1

K-966/2014-50

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex. vojarna „Sveti Križ“
Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Marisi Matić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje
Astrid Bajto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika K.
V. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona (NN
br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda RH, 129/00., 51/01., 111/03.,
190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda
RH, dalje: KZ/97) nakon javno održane rasprave dana 10. veljače 2023. u nazočnosti
okrivljenih ad 1.) K. V., osobno i ad 2.) B. V. te zamjenika
O.-a u S. Ž. B., a objavljene dana 15. veljače 2023.

p r e s u d i o j e :

OKRIVLJENIK: ad. 1.) K. V. - OIB: …, sin pok.
L. i M. rođ. K., rođ. ….. u S. s prebivalištem u
B., …,drž. RH, sa završenom SSS, zaposlen u firmi svog
brata B. b., neoženjen, bez djece,

ad 2.) B. V. – OIB: …, sin pok.
L. i M. rođ. K., rođ. …., u S. s prebivalištem u
, B., vlasnik t.d. B. b., sa završenom VSS,
dipl. ing. brodogradnje,

k r i v i s u :

1. što su u razdoblju od 23. srpnja 2008. do 19. studenog 2008. na području

Jesnica, prvookrivljeni u svojstvu vlasnika ugostiteljsko-turističkog obrta
B. –. p. s. J., a drugookrivljeni kao vlasnik obrta za
gradnju brodova B. –. p. u nakani da prvookrivljenom omoguće
stjecanje znatne neosnovane materijalne koristi, najprije sklopili fiktivni
Ugovor o gradnji broda kako bi neistino prikazali da Obrt prvookrivljenog
ispunjava uvjete za dobivanje poticajnih sredstava od nadležnog
M., nakon čega je prvookrivljeni M. mora, prometa i

2

K-966/2014-50

infrastrukture podnio zahtjev za dodjelu financijske potpore za gradnju trupa
broda u kojem je neistinito prikazao kako njegov Obrt ispunjava uvjete za
dobivanje takvih subvencija potkrjepljujući to prilaganjem navedenog
prividno sklopljenog Ugovora, premda je unaprijed odlučio da brod ne
izgradi, već da poticajna novčana sredstva zadrži za sebe pa kad su mu
odgovorne osobe M. mora , prometa i infrastrukture povjerovale i
donijele Odluku kojom se prihvaća njegov zahtjev i s njim sklopili Ugovor o
potpori za gradnju trupa broda prema kojem je M. isplatilo iznos od

481.500,00 kuna, gradnju broda nije realizirao niti je vratio novac jer ga je
utrošio nenamjenski za druge potrebe, čime je sebi priskrbio nepripadnu
materijalnu korist u iznosu od 481.500,00 kuna, a na štetu Državnog
proračuna R. H.,

dakle, prvookrivljeni K. V. s ciljem pribavljanja znatne protupravne
imovinske koristi sebi, doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i
time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a drugookrivljeni B.
V. s namjerom pomogao prvookrivljenom K. V. da s ciljem
pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi sebi, dovede nekog lažnim
prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga navede da na štetu svoje imovine
učini,

II.čime su počinili kazneno djelo protiv imovine i to prvookrivljeni K.
V. - prijevarom – opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. Kaznenog
zakona (NN br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda RH,
129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. –
Odluka Ustavnog suda RH, dalje: KZ/97), a drugookrivljeni B. V. –
pomaganjem u prijevari – opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. i čl. 38.
Kaznenog zakona/97.

III.Stoga se okrivljeniku ad 1.) K. V. na temelju čl. 224. st. 4. u
svezi sa st. 1. KZ/97 izriče kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci nakon čega
mu se na temelju čl. 67. Kaznenog zakona/97 primjenjuje

UVJETNA OSUDA

time da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci prema okrivljeniku
neće izvršiti ukoliko u roku od 4 (četiri ) godine po pravomoćnosti presude ne počini
novo kazneno djelo.

IV. Okrivljeniku ad 2.) B. V. na temelju čl. 224. st. 4. u svezi sa st.

1. i čl. 38. KZ/97 izriče se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci nakon čega
mu se na temelju čl. 67. Kaznenog zakona/97 primjenjuje

UVJETNA OSUDA

time da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prema okrivljeniku
neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini
novo kazneno djelo.

