Poslovni broj: 5 P-631/2022-5

 

            

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 5 P-631/2022-5

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Renati Marić-Ivanović, kao sudu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Đ. M. iz S., OIB:…, zastupan po punomoćniku B. G., odvjetniku iz S. B., protiv I tuženika Lj. J. iz Z., …, OIB:…, i II tuženika D. L. iz S., OIB:…, radi diobe, nakon rasprave zaključene 11. siječnja 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, I i II tuženika osobno, 15. veljače 2023.

 

p r e s u d i o j e

 

I Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u z.k. ul. 160 k.o. S. kč. br. 6 Dvorište i vrt u selu sa 588 čhv, kč. br. 263/1 Oranica Martino selište 2 jutra, 1045 čhv, kč. br. 263/2 Livada Martino selište 369 čhv, kč. br. 264 Oranica Martino selište 525 čhv, kč. br. 269 Oranica u selu 1457 čhv, te nekretnina upisanih u z.k. uložak 260 k.o. S., kč. br. 265 Oranica Martino selište 1 jutro, 794 čhv i kč. br. 375 Livada Matkovica 891 čhv na način da Đ. M. iz S., OIB:…, isplati I tuženika Lj. J. iz Z., …, OIB:…, i II tuženika D. L. iz S., OIB:…, u vrijednostima njihovih suvlasničkih udjela i to: na način kako je procijenjeno od strane sudskog vještaka od 15.6.2018. i to:

- I tuženom Lj. J. ukupan iznos od 8.949,25 eura / 66.000,00 kuna,

- II tuženom D. L. ukupan iznos od 409,50 eura / 3.020,00 kuna,

što su tuženi dužni priznati i dozvoliti, a sve u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženom Lj. J. iz Z., …, OIB:…, da tužitelju Đ. M. iz S., OIB:…, na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 285,59 eura / 2.151,81 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

III Nalaže se tuženiku D. L. iz S., OIB:…, da tužitelju Đ. M. iz S., OIB:…, na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 33,32 eura / 251,04 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj R1-306/13-13 od 26. svibnja 2014. upućen da pokrene parnični postupak radi razvrgnuća suvlasništva. Tužitelj i tuženici su suvlasnici na nekretninama upisanim u z.k. uložak broj 160 k.o. S. i to: kč. br. 6 Dvorište i vrt u selu sa 588 čhv, kč. br. 263/1 Oranica Martino selište 2 jutra, 1045 čhv, kč. br. 263/2 Livada Martino selište 369 čhv, kč. br. 264 Oranica Martino selište 525 čhv, kč. br. 269 Oranica u selu 1457 čhv, te nekretnina upisanih u z.k. uložak 260 k.o. S., kč. br. 265 Oranica Martino selište 1 jutro, 794 čhv i kč. br. 375 Livada Matkovica 891 čhv, i to tužitelj u 119/150 dijela, a tužena E. J. u 30/150 dijela i tuženik D. L. u 1/150 dijela u z.k. ulošku broj 160 k.o. S.i, dok su u z.k. ulošku broj 260 k.o. S. suvlasnici i to tužitelj u 19/25 dijela, a tužena E. J. u 5/25 dijela, te tuženik D. L. u 1/25 dijela. U naravi se predmetne nekretnine sastoje osim poljoprivrednih zemljišta i od obiteljske kuće, odnosno stambene i gospodarske zgrade koje čine neodvojivu cjelinu, pa tužitelj smatra da geometrijska dioba nije moguća. Tužitelj navodi da on potpuno samostalno snosi režijske i ostale troškove za stambeni objekt, te da ga isključivo sam koristi, te smatra da postoji osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće isplatom.

 

2. Nakon provedenog građevinskog vještačenja tužitelj je na ročištu održanom 8. studenog 2018. uredio tužbeni zahtjev na način da je predložio da isplati tuženu E. J. za njezin suvlasnički dio u ukupnom iznosu od 8.949,25 €, a tuženika D. L. u iznosu od 409,50 €.

