Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26 EU 2024/2679
- 1 - III Kr 7/2023-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. I. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak i 101/17 - dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2021. broj K-1474/19-45 i presuda Županijskog suda u Zadru od 14. rujna 2022. broj Kž-84/2022-7, u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. I. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. I. Č. je zbog počinjenja jednog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, a zbog počinjenja jednog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11 na temelju čl. 118. st. 1. KZ/11 mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je os. I. Č., na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci u koju mu je, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme oduzimanja slobode 31. listopada 2018. u trajanju od jedan dan.
1.1. Istom presudom osuđeniku je na temelju čl. 68. st. 1. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora s tim da će sud po proteku prve godine od dolaska počinitelja na izvršenje mjere obveznog psihijatrijskog liječenja i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti za njezinim nastavkom i o tome donijeti rješenje, dok mu je na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine, s tim da će sudac izvršenja obustaviti izvršavanje sigurnosne mjere ako su prestali razlozi zbog kojih je izrečena ili ako je njezino provođenje bezizgledno, time da će svakih šest mjeseci preispitati postojanje pretpostavki za nastavkom mjere.
1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08-19) ošt. P. Ž. i ošt. A. B. Ž. su s imovinskopravnim zahtjevom upućene na parnicu.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-19 osuđeniku je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1., 6., 7. i 8 ZKP/08-19 i to troškove sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna, psihijatrijskog vještačenja u iznosu 3.700,00 kuna, toksikološkog vještačenja u iznosu 1.900,00 kuna, paušalni iznos 1.000,00 kuna, te trošak nagrade i nužne izdatke branitelja, kao i nagrade i nužne izdatke opunomoćenika oštećenica u iznosu koji će biti određeni posebnim rješenjem po pravomoćnosti presude.
2. Protiv te je pravomoćne presude os. I. Č., putem branitelja F. Ž., odvjetnika iz Z., na temelju čl. 517. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje: ZKP/08-22), podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08-22 te zbog povrede prava na pravičan postupak iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) s prijedlogom da se ukinu citirane prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Postupajući u skladu s odredbom na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08-22 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ustrajava u prigovoru kojega je bezuspješno isticao i u žalbi koju je podnosio protiv prvostupanjske presude, da je sud prvog stupnja mijenjajući činjenični opis predmetnog kaznenog djela u odnosu na okolnost da je on pri padu nožem oštricom noža ozlijedio ošt. P. Ž., prekoračio optužnicu u smislu odredbe čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08.
6.1. Međutim, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke, kojom su odbijene žalbe državnog odvjetnika i osuđenika te je prvostupanjska presuda potvrđena, u toč. 8.1. i 8.2. osuđeniku pravilno odgovorio na ovaj prigovor tvrdnjom da izmjenom u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude u vezi načina pada osuđenika, pri čemu je ošt. P. Ž. nožem nanio tešku tjelesnu ozljedu, nije povrijeđen identitet optužbe i presude jer se radi samo o preciziranju činjeničnog opisa istog događaja i to sukladno utvrđenom činjeničnom stanju, a pri tome kriminalna količina kojom se osuđenik teretio nije manja. Drugostupanjski je sud naveo da je u odnosu na ove izmjene prihvatio kao pravilne i dostatne razloge koje je u obrazloženju (str. 3., 17., 18. i 19.) iznio prvostupanjski sud.
6.2. Sud prvog stupnja je u obrazloženju svoje odluke u pogledu utvrđenja iz činjeničnog opisa izreke, „...te pristajući da teško tjelesno ozljedi P. Ž..... uslijed čega je u padu preko A. B. Ž. P. Ž. oštricom noža prešao preko prstiju desne šake dlana...“ koje se u pogledu oblika krivnje i načina pada osuđenika djelomično razlikuje u odnosu na tvrdnje iz optužnice u kojoj je bilo navedeno „...u nakani da teško tjelesno ozljedi A. B. Ž. i P. Ž....uslijed čega je u padu preko P. Ž. istoj oštricom noža prešao preko prstiju desne šake...“ naveo (toč. 18.) da je u tom dijelu izmijenio činjenični opis jer da iz iskaza ošt. A. B. Ž. i ošt. P. Ž. proizlazi da se nije radilo o padu osuđenika preko ošt. A. B. Ž., već preko ošt. P. Ž.. U pogledu izmjene subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela, sud prvog stupnja je u obrazloženju (toč. 18.6. i 18.7.) naveo da utvrđen način počinjenja ukazuje da je u pitanju neizravna namjera kao oblik krivnje, a ne izravna kako je to bilo navedeno u optužnici.