3

K-966/2014-50

V.Na temelju odredbe čl. 560. ZKP/08. utvrđuje se da novčani iznos

481.500,00 (četristoosamdesetjednutisućuipetsto) kuna / 63.910 (šezdeset i tri tisuće
i devetsto deset ) Eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni ad 1.) K.
V. ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/97
za koje je proglašen krivim pa je slijedom toga postao je imovina R. H.
te se nalaže okrivljenomu K. V. da iznos od 481.500,00
(četristoosamdesetjednutisućuipetsto) kuna / 63.910 (šezdeset i tri tisuće i devetsto
deset ) Eura uplatiti u korist državnog proračuna R. u roku od 15 dana od
pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

VI.Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6.
Zakona o kaznenom postupku („NN“, broj: 152/08., 76/09., 80/11.,
91/11., odluka Ustavnog suda R. H. R., 143/12., 56/13., 145/13.,
152/14., 70/17., i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08) dužni su okrivljenici naknaditi
troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 125.00 (stotinu i
dvadeset pet) Eura.

Obrazloženje

1.O. u S., podiglo je pred ovim sudom dana

16. svibnja 2014. godine optužnicu broj K-do-308/2014 od 13. svibnja 2014. godine
protiv okrivljenih K. V. i B. V. zbog kaznenog djela iz čl.

224. st. 4. Kaznenog zakona/97.

2. Očitujući svoj stav kojeg zauzimaju prema optužnici okrivljenici K.
V. i B. V. izjavili su da se ne osjećaju krivim te će svoju
obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3.U dokazne svrhe, suglasnošću stranaka pročitan je dopis M. mora
, prometa i infrastrukture klasa: 400-01/10-03/37 ur. broj 530-04-10-25 od 27. rujna

2010. (list 7-9), dopis M. mora , prometa i infrastrukture klasa: 400-01/10-
03/37 ur. broj 530-04-10-89 od 23. prosinca 2010., upućen M. financija ,
poziv za javno prikupljanje ponuda M. mora, prometa i infrastrukture
objavljen u N. n. broj 86/2008 od 23. srpnja 2008., Odluka
M. mora, prometa i infrastrukture klasa: 400-01/08-03/102, ur. broj: 503-04-
08-62 od 17. studenog 2008. (list 15 spisa), U. o potpori za gradnju trupa broda
sklopljen između M. mora, prometa i infrastrukture i ugostiteljsko –
turističkog obrta B. –. p. s. od 19. studenog 2008g., preslike e – mail
poruka I. Ž. od 16. srpnja 2010. , zapisnik o obavljenom nadzoru gradnje
putničkog broda obavljen 20. rujna 2010. , ugovor o gradnji i isporuci trupa i
nadgrađa broda za nautički turizam broj: 181/01/2008 od 10. srpnja 2008., sklopljen
između B. –. p. s. vlasništvo K. V. i B. –. p.
vlasništvo B. V., dopis H. registra brodova od 18. kolovoza 2008.
upućen ugostiteljsko – turističkom obrtu B. –. p. s., Ugovor o gradnji i
isporuci trupa i nadgrađa broda za nautički turizam broj : 191/01 od 10. svibnja 2009.,
sklopljen između obrta B. –. p. vlasništvo B. V. i ugostiteljsko –
turističkog obrta J. vlasništvo A. R. (list 47-56 spisa), račun za

4

K-966/2014-50

avans broj: 15/09 od 18. svibnja 2009., konto kartica obrta J. /list 58 spisa),
nalaz i mišljenje G. P. od 22. prosinca 2010. (list 59-64 spisa), prijedlog za
ovrhu ovrhovoditelja B. V. protiv ovršenika H. P. upućen javnom
bilježnika A. Z. od 2.studenog 1010. zajedno s pripadajućom dokumentacijom,
presuda T. suda u S. pod poslovnim broj 8 P -1223/11 od 29. listopada

2013., zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika B. V. od 16 travnja

2014. zajedno sa audio- video snimkom prvog ispitivanja, zapisnik o ispitivanju
svjedoka D. M. od 18. travnja 2014. g., zapisnik o prvom ispitivanju
osumnjičenika K. V. od 28. travnja 2014. zajedno s audio- video
snimkom prvog ispitivanja, zapisnik o ispitivanju svjedoka S. od 29. travnja

2014. te izvadci iz KE za okrivljenike.

4.Stranke nisu imale prijedloga radi dopune dokaznog postupka niti daljnjih
dokaznih prijedloga.

