1

                            Poslovni broj: 17 Pn-43/2020-38                                             

               

       Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

   Stalna služba u Županji

           Veliki kraj 48

     OIB: 77561654785                                                                     Poslovni broj: 17 Pn-43/2020-38                                           

                                                                                                                                                                                                                    U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

                                                                                   

                Općinski sud u Vinkovcima,  Stalna služba u Županji, po sucu Jeleni Bušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. M, iz  B, OIB: …, zastupanog po punomoćnici I. J., odvjetnici iz V.,   protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d.  G. & P. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane  16. siječnja 2023., u nazočnosti H. M., odvjetnika iz Ž., kao zamjenika punomoćnice tužitelja I. J., odvjetnice iz V., te K. G., odvjetnika iz Ž., kao zamjenika punomoćnika tuženika odvjetnika iz O. d. G. & P. d.o.o. iz Z., a koja presuda je donesena i objavljena 15. veljače  2023.,                  

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z., OIB: …, da tužitelju  M. M. iz  B., OIB: …, naknadi na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti iznos od 2.870,13 eura (slovima: dvije tisuće osam stotina sedamdeset eura i trinaest centi)/21.625,00 kn (slovima: dvadeset jednu tisuću šest stotina dvadeset pet kuna) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od 3. ožujka 2020. pa do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da tužitelju na ime imovinske štete isplati iznos od 583,98 eura (slovima: pet stotina osamdeset tri eura i devedeset osam centi)/4.400,00 kn (slovima: četiri tisuće četiri stotine kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od presuđenja tj. od 15. veljače 2023. do isplate i to uvećanjem kamatne  stope  koju  je  Europska  središnja  banka  primijenila  na  svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to  u roku od 15 dana.

 

__________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

 

II. Odbija se tužitelj M. M. iz  B., OIB: …, sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom neimovinske štete u iznosu od 746,57 eura (slovima: sedam stotina četrdeset šest eura i pedeset sedam centi)/5.625,03 kn (slovima: pet tisuća šest stotina dvadeset pet kuna i tri lipe) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na isti iznos počev od  dana podnošenja tužbe tj. od 2. ožujka 2020. do isplate; kao i sa zahtjevom za naknadom imovinske štete u iznosu od 225,63 eura  (slovima: dvije stotine dvadeset pet eura i šezdeset tri centa)/1.700,00 kn (slovima: tisuću sedam stotina kuna) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na isti iznos počev od  presuđenja do isplate.

 

III. Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z., OIB: …, da tužitelju M. M. iz  B., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.692,36 eura (slovima: tisuću šest stotina devedeset dva eura i trideset šest centi)/12.751,09 (slovima: dvanaest  tisuća sedam stotina pedeset jedna kuna i devet lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku počev od presuđenja tj. od 15. veljače 2023. do isplate i to uvećanjem kamatne  stope  koju  je  Europska  središnja  banka  primijenila  na  svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to  u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade neimovinske i imovinske štete. U tužbi navodi da je nastradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 22. veljače 2019. u O., i to kao putnik na prednjem sjedalu u osobnom automobilu marke A., reg. oznake VK …, a kojim je upravljao i prouzročio prometnu nezgodu D. Š. iz O. S obzirom da je osobno vozilo reg. oznake VK … u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, to tužitelj smatra da je tuženik pasivno legitimiran i stoga obvezan naknaditi m u neimovinsku i imovinsku štetu koju je trpio u predmetnom štetnom događaju.

 

1.1. Tužitelj navodi da je u prometnoj nezgodi pretrpio teške tjelesne ozljede i to u vidu prijeloma 12. prsnog kralješka, natučenja desnog prsišta, natučenja glave i rana na glavi, da mu se razvio PTSP, te da je zbog svega toga trpio primarni strah jakog intenziteta neposredno i poslije prometne nezgode do zbrinjavanja u bolnici V., sekundarni strah u obliku jačeg psihičkog stresa koji je po njemu trajao 6 mjeseci, a  da je strah prisutan i nadalje. Ističe da je zbog zadobivenih ozljeda osjećao bolove jakog intenziteta u trajanju od 15 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 40 dana, te lake bolove u trajanju od 6 mjeseci. Kako je u istoj prometnoj nezgodi zadobio prijelom 12. kralješka navodi da zbog toga trpi trajne bolove koji su naročito izraženi kod dugog sjedenja, stajanja i svakodnevnih fizičkih aktivnosti, te zbog toga više nije u mogućnosti samostalno obavljati fizičke poslove u kući i oko kuće, te da unatoč završetku liječenja ima trajnu potrebnu za fizikalnom terapijom i stručnom njegom, pa zbog svega toga smatra da je kod njega zaostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti od 20%. Također smatra

___________________________

 

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450

 

 

 

da mu je bila potrebna tuđa pomoć  i njega u punom opsegu kroz 2 mjeseca, a potom još djelomična pomoć kroz 6 sati na dan u trajanju od 60 dana a vezano za potrebe kretanja, odlaska k liječniku i slično. Navodi i da je u tom periodu imao troškove prijevoza na liječničke kontrole i fizikalnu terapiju u bolnicu V. i to u iznosu od 3.000,00 kn i to iz razloga jer je za te usluge plaćao I. G. iz Ž., te da su mu u štetnom događaju uništene i osobne stvari u vidu hlača, majice, jakne, mobitela i slično.

 

1.2. S obzirom na sve naprijed navedeno tužitelj je najprije podnesenom tužbom zahtijevao da mu tuženik, a temeljem činjenica koje navodi u tužbi, isplati sveukupni iznos od 37.750,00 kn i to za neimovinsku štetu zbog pretrpljenog straha iznos od 5.000,00 kn, za fizičke bolove iznos od 7.500,00 kn, te za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti 11.250,00 kn. Osim neimovinske štete tužitelj je tužbom potraživao i isplatu imovinske štete i to za tuđu pomoć i njegu iznos od 10.000,00 kn, te za troškove prijevoza i uništenih stvari iznos od 4.000,00 kn, te je stoga zahtijevao da mu tuženik na ime neimovinske štete isplati iznos od 23.750,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, a na ime imovinske štete iznos od 14.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao i da mu naknadi prouzročeni parnični trošak.

 

1.3. Po provedenom medicinskom vještačenju u ovome postupku tužitelj je najprije podneskom od 14. lipnja 2022., a u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, izvršio korekciju iznosa koje potražuje za pojedine vidove štete i to na način da je pojedine iznose povećao, a pojedine iznose smanjio, dok pojedine iznose uopće nije mijenjao, pa je tako sada tužitelj istim podneskom za pretrpljene fizičke boli umjesto iznosa od 7.500,00 kn potraživao iznos od 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah umjesto iznosa od 5.000,00 kn potraživao je 6.000,00 kn, a za tuđu pomoć i njegu je umjesto iznosa od 10.000,00 kn potraživao iznos od 2.100,00 kn, dok je i nadalje ostao neizmijenjen njegov zahtjev u odnosu na potraživanje naknade štete zbog duševnih boli uslijed umanjenja životnih aktivnosti, te za imovinsku štetu na ime troškove prijevoza i uništenih stvari, odnosno njegov zahtjev sveukupno je sada iznosio 33.350,00 kn (4.426,31 eura).

 

