Poslovni broj: 8 Gž-828/2022-2

1

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) B. K. iz Z., …, OIB: …, 2) B. B. iz L., …, OIB: …, 3) A. K. iz R., …, OIB: …, 4) M. B. iz Z., …, OIB: …, 5) V. B. iz L., …, OIB: … i 6) J. G. iz L., …, OIB: …, svi zastupani po punomoćniku P. J., odvjetniku u L., …, protiv tuženika: 1) R. H., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku O. d. o. u P., …, …, P. i 2) Lj. J. S. iz K., …, OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz O. d. V. i p. u R., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj Pn-216/2019-48 od 16. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 15. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovna žalba tužitelja pod 1) B. K., 2) B. B., 3) A. K., 4) M. B., 5) V. B. i 6) J. G. te potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj Pn-216/2019-48 od 16. svibnja 2022. u toč. I., dijelu toč. II. kojim je naloženo tužiteljima da tuženici R. H. na ime parničnih troškova naknade iznos od 107.140,00 kn (14.219,92 EUR), u dijelu pod toč. III. kojim je tužiteljima naloženo da tuženici L. J. S. na ime paničnih troškova isplate iznos od 170.450,00 kn (22.622,60 EUR) te pod toč. IV. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

''I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Dužni su tuženici, R. H. i Lj. J. S., K., …, OIB …, stečajni upravitelj društva P. d.o.o. u stečaju, solidarno isplatiti tužiteljima iznos od 1.948.156,46 kuna i to:

- prvotužitelju B. K., …, Z., na ime izgubljene četiri mjesečne plaće iznos od 25.396,45 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2013. pa do isplate

- drugotužitelju B. B., …, L., na ime izgubljene petogodišnje plaće, iznos od 313.792,80 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2013. pa do isplate.

- trećetužitelju A. K., …, R., na ime izgubljenih šest mjeečnih plaća, kao i razlike u ostvarenoj mirovini, iznos od 244.554,72 kune, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2013. pa do isplate

- četvrtotužitelju M. B., …, Z., na ime šestomjesečne razlike u plaći, iznos od 22.536,73 kune, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2013. pa do isplate

-petotužitelju V. B., …, L., na ime šestomjesečne razlike u plaći, iznos od 12.784,26 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 2013. pa do isplate - šestotužitelju B. B., …, L., na ime izgubljene petogodišnje dobiti iz poslovanja društva, iznos od 664.546,25 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. ožujka 2013. pa do isplate

 

2. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljima troškove ovog postupka."

 

II. Nalaže se tužiteljima da 1. tuženoj R. H. na ime parničnih troškova naknade iznos od 107.140,00 kuna, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu za iznos od 9.800,00 kuna odbijen zahtjev 1. tuženice za naknadu troškova kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tužiteljima da 2. tuženoj Lj. J. S. na ime parničnih troškova naknade iznos od 170.450,00 kuna, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu za iznos od 24.550,00 kuna zahtjev 2. tuženice za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.''

 

2. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod toč. I., II. i III. u pogledu dosuđenog iznosa troška te pod toč. IV. izreke žalbu su izjavili tužitelji 1) B. K., 2) B. B., 3) A. K., 4) M. B., 5) V. B. i 6) J. G. (dalje tužitelji) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi se ističe kako stavove prvostupanjskog suda tužitelji ne drže točnim. Isti da su u suprotnosti s činjeničnim stanjem utvrđenim u ovom predmetu, u suprotnosti s (pravomoćnim) odlukama sudskih i državnih upravnih organa, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, izostalo je navođenje odlučnih činjenica s osnova kojih donosi svoju odluku. Posebno ostaje nejasno na koji način je prvostupanjski sud ''ozakonio-uspostavio'' nepostojeće-poništeno rješenje Ministarstva financija porezne uprave, Područni ured Pazin, Klasa: UP/I-415-02/2012-01/273, Ur. br. 513-07-18-09-01 od 7. studenoga 2012. odnosno na koji način je prvostupanjski sud učinke rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave Klasa: UP/I-415-02/2012-01/273, Ur. br. 513-07-28/2016-28 od 19. veljače 2016. retroaktivno primijenio i to od 7. studenoga 2012., a što sve skupa čini predmetnu odluku proturječnom. Prvostupanjski sud se uopće ne bavi sadržajem presude Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1477/13 od 30. rujna 2015. Ukazuje na dokazano utvrđene činjenice iz čega da proizlazi da je potpuno neprihvatljiv stav prvostupanjskog suda kojim je nesporno nezakonito-poništeno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave od 7. studenoga 2012., retroaktivno ''ozakonio'' učinio ga valjanim odnosno utvrdio da nije bilo nezakonitog postupanja organa državne uprave odnosno da se nisu stekli uvjeti iz čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, što da nema nikakvog smisla. Predlaže uvažiti žalbu i donijeti odluku kojom će se pobijana presuda ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) na koju u žalbi ukazuju tužitelji, budući da je izreka presude u pobijanom dijelu razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da im tuženice solidarno isplate iznos od 1.948,156,46 kn i to svakom od tužitelja ponaosob iznos kako je isti preciziran u toč. I. 1. izreke i to kao naknadu štete zbog nepravilnog i nesavjesnog postupanja državnih službenika Ministarstva financija Republike Hrvatske pri tom se pozivajući na pravnu osnovu iz Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 150/11., 12/13., 93/16. i 104/16.; dalje ZSDU) te Zakona o državnim službenicima 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15., 61/17., 70/19., 98/19. i 141/22.; dalje ZDS), kao i Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96., 161/98., 29/99., 129/00., 123/03., 197/03., 187/04., 82/06., 116/10., 25/12., 133/12., 45/13. i 71/15.; dalje SZ).

8. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi:

- da je rješenjem Ministarstva financija Porezne uprave, Područnog ureda Pazin Klase: UP/I-471-02/12-01/92 Urbroj: 513-07-18-12-11 od 16. kolovoza 2012. u postupku nadzora, trgovačkom društvu P. d.o.o. L., utvrđena porezna obveza u iznosu od 2.098.669,27 kn (od čega je kamata 382.531,27 kn), te daljnje kamate koje se na glavnicu obračunavaju od 27. lipnja 2012. pa do naplate novčane tražbine u cijelosti.,

- da je rješenjem o osiguranju naplate pljenidbom i zabranom raspolaganja novčanim sredstvima koje protivnik osiguranja ima na računu kod banke, izdanog po Poreznoj upravi, Područni ured Pazin, Klasa UP/I-415-02/2012-01/273, Urbroj: 513-07-18-09-01 od 7. studenoga 2012. zabranjeno poreznom obvezniku P. d.o.o. L. raspolaganje novčanim sredstvima u iznosu od 2.098.669,27 kn, koja se nalaze i koja će prispjeti na račune kod banaka, a u cilju osiguranja naplate poreznih obveza i drugih javnih davanja,

- da je porezni obveznik P. d.o.o 28. prosinca 2012. Trgovačkom sudu u Rijeci podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka, te da je 7. listopada 2013. Trgovački sud u Rijeci donio rješenje o otvaranju istog,

- da je u navedenom stečajnom spisu privremenom stečajnom upraviteljicom postavljena drugotuženica Lj. J. S. koja je na isplatnom ročištu 3. prosinca 2013. osporila tražbinu R. H. u visini od 2.780.842,61 kn koji iznos se temeljio na poreznom dugu i javnim davanjima utvrđenim rješenjima UP/I-471-02/12-01/92 Urbroj:513-07-18-12-11 od 16. kolovoza 2012., klasa UP/I-415-02/10-05/2, Urbroj 513-07-18-02-10-2 od 8. prosinca 2010.,

- da je R. H. rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-433/2012 od 3. prosinca 2013. upućena pokrenuti parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 2.780.842,61 kn u pogledu čega je R.H. protiv tuženika P. d.o.o. u stečaju ishodila pravomoćnu presudu zbog ogluhe poslovni broj P-1012/2015-6 od 30. prosinca 2015.,