5. Okrivljenik K. V. u svojoj obrani je naveo kako je točno da je
zatražio i dobio od M. mora, prometa i infrastrukture poticajna sredstva u
iznosu od 481.500,00 kuna, a sve temeljem Ugovora kojeg je zaključio s bratom koji
ima firmu za izgradnju brodova te su ugovorili da bi on sagradio brod u turističke
svrhe zbog čega je zatražio ovaj poticaj od države kojeg je uostalom i dobio.
Njegova namjera je bila prodati brod koji je bio vlasništvo njihova oca te kojeg su on i
brat prenamijenili u turističke svrhe te uz pomoć tog dobivenog novca i ovih poticajnih
sredstava sagraditi novi veći brod. Negdje početkom kolovoza 2008. godine imao je
havariju sa ovim očevim brodom T. te je brod uništen, odnosno potopljen tako
da više nije mogao računati na novac kojeg bi mogao dobiti prodajom tog broda. Bez
obzira na tu činjenicu uzeo je novce od ministarstva, a 2009. godine njegov je brat
započeo sa radovima na izgradnji ovog novog broda, međutim, on mu nije uplatio niti
jednu ratu tako da je on i prestao sa gradnjom u jednom trenutku, a prema Ugovoru
kojeg je imao sa bratom, ugovor se mogao smatrati realiziranim tek uplatom prve
rate koje on nije nikada uplatio. 2008. godine imao je havariju i znao da više nema
broda niti sredstva koja može dobiti prodajom istog, ipak 2009. godine počinje s
izgradnjom novog broda, jer je mislio da može dobiti neki kredit ili slično. Usprkos
navodima u spisu da je ovaj novac od poticaja iskoristio i za popravak potopljenog
broda to ne odgovara istini jer je on temeljem ovog novca započeo izgradnju broda
za kojeg je dobio poticaj, a radovi na njemu su prekinuti kada je novca ponestalo
tako da do danas nije izgrađen brod niti je novac vraćen u državni proračun. Bratu je
dao sav ovaj novac i on je sav novac iskoristio za početnu fazu izgradnje ovog broda
za kojeg je dobio poticaj tako da defakto taj novac u konačnici iskoristio on ali
temeljem Ugovora sa njim.

6. Okrivljenik ad 2.) B. V. u svojoj obrani je naveo kako je točno da
je s bratom, odnosno njegovim tadašnjim obrtom zaključio U. o gradnji broda, a
koji U. je njegov brat priložio uz zahtjev za dobivanjem poticajnih sredstava od
M. mora te na taj način ostvario pravo i dobio iznos od 481.500,00 kuna. On
je izgradnju ovog broda za kojega je sam napravio nacrte započeo i prije dobivanja
sredstava jer je to dugotrajan posao, materijal je trebalo nabaviti, a po njegovu
izračunu već sam potrošio sigurno nekih 500.000,00 kuna samo na materijal.
Namjera je bila prodati brod T. kojeg je njegov brat u to vrijeme eksploatirao u
turističke svrhe te s tim novcem i novcem M. financirati izgradnju novog
broda. Prije ljeta 2008. kontaktirala su ih dva kupca, ali na žalost oni nisu mogli

5

K-966/2014-50

odmah ponuditi novac te su tražili odgodu 3 – 4 godine, u svakom slučaju tog ljeta
početkom kolovoza brat je imao havariju s ovim brodom te su ga sa svojim
sredstvima izvukli i dovezli do hale bivšeg J. gdje on imao prostor za svoje
brodogradilište. Brat je odlučio ovim novcem kojeg su dobili od Ministarstva popraviti
T., prodati ga i nastaviti s gradnjom prvotnog broda, međutim, kako je na brodu
T. postojala hipoteka banka nije pristajala skinuti je, a nitko nije htio kupiti brod s
hipotekom. U međuvremenu, on se našao s ovim dugom od nekih 500.000,00 kuna
za materijal i nemogućnošću nastavka gradnje te kako je dobio avans za gradnju
drugog broda oni su onda prebili taj novac sa ovim što je on već imao. U svakom
slučaju ovaj novi brod oni više nisu mogli sagraditi. Točno je kako njemu bratov obrt
nije isplatio novac za izvođenje prve faze radova zbog čega taj Ugovor o gradnji
broda nikada nije stupio na snagu. Poznato mu je da kako njegov brat do danas nije
vratio ovaj novac Ministarstvu mora iako je već 2023 . godina ali jednostavno dogodio
im se splet loših okolnosti zbog kojih nisu bili u mogućnosti, odnosno brat, a on mu
eventualno pomoći oko izgradnje ovog broda za kojeg su dobili poticaj pa samim tim
njegov brat nije ispunio uvjete Ugovora niti je vratio novac kojeg je dobio. Imali su
problema i s bankom, naime brod T. je bio pod hipotekom temeljem koje je
njegov djever dobio kredit i izgradio brod, nemjerljivo veće vrijednosti te je postojao
dogovor da će se hipoteka s broda T. prebaciti na taj novi brod, međutim, banka
na to nije pristala, ne znaju iz kojih razloga te zbog toga nisu mogli prodati brod
T..

