Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci

Poslovni broj: 2 P-399/21-33

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao
sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice D.B. iz V…, OIB , zastupan po Ivanu Kalauz odvj. iz Vinkovaca, protivtuženika RBA d.d. Z… OIB zastupan po punomoćniku M.K odvj. iz Odvj. društva K… i partneri, Z…,radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana12.siječnja 2023. u nazočnosti tužiteljice osobno , punomoćnika tužiteljice I,K. odvj. iz V…., te punomoćnika tuženika u zamjeni odvj .vježbenice
K.P. iz V.., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za
objavu održanom dana 15.veljače 2023.

p r e s u d i o j e

I./ Nalaže se tuženiku RBA, Z.., OIB: 5 da tužiteljici D.B. iz V…,
OIB: … isplati iznos od 3.241,73 eur/ 24.424,92 kn zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine,
zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet
postotnih poena, a u periodu od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a koje kamate teku
kako slijedi:

- na iznos od 0,22 EUR /1,64 kn za razdoblje od 01.08.2007. do isplate,
- na iznos od 1,02 EUR /7,70 kn za razdoblje od 01.09.2007. do isplate,
- na iznos od 0,22 EUR /1,67 kn za razdoblje od 01.12.2007. do isplate,
- na iznos od 2,25 EUR /16,93 kn za razdoblje od 01.02.2008. do isplate,
- na iznos od 3,81 EUR /28,69 kn za razdoblje od 01.03.2008. do isplate,
- na iznos od 6,48 EUR /48,84 kn za razdoblje od 01.04.2008. do isplate,
- na iznos od 2,46 EUR /18,55 kn za razdoblje od 01.05.2008. do isplate,
- na iznos od 0,89 EUR /6,68 kn za razdoblje od 01.06.2008. do isplate,
- na iznos od 2,87 EUR /21,66 kn za razdoblje od 01.07.2008. do isplate,
- na iznos od 0,10 EUR /0,75 kn za razdoblje od 01.09.2008. do isplate,
- na iznos od 1,83 EUR /13,80 kn za razdoblje od 01.10.2008. do isplate,

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Poslovni broj: 2 P-399/21-33

