- 1 -              Rev 1146/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1146/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. B. D. i 2. J. M. D., oboje iz Velike Britanije, L. P., … koje zastupa punomoćnik H. Č. - B., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. D. M. iz P., OIB …, kojega zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u P. i 2. Stečajna masa C. d.o.o. u stečaju, P., OIB …, kojega zastupa zastupnik po zakonu stečajni upravitelj I. G. iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani prvotuženika P. G. T. i G. K. T., oboje iz P., koje zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u P., radi isplate i naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3198/2018-2 od 21. svibnja 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-1223/2016-139 od 4. prosinca 2017., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Uvažavaju se revizije tužitelja i prvotuženika, ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3198/2018-2 od 21. svibnja 2020., osim u nepobijanome dijelu t. II. izreke kojim je odbijena žalba oba umješača i u tome dijelu potvrđena prvostupanjska presuda, i predmet vraća tome drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

 

„I. Djelomično se prihvaća prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              „Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno isplate kunsku protuvrijednost iznosa od 220.000,00 € prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan 01. rujna 2005. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 75/15) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje ne dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe“.

 

II. U preostalomu dijelu, glede zatražene isplate iznosa od 100.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te u dijelu u kojemu je zatraženo solidarno obvezivanje tuženika neka tužiteljima na ime naknade štete, počev od 01. siječnja 2007. pa do presuđenja, za svaki mjesec, solidarno isplate mjesečni iznos od po 1.557,52 € prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na svaki pojedinačni mjesečni iznos tekućim od prvog dana slijedećeg mjeseca pa do isplate, prvopostavljeni  tužbeni zahtjev tužitelja odbija se.

 

III. Svaka stranka i umješači snose svoje parnični trošak.“

 

2. Pobijanom drugostupanjskom presudom je odlučeno:

 

„I. Odbija se žalba prvo i drugotužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pu P-1223/2016-139 od 4. prosinca 2017. u stavku II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev prvo i drugotužitelja da im prvo i drugotuženik solidarno isplate kunsku protuvrijednost iznosa od 100.000,00 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom te u stavku III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev prvo i drugotužitelja za naknadom troškova postupka.

 

II. Odbijaju se žalba prvotuženika te žalba I. i II. umješača kao djelomično neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pu P-1223/2016-139 od 4. prosinca 2017. u stavku III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev prvotuženika te I. umješača i II. umješača za naknadom troškova postupka.

 

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pu P-1223/2016-139 od 4. prosinca 2017. u stavku I. izreke i sudi:

 

Nalaže se prvotuženiku da solidarno sa drugotuženikom tužiteljima isplati iznos od 160.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 1. rujna 2005. i to stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju na EUR za vremenski period od 1. rujna 2005. do 31. prosinca 2005., te od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje ne dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je naloženo prvo tuženiku da solidarno sa drugotuženikom isplati tužiteljima protuvrijednost u kunama iznosa od 160.000,00 EUR prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan 1. rujna 2005. sa zateznim kamatama.

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za solidarnom isplatom iznosa od 60.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan 1. rujna 2005. sa zateznim kamatama.

 

IV. Odbija se zahtjev prvo i drugotužitelja za naknadom troškova nastalih povodom pravnog lijeka.

 

V. Nalaže se prvo i drugotužitelju da naknade prvotuženiku trošak povodom pravnog lijeka u iznosu od 16.404,60 kn u roku 15 dana.