1.4. Nakon očitovanja liječnika vještaka dr. I. L., tužitelj je sada na ročištu od 16. siječnja 2023. konačno postavio određeni tužbeni zahtjev i to na način da je sada potraživao na ime naknade neimovinske štete sveukupni iznos od 2.870,13 eura (21.625,00 kn), a na ime imovinske štete iznos od 809,61 eura (6.100,00 kn), i to tako da je za pretrpljene fizičke bolove i strah i nadalje potraživao iznos kao u podnesku od 14. lipnja 2022., dok je sada na ime neimovinske štete zbog smanjenja životnih aktivnosti umjesto ranije zahtijevanog iznosa iz tužbe od 11.250,00 kn sada potraživao iznos od 5.625,00 kn (746,57 eura), odnosno sada je sveukupno tužitelj od tuženika zahtijevao isplatu iznosa od 3.679,74 eura (27.725,00 kn), a iz čega proizlazi da je smanjio tužbeni zahtjev na način kako ga je postavio u podnesku od  14. lipnja 2022., a kojem povlačenju se tuženik protivio, pa stoga sud isto povlačenje nije niti mogao uzeti u obzir.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim svoju pasivnu legitimaciju, kao i odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, ali se tuženik protivio visini zahtjeva s osnova neimovinske štete smatrajući da on nije utemeljen na vrsti i težini zadobivenih ozljeda, a osporavao je i zatraženi početak tijeka zateznih kamata na istu štetu, smatrajući da tužitelju kao oštećenoj osobi pripada pravo na zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sa ostavljanjem paricijskog roka tuženiku za dobrovoljno ispunjenje eventualne tražbine u roku od 90 dana od dana donošenja presude, a sve to iz razloga jer prije pokretanja ovog parničnog postupka tužitelj nije podnio tuženiku odštetni zahtjev u smislu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega tuženik uopće nije bio u mogućnosti utvrditi osnov, obim i visinu neimovinske štete tužitelju, te zbog toga smatra da niti ne može biti kažnjen plaćanjem zateznih kamata.

 

2.1. U odnosu na zahtjev koji se odnosi na imovinsku štetu tuženik je osporavao visinu tužbenog zahtjeva s osnove tuđe pomoći i njege kao previsok, a u pogledu potraživanja za uništene osobne stvari te troškove liječenja smatra da tužitelj nije dostavio niti jedan valjan dokaz o postojanju te štete.

 

2.2. Nakon što je tužitelj svojim podneskom od 14. lipnja 2022. djelomično povećao iznose naknade štete koje potražuje po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova i straha, tuženik je isto smatrao preinakom tužbe kojoj se protivio, te je još isticao prigovor zastare na tako preinačeni dio tužbenoga zahtjeva, a kada je na ročištu održanom 16. siječnja 2023. tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev i to na sveukupni iznos od 3.679,74 eura (27.725,00 kn), a što predstavlja povlačenje u odnosu na zahtjev iz podneska od 14. lipnja 2022., istom povlačenju se tuženik protivio.

 

2.3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja u ovoj pravnoj stvari tuženik je osporavao svako potraživanje tužitelja po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova preko iznosa od 7.500,00 kn, za pretrpljeni strah preko iznosa od 4.500,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti preko iznosa od 5.625,00 kn, za tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 1.350,00 kn, odnosno osporavao je svako potraživanje tužitelja preko iznosa od 18.975,00 kn.

 

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u Zapisnik o očevidu P. P. V. od 4. ožujka 2019., medicinsku dokumentaciju za tužitelja,  dopunsku medicinsku dokumentaciju s lista 44 do 47 spisa, Potvrdu zavoda od 1. travnja 2021., presliku zdravstvenog kartona tužitelja s lista 57 do 73 spisa, Potvrdu Centra Ž. od 7. travnja 2021., Očitovanje zavod od 19. travnja 2021., Nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. I. L. od 22. ožujka 2022., pisano Očitovanje istog vještaka od 8. studenog 2022., te je saslušan svjedok I. G. i tužitelj kao parnična stranka.

 

4. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zapisnik o očevidu nesporno je utvrđeno da je tužitelj bio sudionik prometne nezgode koja se dogodila 22. veljače 2019. u Otoku, a da je tom prilikom tužitelj bio putnik u osobnom vozilu reg. oznake VK …, kojim je upravljao D. Š., koji je i prouzročio prometnu nezgodu, te da je predmetno vozilo u vrijeme prometne nezgode bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika, zbog čega je nesporna pasivna legitimacija tuženika u ovom sporu i njegova odgovornost, te obveza da tužitelju naknadi prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu.

 

5. Temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju za tužitelja nesporno je utvrđeno da je tužitelj odmah nakon ozljeđivanja zadržan u bolnici gdje je proveo 5 dana, te da je liječen pod dijagnozom prijeloma torakalnog kralješka, površinske ozljede ostalih dijelova glave i kontuzije prsnog koša, a da je nakon otpusta iz bolnice tužitelj još u nekoliko navrata i to godinu dana nakon ozljeđivanja obavljao niz liječničkih kontrolnih pregleda, te da je osim toga u dva navrata obavljao i fizikalne terapije u bolnici V.

