- 1 -              Rev 4919/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4919/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Ž., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu M., Š. M., M., S. & p. d.o.o., odvjetnici u Z., protiv tuženice Ž. R., OIB: ..., iz Z., koju zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu G. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-337/2019-7 od 23. kolovoza 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5746/13-55 od 30. siječnja 2019., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukida se presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-337/2019-7 od 23. kolovoza 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5746/13-55 30. siječnja 2019. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud konačnom odlukom o parničnim troškovima.

 

Obrazloženje

 

1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-5746/13-55 30. siječnja 2019. sudio je:

 

              „I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja Stjepana Živkovića koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženici Ž. R. isplatiti tužitelju S. Ž. iznos 438.470,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kako slijedi:

 

- na iznos 180.000,00 EUR od 26. rujna 2009. do isplate;

- na iznos     5.000,00 EUR od 26. ožujka 2010. do isplate;

- na iznos    10.000,00 EUR  od 27. ožujka 2010. do isplate;

- na iznos    10.000,00  EUR od 28. ožujka 2010. do isplate;

- na iznos      9.835,00 EUR od 29. ožujka 2010. do isplate;

- na iznos    13.000,00 EUR od 7. travnja 2010. do isplate;

- na iznos    10.000,00 EUR od 9. travnja 2010. do isplate;

- na iznos      5.200,00 EUR od 10. travnja 2010. do isplate;

- na iznos    13.000,00 EUR od 15. travnja 2010. do isplate;

- na iznos   14.000,00 EUR od 18. travnja 2010. do isplate;

- na iznos    13.000,00 EUR od 21. travnja 2010. do isplate;

- na iznos      7.100,00 EUR od 8. rujna 2010. do isplate;

- na iznos    10.000,00 EUR od 8. rujna 2010. do isplate;

- na iznos    10.000,00 EUR od 8. rujna 2010. do isplate;

- na iznos      7.130,00 EUR od 3. listopada 2010. do isplate;

- na iznos     6.500,00 EUR od 7. studeni 2010. do isplate;

- na iznos   8.830,00 EUR od 24. studenog 2010. do isplate;

- na iznos 11.500,00 EUR od 11. prosinca 2010. do isplate;

- na iznos 18.300,00 EUR od 22. prosinca 2010. do isplate;

- na iznos   8.730,00 EUR od 9. siječnja 2011. do isplate;

- na iznos 12.335,00 EUR od 28. siječnja 2011. do isplate;

- na iznos 24.410,00 EUR od 30. siječnja 2011. do isplate;

- na iznos 12.180,00 EUR od 6. ožujka 2011. do isplate;

- na iznos   5.220,00 EUR od 3. travnja 2011. do isplate;

- na iznos   5.000,00 EUR od 17. listopada 2011. do isplate;

- na iznos   8.500,00 EUR od 18. prosinca 2011. do isplate.

 

              II. Nalaže se tuženici Ž. R. isplatiti tužitelju S. Ž. iznos 195.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena:

 

- na iznos 100.000,00 kn od 14. ožujka 2010. do isplate;

- na iznos   95.000,00 kn od 15. ožujka 2010. do isplate.

 

              III. Nalaže se tuženici Ž. R. naknaditi tužitelju S. Ž. trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena."

 

1.1. Tužitelju S. Ž. naloženo je naknaditi tuženici Ž. R. trošak parničnog postupka u iznosu 411.562.50 kn.

 

2. Županjski sud u Sisku presudom poslovni broj Gž-337/2019-7 od 23. kolovoza 2019. odbio je žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke.

 

2.1. Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska odluka o parničnim troškovima te je tužitelju S. Ž. naloženo je naknaditi tuženici Ž. R. trošak parničnog postupka u iznosu 411.562.50 kuna, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova.

 

3. Tako je suđeno u sporu radi povrata sredstava za koje tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da ih je isplatio tuženici na ime ulaganja, odnosno radi daljnjeg plasiranja novca trećim osobama u svezi s kojim je tuženica, kao jedini član trgovačkih društava Z. d.o.o., V. T. d.o.o. i S. d.o.o., navodno nezakonito zaključila Ugovore o ulaganjima i primila od tužitelja novac, iako da je znala da nije ovlaštena sklapati takve ugovore.