- na iznos od 14,94 EUR /112,58 kn za razdoblje od 01.11.2008. do isplate,
- na iznos od 6,16 EUR /46,40 kn za razdoblje od 01.12.2008. do isplate,
- na iznos od 17,32 EUR /130,52 kn za razdoblje od 01.01.2009. do isplate,
- na iznos od 19,04 EUR /143,45 kn za razdoblje od 01.02.2009. do isplate,
- na iznos od 19,82 EUR /149,30 kn za razdoblje od 01.03.2009. do isplate,
- na iznos od 18,12 EUR /136,55 kn za razdoblje od 01.04.2009. do isplate,
- na iznos od 18,54 EUR /139,70 kn za razdoblje od 01.05.2009. do isplate,
- na iznos od 15,19 EUR /114,45 kn za razdoblje od 01.06.2009. do isplate,
- na iznos od 12,72 EUR /95,86 kn za razdoblje od 01.07.2009. do isplate,
- na iznos od 13,38 EUR /100,81 kn za razdoblje od 01.08.2009. do isplate,
- na iznos od 14,68 EUR /110,61 kn za razdoblje od 01.09.2009. do isplate,
- na iznos od 14,57 EUR /109,75 kn za razdoblje od 01.10.2009. do isplate,
- na iznos od 13,25 EUR /99,85 kn za razdoblje od 01.11.2009. do isplate,
- na iznos od 15,72 EUR /118,44 kn za razdoblje od 01.12.2009. do isplate,
- na iznos od 17,70 EUR /133,34 kn za razdoblje od 01.01.2010. do isplate,
- na iznos od 20,51 EUR 154,53 kn za razdoblje od 01.02.2010. do isplate,
- na iznos od 19,86 EUR /149,67 kn za razdoblje od 01.03.2010. do isplate,
- na iznos od 23,68 EUR /178,44 kn za razdoblje od 01.04.2010. do isplate,
- na iznos od 22,96 EUR /172,98 kn za razdoblje od 01.05.2010. do isplate,
- na iznos od 24,37 EUR /183,62 kn za razdoblje od 01.06.2010. do isplate,
- na iznos od 36,59 EUR /275,69 kn za razdoblje od 01.07.2010. do isplate,
- na iznos od 34,07 EUR /256,73 kn za razdoblje od 01.08.2010. do isplate,
- na iznos od 41,76 EUR /314,63 kn za razdoblje od 01.09.2010. do isplate,
- na iznos od 39,10 EUR /294,63 kn za razdoblje od 01.10.2010. do isplate,
- na iznos od 34,83 EUR /262,45 kn za razdoblje od 01.11.2010. do isplate,
- na iznos od 43,84 EUR /330,34 kn za razdoblje od 01.12.2010. do isplate,
- na iznos od 55,31 EUR /416,71 kn za razdoblje od 01.01.2011. do isplate,
- na iznos od 47,19 EUR /355,55 kn za razdoblje od 01.02.2011. do isplate,
- na iznos od 50,04 EUR /377,00 kn za razdoblje od 01.03.2011. do isplate,
- na iznos od 46,42 EUR /349,72 kn za razdoblje od 01.04.2011. do isplate,
- na iznos od 47,07 EUR /354,62 kn za razdoblje od 01.05.2011. do isplate,
- na iznos od 62,43 EUR /470,41 kn za razdoblje od 01.06.2011. do isplate
- na iznos od 63,93 EUR /481,69 kn za razdoblje od 01.07.2011. do isplate,
- na iznos od 76,50 EUR /576,36 kn za razdoblje od 01.08.2011. do isplate,
- na iznos od 69,93 EUR /526,85 kn za razdoblje od 01.09.2011. do isplate,
- na iznos od 62,73 EUR /472,65 kn za razdoblje od 01.10.2011. do isplate,
- na iznos od 61,34 EUR /462,20 kn za razdoblje od 01.11.2011. do isplate,
- na iznos od 60,80 EUR /458,07 kn za razdoblje od 01.12.2011. do isplate,
- na iznos od 64,19 EUR /483,67 kn za razdoblje od 01.01.2012. do isplate,
- na iznos od 67,16 EUR /505,98 kn za razdoblje od 01.02.2012. do isplate,
- na iznos od 67,55 EUR/ 508,97 kn za razdoblje od 01.03.2012. do isplate,
- na iznos od 65,50 EUR /493,54 kn za razdoblje od 01.04.2012. do isplate,
- na iznos od 66,89 EUR /503,96 kn za razdoblje od 01.05.2012. do isplate,
- na iznos od 67,83 EUR /511,09 kn za razdoblje od 01.06.2012. do isplate,
- na iznos od 66,24 EUR/ 499,09 kn za razdoblje od 01.07.2012. do isplate,
- na iznos od 66,66 EUR /502,25 kn za razdoblje od 01.08.2012. do isplate,
- na iznos od 65,47 EUR /493,25 kn za razdoblje od 01.09.2012. do isplate,
- na iznos od 62,89 EUR /473,82 kn za razdoblje od 01.10.2012. do isplate,
- na iznos od 65,64 EUR /494,54 kn za razdoblje od 01.11.2012. do isplate,
- na iznos od 66,96 EUR /504,48 kn za razdoblje od 01.12.2012. do isplate,

