Poslovni broj Gž R-132/2021-4

    R E P U B L I K A     H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici M. J. J., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. O. d.d., Z., OIB: .., zastupanog po punomoćnicima  odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. & P. d.o.o. Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-897/2019 od 24. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 15. veljače 2023.

r i j e š i o     j e

              Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-897/2019 od 24. srpnja 2020. u točkama I/ i III/ izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I/ izreke naloženo je tuženiku da u roku od osam dana isplati tužiteljici iznos od 20.120,00 kn (2.670,38 eur[1]) sa zakonskim zateznim kamatama od 18. ožujka 2018. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi, u točki II/ izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.000,00 kn (265,45 eur1), što predstavlja razliku od dosuđenog iznosa od 20.120,00 kn do zatraženih 22.120,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, dok je u točki III/ izreke naloženo tuženiku da u roku od osam dana tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 11.387,50 kn (1.511,38 eur1) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv dosuđujućeg dijela presude iz točki I/ i III/ izreke žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuje troškove postupka uključujući i trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog ozljede na radu,  koju štetu tužiteljica potražuje od tuženika kao osiguratelja njezinog poslodavaca.

6. Po provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da se tužiteljica kao zaposlenica poslodavca I. d.d. Z. ozlijedila 4. listopada 2018. na radnom mjestu i za vrijeme radnog vremena prilikom obavljanja radnih zadataka na način da se spotaknula i pala, da sukladno odredbama Zakonu o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje: ZR), Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14., 18/14. i 154/14. - dalje: ZZR), sve u vezi s odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje ZOO), postoji objektivna odgovornost poslodavca odnosno njegova osiguratelja, ovdje tuženika kod kojeg je poslodavac u relevantno vrijeme imao zaključenu Policu osiguranja broj OVO682043707, između ostalog i za slučajeve odgovornosti prema vlastitim djelatnicima, te da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi potpuno ili djelomično otklonile njegovu odgovornost za štetni događaj.

7. Dalje je sud utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede: natučenje glave s lakšim potresom mozga, natučenje desnog kuka, desnog koljena i desnog ručnog zgloba, da postoji uzročno posljedična veza između nezgode i ozljeda te da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti - pravo na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. ZOO-a u vezi s člankom 1046. ZOO-a, te da utvrđena težina ozljeda i okolnosti slučaja, opravdavaju dosuđivanje tužiteljici pravične novčane naknade iz članka 1100. ZOO-a u visini od 19.000,00 kn kao i pravo na naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege prema članku 1095. stavak 1. ZOO-a u visini od 1.120,00 kn, odnosno sveukupno 20.120,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva dok je odluka o troškovima postupka donesena primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

8. Osnovano tuženik žalbenim navodima ukazuje na počinjenu apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka  3. ZPP-a, jer je pobijanu presudu donio stvarno nenadležni sud.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik pravovremeno u smislu članka 17. stavak 2. ZPP-a već u odgovoru na tužbu, prije svega, istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti suda prvog stupnja – Općinskog radnog suda u Zagrebu. Ovaj prigovor je obrazlagao navodima da se u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu iz razloga što tužiteljica naknadu štete ne potražuje direktno od poslodavca nego od tuženika kao osiguratelja poslodavca I. d.d. Z. koji je kod tuženika imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti iz djelatnosti i izdanu Policu osiguranja broj OVO682043707, radi čega smatra da bi trebao biti stvarno i mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

10. O navedenom prigovoru stvarne nenadležnosti, prvostupanjski sud nije odlučio posebnim rješenjem, ali istog je ocijenio neosnovanim s obrazloženjem iz pobijane presude prema kojem smatra da je tužiteljica radnica kojoj je nastala šteta, da je predmet spora naknada štete nastale na radu, da tuženik kao osiguravajuće društvo tužiteljičinog poslodavca stupa na mjesto poslodavca i preuzima njegovu procesnu poziciju, da ne postoji propis koji bi određivao da se radnim sporom ne smatra parnica za naknadu štete nastale na radu u kojoj tuženik nije poslodavac (već njegov osiguravatelj) te da pitanje stvarne nenadležnosti ne utječe na pravnu i činjeničnu prirodu spora, posebice jer se primjenjuju isti propisi.

11. Izneseno stajalište prvostupanjskog suda nije prihvatljivo.

12. Pravilno tuženik ustaje u žalbi na tvrdnjama da u konkretnom slučaju ne radi o radnom sporu, već o imovinsko pravnom sporu iz ugovora o osiguranju, s obzirom da je tuženik osiguratelj poslodavca tužitelja iz djelatnosti. Prema odredbi članka 111. stavak 1. ZR-a ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Dakle, spor radnika protiv poslodavca radi naknade štete koju je pretrpio na radu ili u vezi s radom je radni spor. Iako tužiteljica svoj zahtjev za naknadu štete vezuje uz ozljedu na radu, ne radi se o radnom sporu, jer tužiteljica nije ustala tužbom protiv svog poslodavca niti je on stranka u postupku, već se radi o sporu između tužiteljice i tuženika kao osiguratelja poslodavca s osnove ugovora o osiguranja - police od odgovornosti iz djelatnosti.

13. Prema Zakonu o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj:  67/18. i 21/22.) Općinski radni sud u Zagrebu postupa po radnim predmetima, a u konkretnom slučaju se ne radi o radnom sporu, stoga navedeni sud nije stvarno nadležan za postupanje u ovome postupku.

14. U nastavku postupka sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom te će odlučiti o istaknutom prigovoru tuženika.

15. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja, pozivom na članak 369. stavak 1. ZPP-a.

              16. Prvostupanjska presuda u točki II/ izreke, kao neobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 15. veljače 2023.

                                                                                                             Predsjednica vijeća

                                                                                                                    Ivanka Maričić-Orešković, v.r.