 

6. Nesporno je također da se tužitelj prije podnošenja ove tužbe nije obraćao tuženiku sa zahtjevom za mirno rješavanje spora.

 

7. Također uvidom u Potvrdu zavoda od 1. travnja 2021. (list 56 spis) utvrđeno je da tužitelju nije priznato nikakvo tjelesno oštećenje, temeljem pribavljanih podataka Centra Ž. od 7. travnja 2021. utvrđeno je kako on nije podnosio niti mu je priznat bilo kakav doplatak za pomoć i njegu druge osobe, a isto tako temeljem pribavljenih podataka zavoda od 19. travnja 2021. utvrđeno je da on u vezi štetnog događaja nije ostvarivao nikakva prava na novčane naknade iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

 

8. Sporna je među parničnim strankama prije svega visina neimovinske i imovinske štete koja pripada tužitelju kao posljedica štetnog događaja za koju odgovara tuženik, sporan je također i tijek zakonskih zateznih kamata na iznos neimovinske štete koju tužitelj potražuje, a sve to iz razloga što tužitelj prije podnošenja tužbe nije podnio zahtjev za mirnim rješenjem spora.

 

8.1. Također je sporno da li potraživanje tužitelja iz podneska od 14. lipnja 2022., a kojim tužitelj povećava pojedine vidove štete, predstavlja preinaku tužbe, odnosno da li je nastupila zastara potraživanja u odnosu na tako povećane iznose za pojedine kvalifikatorne okolnosti.

 

9. Prije svega neosnovan je prigovor tuženika da potraživanje tužitelja iz njegovog podneska od 14. lipnja 2022. predstavlja preinaku tužbe, a sve to iz razloga jer se mora uzeti u obzir da naknada neimovinske štete predstavlja jedinstven oblik štete, a da su fizički bolovi i strah samo kvalifikatorne okolnosti o kojima sud mora voditi računa prilikom odlučivanja o visini tog oblika štete, pa s obzirom da je tužitelj podneskom do 14. lipnja 2022. zaista povećao potraživanje s naslova neimovinske štete po pojedinim kvalifikatornim okolnostima, dok je po drugim kvalifikatornim okolnostima njegov zahtjev ostao neizmijenjen, a u odnosu na imovinsku štetu je svoj zahtjev smanjio, to proizlazi da je zapravo istim podneskom tužitelj djelomično smanjio prvotni tužbeni zahtjev i to na način da je umjesto iznosa od 37.750,00 kn sada zahtijevao isplatu iznosa od 33.350,00 kn. Naknadno je tužitelj na ročištu od 16. prosinca 2023. ponovno izvršio djelomično povlačenje tužbe i to na način da je sada na ime naknade neimovinske i imovinske štete potraživao isplatu sveukupnog iznosa od 27.725,00 kn (3.679,74 eura), a kako se tuženik istom povlačenju tužbe protivio, to stoga takvo povlačenje nije prihvaćeno.

 

9.1. Zbog svega navedenoga, a kako podnesak tužitelja od 14. lipnja 2022. ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva s obzirom da prvotni tužbeni zahtjev tužitelja nije povećan već je zapravo smanjen, to proizlazi da je neosnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja tuženika s obzirom da je tužba radi naknade neimovinske i imovinske štete podnesena u roku određenom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:  35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22;  dalje u tekstu: Zakona o obveznim odnosima).

 

10. Radi utvrđivanja obima štete koju je tužitelj pretrpio provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr. I. L.

 

10.1. Nalazom i mišljenjem istoga vještaka, od 22. ožujka 2022., utvrđeno je da je kod tužitelja nakon bolničkog liječenja koje je trajalo u periodu od ozljeđivanja tj. od 22. veljače do 26. veljače 2019., evidentirana dijagnoza u vidu prijeloma trupa 12. torakalnog kralješka, natučenje i razderno-nagnječna rana na glavi i natučenje desne strane prsišta, te da je istome nakon otpusta s bolničkog liječenja preporučena ortoza za kralježnicu, te da je nakon bolničkog liječenja tužitelj proveo još niz liječničkih kontrolnih pregleda i to kako kontrolnih pregleda po kirurgu tako i po fizijatru, a da je posljednja kontrola fizijatra bila 18. veljače 2020. kada mu je preporučena i daljnja fizikalna terapija. Nadalje, utvrđeno je da je vještak u svom nalazu i mišljenju u liječničkoj dokumentaciji koju je imao na raspolaganju od samoga tužitelja evidentirao i postojanje nalaza od 22. prosinca 2021., koji nalaz potječe od psihijatra, a u kojem nalazu se preporuča pregled psihologa i kontrola. Prilikom pregleda vještak je utvrdio da je tužitelj samostalno pokretan bez vidnoga šepanja, da na glavi nema neuroloških ispada, da kretnje vratom i na gornjim ekstremitetima izvodi u fiziološkom opsegu pokreta, da je prsni koš bez deformiteta, da su očuvane fiziološke krivine kralježnice s manjom bolnošću paravertebralne muskulature slabinskog i krstačnog dijela kralježnice, te bolnost pri pregibanju prsnoslabinske kralježnice. Posebno je vještak u svom nalazu i mišljenju pojasnio da opisani prijelom torakalnog kralješka koji je naveden u otpusnom pismu je posljedica ranije traume a što je vještak utvrdio dijagnostičkom obradom, te da je konkretna prometa nezgoda dovela do jačeg udarca u područje leđa s natučenjem mekih tkiva torako-lumbalne kralježnice što za posljedicu ima smanjenu pokretljivost slabinske kralježnice u lakom stupnju, pa iz tog razloga vještak i utvrđuje da ozljeda tužitelja s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet, kao i konačni ishod cjelokupnog liječenja s nastalim posljedicama dovodi do smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja od 5%, odnosno da ista ozljeda predstavlja laku tjelesnu ozljedu.

 

10.2. U pogledu straha vještak utvrđuje da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj tijekom liječenja imao bolove različitog intenziteta i nelagode tijekom liječenja, odnosno da je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, te lakog intenziteta u trajanju od 30 dana. Nadalje, u trenutku nezgode utvrđuje da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja, a potom sekundarni strah različitog intenziteta koji je uvjetovan zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja i to jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana i lakog intenziteta u trajanju od 15 dana.

 

10.3. U pogledu tuđe pomoći i njege vještak smatra da je tužitelju s obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede, kao i konačni ishod liječenja, nakon izlaska iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć i njega od nemedicinske osobe 30 dana po 3 sata dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti.

 

11. Na nalaz i mišljenje liječnika vještaka  tuženik nije imao primjedbi, dok je tužitelj prigovarao istom nalazu samo u dijelu ocjene postotka smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, i to iz razloga jer smatra da vještak bez obzira na svoje iskustvo nije mogao odrediti, opisati i ocijeniti psihičke tegobe tužitelja i njegove posljedice na duševno zdravlje, zbog kojeg razloga je i predlagao da se na iste okolnosti provede dopunsko medicinsko vještačenje po liječniku vještaku psihijatru kako bi se utvrdilo da li postoji kod tužitelja smanjenje životnih aktivnosti s osnova psihičkih tegoba i ako postoji u kojem postotku.

 

12. Tuženik se protivio prijedlogu tužitelja za određivanjem dopunskog medicinskog vještačenja i to prije svega iz razloga jer nalaz psihijatra od 22. prosinca 2021., a kojeg vještak navodi u svom nalazu i mišljenju, nikada nije priložen u sudski spis, odnosno smatra da se ne može niti koristiti u ovome postupku, a s obzirom da je vještak imao na uvidu isti nalaz i mišljenje smatra da je kod utvrđivanja postotka smanjenja životnih aktivnosti uzeo u obzir i eventualne psihičke tegobe tužitelja koje se opisuju u tom nalazu. Osim navedenog tuženik smatra da tegobe koje se opisuju u nalazu psihijatra nemaju nikakve veze s prometnom nezgodom o 22. veljače 2019. jer su one sasvim druge etiologije i povezane su sa poslovima koje je tužitelj radio prije štetnog događaja. Osim toga tuženik ističe da iako je na tom pregledu tužitelju preporučen pregled psihologa i kontrola ne postoji više nikakva dodatna medicinska dokumentacija iz koje bi proizlazilo da se tužitelj i nakon 22. prosinca 2021. javljao i tražio psihijatrijsku pomoć.

