- 1 -              Rev 658/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 658/2018-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. G., OIB …, iz V., zastupane po punomoćnici A. K., odvjetnici u P., protiv 1-tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB …, sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku u P., i 2-tuženika E. o. d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćnici P. H., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & p., Pisarnica P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 2-tuženika E. o. d.d. protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-2111/15-2 od 4. rujna 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pn-173/15-60 (P-488/09) od 5. lipnja 2015., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija 2-tuženika E. o. d.d. protiv odluke o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Revizija 2-tuženika E. o. d.d. protiv odluke o troškovima parničnog postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima solidarno naknaditi  tužiteljici štetu u ukupnom iznosu od 19.710,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2007. do isplate (točka I izreke) te je naloženo tuženicima naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 15.010,49 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškove parničnog postupka odbijen (točka II izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba 1-tuženika H. u. za o. te je preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u odnosu na tog tuženika (točka I izreke). Djelomično je prihvaćena, a djelomično odbijena žalba 2-tuženika E. o. d.d. te je preinačena presuda suda prvog stupnja na način da je naloženo 2-tuženiku E. o. d.d. isplatiti tužiteljici iznos od 19.710,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim: na iznos od 957,91 kn počevši od 9. siječnja 2007. do isplate, na iznos od 18.000,00 kn počevši od 19. lipnja 2007. do isplate i na iznos od 752,09 kn počevši od 20. travnja 2015. do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen (točka II/1.izreke) te je naloženo 2-tuženiku E. o. d.d. naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 15.010,49 kn (točka II/2.izreke). Nadalje, naloženo je tužiteljici naknaditi 1-tuženiku H. u. za o. troškove parničnog postupka u iznosu od 13.087,00 kn (točka II izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev 2-tuženika E. o. d.d. za naknadu troškova žalbe (točka III izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi 2-tuženik E. o. d.d. (dalje u tekstu: 2-tuženik), na temelju čl. 382. stavak 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima parničnog postupka. Predlaže prihvaćanje revizije, ukidanje pobijane drugostupanjske presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačenje pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u odnosu na njega.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok u odnosu na troškove parničnog postupka nije dopuštena.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP.

 

7. Predmetna revizija 2-tuženika razmatrana je kao redovna revizija, budući je drugostupanjska presuda, prema ocjeni revizijskog suda, donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP, a ne prema odredbi čl. 373. ZPP, kako navodi drugostupanjski sud.

 

8. Na temelju čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete, zbog ozljeda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nezgodi 19. kolovoza 2006.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

-da je tužiteljica 19. kolovoza 2006. ujutro oko 5,20 sati u P. doživjela prometnu nezgodu, na semaforiziranom raskrižju kod D. z., da se tužiteljica kretala svojim vozilom marke O. A., u kojem je suvozač bila E. R., i to u smjeru juga, srednjom voznom trakom namijenjenom za kretanje vozila iz smjera kojim se kretalo vozilo tužiteljice, da se istim smjerom kretalo i vozilo osiguranika 2-tuženika marke V. G. I. kojim je upravljao T. B. i koje se kretalo lijevom voznom trakom namijenjenom za kretanje vozila koje dolaze iz tog smjera koja je namijenjena za vozila koja skreću ulijevo te da je do sudara vozila došlo na način da je osiguranik tuženika svojim vozilom prešao na kolnički trak kojim se kretalo vozilo kojim je upravljala tužiteljica te je tako udario u isto i nanio štetu na vozilu, ali da je pri tome tužiteljica pretrpjela i tjelesne ozljede,

- da osiguranik 2-tuženika T. B. tvrdi da je udario svojim vozilom u desnu stranu vozila tužiteljice jer da je time sprječavao frontalni sudar s nepoznatim vozilom koje mu je dolazilo u susret iz suprotnog smjera,

- da na strani tužiteljice nema krivnje, a ni doprinosa nastanku predmetne prometne nezgode,

- da tužiteljica i svjedok-suvozač u vozilu tužiteljice nisu vidjele nepoznato vozilo o kojem govori osiguranik 2-tuženika T. B.,

- da do sudara ne bi došlo da vozilo osiguranika 2-tuženika nije prešlo na kolničku traku kojom se pravilno kretalo vozilo tužiteljice (koja nije imala mogućnost izbjegavanja nastanka sudara),

- da je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede i to istegnuće vratnog segmenta kralježnice, natuk lijeve strane prsišta i ramena, natuk lijeve noge i stopala te psihičku reakciju na stres, te je trpjela fizičke boli i strah te joj je zbog tih posljedica trajno umanjena životna aktivnost u postotku od 5%.

