Poslovni broj Gž R-1922/2021-3

 

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. M. iz G., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko - upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1016/2018 od 29. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1016/2018 od 29. listopada 2021. u točkama I/ i III/ izreke.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I/ izreke naloženo je tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 1.413,83 eur / 10.652,52 kn[1] bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u točki II/ izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od  306,84 eur / 2.311,85 kn1 dok je u točki III/ izreke naloženo tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.649,31 eur / 12.426,70 kn1 sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

2. Protiv presude sadržane u točkama I/ i III/ izreke žalbu podnosi tuženica pozivajući se na žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda te potražuje troškove sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženice nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatnika Područnog carinskog ureda S., na radnom mjestu carinika, za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenih sati u razdoblju od 20. ožujka 2013. do 5. travnja 2018. 

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje je od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice nije ostvarena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

6.2. Nije počinjena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a na koji upire žalba tuženice budući da obrazloženje pobijane presude ima sadržaj sukladno navedenoj zakonskoj odredbi.

             

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne sporne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane presude.

 

8. U provedenom postupku sud prvog stupnja je na temelju utvrđenih činjenica, prihvaćajući nalaz sudskog vještaka financijske struke u varijanti koja je izvršena na temelju evidencije o korištenju radnog vremena i obračunskih isprava za isplatu plaće za svaki mjesec, zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev s naslova prekovremenog rada kao razlika između ostvarenih radnih sati tužitelja koji proizlazi iz evidencije radnog vremena i redovnog mjesečnog fonda radnih sati koji je dobiven na način da se broj dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati, pri čemu u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Na taj način je utvrđeno da je ostvaren višak sati u mjesecu koji je utvrđen kao prekovremeni rad, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 44. stavak 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 104/13. - dalje KU/13) koja je identična odredbi članka 38. stavak 10. i 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj: 112/17. i 12/18. - dalje KU/17), a kojim odredbama je propisano da je puno radno vrijeme službenika i namještenika 40 sati tjedno raspoređeno u pet radnih dana od ponedjeljka do petka, te da radno vrijeme ne može biti kraće od 8 i duže od 12 sati, osim u slučaju hitnog prekovremenog rada i da službenik i namještenik mora biti obaviješten o rasporedu rada ili promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana unaprijed u pisanom obliku.

 

9. Temeljem navedenih zakonskih odredbi te odredbi Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“ broj: 68/13., 30/14. i 115/16. - dalje: ZCS) i odredbi Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ broj: 92/05., s kasnijim izmjenama i dopunama - dalje ZDSN), pravilno je utvrđeno da tužitelju pripada naknada za prekovremeni rad koji je evidentiran u evidencijama tuženice o korištenju radnog vremena, a koji bi predstavljalo sate izvan mjesečnog fonda radnih sati, a koji nije iskazan u obračunskim listama za isplatu. Prekovremeni rad obračunat je tužitelju sukladno priloženoj evidenciji o radnom vremenu a prema kojoj tužitelju nije isplaćivana plaća u uvećanom iznosu za prekovremene sate iznad mjesečnog fonda radnih sati, time da u mjesečni fond sati ne ulaze blagdani i neradni dani.

 

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 1.413,83 eur / 10.652,52 kn1 bruto sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka, zatim je nepobijanim dijelom izreke odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 306,84 eur / 2.311,85 kn1 dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

 

11. Bez osnova tuženica u žalbi ustraje kod tvrdnji da je između stranaka postignut dogovor o kompenzaciji "viška sati" i da je tužitelj iste iskoristio, na koje okolnosti je tuženica predlagala saslušanje svjedoka, pa da je odbijanjem provođenja tih dokaza sud prvog stupnja propustio utvrditi odlučne činjenice što je rezultiralo donošenjem nezakonite odluke.

 

11.1. Naime, odredbom članka 63. stavak 1. ZDSN-a propisano je da se o pravima državnih službenika, što svakako uključuje i plaću, odlučuje rješenjem čelnika tijela u čijem je opisu poslova rješavanje upravnih stvari, a tuženik nije niti tvrdio da bi čelnik upravnog tijela donio takvu odluku. Stoga su ovi žalbeni navodi neosnovani jer sve za slučaj da je sud prvog stupnja odlučio provesti te dokaze, to ne bi utjecalo na drugačiju odluku.

 

12. Odluka o troškovima postupka rezultat je pravilne primjene članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.). Protivno žalbenim navodima tuženice, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz novelirane odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 117. stavak 3. ZID ZPP/19, cijeneći uspjeh stranaka u sporu, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva te je u skladu s time u konačnici dosudio tužitelju troškove postupka sukladno ostvarenom uspjehu prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (nakon djelomičnog povlačenja tužbe).

 

18. Radi svega izloženog, žalbu tuženice je kao neosnovanu valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

19. Prvostupanjska presuda u točki II/ izreke (za odbijeni iznos od 306,84 eur / 2.311,85 kn1), kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 15. veljače 2023.

 

                                                                                                                                                

Predsjednica vijeća

                                                                                                                  Ivanka Maričić-Orešković, v.r.