2

Poslovni broj: 2 P-399/21-33

- na iznos od 66,03 EUR /497,51 kn za razdoblje od 01.01.2013. do isplate,
- na iznos od 60,84 EUR /458,42 kn za razdoblje od 01.02.2013. do isplate,
- na iznos od 65,25 EUR /491,63 kn za razdoblje od 01.03.2013. do isplate,
- na iznos od 65,64 EUR /494,53 kn za razdoblje od 01.04.2013. do isplate,
- na iznos od 63,91 EUR /481,52 kn za razdoblje od 01.05.2013. do isplate,
- na iznos od 58,53 EUR /441,03 kn za razdoblje od 01.06.2013. do isplate,
- na iznos od 58,40 EUR /440,01 kn za razdoblje od 01.07.2013. do isplate,
- na iznos od 59,72 EUR /449,95 kn za razdoblje od 01.08.2013. do isplate,
- na iznos od 61,83 EUR /465,89 kn za razdoblje od 01.09.2013. do isplate,
- na iznos od 64,76 EUR /487,97 kn za razdoblje od 01.10.2013. do isplate,
- na iznos od 63,25 EUR /476,58 kn za razdoblje od 01.11.2013. do isplate,
- na iznos od 64,32 EUR /484,64 kn za razdoblje od 01.12.2013. do isplate,
- na iznos od 65,54 EUR /493,79 kn za razdoblje od 01.01.2014. do isplate,
- na iznos od 66,29 EUR /499,47 kn za razdoblje od 01.02.2014. do isplate,
- na iznos od 67,89 EUR /511,49 kn za razdoblje od 01.03.2014. do isplate,
- na iznos od 67,36 EUR /507,55 kn za razdoblje od 01.04.2014. do isplate,
- na iznos od 65,60 EUR 494,25 kn za razdoblje od 01.05.2014. do isplate,
- na iznos od 65,03 EUR /489,99 kn za razdoblje od 01.06.2014. do isplate, sve u roku
od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročene parnične troškove

2.404,38 eura/18.115,80 kn sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja
prvostupanjske presude tj. 15.veljače 2023. do isplate, prema stopi propisanoj
odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena u roku
od 15 dana.

III./ Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se
odnosi na parnični trošak kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika,
radi isplate. U tužbi navodi da je sa tuženikom dana 16.05.2007. sklopila Ugovor o
kreditu u CHF broj:198-50-4105163 po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, a
temeljem kojeg Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita
odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 18.163,97 CHF u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora uz dogovoren rok otplate od 84 mjeseca.
Prema ugovoru o kreditu anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu
počev od dana dospijeća prvog anuiteta, a potraživanje koje je tuženik imao prema
tužiteljici temeljem spomenutog ugovora o kreditu tužiteljica je u cijelosti isplatila.

1.2. Tužiteljica dalje navodi da je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih
interesa potrošača - korisnika kredita, u pravnoj stvari tužiteljice Potrošač - Hrvatski
savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka (među kojima se nalazi(o) i
ovdje tuženik) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-6632/17,
od 14. lipnja 2018. godine, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, P-
1401/12, od 04. srpnja 2013. godine, u dijelu, u kojem je, između ostalog, utvrđeno da

2

Poslovni broj: 2 P-399/21-33

je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne
interese potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima
ništetne i nepošteneugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju -
ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije
kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za
donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u
svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu
u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno
odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13), te suprotno
odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Vrhovnog suda Republike
Hrvatske, Rev-2221/18 od dana 03. rujna 2019. godine, odbijena je revizija tuženika
protiv gornje drugostupanjske presude kao neosnovana (toč. II izreke navedene
revizijske presude). Predmetni Ugovor o kreditu je sklopljen prema unaprijed otisnutom
sadržaju, radi se standardno formuliranom ugovoru, pripremljenom od strane tuženika,
kao jače/dominantne ugovorne strane, a tužiteljica ni na koji način nije bila u
mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim
ugovornim odredbama. Prema odredbi čl. 81 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN
96/03), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se
nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. I u
predmetnom Ugovoru o kreditu je sadržana nepoštena/ništetna ugovorna odredba, na
način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a tuženik nije
na adekvatan i transparentan način informirao tužiteljicu da je rizik intervalutarnih
promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu
na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro (dapače, tužiteljica je upravo od
strane tuženika upućena na sklapanje kredita u valuti CHF, kao za nju najbolju opciju),
usprkos tome što je priroda i specifičnost valute švicarski franak bila poznata tuženiku,
ali ne i tužiteljici, koja kao prosječan potrošač ne raspolaže potrebnim stručnim
znanjem i nije bila svjesna rizika kojeg preuzima, odnosno, nije mogla znati za
mogućnost aprecijacije valute CHF u odnosu na kunu, kao što nije mogla ni procijeniti
potencijalno znatne ekonomske posljedice koje je odredba o valutnoj klauzuli u CHF
mogla imati za njene financijske obveze.

