- 1 -              III Kr 14/2023-3

Broj: III Kr 14/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., i 84/21.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog Ronalda Brajkovića za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2022. broj K-205/2022-59 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 3. studenog 2022. broj Kž-227/2022-9, u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog R. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 3. lipnja 2022. broj K-205/2022-59 optuženi R. B. i optuženi M. A. proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. Za to kazneno djelo optuženi R. B. je, na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jedanaest mjeseci te mu je na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. opozvana uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-147/2016 od 12. studenog 2018. i iz te presude uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, pa je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca. Na temelju članka 54. KZ/11. u tu mu je kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. prosinca 2021. do 2. ožujka 2022. Optuženi M. A. je, na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. prosinca 2021. pa nadalje. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.-19.) oštećenom A. M. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 400,00 kuna, pa je optuženom R. B. i optuženom M. A. naloženo da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude solidarno naknade navedeni iznos oštećeniku, dok je u preostalom dijelu postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 400,00 kuna oštećenik upućen u parnicu. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08.-19. optuženi R. B. i optuženi M. A. oslobođeni su obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08.-19. te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja.

1.1. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 3. studenog 2022. broj Kž-227/2022-9 prvostupanjska presuda je u povodu žalbe optuženog Ronalda Brajkovića, a po službenoj dužnosti, preinačena u odluci o uračunavanju istražnog zatvora na način da je optuženom R. B., na temelju članka 54. KZ/11., u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. ožujka 2018. do 4. travnja 2018. i od 19. prosinca 2021. do 2. ožujka 2022. (točka I. izreke), dok su žalbe optuženog R. B. i optuženog M. A. odbijene kao neosnovane te je u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda (točka II. izreke).

2. Osuđeni R. B. je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude (dalje: zahtjev). U zahtjevu nisu izrijekom navedene osnove podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka, a predloženo je da se "utvrdi tko je zaista kriv za dijela za koja sam presude previsokom kaznom osuđen."

3. Zahtjev sa spisom je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.-22.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor u kojem je predložilo da se zahtjev odbije kao neosnovan. Ovaj odgovor dostavljen je osuđenom R. B..

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđeni R. B. u zahtjevu navodi da u žalbi protiv prvostupanjske presude, koju je pisao njegov branitelj po službenoj dužnosti, nisu navedeni razlozi koji su, po njegovom mišljenju, bili bitni za donošenje drugostupanjske odluke. Analizira iskaz oštećenog A. M. upirući na to da je isti neosnovano ocijenjen kao vjerodostojan. Potom analizira sadržaj snimke video-nadzora dajući svoju ocjenu onoga što iz iste proizlazi uz tvrdnju da sud nije uzeo u obzir da se na snimkama ne vidi tko točno napada oštećenika i tko koga baca na tlo. Navodi da sud nije pozvao i ispitao mušku i žensku osobu koje su naknadno prepoznate i koje su ponajviše sudjelovale kao "treće i četvrto" osumnjičene. Ističe da nije uzeto u obzir ni njegovo iskreno kajanje zbog kaznenog djela razbojništva, da se zaista pokušava promijeniti, da se bori sam sa sobom da ne konzumira alkohol i droge, da nije bio vještačen te da mu nije bila pružena liječnička pomoć koju je tražio u policijskoj postaji.

5.1. Sadržajem zahtjeva osuđenik problematizira ispravnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi tražeći njegovu preocjenu, pri čemu zapravo ponavlja navode iznesene u žalbi protiv prvostupanjske presude, a u namjeri da izazove odluku suda trećeg stupnja bez uvjeta predviđenih u zakonu. Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.-22.), no ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Budući da se prigovori iz zahtjeva odnose isključivo na utvrđene činjenice u pravomoćnoj presudi, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne može biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, zahtjev osuđenog R. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo je odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 512. u vezi članka 519. ZKP/08.-22., odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 15. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović, v.r.