7.Nakon svih izvedenih dokaza i okončane rasprave, sud je brižljivom
prosudbom pristupio ocjeni svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj povezanosti te je
nedvojbeno utvrdio kako su okrivljenici počinili kazneno djelo protiv imovine i to
prvookrivljeni K. V. - prijevarom – opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 4. u
svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (NN br. 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. –
Odluka Ustavnog suda RH, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07.,
152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda RH, dalje: KZ/97), a drugookrivljeni
B. V. – pomaganjem u prijevari – opisano i kažnjivo po čl. 224. st. 4. u
svezi sa st. 1. i čl. 38. Kaznenog zakona/97 na način kako je to opisano u izreci
presude.

8.Za postojanje kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st.4. KZ/97 od odlučnog je
značaja utvrditi je li počinitelj drugu osobu doveo u zabludu ili je održavao u zabludi
lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica i time ga naveo da na štetu svoje ili
tuđe imovine nešto učini ili ne učini, sve s ciljem pribavljanja znatnu imovinske koristi
ili prouzročenja takve štete. Za postojanje ovog kaznenog djela nije dovoljno samo to
da počinitelj nije ispunio svoju obvezu koju je preuzeo stupajući u imovinskopravne
odnose s drugim osobama, već je potrebno postojanje specijalne namjere već pri
samom uspostavljanju imovinskopravnih odnosa s drugom osobom, dakle da je u
tom trenutku počinitelj imao namjeru ne ispuniti preuzetu obvezu ili je ne ispuniti u
ugovorenom roku.

9. Tijekom provedenog postupka nedvojbeno je dokazano da su optuženici
K. i B. V. počinili kazneno djelo prijevare na način kako im je to
optužnicom stavljeno na teret. Naime, iz svih izvedenih dokaza u spisu pa tako i
obrane obojice okrivljenika potpuno je nesporno da su oni dobili poticajan sredstva
države da bi izgradili brod točno određenih gabarita i da ta sredstva nisu namjenski

6

K-966/2014-50

utrošena, da brod nije izgrađen niti su novci vraćeni. Ono što optuženici osporavaju
je zapravo njihova namjera da bi prevarili državu. Zapravo poticajna sredstva u
svojim obranama predstavljaju kao supstitut za kredit kojeg su nastojali ishoditi da bi
popravili brod kojeg su bili vlasnici, međutim tu treba naglasiti nekoliko stvari. Prvo,
dobivena su namjenska poticajan sredstva koja se na drugi način ne mogu i ne smiju
trošiti. Drugo već iz obrana optuženika jasno je da su u trenutku dobivanja poticaja
ekonomski stajali izuzetno loše te se nije moglo očekivati da bi popravkom
prethodnog broda došli do sredstava za realizaciju ovog za kojeg su dobili novac od
nadležnog ministarstva RH. Dakle, svi su pokazatelji da su već u trenutku realiziranja
poticajnih sredstava B. i K. V. namjeravali na drugi način utrošiti
isključivo namjenska sredstva. Da brod koji je predmet izgradnje u smislu dobivanja
poticajnih sredstava nije izgrađen je vidljivo iz dokumenta o nadzoru kojeg su izvršili
službenici Ministarstva i to zapravo uopće nije sporno u ovom postupku.

10.Zbog svega navedenog, sud je okrivljenike proglasio krivim na način kako je to opisano u izreci presude.