1.3.Nadalje tužiteljica navodi da je odredbom čl. 118 Zakona o zaštiti
potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19), a identična je i odredba čl. 138.a (ranijeg)
Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09), propisana je obvezujuća
snaga sudske odluke, donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača,
za ostale sudove u postupcima koji potrošač osobno pokrene zbog postupanja
tuženika. Imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, tužiteljica smatra
da ima pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi bila dužna platiti
da se od početka otplate kredita do dana otplate kredita, odnosno, za cijelo vrijeme
trajanja kredita primjenjivala otplata kredita bez valutne klauzule. Naime, tuženik je za
cijelo vrijeme trajanja kredita obračunavao tužiteljici anuitete u kunama, uz primjenu
enormnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu i time stekao nepripadnu
imovinsku korist. Sukladno odredbi čl. 323 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), u slučaju ništetnosti ugovora/ugovorne odredbe
svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva
ugovora/ugovorne odredbe. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1111 st. 1 Zakona o
obveznim odnosima kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu

2

Poslovni broj: 2 P-399/21-33

druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno
druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije
moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok odredba stavka trećeg istog članka
Zakona određuje da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se
nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, s time
da je tuženik kao nepošteni stjecatelj dužan platiti tužitelju i zatezne kamate na svaki
pojedini preplaćeni iznos od dana stjecanja (čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima).

1.3.Tužiteljica tvrdi da je gore opisanim jednostranim i protupravnim
postupanjem tuženik stekao, bez ikakvog temelja u sklopljenom pravnom poslu
(Ugovoru), nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 24.913,00 kuna za koji iznos je
umanjena imovina tužiteljice. Slijedom navedenog, tužiteljica temeljem odredbe čl.
1111 st. 1, u vezi odredbe čl.1115 Zakona o obveznim odnosima, potražuje od tuženika
isplatu ukupnog iznosa od 24.913,00 kuna, sa zateznim kamatama, tekućim od svakog
pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate.

2. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju tužiteljica je
uredila svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 20.rujna 2022. potražujući preplaćeni iznos
od 3.241,73 eur / 24.424,92 kn iskazivanjem utuženoga iznosa i u eurima uz primjenu
fiksnog tečaja konverzije sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u
Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22, 88/22).

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu
ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer
je čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora,
odnosno u konkretnom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zbog čega je
predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na
rješavanje mjesno nadležnom sudu. Nadalje, navodi kako je sporna odredba o valutnoj
klauzuli tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno
pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala
znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.
Tuženik nadalje navodi kako je tužiteljica mogla zaključiti ugovor u kunama ili eurima,
tako da ugovor za tužiteljicu nije bio tzv. uzmi ili ostavi. Osim naprijed navedenih
prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja.

4. U svom očitovanju tužiteljica se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu
tuženika i to pogotovo istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti i istaknutom
prigovoru zastare. Smatra da je u ovom postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja
su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu
ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i
valutne klauzule.

5. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio te je
donio rješenje broj: P-399/21-7 od 22.10.2021. koje rješenje je povodom uložene žalbe
tuženika viši sud, Županijski sud u Splitu svojom odlukom broj: Gž-1857/21-2 od

12.siječnja 2022. odbio te potvrdio rješenje ovoga suda od 22.10.2021.

6. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku Ugovora o
kreditu broj:198-50-4105163 sklopljenog 16.svibnja 2007. (list 7-11) uvid u otplatni plan
po predmetnom kreditu (list 12-24), uvid u prijepis knjigovodstvene kartice (list 25-29),

2

Poslovni broj: 2 P-399/21-33

ponudu auto kuće Šimun na listu 45, zahtjev za kredit na listu 46-50, te je provedeno
financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku M.I. dipl.oec.
iz Ž… (list 214-221), očitovanje vještaka na primjedbe tuženika 31.08.2022., te
dopuna nalaza vještaka iskazivanjem iznosa i u valuti eura od 13.09.2022. (list 282-
286), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na zapisniku od

12.01.2023. (list 297).

