Baza je ažurirana 22.05.2025. 

zaključno sa NN 74/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-84/22-3

                             

Poslovni broj: Usž-84/22-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. A. iz Z., kojeg zastupa D. K., odvjetnik iz Odvjetničkog društva Z. & K. d.o.o. Z., protiv tuženika Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2407/20-10 od 11. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2407/20-10 od 11. listopada 2021.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 561-01/20-01/271, URBROJ: 512M-0201-20-2 od 8. srpnja 2020. kao i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika od 8. srpnja 2020. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I 561-01/18-01/761, URBROJ: 512M2-76-20-12 od 18. svibnja 2020. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.  

3.              Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih, zakonom propisanih, razloga. U žalbi u bitnom tvrdi da je osporena presuda nerazumljiva, pa se ne može ispitati. Navodi da je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, koju može imati samo osoba koja je od 1990. do 1992. bila pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske. Pored toga ističe da ima iskaznicu Hrvatske vojske, koja, prema mišljenju tužitelja, dokazuje pripadnost Hrvatskoj vojsci. Prigovara što je sud odbio njegov dokazni prijedlog da se obveže tuženika na očitovanje o tome kada su navedeni dokumenti izdani tužitelju. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak.

4.              U odgovoru na žalbu tuženik navodi da ostaje kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku spora. Predlaže odbijanje žalbe.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.              Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po tužiteljevu zahtjevu za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od listopada 1991. do srpnja 1992.

8.              Uvidom u očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane O. 1, KLASA: 034-02/18-01/325, URBROJ: 512M2-77-18-2 od 14. prosinca 2018. utvrđeno je da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Uvidom u očitovanje Službe za poslove obrane, KLASA: 561-01/19-01/70, URBROJ: 512M2-010401-19-6 od 1. listopada 2019. utvrđeno je da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. Uvidom u očitovanje Samostalnog sektora za vojnopolicijske poslove, KLASA: 215-01/19-02/97, URBROJ: 512-200101-20-4 od 11. svibnja 2020. utvrđeno je da je tužitelj pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO). Nadalje je utvrđeno da se u službenim evidencijama nadležnih tijela Republike Hrvatske tužitelj ne vodi kao pripadnik bilo koje postrojbe Hrvatske vojske.

9.              Iz tužiteljeve izjave dane u upravnom postupku proizlazi da je u Bosni i Hercegovini ostvario status branitelja za razdoblje od rujna 1991. do kraja rata, da je u listopadu 1991. ustrojena 1. dobrovoljačka pukovnija K. T. te da je ta postrojba (čiji je bio pripadnik) od listopada 1991. do srpnja 1992. izvršavala diverzantske zadaće u i oko vojarni JNA i u komunikacijama koje je koristila JNA u Bosni i Hercegovini, kako bi se rasteretila bojišta na području Republike Hrvatske.

10.              Prvostupanjski sud je prihvatio činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku prema kojemu je tužitelju, za razdoblje za koje traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kao pripadniku 1. dobrovoljačke pukovnije K. T. priznat status pripadnika HVO-a, slijedom čega je zaključio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

11.              Za ocjenu osnovanosti žalbe valja poći od odredbe članka 3. stavka 1. točke a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZHBDR) kojom je propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

12.              Na temelju naprijed navedenih dokaza, u upravnom postupku i prvostupanjskom sporu utvrđeno je da u razdoblju na koje se odnosi zahtjev tužitelj nije bio pripadnik nijedne sastavnice Oružanih snaga Republike Hrvatske, već je bio pripadnik HVO-a, a koju činjenicu, svojim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju.

13.              S obzirom na navedeno, Sud smatra pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 3. ZHBDR-a za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

14.              Nije osnovan žalbeni navod kojim tužitelj prigovara neprovođenju predloženih dokaza u prvostupanjskom sporu. Člankom 33. stavcima 2. i 3. ZUS-a propisano je da sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio te da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. S obzirom na navedeno, a imajući na umu (nespornu) činjenicu da je tužitelj u razdoblju na koje se odnosi zahtjev bio pripadnik 1. dobrovoljačke pukovnije K. T. za koju je utvrđeno da nije bila sastavnica Oružanih snaga Republike Hrvatske, već HVO-a, ovaj Sud smatra da neprovođenjem dokaza koje je tužitelj predložio u sporu nisu povrijeđena tužiteljeva prava niti je činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.  

15.              Slijedom iznesenog, te smatrajući da ni ostali žalbeni navodi ne dovode u sumnju zakonitost osporene presude, Sud je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.

 

U Zagrebu 15. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu