Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 4426/2019-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja P. K. iz L., OIB ..., II-tužitelja I. K. iz L., OIB ... i III-tužiteljice D. K. iz L., OIB ..., koje zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. (J.) o. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici Ć. S., Z. M., I. Ć., D. L., M. B., D. B., I. G., I. Š., T. S.-S., V. A., H. P., K. F. Š., R. G., I. G.-Z. i I. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i p. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-834/19-2 od 9. srpnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3545/2012-173 od 11. svibnja 2018., i rješenje poslovni broj Pn-3545/2012-180 od 8. studenog 2018., u sjednici održanoj dana 14. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-834/19-2 od 9. srpnja 2019. u toč. I. izreke se odbija kao neosnovana.
r i j e š i o j e :
I. Revizija tuženika protiv drugostupanjskog rješenja o parničnim troškovima u toč. I. izreke u dijelu kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o parničnim troškovima u toč. I. izreke i protiv drugostupanjskog rješenja u toč. IV. izreke u odnosu na I-tužitelja P. K. i III-tužiteljicu D. K., se odbacuje kao nedopuštena.
II. Prihvaća se revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u toč. III. izreke i protiv drugostupanjskog rješenja o parničnim troškovima u točkama I. i V. izreke u odnosu na II-tužitelja I. K., i u tom dijelu se ukida drugostupanjska presuda i drugostupanjska odluka o parničnim troškovima i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će sud u konačnoj odluci o parničnim troškovima.
Obrazloženje
1. Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Pn-3545/2012-173 od 11. svibnja 2018. sudio je:
''I/ Nalaže se tuženiku J. o. d.d. isplatiti I-tužitelju P. K. na ime naknade štete:
- iznos od 75.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 11.05.2018. do isplate te
- iznos od 1.973,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 25.02.2005. pa do isplate,
s tim da zakonsku zateznu kamatu za razdoblje do 31.12.2007. isplati po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te počevši od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev I-tužitelja P. K., u dijelu kojim od tuženika J. o. d.d. potražuje isplatu iznosa od 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 11.05.2017. do isplate.
III/ Nalaže se tuženiku J. o. d.d. isplatiti II-tužitelju I. K. na ime naknade štete:
- iznos od 75.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 11.05.2018. do isplate te
- iznos od 1.563,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 25.02.2005. pa do isplate,
s tim da zakonsku zateznu kamatu za razdoblje do 31.12.2007. isplati po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te počevši od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
IV/ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev I-tužitelja I. K., u dijelu kojim od tuženika J. o. d.d. potražuje isplatu iznosa od 90.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 11.05.2017. do isplate te u dijelu kojim od tuženika potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 500,00 kn za razdoblje od 25.02.2005. pa do uključivo 10.05.2018.
V/ Nalaže se tuženiku J. o. d.d. isplatiti III-tužiteljici D. K. na ime naknade štete:
- iznos od 118.750,00 kn (110.000,00 kn nematerijalna šteta, 5.000,00 kn trošak karmina, 1.500,00 kn trošak crnine, 2.000,00 kn trošak pogreba te 250,00 kn trošak oglasa u novinama) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 11.05.2018. do isplate,
- iznos od 425,00 kn (cvjetni aranžman) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 25.02.2005. pa do isplate te
- iznos od 10.100,00 kn (nadgrobni spomenik) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 25.08.2009. do isplate,
s tim da zakonsku zateznu kamatu za razdoblje do 31.12.2007. isplati po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena te počevši od 01.08.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
VI/ Odbija se, kao neosnovan, zahtjev III-tužiteljice D. K., u dijelu kojim od tuženika J. o. d.d. potražuje isplatu iznosa od 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 11.05.2017. do isplate te u dijelu kojim od tuženika potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 10.100,00 kn za razdoblje od 25.02.2005. pa do uključivo 24.08.2009. te isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 8.750,00 kn za razdoblje od 25.02.2018. do uključivo 10.05.2018.''.
1.1. Rješenjem o parničnim troškovima od 8. studenog 2018. naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 248.484,96 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (st. I. izreke), a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova (st. II. izreke).
2. Županjski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-834/19-2 od 9. srpnja 2019. sudio je:
''I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika A. o. d.d. Z. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3545/2012-173 od 11. svibnja u pobijanom dijelu:
- pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju P. K. iznos od 30.000,00 kuna (preko iznosa od 45.000,00 kuna do iznosa od 75.000,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2018. do isplate; iznos od 789,34 kune (preko iznosa od 1.973,35 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2005. do isplate;
- pod stavkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti 2. tužitelju I. K. iznos od 30.200,00 kuna (preko iznosa od 45.300,00 kuna do iznosa od 75.500,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2018. do isplate; iznos od 625,34 kune (preko iznosa od 938,01 kuna do iznosa od 1.563,35 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2005. do isplate;
- pod stavkom V. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti 3. tužiteljici D. K. iznos od 45.500,00 kuna (preko iznos od 71.250,00 kuna do iznosa od 118.750,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2018. pa do isplate; iznos od 170,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2005. pa do isplate; iznos od 4.040,00 kuna (preko iznosa od 6.060,00 kuna do iznosa od 10.100,00 kuna ) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.kolovoza 2009. pa do isplate.
II. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja P. K., I. K. i D. K. i potvrđuje navedena presuda u odbijajućem dijelu:
- pod stavkom II, izreke,
- pod stavkom IV izreke za iznos od 20.000,00 kuna i dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos na iznos od 500,00 kuna za vremenski period od 25. veljače 2005. do 10. svibnja 2018.,
-pod stavkom VI. izreke.
III. Preinačuje se navedena presuda u odbijajućem dijelu stavka IV. izreke za iznos od 70.000,00 kuna (preko iznosa od 20.000,00 kuna do iznosa od 90.000,00 kuna) i za navedeno sudi:
Nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužitelju I. K. daljnji iznos od 70.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2018. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna te za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.''.
2.1. Drugostupanjskim rješenjem o parničnim troškovima djelomično je potvrđeno i djelomično preinačeno prvostupanjsko rješenje o parničnim troškovima.
3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete zbog smrti bliske osobe, oca I. i II. tužitelja i supruga III tužiteljice, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana 24. veljače 2005. u blizini mjesta G., Općina K., na kolniku državne ceste D8, 29. dionice, u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake ..., osigurano kod tuženika, kojim je upravljao T. Š. i vozilo registarske oznake ..., kojim je upravljao sada pok. P. K..
3.1. U ovoj parnici je već djelomično odlučeno o tužbenim zahtjevima I-tužitelja P. K., II-tužitelja I. K., III-tužitelja N. K., IV-tužiteljice K. P. i V-tužiteljice D. K. iz D. protiv I-tuženika B. o. d.d. Z. i II-tuženika A. o. d.d. Z. presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1465/06-84 od 30. prosinca 2010., djelomično potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1282/12-2 od 12. lipnja 2012. Protiv navedene pravomoćne presude je odbačena revizija tuženika Adriatic osiguranje d.d. rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x-905/2017-2 od 28. rujna 2021.
4. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP (''Narodne novine'', broj 70/19, dalje: ZID ZPP/19) i čl. 107. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22, dalje: ZID ZPP/22) jer drži da je protiv drugostupanjske presude dopuštena redovna revizija zato što je drugostupanjski sud u obrazloženju presude naveo da je donio presudu po čl. 373. a. st. 3. ZPP. U reviziji je naveo da pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinači drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev svih tužitelja.
5. Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.
6. Revizija je djelomično osnovana.
7. Presuda je ispitana po čl. 392. a. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka osnovanost i visina svih tužbenih zahtjeva. S tim u vezi je sporna isključiva odgovornost (eventualno suodgovornost) sada pokojnog P. K. za štetni događaj, visina svakog pojedinog tužbenog zahtjeva i ograničenje odgovornosti tuženika po polici osiguranja do visine limita svote pokrića osiguranjem.
9. U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno:
- sada pokojni P. K. je smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana .... u blizini mjesta G., Općina K., na kolniku državne ceste D8, 29. dionice, u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake ..., osigurano kod tuženika, kojim je upravljao T. Š. i vozilo registarske oznake ..., kojim je upravljao sada pok. P. K.;
- vozilo kojim je upravljao sada pokojni P. K. je bilo osigurano kod tuženika;
- tužitelji P. K. i I. K. su djeca, a tužiteljica D. K. supruga sada pok. P. K.;
- T. Š. je pravomoćnom presudom u kaznenom postupku Općinskog suda u Dubrovniku broj K-381/05 od 28. lipnja 2007. proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u kojoj je prouzročena smrt više osoba i u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, pa su nižestupanjski sudovi konstatirali da su u pogledu sporne odgovornosti za štetni događaj vezani pravomoćnom presudom iz koje slijedi da ne postoji isključiva odgovornost P. K. za štetni događaj;
- u odnosu na prigovor podijeljene odgovornosti i doprinos sada pok. P. K. štetnom događaju utvrđeno je kako je T. Š., upravljajući automobilom marke F. iz smjera D. prema G. po mokrom i skliskom kolniku brzinom oko 95 km/h, u blagom lijevom zavoju sletio s vozilom na svoj desni rub kolnika, naletio na smjerokazni stupić, potom udario u brdo sa svoje desne strane kolnika, prevrnuo se na bok te je kližući se duljinom oko 26,4 m prešao na suprotni prometni trak i zaustavio se na oko 1 m od sjevernog ruba kolnika;
