Poslovni broj: 8 Gž-94/2023-2

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

                                                                                                          Poslovni broj: 8 Gž-94/2023-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. B. j.d.o., OIB: …, S., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku D. H., odvjetniku u O. d. H. i p. d.o.o., iz S. B., …, protiv tuženika S. B. vr. obrta P. o. B. vl. S. B., OIB: …, iz S., …, zastupanog po punomoćniku Ž. O., odvjetniku iz S., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-598/2021 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 15. veljače 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika S. B. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-598/2021 od 20. listopada 2022.

    Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Dužan je tuženik S. B. isplatiti tužitelju P. B. j.d.o. iznos od 10.725,00 kn/ 1.423,45 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 06. kolovoza 2020 pa do isplate po stopi koja odgovara visini prosječen kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju uvećano za 5 postotnih poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 7.627,00 kn/1.012,28 EUR-a.''

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi ističe kako protivno utvrđenju prvostupanjskog suda temeljem rezultata provedenog postupka i isprava koje prileže spisu ne proizlazi da bi tuženik bio u obvezi plaćanja utuženog iznosa tužitelju. Nadalje, prvostupanjski sud je proturječan sam sebi kada u obrazloženju pobijane presude navodi da bi provedenim dokazima bilo utvrđeno da bi stranke sklopile Ugovor o djelu, a prema kojem da bi se tuženik obvezao tužitelju izvršiti uslugu prijevoza, budući da tužitelj u predmetnom postupku potražuje utuženi novčani iznos iz razloga što se tužitelj obvezao tuženiku izvršiti uslugu prijevoza, a ne obrnuto kako se navodi u obrazloženju pobijane presude. Nadalje, činjenica da je tužitelj izvršio navedeni prijevoz ne može biti odlučna činjenica za prihvaćanje tužbenog zahtjeva budući da je ista činjenica među strankama neprijeporna, a jedino što je sporno je dospijeće računa dostavljeno uz tužbu – prijedlog za ovrhu. U navedenom smislu je nejasno zbog čega u odnosu na jedinu prijepornu okolnost prvostupanjski sud prihvaća kao vjerodostojan iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, a ne prihvaća navode tuženika, iz odgovora na tužbu – prigovora. U takvoj situaciji postojanja međusobno suprotstavljenih iskaza stranaka vjeru je trebalo pokloniti iskazu koji je potkrijepljen materijalnim dokazima odnosno ispravama. Kako je pregledom dopisa Porezne uprave utvrđeno da tuženik prijeporni račun nije knjižio u knjigama i nije koristio pravo na odbitak pretporeza PDV, razvidno je da je vjeru trebalo pokloniti navodima tuženika koji su potkrijepljeni materijalnim dokazima. Tuženik u pobijanoj presudi nije dobio očitovanje prvostupanjskog suda na navedenu okolnost čime je pobijeđeno i njegovo temeljno ljudsko ustavno i konvencijsko pravo na obrazloženu sudsku odluku, pa se pobijana presuda, već i iz samog tog razloga ukazuje nezakonitom. Razvidno je, dakle, da su navodi iz obrazloženja pobijane presude proturječni razlozima same presude uz pogrešnu primjenu odredbi materijalnog prava pa se predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, a podredno pobijanu presudu preinačiti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji se mogu ispitati unatoč tome što je sud prvog stupnja obrazložio da bi stranke sklopile Ugovor o djelu prema kojem se tuženik obvezao tužitelju izvršiti uslugu prijevoza budući da je među strankama nesporno da je tužitelj stranka koja je obavila ugovorenu uslugu prijevoza, a ne tuženik, o čemu će niže biti riječi.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 10.725,00 kn (1.423,45 eur) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 6. kolovoza 2020. do isplate, a koji zahtjev temelji na činjenici da je za potrebe tuženika vršio prijevoz na relaciji S.-U.-S.

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da su stranke sklopile Ugovor o djelu prema kojem se tuženik obvezao izvršiti tužitelju uslugu prijevoza grupe u razdoblju od 11. rujna do 13. rujna 2019. na relaciji S.-U.-S., da je s tim u vezi ispostavljen račun na utužen iznos, da je opisana usluga izvršena što slijedi iz putnog radnog lista i računa tvrtke o kupnji goriva te računa o plaćanju cestarine, pa poklanjajući vjeru iskazu zakonskog zastupnika tužitelja S. K. i uzimajući da predmetni račun tuženik nije knjižen u knjigama i nije korišteno pravo na odbitak pretporeza PDV, primjenom odredbi čl. 590., čl. 661. st. 1. i čl. 763. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO) prihvatio je tužbeni zahtjev kao osnovan.