 

3. Tuženik D. L. dostavio je odgovor na tužbu u kojem je naveo kako je točno da je suvlasnik na predmetnim nekretninama u 1/25 dijela. Smatra da je moguća dioba, te ističe da postoji ozbiljan razlog zbog kojeg ne pristaje na isplatu.

 

4. Tužena E. J. u svom je odgovoru na tužbu navela da je kao suvlasnica na predmetnim nekretninama upisana od 1952. dok su trenutni suvlasnici tužitelj i tuženik D. L. svoje suvlasničke dijelove stekli zadnjih 4 godine i to provođenjem ostavinskih postupaka, darovanjem, ili kupovinom. Od stare obitelji M. ostala je živa samo ona. Sa svojim bratom ranijim suvlasnikom, ocem tužitelja, bila je u korektnim odnosima, sve do dvije godine prije njegove smrti. Nitko ju nije obavijestio da joj je brat umro. Tužitelj ju je kontaktirao na način da je od nje zatražio da mu daruje svoju zemlju, odnosno predmetne nekretnine. Iz odgovora na tužbu tužene proizlazi da je sa tužiteljem pokušavala spor riješiti mirnim putem, ali da u tome nije uspjela. Ističe da joj nije omogućeno raspolaganje njezinim suvlasničkim dijelom.

 

5. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u Rješenje broj R1-306/13-13 od 26. svibnja 2014., te zemljišno knjižne izvatke za nekretnine upisane u z.k. ul. 160 i 260 k.o. S., Izveden je dokaz vještačenjem po K. G., ing. geodezije, te vještačenje po vještaku građevinske struke E. B. iz P. i. d.o.o. Saslušan je i tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

 

6. Nesporno je da su parnične stranke suvlasnici na nekretninama upisanim u zk. uložak broj 160 k.o. S., a koje se sastoje od kč. br. 6 Dvorište i vrt u selu sa 588 čhv, kč. br. 263/1 Oranica Martino selište 2 jutra, 1045 čhv, kč. br. 263/2 Livada Martino selište 369 čhv, kč. br. 264 Oranica Martino selište 525 čhv, kč. br. 269 Oranica u selu 1457 čhv i to tužitelj u 119/150 dijela, tuženi Lj. J. u 30/150 dijela, a tuženik D. L. u 1/150 dijela.

 

7. Na nekretninama upisanim u z.k. uložak 260 k.o. S. koje se sastoje od kč. br. 265 Oranica Martino selište 1 jutro, 794 čhv i kč. br. 375 Livada Matkovica 891 čhv parnične stranke su upisane kao suvlasnici i to tužitelj u 19/25 dijela, tuženi Lj. J. u 5/25 dijela i tuženik D. L. u 1/25 dijela.

 

8. Nesporno je također da je kod ovog suda vođen izvanparnični postupak po prijedlogu tužitelja, te je Rješenjem poslovni broj R1-306/13-13 od 26. svibnja 2014. tužitelj upućen da pokrene parnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretninama. Uvidom u rješenje ovog suda broj R1-306/13-13 od 26.5.2014. Đ. M. je upućen u parnični postupak jer su se tuženi protivili diobi isplatom, I tuženi je osporio predmet diobe, a II tuženi je predložio fizičku diobu (strana spisa 4-5).

 

9. Tužitelj predlaže da se dioba predmetnih nekretnina obavi na način da se on upiše kao vlasnik svih nekretnina, te da on tuženike isplati u vrijednosti njihovih suvlasničkih dijelova.

 

10. Prema članku 47. stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno.

 

11. Prema odredbi članka 51. ZVDSP-a suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom, ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima. Prema stavku 3. istoga članka suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem 9/10 ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog iz stavka 1. ovoga članka.