 

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 70/19 – dalje: ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 80/22 - dalje: ZID ZPP/22) kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Presuda je ispitana po čl. 392. a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora je, kako je uvodno navedeno, povrat sredstava koje je tužitelj predao tuženici radi ulaganja u poslovanje trgovačkih društava S. d.o.o., T. d.o.o., V. d.o.o. i Z. d.o.o., a nakon isteka ugovorenog roka sredstva nisu vraćena tužitelju.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- tužitelj temelji svoj zahtjev za isplatu na ugovorima o ulaganju pozivom na dokumentaciju koja je u preslici priložena uz tužbu nalazi se u spisu na listu 22-104 spisa;

 

- prema sadržaju navedene dokumentacije proizlazilo bi da je tužitelj 24. rujna 2008., 25. rujna 2008. i 22. rujna 2008. kao ulagač sklopio ugovore u ulaganju sa društvom V. T. d.o.o. (22-26 spisa);

 

- iz preslika isprava koje prileže listovima 54-80, 84-85 te 98-104 spisa proizlazilo bi da je tužitelj također u svojstvu ulagača 14. ožujka 2009., 25. ožujka 2009., 26. ožujka 2009., 27. ožujka 2009., 28. ožujka 2009., 6. travnja 2009., 8. travnja 2009., 9. travnja 2009., 14. travnja 2009., 17. travnja 2009., 20. travnja 2009., 7. rujna 2009., 6. studenog 2009., 5. ožujka 2010., 2. travnja 2010., 16. listopada 2010. i 17. prosinca 2010. kao ulagač sklopio ugovore u ulaganju sa primateljem Z. d.o.o.;

 

- iz preslika isprava koje prileže listu 82-83 te 86-97 spisa proizlazilo bi da je tužitelj također u svojstvu ulagača 2. listopada 2009., 23. studenog 2009., 10. prosinca 2009., 21. prosinca 2009., 8. siječnja 2010., 27. siječnja 2010. te 29. siječnja 2010. kao ulagač sklopio ugovore u ulaganju sa primateljem S. d.o.o.;

 

- na svim navedenim ispravama vidljivi su tragovi kopiranja, a tužitelj je uz tužbu priložio i preslike necjelovitih isprava, u odnosu za koje također tvrdi da predstavljaju Ugovore o ulaganju, a koje prileže listovima 28-51 spisa, a u odnosu na koje sud nije mogao zaključivati o sadržaju tih isprava jer listovima 28-39 spisa prileže necjelovite stranice, a na listovima 40-51 spisa prileže necjeloviti očito zadnji listovi ugovora iz kojih nije moguće zaključivati o strankama koje su ga zaključile jer nedostaju prve stranice;

 

- postupajući po rješenju suda os 16. rujna 2015. tužitelj je u prilogu podneska od 25. veljače 2016. priložio dokumentaciju koja prileži listu 176 do 199 spisa, te je sud usporedbom tako priložene dokumentacije, za koju tužitelj tvrdi da predstavlja ugovore o ulaganju, a u usporedbi sa onom (necjelovitom) koja prileži listu 28-39 spisa, utvrdio da je nedostatni dio teksta sada nadopisan pisaćom mašinom u vezi osoba koje sklapaju ispravu imenovanu kao ugovor o ulaganju, pri čemu i nadalje nedostaje tekst- dio sadržaja čl. 1. do čl. 3. ugovora;

 

- raspravnim rješenjem suda od 22. rujna 2017. (list 774) tužitelju je naloženo dostaviti na uvid izvornike ugovora o ulaganju na kojima temelji zahtjev, no tužitelj je naveo da je tijekom postupka izvornike nekih ugovora podrapao (što navodi i u tužbi) te da neke izvornike posjeduje;

 

- podneskom od 15. studenog 2007. tužitelj je priložio ponovno necjelovite preslike isprava za koje tvrdi da predstavljaju ugovore o ulaganju (prileže listu 780-809) te novo priložene ugovore od 27. i 28. veljače 2009. (prileže listu 810-813 spisa) te preslike uplatnica i Ugovore o ulaganju-aneksi br. 1. do 21 (sve prileži listu 816-880 spisa), a koju dokumentaciju sud nije uzeo u obzir budući da je predana u spis tijekom glavne rasprave, a nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st. 3. ZPP), a tužitelj nije dokazivao da istu nije mogao priložiti u spis prije zaključenja prethodnog postupka, a necjelovite isprave (bez dijelova sadržaja) je podnio i na ročištu 22. siječnja 2018.;

 

- tužitelj do okončanja prethodnog postupka nije postupio u skladu sa odredbom čl. 108. st. 3. ZPP te je i nakon zaključenja prethodnog postupka dostavljao novu dokumentaciju u vidu isplatnica, uplatnica, aneksa Ugovora o ulaganju, koju sud kako je ranije navedeno nije uzeo u obzir, a ujedno time i nepotrebno opteretio spis koji već i samim, uz tužbu navedenim ugovorima o ulaganju, sadrži opsežnu dokumentaciju koju je sud cijenio kako je prethodno navedeno;

 

- svjedoci nisu potvrdili tužiteljevu tvrdnju o broju ugovora i njihovom sadržaju, a svjedokinja N. K., koja je bila direktor društva Z. d.o.o., iskazivala je da je bila prisiljena potpisati bilancu ulaganja, dok su ostali svjedoci imali neposredna saznanja samo o ugovorima koje su oni sklapali s tuženicom.

