21 Gž-1137/2022-2

 

 

                   

       Republika Hrvatska

      Županijski sud u Zadru

  Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                                          

                                                                                 Poslovni broj: 21 Gž-1137/2022-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz S., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica N. S., odvjetnica u D., ... protiv tuženika M. K. iz M., OIB: ..., radi nepačanja i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-610/2014 od 15. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tužitelja A. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-610/2014 od 15. srpnja 2022. u dijelu pod t. II. i III. izreke.

 

    Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

»I. Usvaja se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

"Tuženiku M. K. pok. M., OIB: ..., zabranjuje se svako daljnje pačanje i uznemiravanje tužitelja A. K., OIB: ..., na čest. zgr. 160/1 i čest. zem. 3415/4 k.o. Korita, u dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja, a nosi oznaku 3. Etaža 3487/13909 i 4. Etaža 3487/13909 čest. zgr. 160/1 k.o. K. i pripadajućeg dijela čest. zem. 3415/4 k.o. K. koje prema Ugovoru o etažiranju i diobi nekretnine ovjeren kod javnog bilježnika M. B. u Z. O.-7087/11 od 17.03.2011. pripada u isključivo vlasništvo tužitelja kao i korištenje zemljišta 3415/4 suprotno točki 10 Sporazuma među vlasnicima o načinu korištenja nekretnine ovjerenog kod javnog bilježnika M. B. u Z. pod posl, brojem Ov 7789/10 od 1.4.2010. koji je priložen uz tužbu i tužbeni zahtjev"

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da tužitelju, na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 30.000,00 kuna s pripadajućim kamatama koje na taj iznos teku od dana utuženja do dana isplate, po stopi koja se obračunava u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.«

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. II. i III. izreke, žalbu je izjavio tužitelj   zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti te tuženiku naloži naknaditi parnični trošak, podredno ukine i predmet u pobijanom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz dosudu troška na ime sastava žalbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba nije osnovana.  

 

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.,  dalje ZPP), a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, i na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

 

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

 

6. U ovoj fazi postupka ostalo je sporno je li tužitelj uslijed uznemiravanja tuženika pretrpio neimovinsku štetu.

 

7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

 

- da su parnične stranke uknjižene na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici, s tim što je S. K. svoj dio prodala A. K. pa su sada uknjiženi A. K. i M. K.,

 

- da je iz fotografija sa lista spisa 17 do 27 razvidan položaj predmetne nekretnine, kretanje tuženika po istoj te na jednoj fotografiji (list spisa 25) podignut srednji prst,

 

- da je svjedokinja D. K. u svom iskazu navela da je bila na M. u svibnju 2014., da sve zna po pričama sina M., koji ju je zvao da su kamere na predmetnoj nekretnini što je uzrujalo bivšu suprugu njezinog sina i htjela je odmah poći doma jer ne želi da je itko snima. Po njezinom saznanju kamere je stavio A. K. Sin joj je pričao da je dignuo srednji prst, ali ne upućen tužitelju, nego više od ljutnje i razočaranosti, da su kamere postavljene na način da snime čim se dođe na njihov parking i kad idu prema njihovom stanu, zatim je na dvorištu još jedna kamera, kako je sada okrenuta ona to ne zna točno, ali misli da i sada snima, ali mora reći da im nikad nije pokazao snimke da bi oni mogli vidjeti što točno snima. To se odnosi na dvorište, ali zna da parking sigurno snima, to se vidi i to su oni vidjeli. Kad idu na gusternu vidjeti koliko ima vode, također kamera snima. Taj dio dvorišta gdje je gusterna i dio gdje je parking je za njihovo 2/3, ali oni idu po tužiteljevim (A. K.) stepenicama, ne zna kome pripada parking, ali je njegovo dvorište, odnosno ispravlja da je parking njihov te navodi da ima želju da se ovaj spor riješi mirnim putem,

 

- da je svjedokinja P. K. Ž. u svom iskazu navela da nije bila nazočna na M. u svibnju 2014. niti je imala saznanja prije navedenog događaja da su kamere postavljene na nekretninu. Njoj je sve ispričao brat. Ne sjeća se baš da joj je pričao o srednjem prstu, ali zna da je bio jako uzrujan. Kamere gledaju na njihove parcele, imaju četiri kamere, jedna sigurno gleda na njihovu parcelu, a misli čak i druga. Misli da su pokriveni svi izlazi iz njihove nekretnine. Sad zna da je kamere stavio A. K., prije nije znala te da su kamere i danas na predmetnoj nekretnini,

 

- da je svjedokinja S. K. u svom iskazu navela da je bila suvlasnik predmetne nekretnine, te ju je prodala svom bratu A. prije nekih godinu dana. Oni su svi bili suvlasnici predmetnih nekretnina, sjeća da je zvala policiju zbog navedenih kamera, jer su kamere bile okrenute u drugom smjeru. Kamere su postavljene po nalogu njezinog brata A., koji je imao i njezinu suglasnost, a ona je tada bila sretna da te kamere pokrivaju njezinu taracu. Njih dugo vremena ne bi bilo na M. i svašta se tada događalo po njihovim nekretninama. Zna da se trgalo i cvijeće, a da zna da je to radio M. i njegovi prijatelji pa i D., koji su po njihovoj taraci stavljali ležaljke, družili se, njihovi radnici su brusili plastiku ispod njihove klime te da oni nisu poštivali njihov dio nekretnine. Zna da je jedne prilike brat zvao vidno uzrujan jer je M. sjeo na njihov zajednički prolaz sa njegovom curom te da su bili nagi, izazivali A. i vrijeđali. Ona nije mogla vjerovati da se tako vrijeđa i smatra da im zato kamere nisu odgovarale. Navodi da je M. puštao jaku muziku, parkirao bi auto ispred T. garaže, a to je uznemiravalo i njezinog brata,