 

12. Tužitelj saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja u svom je iskazu naveo da je predmetne nekretnine za svoga života održavao njegov otac. Tužena E. J., sestra je njegova pokojnog oca. Njegov djed je osim njegova oca, te tužene E. J., imao još dvije kćerke M. i R.. Kada je vođen ostavinski postupak iza njegova pokojnog djeda, M. i R. su svoj suvlasnički dio ustupile tužiteljevom ocu, a tužena E. J., s obzirom da je tada bila maloljetna ostala je upisana kao suvlasnica na nekretninama. Tužitelj je naveo da je bilo i drugih suvlasnika koji su bili upisani na predmetnim nekretninama, međutim, on je odlučio srediti gruntovno stanje, te je od drugih bratića i sestrični uspio otkupiti njihove suvlasničke dijelove, s tim što je jedna sestrična svoj suvlasnički dio prodala tuženiku D. L. Na taj način njih troje su upisani kao suvlasnici. Tužitelj je naveo da on od 1973. živi u Njemačkoj. U predmetnoj kući živio je njegov otac. On je umro 2008. tako da u kući od tada nitko ne živi. Nekretnine obrađuje D. L. Tužitelj navodi da se D. L. bavi poljoprivredom i on obrađuje poljoprivredna zemljišta. Tužitelj ističe da bi želio da se izvrši dioba. Smatra da fizička dioba nije moguća i tuženike želi isplatiti kako bi postao jedini vlasnik nekretnina. Tužena E. J. u ovom postupku nije saslušana, jer ista nije pristupala na rasprave zakazane kod ovog suda, već ju je u postupku zastupao punomoćnik sin Lj. J..

 

13. U ovom postupku nije saslušan niti D. L., jer se isti na pozive suda nije odazivao, iako je pozive uredno primao, pa su ročišta u skladu sa člankom 295. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11. pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., dalje u tekstu ZPP) održana u njegovoj odsutnosti. Tek dana 20.12.2021. D. L. se pojavljuje na raspravi.

 

14. Kako je već naprijed navedeno, a u skladu sa odredbom članka 51. ZVDSP-a suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom, ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog.

 

15. Prema članku 50. ZVDSP kada razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten. Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Prema stavku 4. ako dioba iz stavka 2. nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj draži, ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

Radi utvrđenja je li moguća geometrijska dioba predmetnih nekretnina sud je izveo dokaz geodetskim vještačenjem po vještaku K. G.. Iz nalaza i mišljenja vještaka K. G. proizlazi da nije moguća geometrijska dioba kč. br. 6 k.o. S., koja se nalazi u granicama građevinskog područja naselja S., niti prema idealnim suvlasničkim udjelima u površini dijela nekretnine parničnih stranaka, niti prema uvjetima važećeg prostornog plana. Vještak je dalje navela da je dioba kč. br. 269 k.o. S. koja se nalazi dijelom unutar građevinskog područja naselja S., a središnji dio parcele je poljoprivredno zemljište moguća je prema približnim površinama u suvlasničkim udjelima na nekretnini parničnih stranaka. Po ishodovanom dokumentu prostornog uređenja i nakon provedbe parcelacijskog elaborata u katastru i zemljišnim knjigama mogao bi se primijeniti diobni plan I u kom se slučaju utvrđuju dvije diobne grane i to tako da bi u prvoj diobnoj plani bio tužitelj kojem bi po diobi od kč. br. 269 koja je upisana u z.k.ul. 160 k.o. S. u vlasništvo pripala kč. br. 269/1 Oranica u selu ukupne površine 1420 m2 i kč. br. 269/2 Oranica u selu ukupne površine 2410 m2 dok bi u drugoj diobnoj grani bili tuženici kojima bi po diobi od kč. br. 269 u suvlasništvo pripala kč. br. 269/3 Oranica u selu ukupne površine 1410 m2 i to tuženoj E. J. 39/40 udjela, a tuženiku D. L. 1/40 udjela. Nadalje, vještak je navela da je dioba nekretnina poljoprivrednog zemljišta i to kč. br. 263/1, 263/2, 264, 265 i 375 k.o. S. moguća prema približnim površinama u suvlasničkim udjelima i da bi se u toj situaciji mogao primijeniti diobni plan II u kojem slučaju se utvrđuju tri diobne grane na način da bi u prvoj diobnoj grani bio tužitelj kojem bi po diobi u vlasništvo pripala kč. br.263/1 Oranica Martino selište ukupne površine 15268 m2 i kč. br. 265 Oranica Martino selište ukupne površine 8610 m2. U drugoj diobnoj grani bila bi tužena E. J. kojoj bi po diobi u vlasništvo pripale kč. br. 264 Oranica Martino selište ukupne površine 1888 m2 i kč. br. 375 Livada Matkovica ukupne površine 3205 m2, dok bi u III diobnoj grani bili tužena E. J. i tuženik D. L. kojima bi po diobi u suvlasništvo pripala kč. br. 263/2 Livada Martino selište u površini od 1327 m2 na način da bi tužena E. J. imala 5/9 udjela na navedenoj nekretnini, a tuženik D. L. imao bi 4/9 udjela.