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno
svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata
cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku sud je
utvrdio slijedeće:

8. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužiteljica kao korisnik kredita
s tuženikom kao davateljem kredita zaključila ugovor o kreditu dana 16.svibnja 2007.
na iznos od 18.163,97 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim
anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na
dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene
obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita
korištena za kupovinu osobnog automobila.

9. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji
se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu,
pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog
trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je
tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca

2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući
ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je
ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o
kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima
banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista
presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda
broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u
predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

10. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi
ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i
obvezama ugovornih strana.

11.Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da je dana 16.05.2007.
zaključila Ugovor o kreditu sa tuženikom sa namjenom kupovine osobnog automobila.
Bila je u poslovnici tuženika u Vinkovcima. Kada se došla interesirati za kredit
saslušala je osobnog bankara o kamati, valuti i sl. Bila je upućena od auto kuće Šimun
d.o.o. kod kojega je kupovala osobni automobil da zaključi ugovor sa RBA d.d. jer su oni imali poslovnu suradnju. Tvrdi da nije imala velikog izbora u
pogledu banke nego je odmah i išla u tu banku kako bi ondje podigla kredit. Ne sjeća
se točno kakav su joj kredit nudili ali misli da su joj nudili samo kredit u CHF odnosno
govorili joj o prednostima kredita u CHF. Imali su već pripremljeni ugovor te nije ništa
mogla pregovarati oko visine kamate nego je samo bilo "uzmi ili ostavi".

2

Poslovni broj: 2 P-399/21-33

12. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine
79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u
vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da
odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja
povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač
osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti
potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i
vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca
prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete
protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za
poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem
nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje
prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

13. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 1. i 7.
Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim
anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem
na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne
novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja
ugovora o kreditu.

14. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba
o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu
savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih
strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o
pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila
unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na
njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog
ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u
pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru
pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna
odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet
ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe,
kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni
ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03
propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine
odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez
ništavne odredbe.

15. Analizirajući sporne odredbe čl.1. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem
je tužiteljici stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od

18.163,97 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima
u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke
važeće na dan plaćanja, odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o
ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da
predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati
kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju
za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o

2

Poslovni broj: 2 P-399/21-33

kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga
neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj
ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem
koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji
korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu
valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao
procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više
jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi
o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih
parametara, to naznačene odredbe čl. 1. i 7. nisu razumljive, čime je korisnik kredita
stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom
slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na
sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4.
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99,
88/01, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je
navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i
obvezama ugovornih strana.

16. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede
činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik
tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o
tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je
odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio
tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku
sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega
je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika
kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedene odredbe čl. 1. i 7.
nepošteno ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su
iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi
ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno
vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15,
nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106.
st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene
radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka

502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po
tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne
osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz
presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača
te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći
naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u
Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o
ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom
postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

17. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne
klauzule provedeno je vještačenje po vještaku M. I. dipl.oec. iz Ž., koji
u svom nalazu navodi da su tužiteljica i tuženik ugovorili iznos kredita 18.163,97 CHF
i rok otplate 84 mjeseca sa kamatnom stopom 5,20%, iznos anuiteta 258,44 CHF, a

2

Poslovni broj: 2 P-399/21-33

primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 21.05.2007. godine u visini 4,429202 kuna za 1 CHF a visina anuiteta iznosi 1.144,68 kuna.

