- 1 -              Rev 676/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 676/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) V. Ž.1, OIB ... , 2) V. Ž.2, OIB ... , 3) V. Ž.3, OIB ... i 4) M. Ž., OIB ... , svi iz O., zastupani po punomoćniku P. K., odvjetniku u S. B., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB ... , zastupan po zakonskom zastupniku, a ovaj po Ž. B., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1312/2020-2 od 11. studenog 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pn-7/2019-196 od 10. studenog 2020., u sjednici održanoj 15. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prihvaća se revizija tuženika te se slijedom toga ukida presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1312/2020-2 od 11. studenog 2021. glede točke II i III izreke i u tom dijelu se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. U ovom predmetu rješenjem ovog suda Revd-793/2023 od 5. travnja 2022. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije zbog pitanja:

 

„Ima li oštećenik/tužitelj u sporu koji vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti, pravo na naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade i rente s osnova izgubljene zarade, kao razlike između pretpostavljenog iznosa bruto plaće i primanja koja ostvaruje, ili mu pripada razlika između prosječne neto plaće i iznosa primanja koja ostvaruje?“.

 

2. Pobijanim dijelom presude suda drugog stupnja presuđeno je:

 

„II Djelomično se potvrđuje i djelomično preinačuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Pn-7/2019-196 od 10. studenog 2020. u toč. 1. izreke alineja 2. u dijelu u kojem je odlučeno o imovinskoj šteti (izgubljenoj zaradi) i toč. 6. izreke tako da ista presuda u tom dijelu sada glasi:

 

Nalaže se tuženiku "C. o." d.d. Z. da tužitelju pod 1) V. Ž1. na ime imovinske štete za izgubljenu zaradu isplati iznos od sveukupno 192.573,67 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku i to:

- na iznos od 4.033,72 kn počev od 1. travnja 2013.,

- na iznos od 3.923,42 kn počev od 1. svibnja 2013.,

- na iznos od 3.923,42 kn počev od 1. lipnja 2013.,

- na iznos od 3.923,42 kn počev od 1. srpnja 2013.,

- na iznos od 2.139,34 kn počev od 1. kolovoza 2013.,

- na iznos od 2.148,93 kn počev od 1. rujna 2013.,

- na iznos od 2.150,10 kn počev od 1. listopada 2013.,

- na iznos od 2.150,10 kn počev od 1. studenog 2013.,

- na iznos od 2.150,10 kn počev od 1. prosinca 2013.,

- na iznos od 2.150,10 kn počev od 1. siječnja 2014.,

- na iznos od 2.027,38 kn počev od 1. veljače 2014.,

- na iznos od 2.027,38 kn počev od 1. ožujka 2014.,

- na iznos od 2.027,38 kn počev od 1. travnja 2014.,

- na iznos od 2.027,38 kn počev od 1. svibnja 2014.,

- na iznos od 2.027,38 kn počev od 1. lipnja 2014.,

- na iznos od 2.027,38 kn počev od 1. srpnja 2014.,

- na iznos od 2.027,38 kn počev od 1. kolovoza 2014.,

- na iznos od 2.027,38 kn počev od 1. rujna 2014.,

- na iznos od 2.027,38 kn počev od 1. listopada 2014.,

- na iznos od 2.027,38 kn počev od 1. studenog 2014.,

- na iznos od 2.027,38 kn počev od 1. prosinca 2014.,

- na iznos od 2.027,38 kn počev od 1. siječnja 2015.,

- na iznos od 2.146,90 kn počev od 1. veljače 2015.,

- na iznos od 2.146,90 kn počev od 1. ožujka 2015.,

- na iznos od 2.146,90 kn počev od 1. travnja 2015.,

- na iznos od 2.146,90 kn počev od 1. svibnja 2015.,

- na iznos od 2.146,90 kn počev od 1. lipnja 2015.,

- na iznos od 2.146,90 kn počev od 1. srpnja 2015.,

- na iznos od 2.140,21 kn počev od 1. kolovoza 2015.,

- na iznos od 2.143,55 kn počev od 1. rujna 2015.,

- na iznos od 2.143,55 kn počev od 1. listopada 2015.,

- na iznos od 2.143,55 kn počev od 1. studenog 2015.,

- na iznos od 2.143,55 kn počev od 1. prosinca 2015.,

- na iznos od 2.181,95 kn počev od 1. siječnja 2016.,

- na iznos od 2.181,95 kn počev od 1. veljače 2016.,

- na iznos od 2.166,30 kn počev od 1. ožujka 2016.,

- na iznos od 2.176,74 kn počev od 1. travnja 2016.,

- na iznos od 2.176,74 kn počev od 1. svibnja 2016.,

- na iznos od 2.176,74 kn počev od 1. lipnja 2016.,

- na iznos od 2.176,74 kn počev od 1. srpnja 2016.,

- na iznos od 2.176,74 kn počev od 1. kolovoza 2016.,

- na iznos od 2.168,91 kn počev od 1. rujna 2016.,

- na iznos od 2.172,82 kn počev od 1. listopada 2016.,

- na iznos od 2.172,82 kn počev od 1. studenog 2016.,

- na iznos od 2.172,82 kn počev od 1. prosinca 2016.,

- na iznos od 2.172,82 kn počev od 1. siječnja 2017.,

- na iznos od 2.370,42 kn počev od 1. veljače 2017.,

- na iznos od 2.370,42 kn počev od 1. ožujka 2017.,

- na iznos od 2.348,10 kn počev od 1. travnja 2017.,

- na iznos od 2.362,98 kn počev od 1. svibnja 2017.,

- na iznos od 2.362,98 kn počev od 1. lipnja 2017.,

- na iznos od 2.362,98 kn počev od 1. srpnja 2017.,

- na iznos od 2.362,98 kn počev od 1. kolovoza 2017.,

- na iznos od 2.314,58 kn počev od 1. rujna 2017.,

- na iznos od 2.338,78 kn počev od 1. listopada 2017.,

- na iznos od 2.338,78 kn počev od 1. studenog 2017.,

- na iznos od 2.338,78 kn počev od 1. prosinca 2017.,

- na iznos od 2.338,78 kn počev od 1. siječnja 2018.,

- na iznos od 2.586,78 kn počev od 1. veljače 2018.,

- na iznos od 2.586,78 kn počev od 1. ožujka 2018.,

- na iznos od 2.553,86 kn počev od 1. travnja 2018.,

- na iznos od 2.575,81 kn počev od 1. svibnja 2018.,

- na iznos od 2.575,81 kn počev od 1. lipnja 2018.,

- na iznos od 2.575,81 kn počev od 1. srpnja 2018.,

- na iznos od 2.575,81 kn počev od 1. kolovoza 2018.,

- na iznos od 2.511,78kn počev od 1. rujna 2018.,

- na iznos od 2.543,79 kn počev od 1. listopada 2018.,

- na iznos od 2.543,79 kn počev od 1. studenog 2018.,

- na iznos od 2.543,79 kn počev od 1. prosinca 2018.,

- na iznos od 2.543,79 kn počev od 1. siječnja 2019.,

- na iznos od 2.758,99 kn počev od 1. veljače 2019.,

- na iznos od 2.758,99 kn počev od 1. ožujka 2019.,

- na iznos od 2.758,99 kn počev od 1. travnja 2019.,

- na iznos od 2.758,99 kn počev od 1. svibnja 2019.,

- na iznos od 2.758,99 kn počev od 1. lipnja 2019.,

- na iznos od 2.758,99 kn počev od 1. srpnja 2019.,

- na iznos od 2.758,99 kn počev od 1. kolovoza 2019.,

- na iznos od 2.758,99 kn počev od 1. rujna 2019.,

- na iznos od 2.758,99 kn počev od 1. listopada 2019.,

- na iznos od 2.758,99 kn počev od 1. studenog 2019.,

- na iznos od 2.758,99 kn počev od 1. prosinca 2019.,

- na iznos od 2.758,99 kn počev od 1. siječnja 2020.,

a koje kamate se do 31. srpnja 2015. obračunavaju po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana, a od presuđenja tj. od 10. studenog 2020. da tužitelju plaća rentu u svakomjesečnom bruto iznosu od 5.823,74 kn (slovima: pet tisuća osamsto dvadeset i tri tisuće kuna i sedamdeset i četiri lipe) sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to na način da iste iznose plaća najkasnije do svakog 10-og u mjesecu za tekući mjesec na ruke tužitelja pod 1) V. Ž.1.“.

 

Također je i preinačena odluka o troškovima postupka (točka III izreke).

 

3. Protiv tog dijela presude dopuštenu reviziju podnosi tuženik.

 

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. U presudi suda drugog stupnja izražava se pravno shvaćanje, zbog kojeg je i preinačena presuda suda prvog stupnja, da tužitelju naknada štete zbog izgubljene zarade pripada u bruto iznosu te sud drugog stupnja ističe:

 

„23. Međutim, odredbom čl. 1095. st. 1. i 2. ZOO propisano je da, ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, odgovorna osoba dužna mu je plaćati određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu. Pod izgubljenom zaradom shvaća se gubitak imovinske koristi koju bi oštećenik mogao ostvariti radom prema redovnom tijeku stvari da nije došlo do štetnog događaja i njegovih posljedica.

