3 od 29. svibnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Gž-5500/2017-6 od 29. kolovoza 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-17137/10-108 od 25. kolovoza 2017., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.

 

p r e s u d i o    j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev prvotuženika M. K. za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda, kojom su svi tužbeni zahtjevi prihvaćeni i naloženo je tuženicima da solidarno tužiteljima nadoknade parnične troškove, tako da je presuđeno:

 

„I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-17137/10-108 od 25. kolovoza 2017. i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev I. tužiteljice I. K., II. tužiteljice M. P.-L. I. tužitelja M. K., IV. tužitelja T. M. i V. tužitelja I. M. koji glasi:

 

"Utvrđuje se ništavim kupoprodajni ugovor zaključen dana 23. ožujka 1992. godine između A. A. pravne prednice I tuženika M. K. iz Z., … i drugo tuženika V. S. iz R., o kupnji nekretnine označene kao zkčbr. 2429/2  u naravi vinograd B. površine 2561 m2, odnosno 712 čhv upisane u  z.k. ul. 9062 k.o. G..

 

Uspostavlja se ranije zemljišno knjižno stanje na način da se briše upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao zkčbr. 2429/2 u naravi vinograd B. površine 2561 m2 odnosno 712 čhv, upisanoj u zk. ul. 9062 k.o. G. za korist II tuženika V. S., a upisuje se pravo vlasništva iste nekretnine za korist M. K., pravnog prednika A. A.

 

Nalaže se prvo tuženom M. K., pravnom slijedniku A. A. da temeljem kupoprodajnih ugovora od 25. ožujka 1997. godine prizna pravo vlasništva tužiteljima I. K. iz Z., OIB: … , M. P. - L. iz Z., OIB: … , M. K. iz Z., OIB: … , T. M. iz Z., OIB: … , I. M. iz Z., OIB: … , na nekretnini označenoj kao zkčbr.2429/2, u naravi vinograd B., površine 3102 m2, odnosno 862 čhv, upisane u zk. ul. 9062 k.o. G. i to:

 

tužiteljima I. K., M. P. L. i M. K. po 1/9 dijela svakom, a tužiteljima T. M. i I. M. po 3/9 dijela svakom, te dozvoli uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tužitelja, jer će u protivnom isto zamijeniti ova presuda, a sve to u roku od 15 dana".

 

Nalaže se tužiteljima da I. tuženiku u roku od 15 dana nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 8.125,00 kn.

 

Nalaže se tužiteljima da II. tuženiku u roku od 15 dana nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 22.812,50 kn.

 

II. Odbija se zahtjev I. tuženika za nadoknadom troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.“

 

2. Tužitelji su protiv drugostupanjske presude podnijeli reviziju prema čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) „zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava“ i predložili ovome sudu da ju preinači.

 

3. U odgovoru na reviziju prvotuženik M. K. predložio je ovome sudu da reviziju odbije kao neosnovanu i tužitelje obveže da mu nadoknade trošak sastava toga podneska.

 

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelji revizijom i pobijaju, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora zahtjevi su tužitelja:

 

- da se ništetnim utvrdi kupoprodajni ugovor sklopljen 23. ožujka 1992. između A. A., pravne prednice prvotuženika M. K., kao prodavateljice i drugotuženika V. S. kao kupca, o kupnji nekretnine označene kao zkčbr. 2429/2  u naravi vinograd B. površine 2561 m2, odnosno 712 čhv upisane u z.k. ul. 9062 k.o. G.

 

- da se uspostavi ranije zemljišno knjižno stanje tako da se briše upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini za korist drugotuženika V. S. te upiše pravo vlasništva za korist prvotuženik M. K., pravnog prednika A. A.

 

- da se naloži prvotuženiku M. K. da na temelju  kupoprodajnih ugovora od 25. ožujka 1997. godine prizna pravo vlasništva na navedenoj nekretnini tužiteljima I. K., M. P. - L., M. K., T. M. i I. M. u određenim idealnim dijelovima.

 

7. Ove zahtjeve tužitelji su u tužbi utemeljili na tvrdnjama:

 

- da su J. K., pravni prednik prvotužiteljice I. K., drugotužiteljice M. P.– L. i trećetužitelja M. K. te četvrtotužitelj T. M. i petotužitelj I. M. kao kupci s A. A., pravnom prednicom prvotuženika M. K., kao prodavateljicom sklopili 25. travnja 1988. predugovor, a 25. ožujka 1997. i kupoprodajne ugovore o kupnji predmetne nekretnine i da su u njenom posjedu,

 

- da su pri pokušaju provedbe kupoprodajnih ugovora u zemljišne knjige saznali da je je A. A. s drugotuženikom V. S. 25. ožujka 1992. sklopila ugovor o kupoprodaji iste nekretnine te je taj tuženik upisan kao vlasnik u zemljišne knjige,

 

- da im je A. A. porekla kako je drugotužitelju V. S. prodala predmetnu nekretninu.