 

- da je tužitelj A. K. saslušan u svojstvu stranke naveo kako inače živi u S., da na M., odnosno na premetnu nekretninu, dođe 10-ak puta godišnje, da će sada biti dva mjeseca, a zimi i inače bude po 10-15 dana, što se u koroni malo promijenilo. Sklopio je ugovor sa tvrtkom A. D. d.o.o. i postavljene su nadzorne kamere. Sa svojom sestrom S. K. dogovorio se da će postaviti nadzorne kamere koje će snimati samo njihov dio nekretnine. Njemu je tuženik neput, a 15. svibnja 2014. su nadzorne kamere snimile tuženika kako ide sa štapom, miče kamere, ide u njegove osobne prostorije i prema taraci i kako je istakao srednji prst. Kamere su snimile tuženika gdje parkira i što sve radi, što bi naročito njega uznemirilo. On je osjećao duševnu bol, podigao mu se krvni tlak, nezahvalnost u odnosu nećaka i dunda, a s obzirom na sve koliko je u životu pomagao i svom nećaku i njegovom ocu, njegovom bratu. Imao je nekoliko dana problema sa snom, nije spavao nekoliko dana, srce mu se uznemirilo, a strah ga je i sada. Inače je srčani bolesnik, te  je na terapiji radi srca i visokog tlaka. Nije išao liječniku jer se morao vratiti u S. radi firme. I dan danas se na ovoj nekretnini događaju vika, pjevanje, muzika, pušenje što po njemu nije normalno i

 

- da je tuženik M. K. u stranačkom iskazu naveo da inače živi u S., dođe na M. 4-6 puta godišnje, 3-4 puta ostane više, a nekad i manje, doduše da se u koroni sve promijenilo. Njegov otac M. je umro 2012. Sa svojom djevojkom je u svibnju 2014. došao na M.. Oni (misli i na njegovu majku D., koja je rođena 1958. i sestru P.) nisu znali da ove kamere postoje. Njegova tadašnja djevojka koja je došla kritične prigode s njim se uznemirila, a da se uznemirio i on. Mislili su da kamere snimaju svaki njihov pokret. Kako su se uznemirili, tako je i dignuo te kamere. Prije toga je samo želio pogledati u zajedničkoj gusterni koliko se u njoj nalazi vode. Gledao je gdje je njihov zajednički stol, ali je uočio da je u njihovim prostorijama. Navodi da nije ulazio u njihove prostorije. On jest podigao srednji prst prema kameri i sada mu je žao, ali je to uradio upravo jer je bio uznemiren ne samo radi kamera, nego i svih događaja koji su se i prethodno događali u njihovoj široj obitelji. Bio je kod terapeuta i tražio pomoć. Njegova djevojka, koja je tada bila s njim, je sada njegova bivša supruga. Muzika koju tu puštaju je u naravi muzika s mobitela. On voli pjevati i kada dođe na M. tada pjeva. Možda se nekome njegovo pjevanje i ne sviđa. Ističe da je sve tada učinio naročito jer nije znao ni tko ni zašto je stavio kamere. Sa svojom tetkom Silvom nije baš u dobrim odnosima kao što je ranije bio. Više se ni ne svađaju, međutim ni ne pričaju. Kad se zbio taj događaj, činilo mu se da su kamere usmjerene u njihove prostore. Kada je vidio nadzorne kamere, nije mu bila namjera da bilo koga zove nego samo da njegova djevojka tu ostane. Navodi da mu je žao ako je dundo osjetio to što je osjetio, ali da nije nikome ciljano dizao srednji prst, nego cijeloj situaciji.

 

8. Slijedom navedenog, opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, zaključio da su stranke u pogledu predmetne nekretnine bile u sukobima i prije kritičnog događaja, kada je tuženik na postavljene kamere od strane tužitelja reagirao na način da je podigao srednji prst i zaokrenuo kamere, međutim sud je pravilno za naknadu neimovinske štete odbio zahtjev tužitelja, sukladno odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), jer ovaj navodnu pretrpljenu štetu nije dokazao, tim više što isto nije potkrijepio medicinskom dokumentacijom niti je predložio medicinsko vještačenje na navedenu okolnost, budući se mora dokazati štetna radnja, nastala šteta te uzročno-posljedična veza između istog, a što ovdje nije slučaj.

 

8.1. Naime, u svom iskazu tužitelj navodi da mu se uznemiruje srce, da je imao nekoliko dana problema sa snom, osjećao je duševnu bol, podigao mu se krvni tlak, što je bilo potrebno potkrijepiti i medicinskom dokumentacijom, a što ovaj nije učinio.

 

9. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

 

10. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP s obzirom na djelomični uspjeh tužitelja (50%) u ovoj pravnoj stvari.

 

11. U nepobijanom dijelu pod toč. I. izreke, odluka ostaje neizmijenjena.

 

U Zadru 15. veljače 2023.

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                         Sanja Prosenica, v.r.