11. Naime, i sam okrivljeni ad 2.) u svojoj obrani je naveo kako je počeo s
izgradnjom broda i nabavom materijala i prije prijave na natječaj jer je to dugotrajan
proces, nenavodeći kako je uvjet za dobivanje sredstava za poticaj bio da je riječ o
brodu koji je bar 15 % izgrađen ili je nabavljen materijal i oprema za gradnju trupa
broda ili položena kobilica broda pa ukoliko su htjeli dobiti ova sredstva, morali su
predočiti dokaze da ispunjavaju bar jedan od ovih uvjeta. B. V. je za
potrebe dokazivanja ovih činjenica u ime svog obrta dao izjavu u kojoj tvrdi kako mu
je obrt prvookrivljenog izvršio uplatu prema računima23/08 i 32/08, a sve temeljem
njihovog međusobnog ugovora o gradnji broda kojim se okrivljenik ad 2.) obvezuje u
određenom roku i za određeni novac izgraditi brod prema narudžbi okrivljenog ad 1.).
Okrivljeni ad 2.) uz zahtjev za odobrenje sredstava priložio je i kopije virmana o
izvršenim uplatama obrta B. – plovni servis vlasništvo K. V. iako
su oba okrivljenika u svojim obranama izričito naveli kako prvookrivljeni nije
drugookrivljenom nikada izvršio niti jednu uplatu što bi značilo da su ovi računi i
kopije virmana prikazani lažno samo za potrebe dobivanja ovih sredstava. Sporno je i
to jesu li potvrda i predračun firme H. – trade Z. od koje su naručeni limovi
za izgradnju ovog broda radnog naziva N. 1. te račun iz kojih proizlazi
kako je obrt drugookrivljenog uplatio određeni iznos poduzeću H. – trade Z.
uopće limovi koji su naručeni i korišteni za izgradnju broda K. V. ili za
neki drugi brod koji se tada gradio u brodogradilištu B. V.. Sam slijed
događaja prema kojem dana 10. srpnja 2008. godine braća V. zaključuju
međusobno Ugovor o izgradnji broda, a sve kako bi isti priložili natječaju koji je taj
dan i objavljen za dobivanjem novčanog poticaja za razvoj hrvatske male
brodogradnje od Ministarstva mora prometa i infrastrukture u trenutku kada isti ne
raspolažu prema vlastitom iskazu nikakvim novčanim sredstvima kojima bi mogli
financirati svoj dio obveze iz Ugovora s ministarstvom upućuje da je njihovo
postupanje od samog početka bilo prijevarno. Naime, u trenutku zaključenja ovog
međusobnog Ugovora braća imaju u vlasništvu brod T. kojeg K.
eksploatira u turističke svrhe i odlučuju se za izgradnju novog broda kojeg
namjeravaju financirati primarno prodajom broda T.. Pred sezonu 2008. godine,
oni pokušavaju prodati taj brod, međutim, svi kupci koji su pokazali interes tražili su
odgodu plaćanja na tri do četiri godine što defakto znači da u srpnju 2008.,
okrivljenici ne samo da nemaju sredstava za izgradnju broda, nego već mogu

7

K-966/2014-50

pretpostaviti da ista neće moći nabaviti tako jednostavno kao što su mislili. Neovisno
o tome K. V. 23. srpnja 2008. godine pristupa pozivu za javno prikupljanje
ponuda M. mora, prometa i infrastrukture, očito, razmišljajući da će brod
T. ipak uspjeti prodati. Dana 9. kolovoza 2008. godine, okrivljenik K.
V. doživljava havariju s brodom T. koji je teško oštećen i ne može se više
koristiti, a pogotovo prodati što je bila namjera okrivljenih, međutim, iste to ne
sprječava da nastave pregovore s M. mora i traže ova poticajna sredstava
iako je u tom trenutku potpuno jasno da oni više nemaju niti potencijalni izvor prihoda
a uz pomoć kojeg bi u slučaju eventualne prodaje mogli pristupiti izgradnji broda.
Uostalom, i sam K. V. vrlo nonšalantno iskazuje kako je računao da će se
sve riješiti nekim kreditom.

12. Okrivljenik B. V. u dogovoru s bratom, a u svojstvu vlasnika
obrta za gradnju brodova B. –. p. uz ovaj fiktivni U. , M. kao
što je već rečeno dostavlja i dokaze o uplati koju je njemu tobože izvršio brat K.
V. kao i dokaze o narudžbi lima za izgradnju broda te plaćeni račun firmi od
koje je lim nabavljen, a sve kako bi konačno dana 19. studenoga 2008. godine
K. V. zaključio U. sa M. mora, prometa i infrastrukture
kojim je ostvario pravo na novčanu potporu u visini od 15 % cijene trupa broda što
iznosi 481.500,00 kuna.

13. Iz gore navedenog, nesumnjivo proizlazi kako K. V. "ulazi" u
projekt izgradnje broda za kojeg dobiva poticajna sredstava u iznosu od 15%
vrijednosti broda pri čemu on u tom trenutku nema nikakva sredstva kojima bi mogao
ostvariti svoju obvezu iz ovog Ugovora. Istovremeno drugookrivljeni mu u tome
pomaže na način da je zaključio fiktivni Ugovor s njim te izdao lažne račune.