- iz suprotnog smjera je naišlo vozilo marke M. kojim je upravljao sada pokojni P. K., blagim lijevim zavojem krećući se sredinom svog desnog prometnog traka brzinom oko 79 km/h (pri čemu je granična brzina za sigurno prolaženje tog zavoja 96 km/h) da bi izbjegao izravan udarac u vozilo marke F. koje se klizalo njegovom stranom kolnika, skrenuo je u desno, sletio na mokru i sklisku travnatu površinu te je potom sletio u provaliju dubine 9-10 metara;
- prema presudi Općinskog suda u Dubrovniku broj: K-381/05 od 28. lipnja 2007. vozač drugog vozila T. Š. osuđen je zato što je ''kretajući se kolnikom državne ceste D-8 u smjeru zapada prema istoku, dolaskom do km stipa 21,2 i 151,40 m, 29. dionice, gdje kolnik ima po jednu prometnu traku za kretanje u svakom smjeru, a suprotno odredbi čl. 46. st. 1. i čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 105/04), koristio za promet prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera, unatoč obavezi kretanja isključivo sredinom obilježene prometne trake, koja se proteže uz desni rub kolnika, lakomisleno smatrajući da takvom vožnjom neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, pa kada je iz suprotnog smjera upravljajući vozilom marke M. tip ..., reg. oznake ..., naišao P. K., kretajući se obilježenom prometnom trakom uz desni rub kolnika, gledano u smjeru njegovog kretanja, sada pok. P. K. je izbjegavajući sudar skrenuo u desno, pri čemu je došlo do zanošenja i izlijetanja vozila kojim je upravljao s kolnika te ponovnog vraćanja na cestu, a potom do izlijetanja i pada u provaliju dubine oko 10 m sa sjeverne strane kolnika, dok je T. Š. osobnim vozilom kojim je upravljao također skrenuo u desno te prednjim desnom dijelom vozila udario u brdo uz južni rub kolnika, uslijed čega se vozilo odbilo na sjevernu prometnu traku, gdje se prevrnulo na lijevi bočni dio, a uslijed koje nezgode je P. K. zadobio... teške tjelesne ozljede koje su prouzročile njegovu smrt.. dakle, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena i u kojoj je prouzročena smrt više osoba.";
- slijedom sadržaja izreke pravomoćne kaznene presude izlijetanje s kolnika vozila kojim je upravljao sada pok. P. K. je prouzročeno činjenicom da je vozač drugog vozila za promet koristio prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera, a uzrok izlijetanja vozila pok. prednika tužitelja nije prekoračenje brzine kretanja (kao što to u ovom postupku tvrdi tuženik);
- navedena dinamika kretanja vozila i štetnog događa utvrđena je u ovoj parnici na temelju nalaza i mišljenja te iskaza prometnih vještaka B. Š. i G. H..
9.1. U odnosu na tvrdnje tuženika da postoji doprinos štetnom događaju sada pok. P. K. zbog velike brzine kretanja vozila, što je navodno bio uzrok destabilizacije vozila i izlijetanje s ceste, drugostupanjski sud je odgovorio kako iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka prometne struke proizlazi da je brzina kretanja njegovog vozila iznosila 79 km/h, granična sigurna brzina je iznosila 96 km/h, pri čemu brzina kretanja M. nije razlog skretanja vozila udesno i pada u provaliju. Prigovori tuženika o načinu izvođenja dokaza vještačenjem su ocijenjeni neosnovanim jer je riječ o nalazima koja su jasno i obrazloženo dali stručnjaci prometne struke, te usmeno iznijeli na ročištu, pa nije bilo razloga za ponovno saslušanje vještaka na ročištu, niti za provođenje još jednog vještačenja.
10. U odnosu na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka:
11. Suprotno tvrdnji tuženika nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjene pred prvostupanjskim sudom i s tim u vezi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom.
12. Prema navodima u reviziji prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP time što je propustio obrazložiti zaključke o dinamici prometne nezgode i brzini kretanja vozila kojim je upravljao sada pok. P. K., što je odlučno za ocjenu njegovog doprinosa štetnom događaju, a dokazi su u odnosu na te okolnosti proturječni. Tvrdi da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene razloge u odnosu na bitnu povredu, pa je po shvaćanju tuženika i taj sud počinio bitnu povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP.
13. Osnovani su samo navodi tuženika prema kojima prvostupanjska presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Međutim, drugostupanjski sud je odgovorio na žalbeni navod o toj bitnoj povredi odredaba postupka te je, postupajući po ovlastima iz čl. 373.a. ZPP, prema stanju spisa našao da je odlučne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Taj sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da nema doprinosa sada pok. P. K., a obrazložio je svoj zaključak na jasan i neproturječan način.
