1

                                                                    Broj: Ppž-4680/2021

                               

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D. G., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv osuđujućeg dijela presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. ožujka 2021., broj: 72. Pp-4550/2021, u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

Djelomično se prihvaća žalba okr. D. G., ukida se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.   

 

 

p r e s u d i o     j e

 

I. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. D. G. kao neosnovana te se u pobijanom a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. D. G. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideseteura) / 226,04 HRK (dvjestodvadesetšestkunaičetirilipe) u roku 30 dana od primitka ove presude

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. ožujka 2021., broj: 72. Pp-4550/2021, proglašen je krivim okr. D. G. da je, na način činjenično opisan u osuđujućem dijelu izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18. i 42/20.), za koji mu je, uz odredbu o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, u koju se lišenje slobode 14. i 15. ožujka 2021. uračunava kao 600,00 kuna, tako da je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu 2.400,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.

 

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 76.a Prekršajni zakona, okrivljeniku je izrečena mjera oduzimanja predmeta i to jednog pištolja crne boje sa smeđim rukohvatom, nepoznate marke i kalibra, tvorničkog broja 761030 s pripadajućim spremnikom, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 150,00 kuna.

 

1.2. Pobijanom presudom, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, okr. D. G. je oslobođen od optužbe da bi, na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je određeno da troškovi prekršajnog postupka, u odnosu na ovaj prekršaj, padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

              2. Protiv osuđujućeg dijela te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika J. S., naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe u cijelosti i da mu se vrati oduzeti predmet, a podredno da se presuda ukine u pobijanom dijelu i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              3. Žalba je djelomično osnovana.

 

U odnosu na presudu.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik navodi da je „izreka pobijane presude u pobijanom dijelu nerazumljiva, u suprotnosti je s obrazloženjem iste, a sami razlozi na kojima sud u pobijanom dijelu temelji svoju neosnovanu presudu su pogrešni, nejasni i proturječni, pa zbog svega navedenog presuda u pobijanom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati“. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

 

6. Međutim, po ocjeni ovog suda, tvrdnja žalbe o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka svodi se na puko parafraziranje zakonske odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala. Iz navedenog razloga, žalbena tvrdnja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka nije se mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.

 

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ponavlja navode obrane da se radi o predmetu koji je on naslijedio od svog oca, a njegov otac ga je naslijedio od okrivljenikovog djeda, koji žalbeni navodi nemaju nikakvog utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, jer činjenica da se radi o naslijeđenom oružju ne otklanja nespornu okolnost da je okrivljenik predmetno oružje posjedovao bez odobrenja nadležnog tijela.

 

8. Nadalje, u okviru ove žalbene osnove, okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za ispitivanjem policijskih službenika, kojima je okrivljenik jasno rekao da se radi o starom i neispravnom predmetu, koji je u cijelosti onesposobljen za bilo kakvu uporabu. U odnosu na ove žalbene navode, prije svega treba navesti da je iz zapisnika o ročištu održanom 22. ožujka 2021. jasno vidljivo da je dokazni prijedlog za ispitivanje policijskih službenika okrivljenik bio postavio samo i isključivo na okolnost sadržaja riječi koje je inkriminirane prilike uputio svojoj supruzi, dakle isključivo u odnosu na prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji se okrivljeni teretio i za koji je pobijanom presudom oslobođen od optužbe, a ne i na bilo koju okolnost koja bi se ticala prekršaja iz Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, koji se osporava žalbom, pa je izlišan žalbeni navod da je ovaj njegov dokazni prijedlog neosnovano odbijen. Nadalje, s obzirom da iz zapisnika o ispitivanju okr. D. G. u svojstvu osumnjičenika u VII PP Zagreb 14. ožujka 2021. ne proizlazi da je okrivljenik iznosio podatke da se radi o starom i neispravnom predmetu, koji je u cijelosti onesposobljen za bilo kakvu uporabu, očigledno je da se dokaz ispitivanja policijskih službenika postavlja u odnosu na njihova saznanja u obavijesnim razgovorima s okrivljenikom i njegovom suprugom, a što ne bi bio zakonit dokaz, pa je iz tog razloga ovaj žalbeni navod neosnovan.

 

9. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se osporava da bi se radilo o oružju koje ulazi u B kategoriju oružja, jer navedenu okolnost okrivljenik u obrani nije osporavao, nego je istu, kako je to vidljivo iz  zapisnika od 15. ožujka 2021., jasno i izrijekom priznao, zbog čega se nije radilo o nespornoj okolnosti i nije bilo nikakve osnove za izvođenjem bilo kakvog dokaza u cilju utvrđivanja iste. Okrivljenik je zapisnik od 15. ožujka 2021. potpisao bez ikakvih primjedbi pa nema razloga za ikakvu sumnju u sadržaj njegove obrane. Iz navedenog razloga, nije bilo osnove za pribavljanje nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“.

 

10. Činjenicu da se radi o onesposobljenom odnosno starom oružju, dakle oružju C kategorije, okrivljenik sada u žalbi iznosi prvi puta. Ovaj žalbeni navod, sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, nikako se ne može prihvatiti osnovanim. Navedena zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren.