- da je drugostupanjskim rješenjem Ministarstva financija Klasa: UP/II-415-02/13-01/339, Urbroj: 513-04/13-3 od 23. svibnja 2013., odbijena žalba P. d.o.o. izjavljena protiv rješenja o osiguranju naplate Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Klasa UP/I-415-02/2012-01/273, Urbroj: 513-07-18-09-01 od 7. studenoga 2012.,

- da je P. d.o.o. u stečaju podnijela tužbu Upravnom sudu u Rijeci radi poništaja te da je presudom navedenog suda, poslovni broj UsI-1477/13-11 od 30. rujna 2015. poništeno rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-02/13-01/339, Urbroj: 513-04/13-3 od 23. svibnja 2013. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Klasa: UP/I-415-02/2012-01/273, Urbroj: 513-07-18-12-01 od 7. studenoga 2012., tako da je predmet vraćen na ponovni postupak te

- da je u ponovljenom postupku, rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Klasa: UP/I-415-02/2012-01/273, Urbroj: 513-07-28-01/2016-28 od 19. veljače 2016., odlučeno kao u rješenju Ministarstva financija Porezne uprave, Područnog ureda Pazin Klase: UP/I-471-02/12-01/92 Urbroj:513-07-18-12-11 od 16. kolovoza 2012., ali je obustavljeno izvršenje rješenja o osiguranju naplate pljenidbom i zabranom raspolaganja novčanim sredstvima koje protivnik osiguranja ima na računu kod banke Klasa: UP/I-415-02/2012-01/273, Urbroj: 513-07-28-01/2016-27 zbog otvaranja stečajnog postupka rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-433/12-14 od 7. listopada 2013.

9. Temeljem sadržaja naprijed navedene dokumentacije kao i iskaza svjedokinje Lj. S. nekadašnje načelnice samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak u Z., zatim svjedokinje I. Ž.-K. pročelnice Ministarstva financija Porezne uprave Pazin, zatim iskaza tužitelja V. B. prvostupanjski sud odlučujući prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) odlučio je odbiti, kao neosnovan, zahtjev tužitelja. Tako donesenu odluku obrazlaže time da nema uvjeta za primjenu čl. 13. ZSDU, u bitnome, smatrajući da uspjeh podnesenog pravnog lijeka ne znači da je tijelo koje je donijelo odluku postupalo nezakonito u smislu odredbe čl. 15. i čl. 16. ZDS te da je u ponovljenom postupku upravno tijelo donijelo rješenje 19. veljače 2016. kojim je ponovno odlučeno na jednak način. Smatra da blokade računa nisu bile nezakonite jer je u tijeku poreznog nadzora pravomoćno utvrđeno postojanje novčane tražbine R. H. prema društvu P. d.o.o., a osim toga do otvaranja stečajnog postupka navedeno društvo poslovalo je s gubitkom duži niz godina, nije imalo značajnu poslovnu aktivnost tijekom 2013. te su ukupne obveze dužnika nadilazile ukupnu imovinu dužnika za iznos od 852.119,00 kn. Također, prvostupanjski sud utvrđuje da kako nije počinjena šteta postupanjem tijela Ministarstva financija u smislu navedenih odredbi ZSDU, to da nema niti odgovornosti drugotuženice, kao stečajne upraviteljice, jer nije pokrenula postupak u ime stečajnog dužnika radi naknade štete prema R. H.

10. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje na koje je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. I u ovoj fazi postupka sporna je odgovornost tuženica u odnosu na koju tužitelji u pogledu prvotuženice temelje na tvrdnji da u konkretnom slučaju postoji nezakonit odnosno nepravilan rad tijela državne uprave (Ministarstva financija-Porezne uprave), dok u odnosu na drugotuženicu, stečajnu upraviteljicu, tvrdi da je skrivljeno povrijedio svoju dužnost.

12. Predmet spora valjalo je, dakle, razmotriti kroz odredbe ZSDU koji u čl. 14. propisuje da štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje R. H.

12.1. Navesti je i to da je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeto stajalište da je navedenim Zakonom ustanovljen sustav objektivne odgovornosti R. H. za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti, a ne na načelu krivnje (broj: U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007. i U-III-509/2009. od 30. rujna 2010.).

12.2. Za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu citirane odredbe čl. 14. ZSDU moraju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke: prvo, da se radi o obavljanju posla tijela državne uprave čiji je rad nezakonit ili nepravilan (u konkretnom slučaju Ministarstva financija - Porezne uprave), drugo, postojanje štete koja je zbog toga nastala tužiteljima kao oštećenicima i treće, postojanje uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete.

12.3. Pri tom valja istaći da se nezakonit rad očituje kao postupanje protivno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje da se primjene, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje protivno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

 

13. Tužitelji u konkretnom slučaju ukazuju na propust navedenog tijela da donese zakonitu, a osnovu nalaze u sadržaju odluke Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-1477/13 od 30. rujna 2015.

13.1. Točno je da je navedenom odlukom Upravnog suda u Rijeci poništeno rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-02/13-01/339, Urbroj: 513-04/13-3 od 23. svibnja 2013. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Klasa: UP/I-415-02/2012-01/273, Urbroj: 513-07-18-12-01 od 7. studenoga 2012.

13.2. Točno je da iz obrazloženja navedene odluke Upravnog suda slijedi kako su porezna tijela utemeljila svoje odluke na razloge koji očito nema uporište u odredbi čl. 158. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15., 44/16. i 115/16.; dalje OPZ) u pogledu vjerojatnosti postojanja opasnosti da će protivnik osiguranja bez određivanja mjere onemogućiti ili znatno otežati ostvarivanje tražbine.

14. Međutim, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tako iznesen stav Upravnog suda u Rijeci ne znači da je navedeno rješenje upravnog tijela rezultat nezakonitog ili nepravilnog postupanja u smislu čl. 14. ZSDU odnosno u smislu čl. 15. i 16. ZDS.

14.1. U odnosu na žalbene navode tužitelja ukazati je na odredbu čl. 158. OPZ koji propisuje mjere osiguranja.

14.2. Navedenim čl. 158. st. 1. OPZ propisano je ako postoji vjerojatnost da porezni obveznik ili porezni jamac onemogući naplatu još nedospjelog iznosa poreza mogu se poduzeti mjere za osiguranje naplate, dok je u st. 2. istog članka određeno da se mjere osiguranja naplate sastoje, između ostalog, u zabrani raspolaganja sredstvima na žiro računu ili drugim računima poreznog obveznika.

14.3. Prema podacima iz spisa predmeta proizlazi da je u postupku nadzora poreznog obveznika P. d.o.o. utvrđena porezna obveza u iznosu od 2.098.669,27 kn i daljnje kamate koje se na glavnicu obračunavaju od 27. lipnja 2012., a na podlozi takvog utvrđenja doneseno je rješenje o osiguranju naplate od 7. studenoga 2012.

14.4. Dakle, prema odredbi čl. 158. st. 1. OPZ mjera osiguranja naplate može se poduzeti upravo za nedospjelu obvezu, pa utoliko žalbeni navodi tužitelja kojima se posebno ukazuje na nedospjelost tražbine nisu doveli u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Ovdje je ukazati da se, što više, mjere osiguranja naplate prema odredbi čl. 158. st. 4. OPZ mogu poduzeti i radi naplate neutvrđenog iznosa porezne obveze ako poduzetnik ne vodi poslovne knjige.

15. Žalbenim navodima da je rješenjem Ministarstva financija Klasa: …, Urbroj: … od 19. veljače 2016. prvostupanjski sud retroaktivno utvrdio zakonitost nezakonitog rješenja također nisu dovedeni u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude te je već navedeno da je rješenje od 19. veljače 2016. rezultat ponovljenog postupka odnosno zatražene pravne zaštite protiv navedenog pojedinačnog akta, i isto ne čini zakonitim ranije poništeni akt.

