- 1 -              Poslovni broj: Usž-3367/22-2

Poslovni broj: Usž-3367/22-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. M. iz Z., koju zastupa opunomoćenik M. A., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-625/22-7 od 23. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-625/22-7 od 23. svibnja 2022. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/20-01/1477, urbroj: 513-04-22-3 od 24. siječnja 2022. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave Č., klasa: UP/I-410-20/2019-001/00674, urbroj: 513-007-01-02-2020-0006 od 29. listopada 2020.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje             

 

1.              Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika od 24. siječnja 2022. i prvostupanjsko rješenje od 29. listopada 2020. (točka II. izreke). U toči II. izreke te presude se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak upravnog spora od 5.000,00 kn.

2.              Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja razlike poreza na promet nekretnina za kupnju dva stana, odnosno porezno tijelo je na ranije utvrđenu osnovicu od 258.635,72 kn (po ugovoru o kupoprodaji) za ukupnu površinu oba stana od 34,04 m2 utvrdilo razliku osnovice od 216.781,55 kn.

3.              Tuženik je ovom Sudu podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

4.              Dalje u žalbi tuženik iznosi iscrpne razloge zbog kojih smatra da je pobijana presuda nezakonita, jer se temelji na pogrešnom zaključku suda koji ne prihvaća stajalište tuženika da je prvostupanjsko porezno tijelo u naknadno provedenom postupku izvršilo provjeru vjerodostojnosti podataka iskazanih u poreznoj prijavi tužiteljice i utvrdilo da postoji osnova za izmjenu porezne obveze koja joj je utvrđena privremenim poreznim rješenjem donesenim u skladu s člankom 22. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 115/16. – dalje: ZPPN) i člankom 87. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16.) ocjenjujući da je na taj način postupilo bez prethodne provjere činjenica bitnih za oporezivanje.

5.              Dalje u žalbi tuženik iznosi i razloge zbog kojih ne prihvaća obrazloženje pobijane presude prema kojem je prodavatelj S. G. neposredno prije prodaje stanova tužiteljici 1/3 dijela tih stanova stekao od Republike Hrvatske u postupku razvrgnuća suvlasništva isplatom za ukupnu cijenu od 55.700,00 kn, a što bi rezultiralo ukupnom tržišnom cijenom za oba stana od 167.100,00 kn, te da je porezno tijelo S. G. kao stjecatelju tih nekretnina utvrdilo jediničnu cijenu za oba stana od 4.907,48 kn/m2, dok je kupoprodajnim ugovorom između S. G. kao prodavatelja i tužiteljice kao kupca ugovorena cijena od 35.000,00 eur (u kunskoj protu vrijednosti 258.635,72 kn) za ukupnu površinu od 34,04 m2. Navedeno dalje znači da je u predmetnom pravnom poslu ugovorena jedinična cijena od 7.598,00 kn/m2. Stoga da sud ocjenjuje da je ugovorena tržišna vrijednost iz isprave o stjecanju od 7.598,00 kn/m2 znatno viša od 4.907,48 kn/m2, odnosno od prethodno ugovorenog iznosa između Republike Hrvatske kao prodavatelja i S. G. kao kupca navedenih nekretnina. S obzirom na sve okolnosti situacije sud zaključuje da je porezno tijelo nezakonito naknadno tužiteljici utvrdilo razliku porezne osnovice, utvrđujući jediničnu tržišnu vrijednost od 13.966,43 kn/². Pri tome da tuženik nije uzeo u obzir dokaze koje je tužiteljica dostavila uz žalbu u upravnom postupku o zatečenom stanju kupljenih stanova.

6.              Tuženik dalje u žalbi pobliže obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je sud u konkretnom slučaju pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalni propis, tj. pogrešno protumačio relevantne odredbe primijenjenog propisa. Tuženik iscrpno obrazlaže zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju procjena pravilno izvršena na temelju članka 9. Zakona o porezu na promet nekretnina, a upravo sukladno članku 35. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina, prema kojem se poredbenom metodom tržišna vrijednost određuje iz najmanje tri kupoprodajne cijene (transakcije) poredbenih nekretnina. Zbog toga da je procjena u naknadnom dokaznom postupku izvršena na temelju podataka u podnesenoj poreznoj prijavi, na temelju uvida u informacijski sustav porezne uprave o prijavljenim i postignutim cijenama istih ili sličnih nekretnina u približno isto vrijeme na slobodnom tržištu, što znači da se porezno tijelo rukovodilo parametrima koji su relevantni u postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina (istih ili sličnih nekretnina na istom lokalitetu u približno isto vrijeme). Tuženik dodaje i da spisu prileže relevantni usporedni podaci, a da su dostatna samo dva podatka koji potvrđuju da je procijenjena vrijednost doista cijena koja se postiže na tržištu, tj. da je prosječna cijena iz informacijskog sustava ujedno i tržišna vrijednost stečene nekretnine, pozivajući se na članak 9. Zakona o porezu na promet nekretnina.