14. Uvidom u zapisnik o obavljenom nadzoru gradnje putničkog broda za U.
B. –. p. s. dana 20. rujna 2010. godine ,a koji je obavljen na zahtjev
M. mora, prometa i infrastrukture uz stručnu pomoć djelatnika H.
registra brodova, a sve kako bi se utvrdilo na koji način je K. V. iskoristio
poticajna sredstva koja je dobio dana 19. studenog 2008. godine kada se obvezao
da će izgraditi brod i staviti ga u exploataciju na dan 31. prosinca 2008. godine
proizlazi kako je K. V. uputio dopis M. 23. studenog 2008. godine u
kojem je izjavio da se porinuće broda očekuje oko 25 lipnja 2009. godine, a
kompletna gotovost do 1. srpnja 2010. godine. Članovi povjerenstva su dana 17.
rujna 2010. godine brzojavom i osobnom dostavom upoznali okrivljenika ad 1.) i ad

2.) da će se 20. rujna 2010. godine u 12,00 sati obaviti nadzor gradnje broda.
Nadalje iz ovog zapisnika proizlazi kako su nadzoru bili nazočni i K. i B.
V. te je upravo K. V. korisnik ovih sredstava za poticaj, pokazao
članovima komisije dvije krmene sekcije ugovorenog broda koje su se počele graditi
početkom 2009. godine. Prilikom pregleda ovih sekcija procijenjeno je kako je
gotovost trupa s ove dvije sekcije oko 30 – 40 %. Članovi komisije posebno su
istaknuli kako tijekom pregleda postojećih (dvije krmene sekcije) nije moguće utvrditi
da bi iste bile izgrađene od limova koji su bili namijenjeni izgradnji ugovorenog broda
jer u potvrdi HRB od 13. studenog 2008. godine nisu napisani brojevi – certifikata
limova već samo dimenzije, količina i kvaliteta. Brodograditelj B. V. te je
prilike izjavio kako su svi navedeni limovi ugrađeni u ove dvije sekcije, međutim,
identifikaciju ugrađenih limova bilo je moguće napraviti samo temeljem certifikata
kojeg posjeduje brodograditelj, odnosno okrivljenik ad 2.) od kojeg je i zatraženo da

8

K-966/2014-50

taj certifikat dostavi. Članovi komisije utvrdili su također da dimenzije ovih sekcija ne
odgovaraju dimenzijama navedenim u ovjerenom tehničkom opisu predmetnog
broda, što je okrivljenik ad 1.) K. V. objasnio na način da je iskazao kako
su povećali dimenzije broda sa predviđene dužine 28,5 metara na 37,5 metara i sa
širine 7 metara na 8 metara pa je to razlog što dimenzije ne odgovaraju ranije
priloženim dimenzijama u ovjerenom tehničkom opisu broda za kojega su dobivena
poticajna sredstva. Ove prigode K. V. je istaknuo da daljnji radovi ovise i
visini kredita koji je zatražen od banke te će nakon toga definirati pramac i izraditi
tehnička dokumentacija koja će se podnijeti H. na odobrenje te da predviđa
porinuće do ljeta 2011., a brod bi trebao biti gotov do lipnja 2012. godine.

15.Iako je od brodara zatraženo da dostavi radioničku dokumentaciju temeljem
koje su gradili ovaj brod kao i certifikat iz kojeg bi bilo vidljivo da su u gradnji ovog
broda korišteni limovi koji su u tu svrhu bili i kupljen, isti nije dostavio ovu
dokumentaciju niti je dokazao da je u izgrađene sekcije novogradnje ugradio sve
limove koje je prikazao prilikom podnošenja zahtjeva MMPI sa sredstvima državne
potpore te se pretpostavlja da je utrošena količina limova manja od prikazane količine
u dokumentaciji za plaćanje, a za koju je brodar dobio sredstva držane potpore.
Dakle, utvrđeno je kako je okrivljenik ad 1.) K. V. temeljem danih
dokumenata koje mu je pribavio okrivljenik ad 2.) u studenom 2008. godine, dobio
sredstva za poticaj međutim svoje obveze iz Ugovora o potpori nije izvršio niti je
M. ova sredstva vratio, a u vrijeme kada je podnio zahtjev te dobio sredstva
evidentno nije raspolagao nikakvom imovinom kojom bi mogao financirati gradnju
ovog broda, što znači da je u trenutku podnošena zahtjeva i potpisivanja Ugovora isti
nije imao mogućnosti izvršiti obvezu o gradnji broda temeljem ovog Ugovora kojega
je potpisao.