 

24. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-954/15 od 19. listopada 2016. zauzet je pravni stav da radnik (oštećenik) ima pravo na naknadu razlike plaće ubruto iznosu, jer se tek isplatom punog iznosa ostvaruje pravo na naknadu štete iz čl. 1085. st. 1. ZOO.

 

25. Pri tome je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, potrebno imati u vidu i to da se i odredbom čl. 90. st. 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) plaćom smatra plaća u bruto iznosu, slijedom čega i kod naknade u vidu izgubljene zarade koja se sastoji u razlici plaće (zarade) koju bi tužitelj ostvarivao da nije bilo štetnog događaja i pričinjene mu štete, za koju je odgovoran tuženik, pripada mu naknada u visini razlike bruto plaće, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog iznosa razlike bruto plaće do isplate.

 

26. Slijedom toga, žalba tužitelja pod 1) je djelomično osnovana u dijelu izreke pod toč. 1. (naknade imovinske štete zbog gubitka zarade) i toč. 6. izreke jer je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za taj vid štete dosudio tužitelju pod 1. razliku u iznosima neto, a ne bruto plaće.

 

27. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP djelomično potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. 1., 2., 3., 4., 5., 7., 8., 9., 10., 11., 13., 14. i 15. izreke te istu presudu djelomično preinačiti u toč. 1. u dijelu u kojem je odlučeno o imovinskoj šteti (izgubljenoj zaradi) i toč. 6. izreke, po čl. 373. toč. 3. ZPP, jer je sud prvog stupnja na potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.“.

 

7. Takvo pravno shvaćanje suda nije pravilno.

 

8. Ovaj sud je u odluci poslovni broj Revd 2720/2020 od 17. studenog 2020. glede u suštini iste dileme zauzeo pravno shvaćanje i odgovorio na u biti isto pitanje zbog kojeg je i u ovom postupku dopušteno podnošenje revizije iznio pravno shvaćanje koje glasi:

 

„Oštećenik/tužitelj u sporu koji vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ima pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja.

 

Dakle, ne može se visina naknade štete utvrditi na način da se u odnos stavi s jedne strane prosječna plaća u bruto iznosu, a s druge naknada plaće koju oštećenik/tužitelj prima za vrijeme bolovanja u neto iznosu, a upravo je takav zahtjev tužiteljica u predmetnom sporu postavila. To ne proizlazi niti iz odluke ovog suda poslovni broj Rev 2105/11-4 od 3. prosinca 2013., na koju se pozvao drugostupanjski sud u pobijanoj presudi.“.

 

9. Time se i u ovom postupku odgovara na postavljeno pravno pitanje.

 

10.1. Zbog navoda i argumentacije iznesenih u odgovoru na reviziju, valja reći da se tužitelj neosnovano poziva na analognu primjenu odredbe čl. 90. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73 /13) prema kojoj odredbi se pod plaćom radniku smatra bruto plaća po ocjeni ovog suda takva analogija ne može se primijeniti kod utvrđivanja naknade štete, jer se naknadom štete oštećeni mora vratiti u istu materijalnu poziciju kao da štete nije niti bilo (čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05), dakle kod obične štete u stanje kao i da umanjenja imovine nije niti bilo. (obična šteta - čl. 1054. ZOO).

 

10.2. Kod odštetnog zahtjeva zbog izgubljene zarade, (čl. 1095. st. 2. ZOO) isplatom rente oštećeni se stavlja u poziciju kao da ne gubi realnu zaradu koju bi ostvarivao da o štete nije niti nastala, dakle vraća se u stanje svojih realnih i stvarno ostvarenih prihoda, a to je upravo plaća koju je realno oštećeni primao prije nastanka štetnog događaja koji je uzročno-posljedično povezan sa štetom koja se sastoji u gubitku dijela ili cijele zarade.

 

Hoće li se činjenica nemogućnosti ostvarivanja plaće prema propisima Zakona o radu reflektirati kod oštećenog u budućnosti manjim primanjima po pravilima mirovinskih propisa biti će eventualno predmet nekog drugog budućeg odštetnog zahtjeva.

 

11. Zbog svega gore navedenog, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sud drugog stupnja nije utvrdio sve odlučne činjenice glede glavne stvari i glede odluke o troškovima odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 395. ZPP-a.

 

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

 

Zagreb, 15. veljače 2023.