 

16. Očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka K. G. tužitelj je u svom podnesku od 1. veljače 2017. naveo kako smatra da je dioba isplatom po svemu najadekvatnija i najprimjerenija. Istakao je da je nesporno da kč. br. 6 kao izgrađena građevinska čestica nepodobna za geometrijsku diobu, jer to ne dopuštaju niti urbanistički propisi. Istaknuo je također da je prema nalazu i mišljenju vještaka u odnosu na kč. br. 269 potrebno izvršiti parcelaciju na tri nove katastarske čestice, što iziskuje dodatne troškove, koje tužitelj nije spreman snositi.

 

17. Tužena E. J. na nalaz i mišljenje vještaka očitovala se u svom podnesku od 7. veljače 2017. Istaknula je da je od svih najvrjednija kč. br. 6 za koju nije moguće izvršiti geometrijsku diobu. Ističe također da vještak u svom prijedlogu diobu vrši samo po jednom kriteriju, a to je površina katastarskih čestica. Smatra da se dioba ne može obaviti samo imajući u vidu površinu zemljišta, jer se mora uzeti u obzir namjena zemljišta, kvaliteta poljoprivrednog zemljišta, te položaj, odnosno pristup istoga asfaltu, poljoprivrednoj pristupnoj cesti, odnosno državnoj cesti. Kao primjer je naveo kč. br. 375 Livadu Matkovica gdje je tijekom očevida utvrđeno da je pristup istoj gotovo nemoguć, jer da bi se došlo do iste, mora se prelaziti preko željezničkih tračnica, što je zabranjeno, pa je stoga potrebno cca 20 km da bi se istoj nesmetano pristupilo. Po predloženom načinu diobe, upravo bi tužena E. J. trebala dobiti navedenu kč. br. 375. Tužena je dalje, ističući primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke navela da bi ona i tuženik D. L. po predloženom načinu diobe trebali dobiti u suvlasništvo kč. br. 263/2 koja je u većem dijelu šikara, odnosno zapušteno poljoprivredno zemljište, dok tužitelju po predloženom načinu diobe nije dodijeljen niti jedan metar kvadratni šikare, već su mu u cijelosti pripale obradive oranice i to kč. br. 263/1 i kč. br. 265.

 

18. Očitujući se na primjedbe punomoćnika tužene vještak je u svom očitovanju navela da se rukovodila s dva osnovna kriterija prilikom sačinjenja nalaza i mišljenje, a to je udio na nekretnini upisan u zemljišnoj knjizi i status nekretnina prema važećem prostornom planu. Vještak je također navela da je točno da je kolni pristup do kč. br. 375 Livada Matkovica omogućen iz B. s..

 

19. Nesporno je dakle, a kako je utvrđeno iz izvedenih dokaza da geometrijska dioba kč. br. 6. koja u naravi predstavlja stambeni objekt i gospodarske zgrade, a upisana je u z.k. uložak broj 160 k.o. S. prema nalazu i mišljenju vještaka nije moguća. Geometrijska dioba ostalih nekretnina djelomično je moguća i to na način kako je opisala vještak K. G. u svom nalazu i mišljenju. Iz očitovanja punomoćnika parničnih stranaka proizlazi da isti, takav način diobe ne prihvaćaju i to tužitelj iz razloga što isto iziskuje dodatne troškove, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o parcelaciji, a punomoćnik tužene E. J. iz razloga što je vještak u svom nalazu i mišljenju prilikom diobe imala u vidu samo površinu katastarskih čestica, a ne i namjenu, kvalitetu, te položaj zemljišta i mogućnost pristupa na isto, zbog čega nalaz i mišljenje vještaka ne prihvaća.