16.Iz spisa predmeta nespornim proizlazi kako je M. bilo vrlo
tolerantno prema okrivljeniku ad 1.) te je dopustilo da isti krši rokove predviđene
U. o datumu izgradnje broda, a sve kako bi dali istom dovoljno vremena da
ovaj brod stvarno i izgradi. Upravo iz tog razloga tek dana 20. rujna 2010. godine
M. provodi nadzor nad gradnjom broda oznake N. 181 u B.
B. plov i tada utvrđuju kako U. B. plovni servis iz J. nije ispuni niti
jednu od obveza preuzetih prethodno navedenim U., odnosno da uopće nije
započeo gradnju ugovorenog trupa i nadgrađa broda.

17.Kritične prigode, članovima komisije su vlasnik U. B. plovni servis
K. V. i vlasnik brodogradilišta B. plov B. V. prezentirali
sekciju broda koji se gradi za potrebe naručitelja obrt J. kao gradnju broda za
potrebe naručitelja U. B. plovni servis. Uvidom na licu mjesta, članovi
komisije, utvrdili su kako predmetna sekcija odgovara dimenzijama broda koji se
gradi za potrebe naručitelja obrt J. i koji je temeljem zaključenog U. o
gradnji trebao biti stavljen u eksploataciju do 21. rujna 2011. godine, a nikako
dimenzijama broda koji se trebao graditi za potrebe naručitelja U. B. plovni
servis. I. proizlazi i iz Nalaza i mišljenja inženjera brodogradnje G. P.
od 22. prosinca 2010. godine iz kojeg je vidljivo kako su ove sekcije broda koje su
okrivljenici pokušali prikazati kao dio broda prvookrivljenika, u stvarnosti dijelovi
broda obrta J. 18.Naprijed istaknuto ukazuje kako okrivljenici ne samo da su u pravni posao
s M. ušli s prijevarnom namjerom već su iste i dalje pokušali držati u
zabludi kako se pridržavaju obveza iz Ugovora prikazujući im kao svoj, potpuno drugi
brod.

19.Sve gore navedeno uz iskaz drugookrivljenog kako su poticajna sredstva
iskorištena za popravak broda T. nakon doživljene havarije, a ne za izgradnju
novog broda u koju svrhu su im dana ukazuje kako je okrivljenik ad 1.) kao stvarni
potpisnik ovog U. sa M. i dobivatelj novčanih sredstava počinio kazneno
djelo prijevare prema M., a fiktivnim ugovorom i lažnim računima drugookrivljeni
mu pomogao da to i ostvari.

20.Okrivljenici su kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. te okrivljenik
ad 2. .) iz čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. i čl. 38. KZ/97 počinili s izravnom namjerom
jer su bili svjesni svojih čina i posljedica koje mogu nastupiti pa su ipak poduzeli u
izreci opisanu radnje, odnosno, tj. bili su svjesni protupravnosti svog ponašanja i
željeli njegovo počinjenje, odnosno svjesno su neistino predočili oštćeniku da
uredno posluju i imaju novac potreban za izgradnju broda te održavali oštećenika,
koji je ušao u poslovni odnos u dobroj vjeri, u lažnom uvjerenju da i oni poštuju
načelo savjesnosti i poštenja u prometu, i naveli ga da na štetu svoje imovine nešto
učini pri čemu oštećenik nije ni bio svjestan prijevarnog postupanja okrivljenih i nije
znao da je doveden u zabludu.

21.Što se tiče ubrojivosti okrivljenih , ona tijekom postupka nije bila upitna niti
isticana kao sporna pa sud uzima da su okrivljenici in tempore cirimins bili ubrojivi.

22.Stoga su okrivljenici K. i B. V. krivi zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci presude.

23.Prilikom odlučivanja o izboru, vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud
na strani okrivljenika K. V. olakotnim cijenio korektno ponašanje pred
sudom, protek vremena od počinjenja kaznenog djela kao i složene poslovne prilike
u vrijeme počinjenja djela dok je otegotnim cijenio činjenicu kako okrivljenik sve ovo
vrijeme nije pokušao vratiti ni dio sredstava koje je prisvojio. Također okrivljeniku
B. V. olakotnim je cijenjeno korektno ponašanje pred sudom, protek
vremena od počinjenja kaznenog djela kao i složene poslovne prilike u vrijeme
počinjenja djela, dok posebnih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika nije našao.