13.1. Stoga je u drugostupanjskom postupku otklonjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP učinjena pred prvostupanjskim sudom, a odgovoreno je na žalbene navode odlučne za rješenje spora, pa nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom.
14. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, koja prema toj odredbi postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.
15. Tuženiku je omogućeno raspravljanje pred sudom i on je to svoje pravo i iskoristio. Pogrešno je pravno shvaćanje izneseno u reviziji da bi navedena bitna povreda postojala u postupovnoj situaciji kad sud nije prihvatio neke dokazne prijedloge. Naime, sud nije dužan prihvatiti sve dokazne prijedloge stranaka, a koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Sve da je i riječ o tome da je sud povrijedio pravila o izvođenju dokaza, time bi eventualno počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 300. ZPP, što ovdje nije slučaj.
16. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava osim u odnosu na dio drugostupanjske presude (toč. III. izreke) kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda i tuženiku naloženo isplatiti II-tužitelju I. K. i daljnjih 70.000,00 kuna.
16.1. Tuženik je u reviziji naveo da pobija drugostupanjsku presudu zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, ali je određeno obrazložio samo navod koji se tiče prigovora visine dosuđene naknade II-tužitelju u toč. III. izreke drugostupanjske presude kojom je pored naknade dosuđene prvostupanjskom presudom II-tužitelju dosudio i daljnju naknadu u iznosu od 70.000,00 kuna. S tim u vezi je ukazao na pogrešnu primjenu odredbe čl. 941. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1063. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO/05), potom i čl. 85. Zakona o osiguranju (''Narodne novine'', broj 46/97) i Odluke Vlade RH o utvrđivanju iznosa za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti (''Narodne novine'', broj 20/98).
16.2. U preostalom dijelu kojim se pobija presuda kojom je odlučeno o tužbama I i III tužitelja nije obrazložen revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Polazeći od odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP prema kojoj u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, ovaj sud nije ispitivao primjenu materijalnog prava u odnosu na reviziju protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke.
17. Zbog iznijetih razloga je valjalo po čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke.
18. Osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u donošenju drugostupanjske presude u toč. III. izreke kojom je pored naknade dosuđene prvostupanjskom presudom II-tužitelju dosudio i daljnju naknadu u iznosu od 70.000,00 kuna, jer sud kod preinačenja presude nije vodio računa o tome da je tuženik već u podnesku predanom sudu 2. lipnja 2014. prigovorio ugroženosti iscrpljenja svote limita osigurateljskog pokrića pozivom na odredbu čl. 941. ZOO/91 i odredbu čl. 85. Zakona o osiguranju.
18.1. Prvostupanjskom presudom nije prekoračen limit, pa tuženik žalbom nije ni osporavao pravilnu primjenu navedenih odredaba materijalnog prava. Međutim drugostupanjski sud kod preinačenja prvostupanjske presude nije vodo računa o navedenom prigovoru, pa je kod donošenja odluke o visini naknade propustio odluku donijeti vodeći računao navedenim mjerodavnim odredbama materijalnog prava.
18.2. S obzirom na to da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje glede limita osigurateljskog pokrića nepotpuno utvrđeno pa zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude u toč. III. izreke, rješenjem je valjalo prihvatiti reviziju, ukinuti djelomično presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
19. U odnosu na odluku o parničnim troškovima:
20. Revizija tuženika protiv drugostupanjskog rješenja o parničnim troškovima u toč. I. izreke u dijelu kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje o parničnim troškovima u toč. I. izreke i protiv drugostupanjskog rješenja u toč. IV. izreke u odnosu na I-tužitelja P. K. i III-tužiteljicu D. K., je nedopuštena.
21. Prema odredbi čl. 382. st. 1. i 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude. Samo iznimno, stranke mogu prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.).
21.1. U odnosu na dopuštenost revizije protiv rješenja o parničnim troškovima je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-19/2015-15, prema kojemu pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
21.2. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, dok parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP). Stoga odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.
22. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.
23. Gornjim rješenjem u toč. II. izreke je prihvaćena revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u toč. III. izreke, pa samim ukidanjem više ne postoji u odnosu na II-tužitelja I. K. pravomoćna presuda o biti spora.
24. Kako odluka o parničnim troškovima u odnosu na II-tužitelja ovisi o odluci o glavnoj stvari, a o tužbenom zahtjevu će sud nakon ukidanja nižestupanjskih presuda odlučiti u ponovljenom postupku, valjalo je u odnosu na tog tužitelja ukinuti i odluku o parničnim troškovima po čl. 395. st. 1. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.
25. Na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP ostavljeno je da se o troškovima parničnog postupka u povodu revizije odluči u konačnoj odluci o parničnim troškovima.
Zagreb, 14. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.