 

20. Sud je svojom presudom broj P-838/2014-58 od 3.5.2019. razvrgnuo suvlasničku zajednicu prodajom predmetnih nekretnina na javnoj dražbi, jer je sud utvrdio da stranke nisu postigle sporazum o načinu razvrgnuća, da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 51. stavak 3. ZVDSP, odnosno da ne postoji osobito ozbiljan razlog za razvrgnuće suvlasništva isplatom, te kako geometrijska dioba kč. br. 6 koja je upisana u z.k. uložak 260 k.o. S. nije moguća, dok je geometrijska dioba ostalih nekretnina moguća, ali uz dodatne troškove čime bi se dodatno umanjila vrijednost nekretnina, a koje troškove parnične stranke nisu spremne snositi (tužitelj), sud je postupio sukladno stavku 4. članka 50 ZVDSP, te je odlučio da se nekretnine prodaju na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos će se podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima parničnih stranaka. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu i odredbu članka 47. stavak 1. ZVDSP prema kojoj svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva. S obzirom na naprijed navedeno, odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude.

 

21. Ista presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1009/19-2 od 26.5.2021. U istoj presudi Županijski sud navodi da je tužitelj isključivi vlasnik kčbr 7 k.o.S., koja je susjedna nekretnina kčbr. 6 k.o. S., a koja je predmet diobe, da navedene dvije nekretnine čine jednu nedjeljivu cjelinu, jer kčbr. 6 k.o. S. predstavlja dvorište i vrt, susjedne kčbr. 7 (na kojoj se nalazi obiteljska kuća), da je očevidom i vještačenjem utvrđeno da se na kčbr. 6 k.o. S. nalaze izgrađeni stambeni objekt i gospodarska zgrada, koja je dijelom izgrađena i na kčbr. 7 k.o. S., da prvotuženik ne osporava tvrdnje tužitelja da je navedena kčbr.6 k.o. S. bila u posjedu njegovog pokojnog oca sve do njegove smrti, da je otac tužitelja, zajedno sa tužiteljem gradio i održavao objekte na navedenoj nekretnini, da tužitelj snosi sve režijske troškove navedene nekretnine, kao i troškove postupka legalizacije navedenih objekata na navedenoj nekretnini, da prema nalazu vještaka geometrijska dioba kčbr. 6 k.o. S. nije moguća, a koja se nalazi u granicama građevinskog područja naselja S., niti prema idealnim suvlasničkim udjelima u površini dijela nekretnine parničnih stranaka, niti prema uvjetima važećeg prostornog plana da prvotuženica u tijeku prvostupanjskog postupka i u žalbi čini nespornim nemogućnost geometrijske diobe kčbr. 6 k.o S., da sama prvotuženica u svojim podnescima i u žalbi navodi da kčbr.6 i 7 k.o. S. čine neodvojivu cjelinu, odnosno "katastarski i fizički nedjeljivo obiteljsko gospodarstvo", te da stoga nije moguća geometrijska dioba tih nekretnina, kao i da kčbr.6 k.o. S. nema pješački niti kolni prilaz, niti ga je moguće izgraditi, jer se prema navodima prvotuženice po cijeloj širini iste nalazi kuća na samoj međi sa državnoj cestom, te je pješački i kolni ulaz na navedenu česticu preko kčbr. 7 k.o. S. da je suvlasnički dio tužitelja u kčbr. 6 k.o. S., tako i u ostalim nekretninama, veći od 75%, da prvotuženica tijekom postupka nije predložila svoj način razvrgnuća, dok drugotuženik nije aktivno sudjelovao u postupku osim što je u odgovoru na tužbu osporio razvrgnuće isplatom. Tužitelj je učinio vjerojatnim postojanje osobito ozbiljnog razloga za to da kčbr. 6 k.o. S. pripadne upravo njemu u vlasništvo, a da ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih suvlasničkih dijelova. U odnosu na ostale nekretnine koje su predmet razvrgnuća, vještačenjem je utvrđeno da je geometrijska dioba moguća, i to parcelacijom istih, s obzirom na suvlasničke udjele stranaka. Kako prilikom geometrijske diobe nekretnina treba voditi računa da se istima znatno ne umanji vrijednost, sud treba voditi računa o mogućnosti diobe kombinacijom isplate i geometrijske diobe, odnosno s obzirom na brojne nekretnine koje su predmet diobe, da nekoj od stranaka s obzirom na njezin suvlasnički udio pripadne pojedina nekretnina u cijelosti i pri tom svakako voditi računa ne samo o površini nekretnine, već i o njezinoj namjeni, položaju kulturi i sl.

 

22. Dana 20.20.2021. prekinut je postupak radi smrti I tužene E. J., a isti postupak nastavljen je 29.8.2022.

 

23. Dana 22.12.2021. tužitelj specificira tužbeni zahtjev, te predlaže da su I tuženi Lj. J. iz Z., …, OIB:…, i II tuženik D. L. iz S., OIB:…, dužni priznati i dozvoliti da se izvrši dioba nekretnina na način da tužitelj Đ. M. iz S., …, OIB:…, isplati tužene u vrijednostima njihovih suvlasničkih udjela na nekretninama upisanim u zk. ul. br. 160 k.o. S. označnim kao čk.br.

1. 6 DVORIŠTE I VRT U SELU 588 čhv

2. 263/1 ORANICA MARTINO SELIŠTE 2j 1045 čhv

3. 263/2 LIVADA MARTINO SELIŠTE 369 čhv

4. 264 ORANICA MARTINO SELIŠTE 525 čhv

5. 269 ORANICA U SELU 1457 čhv

odnosno u zk ul . 260 k.o. S.

1. 265 ORANICA MARTINO SELIŠTE 1j 794 čhv

2. 375 LIVADA MATKOVICA 891 čhv

koliko isti budu procijenjeni, te da su I tuženik Lj. J. iz Z., …, OIB:…, i II tuženik D. L. iz S., OIB:…, dužni tužitelju naknaditi troškove ovog parničnog postupka sve u roku od 15. dana.

 

24. U svom podnesku od 24.1.2022. Lj. J. predlaže da se utvrdi vrijednost nekretnina na iznos od 50.000,00 eura, te da se podjela izvrši po pripadajućim suvlasničkim omjerima.

 

25. Na raspravi 11.1.2023. tužitelj ponovno predlaže da se dioba izvrši isplatom na način kako je to definirano tužbenim zahtjevom budući da je tužitelj većinski vlasnik, te da ima opravdan interes tražiti isplatu. Na istoj raspravi I tuženik Lj. J. navodi kako je suglasan da se izvrši dioba isplatom po zadnjoj procjeni vještaka sukladno suvlasničkim omjerima. Prisutni navodi kako je suglasan da ga Đ. M. isplati sa onim iznosima koje je vještak utvrdio u svom nalazu, a da predmetne nekretnine pripadnu u vlasništvo upravo tužitelju. II tuženik D. L. iskazuje kako ne pristaje na isplatu te predlaže da se njemu da jedna čestica na ime vrijednosti njegovog suvlasničkog dijela ili da on otkupi sve i da mu Đ. M. proda svoj dio.  Punomoćnik tužitelja navodi kako na II tuženika otpada vrijednost od 409,5 eura, a da ne postoji niti jedna cjelovita čestica koja bi koštala upravo taj iznos. Punomoćnik tužitelja navodi da je tužitelj za cijelo vrijeme razdoblja bio posjednik, te I tuženik navodi da je on otkupljivao dijelove od bratića i sestrične.