 

9.1. Sud u dokaznom postupku nije uzeo u obzir dokumentaciju predanu u spis tek tijekom glavne rasprave, a stranke nisu dokazivale da bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti predložiti dokaze prije zaključenja prethodnog postupka i to: Ugovore o ulaganju od 27. i 28. veljače 2009. (list 154-157 spisa), Ugovore o ulaganju koji prileže listu 176-199 i 735-754 spisa, financijski izvještaj i dokumentacija koja prileži listu 200-252 spisa, zapisnik iz postupka KO-779/13 od 23. travnja 2015. (list 257-260 spisa), isplatnice (list 266-684 spisa), dopis Ministarstva financija od 27. svibnja 2016. (list 690 spisa), dokumentaciju koja prileži listu 699-705 spisa, ugovore o ulaganju koji prileže listu 780-809 i 810-813 spisa, uplatnice na listu 816-818 spisa) te Ugovore o ulaganju-aneksi koji prileže listu 819-829 spisa te 831-880 spisa.

 

9.2. Zbog istih razloga ( čl. 299. st. 3. ZPP) nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka I. V., a nisu cijenjene ni tvrdnje tužitelja iz podneska od 25. veljače 2016. (list 173 spisa) o tome da su sklopljeni ugovori prividni pravni poslovi, te da je namjera stranaka zapravo bila sklapanje ugovora između tuženice i tužitelja.

 

10. Nižestupanjski sudovi su zaključili kako na temelju izvedenih dokaza nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da upravo tuženica duguje tužitelju iznose od 438.470,00 EUR i 195.000,00 kuna, pa je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti pozivom na pravilo o teretu dokaza iz članak 221. a. ZPP.

 

11. U odnosu na revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka:

 

12. Osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda ne sadrži cjelovite razloge o odlučnim činjenicama. Nižestupanjski sudovi su propustili u obrazloženju presuda jasno navesti koje su činjenice odlučne za rješenje spora, te koje od tih činjenica su nesporne a koje sporne, pri čemu se obrazloženje presude u bitnome temelji na utvrđenju da tužitelj nije dokazao postojanje i sadržaj pisanih ugovora o ulaganju.

 

13. Tužitelj osnovano tvrdi da tuženica niti u odgovoru na tužbu niti tijekom parnice nije osporavala da je od tužitelja primila novčana sredstva, a u odgovoru na tužbu i tijekom parnice je tvrdila da nije bila u ugovornom odnosu s tužiteljem nego da je tužitelj bio ulagač u trgovačka društva u kojima je tuženica bila „vlasnik ili direktor društva“, dakle da je sredstva primila za drugoga.

 

14. S obzirom na navedeno, te imajući na umu zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj nije dokazao postojanje pisanih ugovora o ulaganju, ostalo je nejasno jesu li postojali barem usmeni ugovori, jer za tu vrstu ugovora nije zakonom propisan obvezatan pisani oblik. Ako pak sud zaključuje da među strankama nisu sklopljeni ni usmeni ugovori, odnosno da tužitelj nije sklopio nikakve ugovore s tuženicom osobno niti s trgovačkim društvima, u tom slučaju je novac predan tuženici osobno bez ikakve pravne osnove, pa je ostalo nejasno zašto tužiteljica u tim okolnostima ne bi bila dužna vratiti ono što je primila bez pravne osnove.

 

15. Prema shvaćanju ovoga suda, kod nesporne činjenice da je tužitelj osobno predao tuženici novac, a tuženica tvrdila da je primila novac kao zakonski zastupnik više trgovačkih društava (S. d.o.o., Z. d.o.o., T. d.o.o., V. T. d.o.o.) radi ulaganja u ta trgovačka društva, odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva ovisi o tome jesu li ugovori uopće sklapani barem u usmenom obliku, te ako jesu, je li tuženica bila zastupnica po zakonu tih društva i primila novac u tom svojstvu. Napominje se kako u spisu postoje isprave iz kojih proizlazi da tuženica nije bila ovlaštena zastupati barem jedno od navedenih trgovačkih društava (Z. d.o.o. Zagreb, list 16 spisa).

 

16. Zbog iznijetih razloga pobijanu presudu nije moguće ispitati pa je valjalo po čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

17. Na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP ostavljeno je da se o troškovima parničnog postupka u povodu revizije odluči u konačnoj odluci o parničnim troškovima.

 

Zagreb, 14. veljače 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Ivan Vučemil, v.r.