 

13. Radi otklanjanja primjedbi tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka, a u pogledu postotka smanjenja životnih aktivnosti, vještak je pozvan da s pisano očituje, te se isti na te primjedbe očitovao na način da je prilikom donošenja ocjene smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja on imao u vidu nalaz psihijatra od 22. prosinca 2021., s tim da je postojao samo jedan nalaz psihijatra i to za pregled koji je obavljen 1 godinu i 8 mjeseci nakon ozljeđivanja, s tim što su u tom nalazu   navedene psihičke tegobe koje nisu direktno vezane u predmetnu ozljedu, te je preporučena dodatna psihijatrijska obrada koja očito nije učinjena s obzirom da nema nikakvih dodatnih nalaza. Posebno vještak navodi da prilikom pregleda tužitelja on u razgovoru nije uočio nikakve psihičke tegobe niti se tužitelj na njih pozivao. Posebno je  vještak istaknuo da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio lake tjelesne ozljede, zbog čega je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja od 22. ožujka 2022.

 

14. I nakon ovakvog očitovanja vještaka tužitelj je i nadalje ostao kod svih prigovora koji se odnose na utvrđeni postotak smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja i to jer je zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi duševno zdravlje tužitelja narušeno i isti je pregledan i liječen po specijalisti psihijatru, te smatra da se liječnik vještak kirurg nije mogao očitovati o postotku smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja s osnova psihičkih tegoba, iz kojeg razloga je tužitelj i nadalje ustrajao kod prijedloga za provođenjem dopunskog medicinskog vještačenja po liječniku vještaku psihijatru.

 

15. Prijedlog tužitelja za provođenjem dopunskog medicinskog vještačenja po liječniku vještaku psihijatru je odbijen kao nepotreban, a sve to iz razloga jer je stav ovoga suda da se liječnik vještak kirurg potpuno očitovao o svim okolnostima koje su potrebne za donošenje odluke o visini naknade štete, pri čemu je sud posebno  cijenio dodatno očitovanje vještaka kada navodi da je on prilikom utvrđivanja postotka smanjenja životnih aktivnosti imao u vidu nalaz psihijatra od 22. prosinca 2021., te je cijeneći datum kada je obavljen isti pregled i ono što je navedeno u istom nalazu utvrdio da isto nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Ovakvo očitovanje vještaka je prihvaćeno i to posebno uzimajući u obzir da nalaz psihijatra na koji se tužitelj poziva kao osnovu za provođenje psihijatrijskog vještačenja isti nikada nije dostavio u sudski spis, već ga po prvi put navodi tek vještak kirurg prilikom obavljanja pregleda za potrebe vještačenja, a osim toga vidljivo je da to predstavlja jedinu medicinsku dokumentaciju od liječnika psihijatra gdje se ne navode nikakve tegobe tužitelja koje bi eventualno mogle biti posljedica štetnoga događaja.

 

16. Upravo iz tog razloga prihvaćen je kao stručan i objektivan nalaz i mišljenje vještaka, a kojim vještačenjem su utvrđene ozljede koje je tužitelj zadobio i posljedice koje su iste ozljede ostavile na duševno zdravlje tužitelja, zbog čega je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska štete sukladno čl. 19. st. 2. a u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima.

 

16.1. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, te je iz tog razloga sud pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi tj. fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah, koje prema čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

 

17. Odlučujući o visini pravične novčane naknade i to za pretrpljene fizičke bolove sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka odnosno da su jaki bolovi trajali 2 dana, srednje jaki 15 dana, a laki 30 dana. Međutim, sud je pri tome uzeo u obzir i druge okolnosti slučaja, te težinu povrede, pa tako na visinu dosuđene naknade utječe i okolnost da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj 5 dana proveo na bolničkom liječenju, te da je kroz duži vremenski period morao nositi stabilizacijsku ortozu za kralježnicu, da je morao obaviti niz kontrolnih liječničkih pregleda i dijagnostičkih pretraga, te u dva navrata fizikalne terapije  u trajanju od po 10 dana, a što se sve odrazilo  na fizičke bolove koje je tužitelj pretrpio. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, kao i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelj je po tom osnovu utvrđena novčana naknada u iznosu od 10.000,00 kn.