 

VI. Nalaže se prvo i drugotužitelju da naknade I. i II. umješaču trošak povodom pravnog lijeka u iznosu od 18.045,08  kn u roku 15 dana.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji i prvotuženik podnijeli su revizije iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dopuštene im rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 4146/2020-2 od 24. veljače 2021., zbog pravnoga pitanja: „Može li drugostupanjski sud u žalbenom stupnju postupka prilikom ispitivanja prvostupanjske presude utvrđivati činjenično stanje drugačije od onog koje je  prvostupanjski sud utvrdio na temelju onoga što su stranke iznijele pred tim sudom i koje činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu stranke nisu pobijale žalbama, i onda na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti materijalno pravo? I tužitelji i prvotuženik revizijama pobijaju drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu. Prema tome, kako umješači reviziju nisu podnijeli, drugostupanjska presuda se pobija samo u onome dijelu koji se odnosi na tužitelje i prvotuženika, odnosno, revizijom nepobijan ostaje dio t. II. izreke kojim je djelomično odbijena žalba umješača protiv odluke o naknadi parničnih troškova. Tužitelji su predložili ovome sudu da ukine drugostupanjsku presudu u pobijanome dijelu i predmet vrati drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje, a prvotuženik je predložio da se nižestupanjske presude preinače ili ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.  Stranke su postavile i zahtjeve za naknadu troškova u povodu revizije.

 

4. Prvotuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

 

5. U odgovoru na reviziju prvotuženika tužitelji su predložili ovome sudu da je odbije i naloži prvotuženiku da im nadoknadi trošak sastava toga podneska.

 

6. Ovaj je sud, na temelju čl. 391. st. 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem je stranke revizijom pobijaju i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena, vodeći računa o tome da je st. 3. toga članka propisano da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.

7. Revizije su osnovane.

 

8. Predmet spora u revizijskome stadiju postupka zahtjev je tužitelja za isplatu dvostruke kapare u iznosu od 320.000,00 EUR sa zateznim kamatama. Tužitelji zahtjev temelje tvrdeći da su kao kupci s tuženicima, prodavateljima, sklopili dva predugovora o kupoprodaji nekretnina i platili kaparu, a da do ispunjenja ugovora nije došlo krivnjom tuženika.

 

9. Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbama tužitelja, prvotuženika i umješača (u odnosu na drugotuženika, koji prvostupanjsku presudu nije pobijao žalbom ona je pravomoćna), pošao od toga da je prvostupanjski sud utvrdio:

 

- da iz Predugovora o kupoprodaji od 14. lipnja 2005. proizlazi da je taj Predugovor sklopljen između C. d.o.o. iz P. (drugotuženika u ovome postupku) kojeg predstavlja direktor M. D. u partnerstvu s investitorom D. M. (prvotuženik u ovome postupku), kao prodavatelja i tužitelja kao kupaca;

- da je prodavatelj vlasnik građevinskih čestica označenih kao kč. br. 236/1, kč. br. 4723 i kč. br. 4039/1, sve k.o. B. i da je dobio odgovarajuću dozvolu za gradnju nekoliko vila na spomenutom zemljištu u skladu s valjanom građevinskom dozvolom te da će posjed nekretnina prijeći na kupce po dovršetku izgradnje do 15. prosinca 2006., a ako prodavatelj ne prenese posjed nekretnina na kupce do toga dana prodavatelj preuzima obvezu osiguranja alternativnog odgovarajućeg smještaja za kupce za vrijeme trajanja svoga kašnjenja;

- da je čl. 3. Predugovora ugovoreno da se prodavatelj i kupci slažu da će potpisati konačni Kupoprodajni ugovor - Glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine za kupoprodaju kamene vile označene na planu kao čestica C, s ukupnom površinom od 220 m2 i s pripadajućom okućnicom, dok je kupovnina utvrđena u iznosu od 295.000,00 EUR a koji će potpisati između 1. prosinca 2006. i 15. prosinca 2006.;

- da se prema čl. 6. Predugovora ugovorne stranke slažu da će kupci uplatiti prodavatelju predujam u iznosu od 80.000,00 EUR za nekretninu iz čl. 3., koji treba biti uplaćen u roku od sedam kalendarskih dana nakon potpisivanja toga Predugovora, obzirom da će se u protivnomu taj Predugovor smatrati okončanim;