9. Naime, i u ovoj fazi postupka nije prijeporno, a kako to u žalbi i naglašava sam žalitelj, da je tužitelj, a ne tuženik, obavio uslugu prijevoza grupe, članova S. h. ž. u razdoblju od 11. rujna 2019. do 13. rujna 2019. na relaciji S.-U.-S. autobusom marke M. reg. oznake …, zatim da iz računa tvrtke T. A. od 12. rujna 2019. slijedi da je tužitelj točio gorivo u mjestu U. i 13. rujna 2019. i 11. rujna 2019. platio cestarinu tvrtki B. I. d.d., da je tužitelj tuženiku ispostavio račun za pruženu uslugu na utuženi iznos te da predmetni račun tuženik nije knjižio u knjigama i nije korišteno pravo na odbitak pretporeza PDV.

10. Međutim, tuženik osporava osnovu tužiteljeva zahtjeva tvrdnjom da sporni račun nije dospio.

11. Žalbeni navodi tuženika, kako je nejasno da je u svezi navedene prijeporne okolnosti prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, a da nije prihvatio navode tuženika iz odgovora na tužbu, ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Naime, u prigovoru ovršenika, sada tuženika, slijedi da je između stranaka postignut dogovor da će se plaćanje izvršiti nakon što korisnik usluge izvrši plaćanje ovršeniku, a koja obveza od strane korisnika usluga do dana podnošenja prigovora nije izvršena (prigovor je podnesen 25. siječnja 2021.), pa je na tu okolnost predložio saslušati ovršenika i zakonskog zastupnika ovrhovoditelja.

13. Dakle, teret dokaza sporne činjenice da li je između stranaka postignut dogovor na način kako to tvrdi tuženik, u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZPP i čl. 219. st. 1. istog Zakona, je na tuženiku.

14. Radi utvrđivanja sporne činjenice prvostupanjski sud je pravilno odredio izvesti dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja S. K. koji je pristupio na ročište održano 19. svibnja 2022. te je izveden dokaz njegovim saslušanjem, a na koje ročište, uredno pozvani tuženik, nije pristupio, tako da je određeno izvesti dokaz saslušanjem istog 6. rujna 2022., međutim, ni tada iako uredno pozvan tuženik, nije pristupio, niti je izostanak opravdao.

14.1. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja slijedi da je tuženik ispostavio račun S. h. ž. broj 160/111-1 i da se isti naplatio od S. 21. listopada 2019., koji navod tužitelja nije doveden u pitanje navodima tuženika.

15. Prema tome žalbenim navodima kojima se dovodi u pitanje vjerodostojnost navoda tužitelja naspram vjerodostojnosti navoda tuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

16. Ne stoje žalbeni navodi da temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka i isprava koje prileže spisu ne proizlazi da bi tuženik bio u obvezi plaćanja utuženog iznosa tužitelju jer iz spisa predmeta slijedi da je tužitelj izvršio uslugu prijevoza, da je za izvršenu uslugu ispostavio račun tuženiku broj 7/1/1 na iznos od 10.725,00 kn na koji račun tuženik nije imao prigovora, da se tuženik naplatio od S. 21. listopada 2019. i da, suprotno žalbenim navodima, proizlazi da je tuženik u obvezi tužitelju platiti pruženu uslugu u utuženom iznosu.

17. U žalbenim navodima tuženik se poziva na dopis Porezne uprave kojim je utvrđeno da tuženik prijeporni račun nije knjižio u knjigama i nije koristio pravo na odbitak pretporeza PDV, međutim po ocjeni ovog drugostupanjskog suda navedena okolnost nije odlučna za donošenje ove drugostupanjske odluke kraj naprijed utvrđenih odlučnih činjenica.

19. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi ZOO obvezao tuženika da tužitelju ispuni svoju ugovorom preuzetu obvezu.

18. Žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost presude u pobijanom dijelu odluke o trošku kojom je tuženik pravilno obvezan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.627,00 kn (1.012,28 eur).

20. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

                                                 U Zadru, 15. veljače 2023.

Predsjednica  vijeća

                                                                                                            Sanja Prosenica, v.r.