Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2165/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
I
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S.-d. ž., S., koju zastupa odvjetnik A. A., S., protiv rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Z., klasa: UP/II-342-22/20-01/55, urbroj: 530-03-1-1-1-21-7 od 11. siječnja 2021., uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. B. d.o.o., S., koju zastupa odvjetnik Z. Z., S., radi davanja koncesije na pomorskom dobru, odlučujući o žalbi tužitelja i zainteresirane osobe protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1089/21-10 od 28. veljače 2022., na sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.
Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1089/21-10 od 28. veljače 2022.
i
r i j e š i o j e
I Poništava se točka II i IV izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1089/21-10 od 28. veljače 2022.
II Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje točka III izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1089/21-10 od 28. veljače 2022.
III Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave ove presude tužitelju S.-d. ž., S., nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.347,97 eur/10.156,25 kn (tisućutristočetrdesetsedameura i devedesetsedamcenta/desettisućastopedesetšestkuna i dvadesetpetlipa)[1], a u preostalom dijelu zahtjev se odbija.
IV Zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška sastava žalbe se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-342-22/20-01/55, urbroj: 530-03-1-1-1-21-7 od 11. siječnja 2021. (točka I. izreke), te odbačen prigovor trgovačkog društva M. B. d.o.o., S. (točka II izreke).
2. Rješenjem prvostupanjskog suda točkom I izreke odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Točkom II izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Točkom III izreke odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora, a točkom IV izreke određeno da svaka stranka snosi svoje troškove upravnog spora.
3. Protiv točke II i IV rješenja prvostupanjskog suda žalbu je izjavio tužitelj u kojoj navodi da se sud pozvao na odredbu članka 79. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.-dalje: ZUS) te da iako je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom sud zahtjev za naknadom troškova ne smatra opravdanim. Ovo iz razloga jer je tužitelj jedinica područne (regionalne) samouprave za koju se očekuje da raspolaže sa stručnim osobama koje bi mogle poduzimati radnje u korist i za interes tužitelja u ovom sporu. Smatra da mu se na ovakav način ograničava pravo na pristup sudu zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske. Upire na odredbu članka 20. ZUS-a, te ističe da ukoliko je zakonodavac smatrao da tužitelja ne može zastupati odvjetnik ili da odvjetnik odnosno stranka nema pravo na trošak zastupanja onda bi to bilo i propisano kao što je propisano u slučaju iz članka 20. stavka 3. ZUS-a. Predlaže točku II i IV izreke rješenja prvostupanjskog suda poništiti te potražuje trošak sastava žalbe.
4. Protiv presude prvostupanjskog suda i rješenja pod točkom III i IV izreke žalbu je podnijela i zainteresirana osoba. U žalbi ističe da sud ne navodi kada je zainteresirana osoba ishodila i drugu lokacijsku dozvolu kao i njezin datum. Naime, tužitelj je bio dužan obavijestiti o namjeri davanja koncesije temeljem inicijative zainteresirane osobe iz 2016. godine i to objaviti najkasnije onda kada je zainteresirana osoba ishodila i drugu lokacijsku dozvolu jer je to propisano odredbom članka 13. Uredbe o davanju koncesija na pomorskom dobru koju odredbu citira. Sud nije obrazložio niti jednu ulogu zainteresirane osobe u postupcima ishođenja lokacijske dozvole jer je ta osoba u tim postupcima očigledno bila nalogoprimac, a što proizlazi iz tužiteljevih odluka koje su citirane u odgovoru na tužbu. Sud se nije odredio ni u pogledu dopisa Ministarstva od 4. veljače 2019. Predlaže presudu poništiti u cijelosti te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a tužitelja obvezati na naknadu troškova upravnog spora zainteresiranoj osobi te potražuje trošak sastava žalbe.
5. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbe.
6. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu zainteresirane osobe.
7. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na žalbu tužitelja.
8. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba zainteresirane osobe nije osnovana.