 

8. Prvostupanjski sud je sve tužbene zahtjeve prihvatio obrazloživši da su tužitelji odnosno njihovi pravni prednici pribavili predmetnu nekretninu i da se u smislu čl. 41. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91) imaju smatrati pretpostavljenim vlasnicima, a „s obzirom da se u ovom slučaju ima primijeniti Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je vrijedio u to doba očito je da je u konkretnom slučaju izostala primjena načela savjesnosti i poštenja te načela zloupotrebe prava kako na strani sada pokojne I tužene i II tuženika“.

 

9. Drugostupanjski sud je primjenom čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbene zahtjeve obrazloživši da ocjenom izvedenih dokaza ne proizlazi da drugotuženik V. S. nije bio u dobroj vjeri, u smislu da je sklapajući ugovor o kupoprodaji znao da je predmetna nekretnina valjano otuđena tužiteljima odnosno njihovim pravnim prednicima, da prodaja drugotuženiku navodno tuđe stvari nema za posljedicu ništetnost ugovora, na što se tužitelji pozivaju, te da je neodlučna i tvrdnja tužitelja da prednica prvotuženika M. K., A. A., nije potpisala ugovor o kupoprodaji s drugotuženikom V. S., jer bi to značilo da ugovor nije ni sklopljen, a ne da je ništetan.

 

10. Tužitelji u reviziji izričito navode da drugostupanjsku presudu pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja. Činjenični prigovori ne mogu biti revizijski razlog u smislu čl. 385. ZPP, pa ovaj sud nije taj revizijski razlog ni razmatrao.

 

11. Neosnovano tužitelji smatraju da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer na okolnost da se ona ne bi mogla ispitati nisu ukazali niti jednim relevantnim navodom, već ovaj revizijski razlog grade na tvrdnjama o pogrešno i nepotpuno utvrđenome činjeničnom stanju, opširno nudeći vlastitu ocjenu izvedenih dokaza. Stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka nije ostvaren.

 

12. Tvrdnju o pogrešnoj primjeni materijalnoga prava tužitelji u reviziji temelje na činjenicama koje, sve i da su utvrđene, nisu za rješavanje situacije višestrukoga ugovaranja otuđenja nekretnine odlučne, a nisu odlučne ni za zaključak o ništavosti ugovora o kupoprodaji.

 

13. Drugostupanjski sud polazi od toga da je u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji između A. A. kao prodavateljice i drugotuženika V. S. kao kupca (23. ožujka 1992.) na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91.) koji, za razliku od Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, dalje: ZVDSP), važećeg u vrijeme kada su tužitelji, odnosno njihovi prednici sklopili kupoprodajni ugovor s A. A. (25. ožujka 1997.), nije sadržavao odredbe kojima se reguliralo višestruko ugovaranje otuđenja, i potom pravilno shvaća da se i u tome slučaju o osnovanosti tužbenoga zahtjeva prosuđuje primjenom načela savjesnosti i poštenja. Stoga, kako je drugotuženik V. S. prije tužitelja zatražio upis u zemljišnu knjigu te se i upisao kao vlasnik, a nije pritom bio nesavjestan, u smislu da je znao da je ista nekretnina već otuđena tužiteljima odnosno njihovim pravnim prednicima, pravilno drugostupanjski sud ocjenjuje da je neosnovan tužbeni zahtjev za brisanje njegova prava vlasništva. Ista bi situacija bila i da se primjenjuje čl. 125. ZVDSP, prema kojemu između više osoba koje se pozivaju na valjane pravne poslove o stjecanju prava vlasništva iste nekretnine, to pravo stječe ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva (čl. 125. st. 1. ZVDSP). Tužitelji, pozivajući se na to da im je nekretnina prvima predana u posjed, mogli bi osnovano tražiti, u roku od tri godine od izvršenoga upisa, da se taj upis briše, da su dokazali da je drugotužitelj V. S. u trenutku sklapanja pravnoga posla znao da je nekretnina već prethodno otuđena i predana u posjed (kao što je to propisano čl. 125. st. 2. ZVDSP), ali oni ove okolnosti nisu dokazali. Pritom je za primijetiti kako je drugotužitelj V. S. ugovor o kupoprodaji s A. A. zapravo sklopio prije nego što su to učinili tužitelji, odnosno njihovi prednici i svoje vlasništvo upisao prije nego što su tužitelji sklopili Kupoprodajni ugovor, a oni su prije njega sklopili predugovor, na temelju kojega i nisu mogli steći pravo vlasništva. Zato nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuđeno je kao u t. I. izreke ove presude.

 

15. Prvotuženiku M. K. nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju (t. II. izreke presude) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 15. veljače 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.