 

26. Imajući u vidu cjelokupni postupak koji traje od 28.8.2014., te činjenicu da je I tuženik na raspravi 11.1.2023. suglasan da se izvrši dioba isplatom po zadnjoj procjeni vještaka sukladno suvlasničkim omjerima odnosno da ga Đ. M. isplati na navedeni način, a da nekretnine pripadnu u vlasništvo tužitelju, sud je odlučio ovu suvlasničku zajednicu razvrgnuti upravo isplatom. II tuženik D. L. na raspravi 11.1.2023. navodi kako ne pristaje na isplatu, te predlaže da mu se da jedna čestica na ime vrijednosti njegovog suvlasničkog dijela. S obzirom na suglasnost Lj. J., uvidom u zk.ul. 236 k.o. S., tužitelj bi zajedno sa suvlasničkim dijelom istog bio suvlasnik sa 24/25 dijela, dok bi L. D. bio suvlasnik u 1/25 dijela. U zk.ul.br. 160 k.o. S. tužitelj bi bio vlasnik u 149/150, a L. D. sa 1/150 dijela. S obzirom da je suglasnošću I tuženog tužitelj stekao pravo na većinski udio u suvlasničkoj zajednici, sud smatra da isti ima ozbiljan razlog da mu stvari pripadnu u cijelosti.

 

27. Uvidom u nalaz vještaka (strana spisa 133) sud je utvrdio da vrijednost suvlasničkog dijela D. L. iznosi 409,50 eura, odnosno 3.020,00 kuna, te s obzirom na činjenicu da su tužitelj i I tuženi suglasni sa isplatom, sud smatra kako je isplata od strane tužitelja tuženiku u vrijednosti njegovog suvlasničkog omjera objektivna i realna, te da drugačiji dogovor među strankama nije moguć a inzistiranje na daljnjem raspravljanju dovelo bi do još veće dugotrajnosti postupka. Osim toga, nerealan je prijedlog II tuženika da on otkupi sve čestice s obzirom na njegov suvlasnički omjer. Prilikom donošenja ove odluke sud je imao i držanje II tuženika tijekom ovog dugotrajnog postupka koji se tijekom postupka na uredne pozive suda nije odazivao.

 

28. Prilikom odlučivanja sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja da se suvlasnička zajednica nekretnina razvrgne na način da tužitelj isplati I i II tuženika u vrijednosti njihovih suvlasničkih udjela na način kako je to procijenjeno od strane sudskog vještaka dana 15.6.2018. godine, a da predmetne nekretnine pripadnu upravo tužitelju. I tuženi se na raspravi 11.1.2023. suglasio da se izvrši dioba sukladno onim iznosima kako je vještak to utvrdio u svom nalazu, a da nekretnine pripadnu u samo vlasništvo tužitelju. II tuženi to nije prihvatio te je predložio da mu se da jedna čestica ili da on isplati ostale, koji prijedlog sud smatra nerealnim. S obzirom na suvlasnički omjer II tuženog koji on nakon suglasnosti II tuženika za diobu nekretnina isplatom, ima i s obzirom na činjenicu  vrijednosti suvlasničkog dijela II tuženika,  sud smatra da postoji opravdan i ozbiljan razlog zbog kojeg je nužno provesti diobu na način kako to predlaže tužitelj. II tuženi nikada nije predložio koja bi to čestica trebala njemu pripasti, na koji način će nadoknaditi razliku ako ta čestica vrijedi više od onoga što njemu pripada, već se tijekom cijelog postupka još od izvanparničnog postupka i donošenja rješenja R1 306/13-13. od 26.5.2014. držao pasivno i nezainteresirano kao da mu ovo neriješeno stanje odgovara. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetne nekretnine za svog života održavao njegov otac. Tužena E. J.  je sestra njegovog pokojnog oca. Njegov djed je osim njegova oca, te tužene E. J. imao još dvije kćeri M. i R., koje su svoj suvlasnički dio ustupile tužiteljevu ocu. E. J. je tada bila maloljetna. Jedna sestrična je svoj suvlasnički dio prodala tuženiku D. L.. Kako je tužitelj živio u Njemačkoj nekretnine je obrađivao D. L. koji se bavi poljoprivredom i obrađuje poljoprivredna zemljišta.  Sve te činjenice, a posebno dugotrajnost postupka i pasivno držanje II tuženika svih ovih devet godina koliko traje ovaj postupak utjecale su na odluku ovog suda.