 

18. S obzirom da je prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka tužitelj trpio jaki primarni strah u trenutku nezgode, a zatim da je trpio sekundarni strah različitog intenziteta koji je uvjetovan zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon liječenja koje je trajalo duže vrijeme, ocjena je suda da dužina trajanja istoga straha i okolnosti slučaja opravdavaju da se po tom osnovu tužitelju utvrdi pravična novčana naknada u iznosu od 6.000,00 kn.

 

19. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je kod tužitelja zbog zadobivene ozljede nastalo smanjenje životnih aktivnosti od 5% i da je zbog toga istome zaostala smanjena pokretljivost slabinske kralježnice u lakom stupnju a što ga ometa pri dužem sjedenju i stajanju. Uzimajući u obzir dob tužitelja tj. da je isti u vrijeme ozljeđivanja bio u odbi od 56 godina i da mu je ozlijeđena kralježnica, pa je očito da će duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti osjećati još duži period, to je uzimajući u obzir postotak smanjenja životnih aktivnosti i Orijentacijske kriterije Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, tužitelju po tom osnovu utvrđena pravična novčana naknada u iznosu od 5.625,00 kn.

 

19.1. Dakle, tužitelju je na ime naknade cjelokupne neimovinske štete utvrđena pravična novčana naknada u iznosu od 2.870,13 eura (21.625,00 kn), te su mu na isti iznos priznate zakonske zatezne kamate i to prvi dan od dana podnošenja tužbe tj. od 3. ožujka 2020., a sve to uzimajući u obzir strogu zakonsku odredbu čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima.

 

20. Osim neimovinske štete tužitelj je od tuženika zahtijevao i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, te za troškove oštećenih stvari i trošak prijevoza na liječničke preglede u sveukupnom iznosu od 6.100,00 kn.

 

20.1. O iznosu naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu odlučeno je uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da je tužitelju nakon izlaska iz bolnice bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 30 dana po 3 sata dnevno, odnosno u ukupnom trajanju od 90 sati, te je o visini iste naknade odlučeno primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22;  dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku), odnosno po slobodnoj ocjeni, te mu je po tom osnovu dosuđen zatraženi iznos od 278,72 eura (2.100,00 kn), a iz čega proizlazi da bi sat pružanja tuđe pomoći i njege iznosio 3,10 eura (23,33 kn), što je ocjenjeno primjerenim mjesnim prilikama.

 

20.2. O visini naknade štete za oštećene stvari i troškove prijevoza sud je odlučio uzimajući u obzir iskaze saslušanog svjedoka I. G. i tužitelja kao parnične stranke, te također po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku.

 

20.3. Iz iskaza saslušanog svjedoka I. G. i samoga tužitelja nesporno je utvrđeno da je tužitelja na liječničke preglede i kontrole u bolnicu u V. svojim osobnim automobilom vozio svjedok I. G. i za svaku tu uslugu da mu je plaćen trošak goriva na relaciji B. – V. – B. u iznosu od 60,00 kn, a koliko je otprilike u tom razdoblju iznosila i povratna autobusna karta na istoj relaciji. Ove iskaze sud je cijenio kao istinite i uvjerljive budući su isti suglasni u pogledu načina i iznosa novca koji je plaćen za obavljenu uslugu.

 

20.4. S obzirom da iz priložene liječničke dokumentacije, kao i nalaza i mišljenja liječnika vještaka, proizlazi da je tužitelj nakon otpusta iz bolnice zbog zadobivenih ozljeda morao obaviti sveukupno 10 kontrolnih pregleda, te sveukupno 20 fizikalnih terapija, te da je sve to obavljao u bolnici u V., to je nesporno da je tužitelj za usluge prijevoza morao izdvojiti iznos od 1.800,00 kn. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 62. st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19; dalje u tekstu: Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju), a prema kojoj odredbi tužitelju ne pripada pravo na naknadu za troškove prijevoza s obzirom da zdravstvena ustanova u kojoj je koristio uslugu nije udaljena 50 km od mjesta njegova prebivališta, s obzirom da je nesporna činjenica da je udaljenost između B. i V. 32 km u jednom smjeru.