7.              Tuženik se u žalbi poziva i na primjenu članka 24. stavak 1. Zakona o procijeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", 78/15.) i članka 35. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", 105/15.) zaključujući da je porezno tijelo za procjenu koristilo prosječne podatke o prijavljenim i postignutim vrijednostima metra kvadratnog tri stana u istoj katastarskoj općini i potom procjenu izvršilo na temelju usporednog podatka o prijavljenoj i postignutoj cijeni stana u srednjem iznosu, a usporedni podaci se odnose na stanove na istoj lokaciji u Z., (godina izgradnje: 1932., odnosno 1940., koji su stečeni u 2019.).

8.              Zaključno tuženik ocjenjuje da je postupak vjerodostojnosti podataka iskazanih u prijavi pravilno proveden i da je procjena pravilno izvršena, a stajalište suda da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za procjenu tržišne vrijednosti nekretnine u smislu članka 9. stavka 4. Zakona o porezu na promet nekretnina, pogrešan. Smatra pogrešnim i procjenu suda da u konkretnom slučaju iz zapisnika o procjeni od 29. listopada 2020. nije vidljivo da bi se usporedna vrijednost utvrđivala u odnosu na slične nekretnine (uvažavajući pri tome i dostavljene dokaze – fotografije o stanju kupljenih stanova tužiteljice).

9.              Protivno zaključcima i stajalištima prvostupanjskog suda, tuženik smatra da je u konkretnom slučaju naknadna procjena vrijednosti nekretnina izvršena na temelju usporednih podataka, a da su ti podaci upravo relevantni parametri za utvrđivanje pravilne tržišne vrijednosti stečenih nekretnina.

10.              Tuženik predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, te poništi pobijanu presudu u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

11.              Tužiteljica u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da je već u ispravi o stjecanju predmetnih nekretnina ugovorena tržišna vrijednost znatno viša od ugovorene cijene između Republike Hrvatske kao prodavatelja i S. G. kao kupca, a koji iznos je utvrđen na temelju službene procjene vrijednosti po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo. Dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da je naknadno utvrđena "razlika porezne osnovice" nezakonita, a ujedno i dvostruko viša od ranije ugovorene tržišne jedinične cijene od 7.598,00 kn/m2. Smatra da je sud pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za procjenu tržišne vrijednosti nekretnine u smislu članka 9. stavka 4. ZPPN-a, već da je tržišna vrijednost kupljenih nekretnina ona koja je navedena u ispravi o stjecanju, u smislu članka 9. stavka 2. ZPPN-a. Dodaje i da je pravilna ocjena suda da iz zapisnika o procjeni od 29. listopada 2020. nije jasno vidljivo da bi se usporedna vrijednost utvrđivala u odnosu na slične nekretnine (uvažavajući i dostavljene dokaze – fotografije o stanju kupljenih stanova tužiteljice).

12.              Dodaje i da je tuženikova žalba u cijelosti neosnovana, jer ne uzima u obzir dokaze o stanju i vrijednosti predmetnih nekretnina u vrijeme njihovog stjecanja od strane tužiteljice, isključujući time i potrebu da se utvrde "prosječni podaci o prijavljenim i postignutim vrijednostima metra kvadratnog tri stana u istoj katastarskoj općini", a premda je jasno propisano mjerodavnim odredbama da usporedba mora obuhvaćati slične nekretnine. Dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da ne postoji osnova da se naknadno procjenjuje vrijednost predmetnih stanova, s obzirom da je kupoprodajna cijena već utvrđena u većem iznosu od cijene koju je stalni sudski vještak neposredno prije utvrdio.

13.              Konačno, tužiteljica smatra pogrešnim tuženikov stav da vrijednost nekretnine isključivo određuje tuženik i to naknadnom procjenom na temelju usporednih podataka i time na nezakonit način rješava o predmetnoj poreznoj stvari, zbog čega predlaže da se presudom odbije žalba i potvrdi prvostupanjska presuda. Također traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

14.              Žalba je osnovana.