9. Rješenjem tuženika od 11. siječnja 2021., po žalbi ovdje zainteresirane osobe, zbog šutnje čelnika prvostupanjskog tijela o prigovoru usvojen je prigovor te utvrđeno da je zahtjev (pismo inicijative) M. B. d.o.o. S. za provođenje javnog prikupljanja ponuda za dodjelu koncesije na pomorskom dobru – montažni ponton na kč.br. 14131/1 k.o. S. te za ugostiteljske namjene i dio javne plaže na kč. 14131/1 k.o. S. (Ž.) od 20. studenoga 2016. i dopunama od 1. travnja 2020., zakonit i valjan. Utvrđuje se da je, ovdje tužitelj, dužan naknaditi troškove koje je navedeno društvo imalo nakon podnošenja zahtjeva (pisma) inicijative za dodjelu koncesije na dijelu pomorskog dobra u uvali Ž. od studenoga 2016. do danas (troškovi ishođenja lokacijskih dozvola te suglasnost za ishođenje istih i sl.).
10. Presudom prvostupanjskog suda naprijed navedeno rješenje tuženika je poništeno (točka I. izreke) te odbačen prigovor trgovačkog društva M. B. d.o.o. S. (točka II. izreke). Ovo uz obrazloženje da je davatelj koncesije slobodan u ocjeni donošenja odluke o javnom prikupljanju ponuda jer iz odredaba članka 12., 13. i 14. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru (Narodne novine, broj 23/04., 101/04., 39/06., 63/08., 125/10., 102/11. i 83/12., dalje: Uredba) kao i iz odredaba Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/23., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. dalje: ZoPDML) ne proizlazi da je to i njegova obveza. To što je osoba podnijela inicijativu za pokretanje postupka dodjele koncesije i za potrebe tog postupka po ovlaštenju tužitelja ishodila lokacijske dozvole nije činjenično stanje temeljem kojeg bi tuženik mogao utvrditi zakonitim i valjanim njen zahtjev odnosno pismo namjere za provođenje javnog prikupljanja ponuda niti je odredbama Uredbe kao ni ZoPDML-a predviđena takva mogućnost zbog čega nema mjesta postupanju kakvo ima u vidu odredba članka 122. i 156. ZUP-a.
11. Naime, iz podataka spisa predmeta vidljivo je da je zainteresirana osoba sukladno odredbi članka 12. stavka 1. Uredbe dala inicijativu za pokretanje postupka koncesije na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja Zone H na dijelu k.č.br. 14113/1 k.o. S. kao i inicijativu za postavljanje i gospodarsko korištenje montažnog pontona akvatorij ispred k.č.br. 14113/1 k.o. S.. Također je vidljivo da je tužitelj ovlastio zainteresiranu osobu da ishodi lokacijske dozvole što je ista i učinila. Nadalje, vidljivo je da je dopisom od 12. veljače 2020. tužitelj obavijestio zainteresiranu osobu o razlozima zbog kojih nije donesena nikakva odluka o namjeri davanja koncesije prije pokretanja te inicijative odnosno da nije došlo do pokretanja postupka sukladno odredbi članka 30. stavka 2. Zakona o koncesijama (Narodne novine, broj 69/17.) kojom je propisano da postupak davanja koncesije započinje danom objave obavijesti o namjeri davanja koncesije u elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske.
12. Naknadno dana 7. travnja 2020. zainteresirana osoba podnosi zahtjev za objavu obavijesti o namjeri davanja koncesije za dio čest.zem. 14113/38 (stara oznaka 14113/1) k.o. S. (kopneni dio) i morski dio uz tu česticu, sve temeljem izdanih lokacijskih dozvola imajući pri tome u vidu naprijed navedenu odredbu članka 30. stavka 2. Zakona o koncesijama.
13. Kako tužitelj na navedeni zahtjev nije odgovorio to je zainteresirana osoba pozivom na odredbu članka 122. u svezi odredbe članka 156. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09., dalje: ZUP) izjavila prigovor čelniku tijela, a nakon toga i žalbu tuženiku zbog nerješavanja njegovog prigovora, koju žalbu je ovdje osporenim rješenjem tuženik usvojio.
14. Odredbom članka 156. ZUP-a propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
15. Međutim, da bi se moglo govoriti o primjeni odredbe članka 156. ZUP-a i s tim u svezi šutnji tijela zbog nepostupanja potrebno je imati u vidu odredbe kako Uredbe na koju upire prvostupanjski sud, tako i odredbe članka 30. stavka 2. i članka 31. stavak 1. Zakona o koncesijama kojim je propisano da postupak davanja koncesije započinje danom objave obavijesti o namjeri davanja koncesije u elektroničkom oglasniku javne nabave Republike Hrvatske, a završava izvršnošću odluke o davanju koncesije ili odluke o poništenju davanja koncesije te da davatelj koncesije svoju namjeru davanja koncesije obznanjuje putem obavijesti.