7. Vrhovni sud Republike Hrvatske također smatra da je navedenom intervencijom u činjenični opis, do kojeg je došlo nakon provedenog dokaznog postupka koji je na nedvojben način ukazivao da osuđenik pri ozljeđivanju nožem ošt. P. Ž. nije pao preko nje, već preko njene majke, ošt. A. B. Ž., samo preciziran činjenični opis u pogledu mehanizma nanošenja ozljede ošt. P. Ž., kojom intervencijom se ni u najmanjoj mjeri ne zadire u subjektivni i objektivni identitet optužbe. Prvostupanjska se presuda, u smislu odredbe čl. 449. st. 1. ZKP/08-22, odnosi na optuženu osobu i na isto djelo koje je bilo predmet optužbe, a izmjene su učinjene sukladno rezultatima dokaznog postupka, dok je izmjena u pogledu utvrđenog oblika krivnje, neizravne namjere, umjesto izravne kako je to bilo optuženo, učinjena osuđeniku u korist.
7.1. Iz navedenih razloga osuđenik u zahtjevu promašeno ovoj okolnosti načina pada, koja uopće nije odlučna, nastoji dati značaj koji ona nema, tvrdnjama da bi on, da je znao u kom pravcu sud namjerava izvršiti izmjenu mehanizma nastanka sporne ozljede koju je zadobila ošt. P. Ž., na tu okolnost predlagao provođenje dopunskog medicinskog vještaka radi provjere je li takav način nanošenja ozljede moguć. Naime, osuđenik je u obrani u pogledu ove okolnosti naveo da se ošt. P. zaletjela na njega i odgurnula ga, nakon čega su oboje pali na pod, kojom prilikom je ona zadobila reznu ranu šake, a kako se to desilo točno da se ne sjeća, što u biti ukazuje na irelevantnost ove okolnosti.
8. Iz navedenih razloga je neosnovana i osuđenikova tvrdnja iz zahtjeva da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava jer da je navedenom arbitrarnom izmjenom koja je izvršena od strane suda, onemogućen u pravu da predlaže dokaze radi osporavanja takovog mehanizma nastanka teške tjelesne ozljede. Imajući u vidu obranu optuženika, iskaze oštećenica i nalaze i mišljenja medicinskih vještaka dr. D. M. i dr. P. B., iz kojih proizlazi da je ošt. P. Ž. ozljedu šake zadobila pri pružanju aktivne obrane, u namjeri da oduzme nož iz ruku druge osobe, a sam pad i udarac oštricom noža po prstima bez povlačenja ne bi doveo do nastanka ovakve ozljede, sud prvog stupnja nije trebao na okolnost načina pada osuđenika pri ozljeđivanju ošt. P. Ž. provoditi dopunsko vještačenje i davati osuđeniku mogućnost da osporava mehanizma nastanka ozljede. Na raspravi održanoj 26. studenog 2020. medicinski vještak B. se detaljno očitovao na pitanje i prigovore obrane u vezi mehanizma nastanka ove sporne ozljede (list 227.) te je sud prvog stupnja takvo argumentirano obrazloženje pri utvrđivanju odlučnih činjenica prihvatio dajući u obrazloženju presude jasne i uvjerljive razloge. Stoga nema govora da bi pravomoćna presuda bila arbitrarna i da bi stoga osuđeniku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
9. Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08-22. presuđeno je kao u izreci.
Dražen Tripalo, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.