- da prema čl. 7. Predugovora kupci imaju pravo nepotpisati Glavni ugovor o kupoprodaji nekretnina iz čl. 3. Predugovora, u kojemu slučaju gube predujam spomenut u čl. 6. Predugovora, time da imaju pravo otuđiti nekretninu njenom preprodajom bilo kojoj osobi ili osobama kao i da prodavatelj ima pravo ne potpisati Glavni ugovor o kupoprodaji nekretnine, u kojem slučaju ima obavezu vratiti kupcima, dvostruki iznos depozita iz čl. 6.;

- da su čl. 8. Predugovora stranke ugovorile da će preostali iznos kupoprodajne cijene kupci platiti prodavatelju u roku sedam kalendarskih dana nakon potpisa Glavnog ugovora o kupoprodaji, a čl. 9. Predugovora prodavatelj izjavljuje i potvrđuje da je apsolutni vlasnik zemljišta iz čl. 1. predmetnog Sporazuma te da se po dovršetku projekta i potpisa Glavnog ugovora o kupoprodaji i isplati preostalog iznosa cijene prodavatelj obvezuje da nekretnina neće biti opterećena nikakvim hipotekama;

- da prema Predugovoru o kupoprodaji od 25. srpnja 2005. proizlazi da je taj Predugovor sklopljen između tvrtke C. d.o.o. iz P. kojeg predstavlja direktor M. D. u partnerstvu s investitorom D. M. (u daljnjem tekstu prodavatelj) i tužitelja kao kupaca;

- da Predugovor od 25. srpnja 2005. sadrži identične odredbe kao gore navedene relevantne odredbe time da se isti odnosi na kupnju vile označe na planu kao čestica B ;

- da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije prvotuženika te da su se oba tuženika prema tužiteljima predstavljali kao prodavatelji i pristupali zajedno ispunjenju preuzetih obveza te da su primili iznos od 80.000,00 EUR odnosno 160.000,00 EUR za oba Predugovora;

- da prema potvrdama o primitku depozita u iznosu od 80.000,00 EUR za vile O., parcela C i B proizlazi kako je taj iznos plaćen drugotuženiku 1. rujna 2005. i da primitak navedenog iznosa potvrđuje i sam prvotuženik u Predugovoru o prijenosu poslovnih udjela od 16. prosinca 2006. koji je i potpisao te je u čl. 4. navedeno da preostala kupoprodajna cijena odnosno ostatak duga kako je to navedeno iznosi za svaku vilu 215.000,00 EUR (295.000,00 - 80.000,00 =215.000,00)

- da je prvotuženik raskinuo predmetne Predugovore izjavom od 17. srpnja 2007. upućenom po njegovom punomoćniku tužiteljima pozivom na to da su uplatili avans, a nisu platili preostali iznos kupovnine koji je trebao biti uplaćen od 15. prosinca 2006., nakon čega je trebalo uslijediti sklapanje Glavnog ugovora te da će iz navedenih razloga i zadržati ukupno uplaćeni polog od 50.000,00 EUR;

- da do sklapanja Glavnog ugovora o kupoprodaji nije došlo krivnjom tužitelja i da tuženici nemaju pravo raskinuti ugovor s obzirom na to da pravo na raskid pripada ugovornoj strani koja je ispunila ugovornu obvezu;

 

Potom prvostupanjski sud zaključuje:

 

- da su tuženici dužni vratiti tužiteljima dvostruki iznos kapare, s tim da je iznos od 80.000,00 EUR, s obzirom na kupoprodajnu cijenu svake nekretnine, veći od uobičajene kapare u visini od 10% i da ista treba iznositi 30.000,00 EUR, dakle da je dvostruki iznos 160.000,00 EUR za svaku nekretninu, dakle za obje nekretnine dvostruka kapara ukupno iznosi 120.000,00 EUR;

- da su tuženici dužni vratiti i preostali primljeni iznos predujma po pojedinom Ugovoru u iznosu od 50.000,00 EUR, s obzirom na utvrđeni iznos kapare za svaku nekretninu u iznosu od 30.000,00 EUR, odnosno ukupno 100.000,00 EUR;

- da tužitelji kada zahtijevaju dvostruku kaparu nemaju pravo i na naknadu štete u skladu s čl. 80. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO)

 

Konačno, prvostupanjski sud je na temelju čl. 80. st. 2. ZOO obvezao tuženike na solidarnu isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 220.000,00 EUR sa zateznim kamatama i odbio zahtjev u preostalom iznosu od 100.000,00 EUR.

 

10. Drugostupanjski sud zaključuje kako je u žalbenom stadiju postupka sporna pasivna legitimacija prvotuženika, zatim je li po svakom predugovoru plaćena kapara u iznosu od 80.000,00 EUR kao i čijom krivnjom nije sklopljen konačni kupoprodajni ugovor.

 

11. Drugostupanjski sud je otklonio kao neosnovan prigovor nedostatka pasivne materijalnopravne legitimacije prvotuženika. Potom je u odnosu na spornu osnovu i visinu tužbenih zahtjeva obrazložio:

 

- da je čl. 79. st. 1. ZOO propisano da ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanoviti iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenjivih stvari kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana ako nije što drugo ugovoreno, a st. 2. toga članka da je propisano da se u slučaju udovoljenju ugovoru kapara mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obveze. Također da je propisano da ako što drugo nije ugovoreno strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani niti to može učiniti druga strana vraćanjem dvostruke kapare,

 

- da je čl. 83. st. 1. ZOO propisano da kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra kao odustatnina i svaka strana može odustati od ugovora, dok je stavkom 2. propisano da u tom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona je gubi, a ako odustane strana koja je kaparu primila, ona je vraća u dvostrukom iznosu.

 

- da je pravilno utvrđenje prvostupanjskoga suda kako su tužitelji uplatili predujam u iznosu od 80.000,00 EUR za svaku od nekretnina,

 

- da je u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da uplaćeni iznos od 80.000,00 EUR po pojedinom Predugovoru odnosno Ugovoru predstavlja kaparu koja je previsoko utvrđena te da su tuženici krivi što nije sklopljen Glavni ugovor kao i obvezu tuženika na povrat dvostruke kapare u smislu čl. 80. st. 2. ZOO i preostalog iznosa predujma, potrebno reći kako iznos od 80.000,00 EUR ne predstavlja kaparu već „upravo kako je to i ugovoreno predujam odnosno avans“, a to zato što s obzirom na ugovorenu kupoprodajnu cijenu primjerena kapara iznosi 30.000,00 EUR, što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio,

 

- da iz stanja spisa proizlazi, a što je među strankama nesporno, da je prvotuženik kao prodavatelj s umješačima kao kupcima sklopio 29. rujna 2007. Ugovor o kupoprodaji nekretnine kč.br. 4039/1, u naravi kuća, bazen i dvorište površine 592 m2 upisane u zk. ul. 1795 k.o. B. i da su između ostalog i izvršili uknjižbu prava vlasništva,

 

- da iz stanja spisa proizlazi da je druga nekretnina, kčbr. 4039/2, kuća, bazen i dvorište površine 596 m2 upisana u zk.ul. 1145 k.o. B. u ovršnom postupku temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-2661/15 od 27. listopada 2016. dosuđena kupcu R. H. d.o.o. R., , koji je i upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik, kako to proizlazi iz podneska tužitelja od 16. listopada 2017.,

 

- da, dakle, kako predmetne nekretnine više nisu u vlasništvu prvotuženika, to je ispunjenje obveza preuzetih predmetnim Predugovorima, koji zato što sadrže sve bitne sastojke glavnog ugovora, predstavljaju ugovore o kupoprodaji nekretnina, postalo nemoguće te su ti ugovori raskinuti najkasnije sklapanjem Kupoprodajnog ugovora s umješačima 29. rujna 2007. kao i stjecanjem prava vlasništva tvrtke R. H. d.o.o. u ovršnom postupku.

 

- da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje te je pogrešno postupio kada je zaključio da su tuženici dužni tužiteljima vratiti dvostruki iznos snižene kapare i prestali dio predujma primjenom čl. 80. st. 2. ZOO.