16. Također treba imati u vidu i odredbu članka 13. stavak 1. Uredbe kojom je propisano da kad nadležno tijelo za provođenje postupka koncesije zaprimi pismo inicijative dužno je u roku od 30 dana provjeriti da li je područje određeno i upisano kao pomorsko dobro, zatražiti mišljenje tijela nadležnog za izdavanje lokacijske dozvole da je donesen prostorni plan temeljem kojeg je moguće izdati lokacijsku dozvolu za traženi zahvat u prostoru te da je zahvat planiran tim planom. Prema stavku 2. citiranog članka Uredbe, tijelo nadležno za provođenje postupka koncesije dužno je, u daljnjem roku od osam dana, izvijestiti podnositelja inicijative o nemogućnosti pokretanja postupka koncesije uz obrazloženje ili izraditi prijedlog odluke o javnom prikupljanju ponuda i dostaviti je zajedno s natječajnom dokumentacijom davatelju koncesije. Prema članku 14. stavak 1. Uredbe davatelj koncesije odlučuje o pokretanju postupka davanja koncesije donošenjem odluke o javnom prikupljanju ponuda.
17. Tumačeći naprijed navedene odredbe Zakona o koncesijama i Uredbe u njihovoj međusobnoj povezanosti proizlazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da je davatelj koncesije, neovisno o zaprimljenom pismu inicijative, slobodan u ocjeni donošenja odluke o javnom prikupljanju ponuda i s tim u vezi o pokretanju postupka odnosno obavijesti o namjeri davanja koncesije. Stoga tužitelj nije niti bio dužan postupiti po zahtjevu zainteresirane osobe od 7. travnja 2020. za objavu obavijesti o namjeri davanja tražene koncesije, budući da takva odluka iz razloga navedenih i upućenih zainteresiranoj osobi dopisom od 12. veljače 2020. nije ni donesena zbog čega nema mjesta primjeni odredbe članka 122. u svezi odredbe članka 156. ZUP-a, odnosno ne radi se o šutnji javnopravnog tijela. Stoga je osnovano prvostupanjski sud osporeni akt poništio te prigovor odbacio.
18. U odnosu na žalbene navode tužitelja, a glede rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora te određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka II. i IV. izreke) Sud nalazi da je povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
19. Na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano.
20. S obzirom da je tužitelj uspio s tužbom te je poništeno rješenje tuženika i odbačen prigovor ovdje zainteresirane osobe to je osnovan tužbeni zahtjev za naknadu troškova spora sukladno naprijed navedenoj odredbi ZUS-a.
21. Naime, prema zaključku o pravnom shvaćanju sjednice sudaca ovog Suda od 26. rujna 2022. troškovi spora jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kao tužitelja ili zainteresirane osobe, nastali uslijed zastupanja po odvjetniku kao opunomoćeniku, smatraju se opravdanim troškovima u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a.
22. Tužitelju je stoga priznat zatraženi trošak sastava tužbe, zastupanja na ročištu za raspravu od 18. veljače 2022. te sastava žalbe, a sukladno odredbi članka 79. stavka 2. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom. Odluka o visini troškova temelji se na Tbr. 23. točka 1. podstavak 2., točka 2. i 3. te Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.). Podneskom od 19. siječnja 2022., u odnosu na koji je tužitelj zatražio trošak, tužitelj u bitnom ponavlja tužbene navode koje je mogao iznijeti na ročištu za raspravu koje je održano 18. veljače 2022., a što je uostalom i učinio pozvavši se na navode iz tog podneska zbog čega taj zatraženi trošak Sud nije priznao.
23. Prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora imajući u vidu odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a, a iz kojeg razloga istoj nisu priznati ni troškovi sastava žalbe.
24. Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
25. Rješenje Suda utemeljeno je na odredbi članka 67. stavka 3. u svezi odredbe članka 79. stavka 1., 2. i 4. ZUS-a, te je odlučeno kao u izreci tog rješenja.
U Zagrebu 15. veljače 2023.
Predsjednica vijeća
mr.sc. Inga Vezmar Barlek v.r.
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