24.Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje i visinu
propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora do 5 godine) Sud je
okrivljeniku ad 1.) K. V. na temelju čl. 22. st. 4. svezi sa st. 1.
Kaznenog zakona/97 izrekao kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci nakon
čega mu je na temelju čl. 67. Kaznenog zakona/97 primijenio uvjetnu osudu time da
se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci prema okrivljeniku neće izvršiti
ukoliko u roku od 4 (četiri ) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo
kazneno djelo. Okrivljeniku ad 2.) B. V. na temelju čl. 224. st. 4. u svezi
sa st. 1. i čl. 38. KZ/97 sud je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci
nakon čega mu se na temelju čl. 67. Kaznenog zakona/97 primijenio uvjetnu osudu
time da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prema okrivljeniku neće

10

K-966/2014-50

izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

25.Uzimajući u obzir sve ove okolnosti, društvenu opasnost kaznenog djela
za koje su okrivljenici proglašeni krivima, a koje se očituju kroz zakonom propisanu
kaznu za kazneno djelo koje je premet ovog postupka, ovaj sud smatra da se na
ovaj način izrečene kazne ukazuju odgovarajućima za kazneno djelo za koje je
okrivljenike proglasio krivima te će se istima ostvariti svrha kako specijalne prevencije
prema okrivljenicima te će oni svoje ponašanje uskladiti sa zakonskim propisima
odnosno generalne prevencije prema drugima u vidu osude prema počiniteljima
kaznenih djela .

26.S obzirom da je od počinjena kaznenog djela koje je okrivljeniku stavljeno
na teret pa do presuđenja, izmijenjen kazneni zakon, pa je tako dana 01. siječnja

2013. na snagu stupio novi Kazneni zakon („NN“ br. 125/11., 144/12.,
56/15., 61/15. i 101/17. – dalje: KZ/11.), potrebno je ocijeniti koji je zakon blaži za
okrivljenika (članak 3. stavak 2. KZ/11.), i s tim u vezi da kazneno djelo iz članka 224.
stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97 ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz
članka 236. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 pri čemu se kod kaznenog djela iz
članka 236. stavak 2. KZ/11 radi o manjoj količini kriminalne djelatnosti jer je u članku

87. stavak 29. KZ/11 zakonski regulirano pravno shvaćanje kaznenog odjela
VSRH od 27. prosinca 2012. a u kojoj odredbi je
propisano da je vrijednost imovinske koristi i štete znatna ako prelazi 60.000,00 kuna.

27.No primjenom načela konkretnosti za okrivljenika je u ovom slučaju ipak
blaži KZ/97 i to u odnosu na zakonski minimum, jer je kod kaznenog djela iz članka

224. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97 propisana kazna zatvora od šest mjeseci
do pet godina, a za kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora od
jedne do osam godina (iako u tom slučaju sud ne bi mogao izreći veću kaznu od
veću kaznu od pet godina kako je to propisano za kazneno djelo iz članka 224.
stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97), a iz čega proizlazi da se za kazneno djelo iz
članka 224. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97 okrivljeniku može izreći i kazna
zatvora ispod jedne godine bez primjene odredaba o ublažavanju, što je za
okrivljenika povoljnije, pa je to u konkretnom slučaju sud i učinio.

28.Na temelju odredbe čl. 560. ZKP/08 utvrđuje se da novčani iznos

481.500,00 (četristoosamdesetjednutisućuipetsto) kuna / 63.910 (šezdeset i tri tisuće
i devetsto deset ) Eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni ad 1.) K.
V. ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/97
za koje je proglašen krivim pa je slijedom toga postao je imovina R. H.
te se nalaže okrivljenomu K. V. da iznos od 481.500,00
(četristoosamdesetjednutisućuipetsto) kuna / 63.910 (šezdeset i tri tisuće i devetsto
deset ) Eura uplatiti u korist državnog proračuna RH u roku od 15 dana od
pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

29.Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6.
Zakona o kaznenom postupku („NN“, broj: 152/08., 76/09., 80/11.,
91/11., odluka U. suda R. H. R., 143/12., 56/13., 145/13.,
152/14., 70/17., i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08) sud je okrivljenika obvezao te su
dužni okrivljenici naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu svaki od

11

K-966/2014-50

po 125.00 (stotinu i dvadeset pet) Eura, a sve imajući u vidu duljinu trajanja i
složenost ovog kaznenog postupka te materijalne prilike okrivljenih kao i nastale
troškove.

30.U skladu s naprijed iznijetim, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu,15. veljače 2023..godine

S U D A C:

Marisa Matić,v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana
od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pisano, u dovoljnom broju
primjerka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Županijski sud.