 

              29. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka E.B., ing.građ.  (strana spisa 133) sud je utvrdio da tržišna vrijednost nekretnine upisanih u zk.ul. 160 Ko S. i to kčbr.6,263/1, 263/2, 264, 269 procjenjuje prema suvlasničkim dijelovima i pripada I i II tuženiku na slijedeći način:

-          30/150 vlasništvo J. Lj.  61.080,00 kuna, odnosno 8.282,12 eura

-          1/150 vlasništvo L. D. 2.036,00 kuna, odnosno 276,07 eura.

U pogledu nekretnina upisanih u zk.ul.br. 260 Ko S. i to kčbr. 265 i 375 vještak procjenjuje na slijedeći način:

-          5/25 vlasništvo J. Lj.  4.920,00 kuna, odnosno 667,13 eura

-          1/25 vlasništvo L. D. 984,00 kuna, odnosno 133,43 eura.

30. Iz navedenog nalaza proizlazi da je tužitelj dužan isplatiti I tuženom J. Lj. iznos od 66.000,00 kuna, odnosno 8.949,25 eura. II tuženom D. L. je tužitelj dužan isplatiti iznos od 3.020,00 kuna, odnosno 409,50 eura.

 

31. Na postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina i nadalje se primjenjuju pravna pravila Zakona o sudskom vanparničnom postupku (Sl. nov. od 1. kolovoza 1934., br. 45-175-1934), koja se primjenjuju na temelju odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Nar. nov., br. 73/91).Zbog navedenog kod odlučivanja o troškovima postupka sud treba primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 20. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, a ne odredbe Zakona o parničnom postupku. Prema navedenom pravnom pravilu osnovno je načelo u izvanparničnom postupku da svaki sudionik snosi sve svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanoga, a ako je bilo zajedničkih troškova, o njima odlučuje sud na način da ih određuje razmjerno, koje pravilo predstavlja bitnu razliku u odnosu na parnični postupak. Nužne troškove u izvanparničnom postupku predstavljaju samo troškovi pristojbi, troškovi očevida i vještačenja, dok trošak zastupanja po punomoćniku ne predstavlja nužan trošak i on pada na zastupanog.

32. Prema stavku 4. pravnog pravila iz paragrafa 20. Zakona o sudskom vanparničnom postupku sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući i troškove pravnog zastupnika, koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom, međutim, u konkretnom se slučaju, prema ocjeni ovoga suda ponašanje I i II tuženika ne može se okvalificirati kao gruba krivnja koju ima na umu navedena odredba.

              33. Sud smatra da su u ovom postupku nužni troškovi  geodetskog vještačenja u iznosu od 5.000,00 kuna, troškovi građevinskog vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, trošak očevida 459,04 kune, te trošak sudskih pristojbi na tužbu 1.400,00 i na presudu 1.400,00 kuna, sveukupno 10.759,04. Sukladno suvlasničkim omjerima stranka tužitelj 19/25 +119/150, I tuženi 5/25+30/150, II tuženi 1/25+1/150 sud je odmjerio i nužne troškove strankama, tako da je naložio I tuženiku da plati trošak parničnog postupka od 2.151,81 kune, a II tuženom trošak parničnog postupka u iznosu od 251,04 kuna, dok će preostale troškove snositi tužitelj. Sud nije prihvati prijedlog tužitelja da tuženi snose troškove pravnog zastupnika tužitelja. Činjenica je da ovaj postupak traje od 28.8.2014. da je tužitelj od samog početka predlagao diobu isplatom, dok je s druge strane u ovom postupku obavljen očevid i dva vještačenja, zbog čega sud smatra da se ipak ne radi o gruboj krivnji tuženika, zbog čega bi istima nalagao da snose sve troškove parničnog postupka tužitelja.

 

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

Slavonski Brod, 15. veljače 2023.

Sudac

 

Renata Marić-Ivanović

 

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

 

Dna:

1. Odvjetnik B. G., S. B.,

2. Lj. J., Z., …,

3. D. L., S..

 

 

__________________________

Fiksni tečaj konverzije je 7,53450.