 

20.5. Upravo je zbog naprijed navedeno, a primjenom 1093. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tuženik je obvezan da tužitelju na ime imovinske štete za troškove koje je imao u vezi sa liječenjem isplati iznos od 238,90 eura (1.800,00 kn). Nadalje, kako iz iskaza saslušanoga tužitelja proizlazi da je istome u štetnom događaju oštećen samo mobitel koji je bio star 2 do 3 godine, to je po tom osnovu, a primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, tuženik također obvezan da mu naknadi iznos od 66,36 eura (500,00 kn) na ime oštećenog mobitela, odnosno po osnovi imovinske štete sveukupni iznos od 583,98 eura (4.400,00 kn) zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku počev od presuđenja pa do isplate, a tijek zateznih kamata određen je prema čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, dok je stopa zakonske zatezne kamate određena prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

21. Dakle, tužitelju je sveukupno na ime naknade neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 3.454,11 eura (26.025,00 kn), dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom štete u iznosu od 972,20 eura (7.325,04 kn) tužitelj odbijen.

 

22. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: OT).

 

22.1. S obzirom da je tužitelj tužbenim zahtjevom iz podneska od 14. lipnja 2022. na ime naknade neimovinske i imovinske štete potraživao isplatu sveukupnog iznosa od 4.426,31 eura (33.350,00 kn), a istome je dosuđen iznos od sveukupno 3.454,11 eura (26.025,00 kn), to proizlazi da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 78%, a sa osnovom u cijelosti, te da je sveukupni uspjeh tužitelja uzimajući u obzir i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva 89%, odnosno da je onda uspjeh tuženika 11%. Oduzimajući od uspjeha tužitelja kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu postotak uspjeha tuženika dolazi se do razlike od 78% koliko iznosi sveukupni uspjeh tužitelja u ovom sporu kako s obzirom na osnovu tako i s obzirom na visinu tužbenoga zahtjeva.

 

22.2. S obzirom na navedeno tužitelju su priznati kao potrebni i nužni i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova, trošak zastupanja na sveukupno 4 ročišta prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno sveukupno 400 bodova, trošak zastupanja na 1 ročištu prema Tbr. 9. toč. 5. OT sa 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. OT sa 50 bodova, trošak sastava 2 obrazložena podneska prema Tbr. 8. toč. 1. OT i to za svaki podnesak po 100 bodova odnosno sveukupno 200 bodova, trošak sastava 2 podneska prema Tbr. 8. toč. 3. OT i to za svaki podnesak po 25 bodova odnosno ukupno 50 bodova, odnosno za sve poduzete radnje 825 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 1,99 eura (15,00 kn) iznosi 1.641,75 eura (12.369,77 kn). Pored ovog iznosa tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 9,64 eura (72,63 kn) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 7,82 eura (58,92 kn) i to sve iz razloga jer je tužitelj oslobođen u 90% dijela plaćanja troška sudskih pristojbi temeljem rješenja nadležnog Ureda državne uprave, tako da sveukupno priznati troškovi tužitelja iznose 1.659,22 eura (12.501,40 kn).

 

22.3. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu od 78%, istome je na ime troška priznat iznos od 1.294,19 eura (9.751,10 kn).

 

22.4. Pored ovoga iznosa tužitelju je u cijelosti priznat trošak predujmljenoga medicinskog vještačenja u sveukupnom iznosu od 398,17 eura (3.000,00 kn), tako da sveukupno priznati troškovi tužitelja iznose 1.692,36 eura (12.751,09 kn). 

 

U Županji 15. veljače 2023.

                                                                                                                                               Sudac  

                                                                                                                                            Jelena Bušić, v.r.

 

 

 

                           

                                         

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

O tom obavijest:

 

1. Tužitelj po punomoćnici I. J., odvjetnici iz V.
2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. G. & P. d.o.o. iz Z.