15.1. Međutim, sud prvog stupnja, pravilno je, pri ocjeni (ne)osnovanosti tvrdnji tužitelja, uzeo u obzir sadržaj rješenje Ministarstva financija od 19. veljače 2016. Navedeno stoga što u postupcima vođenim u povodu nezakonitog ili nepravilnog rada državnih tijela, ocjena koju sudovi daju, mora obuhvaćati ne samo ocjenu naravi eventualne pogreške državnog tijela i njezinih posljedica za pojedinca, već i ocjenu ponašanja pojedinca s jedne strane te postupanja državnih tijela s druge strane (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-2122/2021 od 12. srpnja 2022., pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je u ponovljenom postupku upravno tijelo donijelo odluku kojom je ponovno odlučeno na jednak način s time što je upravno tijelo, sukladno uputi iz odluke Upravnog suda u Rijeci, dalo jasne razloge u pogledu učinjene vjerojatnosti o postojanju opasnosti da bi se bez određivanja predmetne mjere onemogućilo ili znatno otežalo namirenje utvrđene obveze koja obveza je i utvrđena u postupku poreznog nadzora, a u ponovljenom postupku u istoj visini utvrđenog poreza, koju obvezu prema R. H. navedeno društvo nije ispunilo.

16. U pogledu odgovornosti drugotuženice, kao stečajne upraviteljice, tužitelji ukazuju na odredbu čl. 28. SZ kojom je u t. 1. određeno da je stečajni upravitelj dužan naknaditi štetu svim sudionicama ako je skrivljeno povrijedio koju od svojih dužnosti.

16.1. Međutim, s obzirom da je utvrđeno pri donošenju citiranih rješenja nema elemenata nezakonitosti i nepravilnosti u radu upravnog tijela, a da su u činjeničnim navodima tužbe tužitelji isticali da njezina odgovornost, kao stečajne upraviteljice, leži u propustu što nije podnijela zahtjev za naknadu štete spram prvotuženice (toč. 6. obrazloženja tužbe), to se po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, žalbeni navodi tužitelja izneseni u vezi s time nalaze neosnovanima.

16.2. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da je u stečajnom postupku stečajna upraviteljica na ročištu 3. prosinca 2013. osporila tražbinu R. H. u visini od 2.780.842,61 kn te da je R. H. tražila da se utvrdi postojanje navedene tražbine kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, a kako je stečajna upraviteljica tražbinu osporila iz razloga što je porezni obveznik na rješenja Porezne uprave od 16. kolovoza 2012. i 8. prosinca 2010. izjavio žalbu to je parnični postupak prekinut do donošenja odluke povodom žalbe poreznog obveznika tako da ne slijedi zaključak o skrivljenoj povredi dužnosti drugotuženice.

17. Slijedom svega navedenog, i po ocjeni ovog suda, nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost prvotuženice i drugotuženice za štetu koju tužitelji u ovoj parnici potražuju, tako da je žalba tužitelja ocijenjena kao neosnovana u dijelu pod toč. I izreke.

18. Žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost odluke o trošku kojom je prvostupanjski sud pravilno obvezao tužitelje da tuženicama naknade parnični trošak, tako da se i u tom dijelu žalba tužitelja ocjenjuje neosnovanom.

19. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku u dijelu pod toč. I. izreke, te u dijelu pod toč. II. i III. izreke kojim dijelom su tužitelji obvezani naknaditi parnični trošak tuženicama, kao i u dijelu pod toč. IV izreke.

20. U preostalom, a nepobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke u pogledu odbijajućeg dijela zahtjeva tuženice R. H. i tuženice Lj. J. S. za naknadom parničnih troškova, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

 

U Zadru 15. veljača 2023.

 

                     Predsjednica vijeća

 

                    Sanja Prosenica, v.r.