15.              Ispitujući zakonitost osporene presude u granicama razloga navedenih u žalbi na temelju članka 73. stavka 1. ZUS-a, Sud ocjenjuje da postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu.

16.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljica sa S. G. kao prodavateljem sklopila ugovor o kupoprodaji od 12. rujna 2019. kao kupac i s te osnove stekla stan od 13,44 m2 i stan od 20,60 m2 u Z., na adresi …(za ugovorenu cijenu od 35.000,00 eur u kunskoj protu vrijednosti).

17.              Dalje iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužiteljici privremenim poreznim rješenjem od 18. rujna 2019. utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u visini ugovorene tržišne vrijednosti nekretnine iz isprave o stjecanju (258.635,72 kn). Dalje proizlazi da je porezno tijelo na temelju članka 24. stavka 1. ZPPN-a izvršilo naknadnu provjeru i potom sastavilo zapisnik o procjeni vrijednosti nekretnine od 29. listopada 2020. Naknadnu provjeru je porezno tijelo izvršilo na temelju podataka iz informacijskog sustava Porezne uprave te utvrdilo prosječnu usporednu jediničnu vrijednost tri stana od 13.966,43 kn/m2, a to je ujedno bio i temelj za donošenje poreznog rješenja u kojem je tužiteljici utvrđena obveza poreza na promet nekretnina na razliku osnovice od 216.781,55 kn. Na temelju navedene osnovice je tužiteljici utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 6.503,44 kn.

18.              Tuženik u žalbi iznosi da je u konkretnom slučaju porezno tijelo procjenu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina izvršilo u skladu s člankom 9. stavkom 4. ZPPN-a, te u smislu članka 35. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina poredbenom metodom tržišnu vrijednost odredilo iz najmanje tri kupoprodajne cijene (transakcije) poredbenih nekretnina, tj. procjenu je izvršilo u naknadno provedenom dokaznom postupku ocjene vjerodostojnosti podataka u podnesenoj poreznoj prijavi. S time u vezi je izvršilo uvid i u informacijski sustav Porezne uprave o prijavljenim i postignutim cijenama istih ili sličnih nekretnina u približno isto vrijeme na slobodnom tržištu. Tuženik u žalbi dodaje i da se porezno tijelo rukovodilo parametrima koje je dobilo u drugim poreznim postupcima utvrđivanja poreza u odnosu na stjecanje istih ili sličnih nekretnina na istom lokalitetu u približno isto vrijeme, o čemu spisu predmeta prileže relevantni usporedni podaci.

19.              Prema ocjeni ovog Suda osnovan je žalbeni navod tuženika da je, protivno zaključku prvostupanjskog suda, bilo osnove za procjenu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina u smislu članka 9. stavka 4. ZPPN-a, bez obzira što je prethodno stjecanju stanova od strane tužiteljice prodavatelj S. G. te stanove stekao od Republike Hrvatske u postupku razvrgnuća suvlasništva za znatno nižu cijenu od iskazane u kupoprodajnom ugovoru od 12. rujna 2019. Pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da je riječ o tržišnoj vrijednosti tih stanova, jer je riječ o situaciji propisanoj u stavku 6. članka 9. ZPPN-a, odnosno o propisanoj iznimci od primjene stavka 4. članka 9. ZPPN-a. Međutim, navedena situacija koja je kao iznimka propisana u stavku 6. članka 9. ZPPN-a nije zapreka za primjenu stavka 4. članka 9. ZPPN-a, odnosno za utvrđivanje tržišne vrijednosti nekretnina s osnove drugog pravnog posla, u konkretnom slučaju u odnosu na stjecanje nekretnina na temelju ugovora o kupoprodaji od 12. rujna 2019. Stoga niti komparativna analiza niže cijene za stjecanje predmetnih nekretnina u postupku razvrgnuća suvlasništva nije odlučna za ocjenu pravilnosti izvršene procjene tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina u konkretnom slučaju. Stoga navedeni razlog nije odlučan za ocjenu zakonitosti tuženikovog rješenja i za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

20.              Prema članku 9. stavku 5. ZPPN-a procjena tržišne vrijednosti se utvrđuje na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina, a s obzirom na usporedne podatke koje je porezno tijelo koristilo pri procjeni tržišne vrijednosti nekretnina koje je stekla tužiteljica proizlazi da je riječ o relevantnim podacima, jer se odnose na tržišnu vrijednost sličnih nekretnina s istog područja stečenih u istom razdoblju, jer se usporedni podaci odnose na stanove koji se nalaze na istoj lokaciji u Z., godina izgradnje 1932; stečenih u 2019. godini.