17.1.Vještak nadalje navodi da je za vrijeme otplate kredita mijenjana je visina
kamatne stope, a shodno tome i iznos anuiteta i to od 30.11.2007. godine kamatna
stopa je 6,20 %, a visina anuiteta 266,61 CHF, od 31.05.2008. godine kamatna stopa
je 6,75 %, a visina anuiteta 270,85 CHF, od 31.03.2009. godine kamatna stopa je 7,75
%, a visina anuiteta 277,67 CHF, od 31.07.2011. godine kamatna stopa je 7,50 %, a
visina anuiteta 276,68 CHF i od 31.10.2011. godine kamatna stopa je 6,75 % a visina
anuiteta 273,94 CHF.Visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme
otplate kredita.Ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužiteljice u odnosu na
povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme
korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od
početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne
razlike i iznosi 3.241,73 eur/24.424,92 kuna.Ukupna razlika u uplatama vršenim od
strane tužiteljice u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno
ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-
a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate
kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi 4,44 eur/ 33,47 kuna.Ukupna razlika
u uplatama vršenim od strane tužiteljice u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to
uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i
naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno
ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 3.237,39 eur/ 24.391,45 kuna.

18. Vještak M.I svojom dopunom nalaza od 13.09.2022. iskazao je
sve iznose i u eurima, a sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u
Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 57/22 i 88/22). Na sačinjenu dopunu nalaza
vještaka stranke nisu imale primjedbe.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka M.I. kao i
dopunu nalaza, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj
dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim
predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju
ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule iznosi 3.241,73 eur/24.424,92
kn, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz
podneska od 20.09.2022.

20. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi
da je tijekom trajanja otplate kredita tužiteljica zbog ništetnosti odredbi o valutnoj
klauzuli platila viši iznos od ukupno 3.241,73 eur/24.424,92 kn, to je sud obvezao
tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude. Iako
je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev postavila na način da preplaćene anuitete potražuje
u kunama/eurima sud je, obzirom da je sukladno članku 13. Zakona o uvođenju eura
kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 88/22) od 01. siječnja 2023. euro postao
službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u RH, dosuđene iznose
iskazao na način kako je navedeno u izreci presude.

21.Tuženik je po osnovi odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima
obvezan da vrati tužiteljici navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni

2

Poslovni broj: 2 P-399/21-33

iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima.

22. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po
zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 361. Zakona o obveznim
odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo
zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je
utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda
RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g.
Obzirom je tužba podnijeta 06.09.2021. to znači da potraživanje tužiteljice nije
obuhvaćeno zastarom.

23. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1
i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj
Odvjetničkoj tarifi tužiteljici za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku
priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.404,38 eur/18.115,80 kn. Odobreni trošak
odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100
bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 3 ročišta kod suda (28.06.2022., 01.12.2022.
I 12.01.2023.) svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav 4 obrazložena
podneska (od 13.10.2021., 03.12.2021., 24.08.2022.i 20.09.2022.) svaki po 100
bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr.
9 toč. 3 OT), koje radnje ukupno nose 850 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda
od 15 kn 1.692,22 eura/12.750,00 kuna što uz 25% PDV-a u iznosu od 422,99 eura
/3.187,00 kn, te uz odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu
od 265,45 eur / 2.000,00 kn, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 7,95
eur/59,9 kn, te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 15,77 eur/118,81 kn, čini
sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 2.404,38 eur/18.115,80 kn.

24.1. Sud tužiteljici nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od

21.09.2021., 9.11.2021. i 06.09.2022. obzirom da tužiteljica u istima ne iznosi nikakve
nove činjenice ni dokazne prijedloge, a prema Tbr. 8 toč. 1 važeće Odvjetničke tarife
ima pravo na trošak za najviše 4 obrazložena pismena podneska.

24.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužiteljici priznao zateznu
kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2
Ovršnog zakona.

U Vinkovcima 15.veljače 2023.

Sudac: Snježna Kozina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana
ovjerenog primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda
pismeno u tri primjerka.

2

Poslovni broj: 2 P-399/21-33

DNA:

1. Odvj I.K. iz V… – pun.tužitelja

2. Odvj. društvo K… i partneri, Z… – pun. tuženika