 

11. Sud prvog stupnja je, nakon ocjene dokaza na temelju odredbe čl. 8. ZPP, zaključio da je osiguranik 2-tuženika vozilom kojim je upravljao udario u vozilo tužiteljice upravo radi izbjegavanja sudara s nepoznatim vozilom koje je dolazilo njemu iz suprotnog smjera. Stoga je sud prvog stupnja, na temelju odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje u tekstu: ZOO) ocijenio da postoji odgovornost obaju tuženika na jednake dijelove i da solidarno odgovaraju tužiteljici.

 

12. Međutim, drugostupanjski sud prihvatio je žalbu I-tuženika H. u. za o. i u odnosu na njega odbio tužbeni zahtjev, smatrajući da je na tužiteljici i 2-tuženiku bio teret dokaza iz kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi postojanje nepoznatog vozila i njegov (isključivi) utjecaj na nastanak predmetne nezgode, a što navedeni nisu dokazali. Pritom navodi da na licu mjesta nakon predmetne prometne nezgode nisu pronađeni materijalni tragovi koji bi upućivali na mogućnost postojanja nepoznatog vozila, a da na mogućnost postojanja nepoznatog vozila jedino ukazuje iskaz osiguranika 2- tuženika T. B. koji je objektivno zainteresiran za uspjeh 2-tuženika u predmetnom postupku. Drugostupanjski sud navodi i da tužiteljica i njena suvozačica E. R., koje su se kretale istim smjerom kao i vozač T. B. i koje bi objektivno mogle vidjeti to vozilo koje im je dolazilo u susret jer je postojala mogućnost uočavanja, nisu vidjele nepoznato vozilo, a sam osiguranik 2-tuženika T. B. ne zna o kojem se vozilu radi, zna samo boju, a da nije niti razjasnio kada je uočio to vozilo i kada je započeo radnje skretanja te zbog čega nije odmah reagirao na pojavu tog vozila, pravodobno zakočio ili izbjegao to vozilo na način da skrene u drugu (lijevu) stranu, posebno kod činjenice da se kretao brzinom od oko 40 km/h koja je davala dostatnu mogućnost pravodobnog reagiranja.

 

13. Prema tome, drugostupanjski sud na temelju odredbe čl. 373. a ZPP ocjenjuje iskaze i donosi odluku kojom preinačuje odluku suda prvog stupnja.

 

14. Iako se pogrešno pozvao na odredbu čl. 373. ZPP, umjesto na čl. 373.a ZPP, prema ocjeni revizijskog suda, u konkretnom slučaju pogrešna primjena navedene odredbe nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

 

15. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Protivno navodima revizije, pobijana presuda je jasna, razumljiva i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati pa ovaj revizijski razlog nije ostvaren.

 

16. Ocjenu drugostupanjskog suda prihvaća i revizijski sud. Naime, ocjenjujući iskaze sudionika prometne nezgode (tužiteljice, svjedoka i osiguranika 2-tuženika), od kojih jedino osiguranik 2-tuženika ukazuje na postojanje nepoznatog vozila, na temelju čega je nepoznato vozilo navedeno i u zapisniku o očevidu te ga je uzeo u obzir i vještak, drugostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev u odnosu na 1-tuženika, smatrajući da tužiteljica i 2-tuženik nisu dokazali sa sigurnošću da je nepoznato vozilo postojalo, slijedom čega pravilno primjenjuje pravilo o teretu dokazivanja.

 

17. U reviziji se ističe i razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP). Međutim, u reviziji se ne navodi odredba materijalnog prava koja nije primijenjena, a trebalo ju je primijeniti, odnosno koja nije pravilno primijenjena.

 

17.1. Stoga taj revizijski razlog sud nije uzeo u obzir, sukladno odredbi čl. 386. ZPP kojom je određeno da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi te da se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

 

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je odbiti reviziju 2-tuženika protiv odluke o glavnoj stvari i odlučiti kao u izreci presude.

 

19. Podnositelj revizije u uvodu revizije navodi da je podnosi i protiv odluke o troškovima parničnog postupka, iako kasnije sadržajno ne navodi ništa o istima. Međutim, na sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

20. Iz tih je razloga, primjenom odredbe čl. 392. st. 1., u vezi čl.400. st. 3. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 14. veljače 2023.