 

- da u ovome slučaju valja primijeniti čl. 132. st. 1. ZOO kojim je propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza izuzev obveze na naknadu eventualne štete, dok je st. 2. propisano da ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala, s tim da je čl. 132. st. 5. ZOO propisano da strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od dana kada je istu primila.

 

- da u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, na temelju čl. 132. st. 2. ZOO, s obzirom na to da su tužitelji uplatili iznos predujma prema svakom Predugovoru odnosno Ugovoru u iznosu od 80.000,00 EUR odnosno za obje nekretnine 160.000,00 EUR, to je valjalo obvezati tuženike na solidarnu isplatu navedenog iznosa u smislu čl. 132. st. 2. ZOO i čl. 647. ZOO, dok u preostalom dijelu zahtjev nije osnovan.

 

- da su tuženici u obvezi izvršiti povrat uplaćenog iznosa od 80.000,00 EUR odnosno 160.000,00 EUR, s obzirom da je taj iznos plaćen, a ne protuvrijednost navedenog iznosa u kunama,

 

- da je u odnosu na tijek kamata dosuđenih od 1. rujna 2005. kada je i izvršena uplata odlučeno pravomoćnom dopunskom presudom poslovni broj P-1223/16-145 od 9. siječnja 2018.

 

12. U obrazloženju rješenja kojim je i tužiteljima i prvotuženiku dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude ovaj je sud naveo kako je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pravno pitanje jer je ono važno i za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a to stoga što je riječ o pitanju o kojem predmetna drugostupanjska odluka, „(kojom je, unatoč tome što među strankama nije bilo sporno da je dana kapara, utvrđeno da sporni iznos od 160.000,00 € ne predstavlja kaparu, već predujam odnosno avans), odstupa od prakse revizijskog suda (primjerice pravno shvaćanje izraženo u odluci ovog suda broj Rev-1327/2019-2 od 9. travnja 2019. - ....“sud je ocjenu pravne osnovanosti tužbenog zahtjeva mogao procjenjivati samo u okviru činjenica i dokaza ponuđenih od tužitelja, a bez mogućnosti po službenoj dužnosti utvrđivanja određenih činjenica i provođenja u tom smislu dokaza, mimo prijedloga tužitelja....“).“

 

13. U obrazloženju odluke ovoga suda Rev-1327/2019-2 od 9. travnja 2019. navedeno je: „Dakle, sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj istakao u tužbi, odnosno tijekom trajanja postupka. No polazeći od odredbe čl. 7. ZPP-a u kojoj je sadržano načelo stranačke istine te je u skladu s tim sud vezan činjenicama na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i u tom pravcu od tužitelja predloženim dokazima, proizlazi da u odlučivanju o zahtjevu tužitelja, je sud ocjenu pravne osnovanosti tužiteljevog zahtjeva mogao procjenjivati samo u okviru činjenica i dokaza ponuđenih od tužitelja, a bez mogućnosti po službenoj dužnosti utvrđivanja određenih činjenica i provođenja u tom pravcu dokaza, mimo prijedloga tužitelja (a što je bilo dopušteno u režimu tzv. materijalne istine, ukinutog Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj 117/03).“. Kako je drugostupanjski sud, unatoč tome što su i tužitelji i tuženici u ovome postupku suglasni da je svota koju su tužitelji isplatili isplaćena na ime kapare, o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske presude odlučio uzevši dokazanom odlučnu činjenicu da se, što se dijela plaćene svote radi, ne radi o kapari, već o isplaćenom predujmu kupoprodajne cijene, postupio je protivno izraženom pravnom shvaćanju ovoga suda. Na bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. ZPP, sadržajno, u biti, upućuju obje podnesene revizije.

 

14. Kako je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se odnosi postupovnopravno pitanje valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. al. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je ona revizijama pobijana i predmet u tome dijelu vratiti drugostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

 

15. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbama stranaka vodeći računa o pravnom shvaćanju izraženom u ovome rješenju i s njim u vezi počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnoga postupka.

 

16. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke).

 

Zagreb, 15. veljače 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Renata Šantek, v. r.