 

11. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

12. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog ove žalbene osnove, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

13. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, a suprotno žalbenim navodima, u dostatnoj mjeri vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 do 40.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa izrečena novčana kazna 3.000,00 kuna predstavlja, prije svega blažu vrstu kazne, a osim toga i novčanu kaznu daleko ispod zakonom propisanog minimuma. Imajući na umu prethodno navedeno te cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja, pri čemu se naročito misli na činjenicu da iz podataka u spisu proizlazi da predmetno oružje nije bilo ni čuvano u skladu s odgovarajućim zakonskim odredbama, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

14. Svakako treba navesti da je ovaj sud, s obzirom da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne (propisana kazna zatvora je ostala ista), sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, propitivao da li bi, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, taj Zakon trebalo primijeniti i u ovom prekršajnom predmetu. Imajući na umu da okr. D. G. nije izrečen ni posebni minimum, ni posebni maksimum novčane kazne za prekršaj za koji je proglašen krivim, nego je novčana kazna ublažena daleko ispod posebnog minimuma, kao i imajući na umu da ovaj sud ne nalazi postojanje okolnosti zbog kojih bi odluku o izrečenoj novčanoj kazni trebalo preinačavati te da je propisivanje neznatno blažeg posebnog minimuma i neznatno blažeg posebnog maksimuma novčane kazne isključivo posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a ne volje zakonodavca za blažom kaznenom politikom za prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, ovaj sud smatra da, pogotovo uvažavajući pravila načela konkretnosti u primjeni blažeg zakona (odluka se donosi ovisno o specifičnosti slučaja koji je predmet postupka), u ovom prekršajnom predmetu nema mjesta primjeni „novog“ Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

 

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

              U odnosu na rješenje.

 

16. Razmatrajući odluku o oduzimanju predmeta, ovaj sud smatra da je okrivljenik u pravu kada prvostupanjsku presudu pobija u tom dijelu.

 

17. Naime, kao razloge zbog kojih je primijenio mjeru oduzimanja predmeta, prvostupanjski sud navodi: „… u postupku je utvrđeno da je okrivljenik bio ovisnik o alkoholu, zbog čega se liječio, kao i da se liječi od depresije, pa su to okolnosti koje opravdavaju izricanje spomenute mjere“. S obzirom da iz iskaza svjedokinje D. G. proizlazi da se okrivljenik liječio od ovisnosti od alkoholu prije jako dugog vremenskog perioda (svjedokinja je u vrijeme ispitivanja rekla da je to bilo prije 14 godina), da nije iskazivala da to liječenje nije polučilo uspjeh, da u spisu nema podataka o recentnom učestalom konzumiranju alkohola, da svjedokinja nije iskazivala o tome kada se okrivljenik liječio od depresije te da prvostupanjski sud nije pribavio nikakvu medicinsku ili drugu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo zdravstveno stanje okrivljenika u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, ovaj sud smatra da su razlozi prvostupanjskog suda („da je okrivljenik bio ovisnik o alkoholu, zbog čega se liječio, kao i da se liječi od depresije“) paušalni i nerelevantni.

 

18. Prvostupanjski sud je bio dužan utvrditi sve bitne okolnosti za eventualno oduzimanje predmeta prekršaja Pritom treba istaknuti da su navedene, neutvrđene okolnosti, one koje se odnose na osobne prilike i sklonosti okrivljenika koje bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne ili opće sigurnosti - npr. često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu, pravomoćna prekršajna ili kaznena kažnjavanost, odnosno vođenje prekršajnog ili kaznenog postupka za djela koja su u neposrednoj ili posrednoj vezi sa streljivom te tome slično. U tom smislu, svakako je bitno pribaviti nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ u vezi predmetnog oružja, kao i pribaviti podatak je li okrivljenik, sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, pokrenuo postupak za onesposobljavanje predmetnog oružja.

 

19. Osim toga, recentna praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se, u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, pa tako i kod oduzimanja predmeta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

 

20. Radi se o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.) i Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Navedenim presudama utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva.

 

21. Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito.  Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

 

22. Upravo u navedenom smislu postizanja pravičnog odnosa ravnoteže je i suština prethodno navedenih presuda ESLJP - da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti. ESLJP je u navedenim presudama smatrao da miješanje u pravo vlasništva, da bi bilo razmjerno, treba odgovarati ozbiljnosti povrede, a sankcija težini djela za čije kažnjavanje je predviđena.

 

23. Ovakvo stajalište ESLJP izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018., donesenoj u povodu ustavne tužbe u kojoj podnositelj navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo vlasništva izricanjem mjere oduzimanja oružja, kao posljedice sudske odluke kojom ga se proglašava krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 3. Zakona o oružju.

 

24. S obzirom na sve gore navedeno, obveza je prvostupanjskog suda da u ovom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okr. D. G. razmatra u svjetlu, kako uvjeta iz čl. 76.a Prekršajnog zakona, tako i standarda postavljenih navedenim odlukama ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

 

25. Iz navedenih razloga trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika zbog odluke o oduzimanju predmeta i prvostupanjsku presudu u tom dijelu ukinuti te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, o privremeno oduzetim predmetima prekršaja odlučiti posebnim rješenjem, u kojem će dati jasno i konkretno obrazloženje.

 

26. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

 

 

Zagreb, 15. veljače 2023.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.