1

Poslovni broj Gž Ovr-95/2023-2

Poslovni broj Gž Ovr-95/2023-2

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, protiv ovršenika I. R. iz Z., OIB: ...., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik iz Z., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2834/2013-153 od 29. prosinca 2022., dana 15. veljače 2023.,

                                               r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2834/2013-153 od 29. prosinca 2022. 

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadom troškova postupka u iznosu od 34.375,00 kn.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovršenik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje: ZPP), koji se primjenjuje temeljem članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 98/14; u nastavku teksta: OZ), predlažući da se rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4.1. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenjem od 4. studenog 2013. određena ovrha radi ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika; da je zaključkom od 12. svibnja 2022. godine zakazana javna dražba nekretnine ovršenika za dan 6. srpnja 2022. godine na kojem je ročištu založni vjerovnik H. B. d.o.o. istaknuo prigovor nedostatka pokrića, te predložio ovrhu u predmetu obustaviti s obzirom na njegov prvenstveni red; da je sud, s obzirom na izneseni prigovor, obustavio ovrhu; da je to rješenje postalo pravomoćno 19. rujna 2022. i da je podneskom od 18. kolovoza 2022. godine ovršenik pravodobno podnio zahtjev za naknadom troškova postupka u iznosu od 34.375,00 kn.

4.2. Prvostupanjski sud poziva se na odredbu članka 14. stavka 5. OZ-a i utvrđuje da je prijedlog za ovrhu podnesen zbog nepostupanja ovršenika po ovršnoj ispravi, a do obustave ovrhe da je došlo je zbog isticanja prigovora pokrića od strane založnog vjerovnika, kojeg je sud smatrao osnovanim. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da ovršenik nije postupio po ovršnoj ispravi, niti je došlo do odbijanja ili odbačaja ovršnog prijedloga nakon donošenja rješenja o ovrsi, odgovarajućom primjenom odredbe čl. 51. OZ-a, pa da bi neki troškovi ovog postupka bili ovršeniku neosnovano prouzročeni. Dakle, ovršenik da nije postupao po ovršnoj ispravi, radi čega je i došlo do pokretanja ovog ovršnog postupka, a niti je ovršenik tijekom ovog ovršnog postupka postupio po ovršnoj ispravi i ovrhovoditelju podmirio dužnu tražbinu, pa da bi do zbog tog razloga došlo do obustave ovrhe. Stoga da nije došlo do nastupa okolnosti na strani ovrhovoditelja radi kojih bi ovaj ovršni postupak bio obustavljen, već da je do obustave postupka došlo zbog prigovora založnog vjerovnika. Kako ovrhovoditelj nije vođenjem ovršnog postupka neosnovano prouzročio trošak ovršeniku u iznosu od 34.375,00 kn, prvostupanjski sud je odbio njegov zahtjev za naknadom troškova.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda, a prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovršenika za naknadom troškova postupka, pa su neosnovani svi žalbeni navodi ovršenika.

6. Naime, kao što je pravilno naveo prvostupanjski sud, prilikom odlučivanja o troškovima ovršnog postupka primjenjuje se prvenstveno odredba članka 14. OZ-a, dakle relevantno je postoje li troškovi koje je jedna stranka neosnovano prouzročila drugoj stranci. U konkretnom slučaju ovršni postupak nije obustavljen zbog krivnje ovrhovoditelja pa da bi se smatralo da je on (ovrhovoditelj) neosnovano prouzročio ovršeniku troškove postupka, već zbog činjenice osnovanosti istaknutog prigovora nedostatka pokrića od strane založnog vjerovnika. Pri tome ovršenik neosnovano smatra da ovrhovoditelj nije niti trebao podnositi prijedlog za ovrhu kada je vidio da je u zemljišnim knjigama upisano založno pravo, pa da mu je ovrhovoditelj dužan naknaditi trošak zbog same činjenice što je unatoč upisanom založnom pravu na nekretnini inicirao ovršni postupak. Naime, sama činjenica što je u zemljišnim knjigama upisano založno pravo ne mora nužno značiti da ovrhovoditelj neće moći namiriti svoju tražbinu. Stoga se ne može smatrati da je ovrhovoditelj vođenjem ovršnog postupka koji je završio obustavom neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, pa posljedično tome ovršenik nema pravo na trošak postupka, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.      

7. Stoga je, primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odlučeno kao u izreci.

U Rijeci, 15. veljače 2023.

                    Sudac

              Ksenija Dimec