1

 

Poslovni broj: 17 Gž R-2745/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž R-2745/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R., iz P.1, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. J., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. J. i M. M., B., protiv tuženika T. M. d.o.o., P.1, OIB: …, zastupanog po punomoćnici mr. sc. S. B., odvjetnici u P.2, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pr-894/2021-16 od 8. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 15. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pr-894/2021-16 od 8. srpnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 124,43 EUR / 937,50 kn[1].

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopušten redoviti otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju temeljem Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 31. kolovoza 2021. zbog povrede obveze iz radnog odnosa, te tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i vraćanjem na rad na radno mjesto voditelja razvoja novih tržišta. Također, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II. izreke).

 

2.     Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba nije osnovana.

 

4.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem otkaza nedopuštenim i vraćanjem na rad.

 

5.     Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

 

6.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio :

              - da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2006. i aneksa toga Ugovora od 20. prosinca 2009. na radnom mjestu voditelj razvoja novih tržišta,

              - da je tuženik Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu od 31. kolovoza 2021. tužitelju otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja temeljem odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR),

              - da je tužitelj protiv odluke o otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava kojeg je tuženik odbio dana 24. rujna 2021.,

              - da je tuženik tužitelju omogućio iznošenje obrane,

              - da je tužba tužitelja pravodobno podnesena u rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. ZR,

              - da tuženik prije otkazivanja nije pisano upozoravao tužitelja na povrede obveza iz radnog odnosa,

              - da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu iz razloga što je tužitelj najprije višekratno telefonski kontaktirao direktora i vlasnika trgovačkog društva A. a. d.o.o. nakon čega je 27. travnja 2021. s više osoba organizirao sastanak na kojem je trgovačkom društvu A. a. d.o.o. nudio poslove iz djelatnosti i u vezi s djelatnostima tuženika koji poslovi bi se naplaćivali preko firme drugog radnika tuženika pri čemu tužitelj o navedenim radnjama nije obavijestio tuženika, već je, upravo suprotno, od direktora trgovačkog društva A. a. d.o.o. tražio da o sastanku ne obavijesti tuženika,

              - da je tuženik dokazao da je tužitelj počinio povrede radne obveze koje se tužitelju odlukom o otkazu stavljaju na teret,

              - da u postupku utvrđene povrede radnih obveza predstavljaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

 

7.     Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tužitelj svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tužitelj.

 

8.     Tužitelj tako u žalbi ističe da poslovi o kojima se razgovaralo na spornom sastanku koji se održao 27. travnja 2021. nisu poslovi iz djelatnosti tuženika, te da na istima tužitelj nije nudio direktoru tvrtke A. a. d.o.o. poslove koje ulaze u djelatnost tuženika već da se radilo informativnom sastanku. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. To iz razloga što je sud prvog stupnja savjesno, brižljivo, te detaljno u smislu odredbe čl. 8. ZPP ocijenio kako personalne, tako i materijalne dokaze te je na temelju istih pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za presuđenje. Za svoja utvrđenja je dao jasne, logične i razumljive razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik svojom vlastitom ocjenom dokaza ne može dovesti u sumnju.

 

9.     Sud prvog stupnja je tako pravilno utvrdio da je tužitelj aktivno sudjelovao u pokušaju da se sa tvrtkom A. a. d.o.o. dogovori suradnja u pogledu programa N., čija primjena doduše, ne ulazi u djelatnost tuženika, ali predstavlja nešto čime bi se tuženik mogao baviti, pa ulazi u razvoj novih tržišta čiji je tuženik bio voditelj. Također, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj o održavanju sastanka od 27. travnja 2021. nije obavijestio tuženika kao svog poslodavca, već da je, upravo suprotno, od direktora A. a. d.o.o. V. B. kao i D. F. tražio se tuženika ne obavješćuje održanom sastanku. Pravilna je i ocjena suda prvog stupnja da je navedeno postupanje tužitelja kod tuženika kao poslodavca dovelo do toga da je opravdano izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, te da postupanje tužitelja u konkretnom slučaju u svojoj ukupnosti predstavlja opravdani razlog za otkaz. Pritom sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je postupanje tužitelja predstavlja postupanje koja je ne samo protivno odredbi čl. 101. st. 1. ZR (zakonska zabrana natjecanja), već je i protivno ugovornim obvezama tužitelja iz čl. 9. i čl. 10. Ugovora o radu kojima je tužitelj preuzeo obvezu da neće za svoj račun ili račun trećih osoba obavljati oslove iz djelatnosti tuženika ili iz drugih djelatnosti koje na bilo koji način konkuriraju djelatnosti tuženika.

 

10. Tuženik u žalbi ukazuje i da tuženik nije tužitelj pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa, sukladno čl. 119. st. 1. ZR. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je u konkretnom slučaju tuženik zbog postupanja tužitelja opravdano izgubio povjerenje u njega kao radnika, te da predmetne okolnosti predstavljaju okolnosti iz čl. 119. st. 1. ZR zbog kojih nije opravdano očekivati od tuženika da prije otkazivanja tuženika pisano upozorava na kršenje obveza iz radnog odnosa. Stoga žalbeni navodi tužitelja da je odluka o otkazu nedopuštena jer ga tuženik nije prije otkazivanja pisano upozorio na kršenje obveza iz radnog odnosa, nisu osnovani.

 

11. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude su i žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da tuženik drugačije postupao prema drugom radniku tuženika A. A. koji je također kao i tužitelj prisustvovao sastanku od 27. travnja 2021. Naime, čak i da je postupanje tuženika prema tom radniku koji je, kako iz dokaznog postupka proizlazi sam dao (izvanredni) otkaz, i bilo različito kako to tuženik ističe u žalbi, to ne znači da tužitelj nije prekršio obveze iz radnog odnosa, te da ne postoji opravdani razloga za otkaz ugovora o radu.

 

12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR kada je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem otkaza nedopuštenim i vraćanjem na rad odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.

 

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

14. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

15. Izreka ove presude u dijelu kojem se ista odnosi na dvojno iskazivanje vrijednosti novčanih obveza temelji se na odredbi čl. 48. st. 1. i 2. u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 57/22, 88/22) i fiksnom tečaju konverzije prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn.

 

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 15. veljače 2023.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                 Vesna Žulj, v.r.