21.              Stoga je prema ocjeni ovog Suda procjena tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina pravilno izvršena u skladu s člankom 9. ZPPN-a, a bez utjecaja tužbeni navod da prilikom procjene tržišne vrijednosti stečenih nekretnina porezno tijelo nije uzelo u obzir stvarno stanje tih nekretnina. S tim u vezi valja reći da fotografije koje prilaže spisu predmeta, a koje je tužiteljica dostavila uz žalbu podnesenu tuženiku nisu same za sebe vjerodostojan dokaz o stvarnom stanju stečenih nekretnina, a tim više jer iz njih nije moguće sa sigurnošću utvrditi da se odnose na stečene nekretnine, a niti kada su priložene fotografije nastale. Stoga pogrešno zaključuje prvostupanjski sud da iz zapisnika o procjeni od 29. listopada 2020. nije vidljivo da bi se usporedna vrijednost utvrđivala u odnosu na slične nekretnine, imajući u vidu dostavljene dokaze (fotografije) o stanju stečenih stanova tužiteljice. Također se dodaje da je tužiteljica bila pozvana da izvrši uvid u zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina, ali se pozivu nije odazvala. Dodaje se i da je tužiteljica bila u mogućnosti tijekom žalbenog postupka predlagati da se provede daljnji dokazni postupak i da se izvedu svi dokazi koji su podobni za utvrđivanje relevantnih činjenica, ali je to propustila učiniti.

22.              Također valja reći da je tužiteljica, ukoliko nije bila suglasna s procijenjenom tržišnom vrijednosti stečenih nekretnina, u tužbenom zahtjevu mogla predložiti provođenje vještačenja u svrhu utvrđenja stvarnog stanja predmetnih nekretnina i njihove tržišne vrijednosti, ali na opisani način nije postupila. Zbog toga tužbenim prigovorima nije sa uspjehom osporila zakonitost tuženikovog rješenja i pravilnost izvršene procjene na temelju koje je doneseno osporeno rješenje.

23.              Stoga, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da u predmetnom slučaju nije bilo osnove za procjenu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina u smislu članka 9. stavka 4.  ZPPN-a, odnosno da je tržišna vrijednost kupljenih nekretnina ugovorena cijena navedena u ispravi o stjecanju u smislu članka 9. stavka 2. ZPPN-a. S tim u vezi nije osnovan ni daljnji zaključak da prvostupanjsko porezno tijelo nije imalo osnovu za utvrđivanje razlike porezne osnovice i poreza na promet nekretnina u skladu s odredbama mjerodavnog propisa na temelju kojih su donesena porezna rješenja.

24.              Protivno zaključku prvostupanjskog suda, prema ocjeni ovog Suda porezno tijelo je pravilno postupilo kada je po naknadno izvršenoj provjeri vjerodostojnosti podataka iskazanih u prijavi poreznog obveznika utvrdilo da postoji osnova za izmjenu porezne obveze utvrđene privremenim poreznim rješenjem od 18. rujna 2019. i  za donošenje poreznog rješenja kojim je utvrdilo razliku naknadno utvrđene porezne obveze.

25.              Slijedom iznesenog, tužitelj tužbenim prigovorima nije s uspjehom osporio zakonitost tuženikovog rješenja, jer nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog stanja koje je bilo osnova za donošenje osporenog rješenja, a niti je istaknuo prigovore koji bi bili od značaja za pravilnu primjenu mjerodavnog prava.

26.              Stoga, ovaj Sud ocjenjuje da su osnovani žalbeni navodi, jer razlozi navedeni u obrazloženju pobijane presude zbog kojih je sud tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim i poništio porezna rješenja nemaju temelj u podacima spisa predmeta, a niti u odredbama primijenjenog mjerodavnog prava.

27.              Stoga je, ocjenjujući osnovanom žalbu tuženika, ovaj Sud na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a, prvostupanjsku presudu poništio, a tužbeni zahtjev uz odgovarajuću primjenu članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio kao neosnovan.

28.              Odluka o troškovima upravnog spora, kao i o troškovima žalbenog postupka je donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a.

 

U Zagrebu 15. veljače 2023.

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.