- 1 -              Revd 3221/2022-2

Broj: Revd 3221/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., zastupanog po punomoćniku H. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika A. V., OIB …, iz K., zastupanog po punomoćnici V. A., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-403/2022-2 od 26. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj Pn-78/2021-11 od 11. ožujka 2022., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

r i j e š i o   j e:

              I Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

              II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-403/2022-2 od 26. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, Stalne službe u Đurđevcu poslovni broj Pn-78/2021-11 od 11. ožujka 2022. u dijelu pod točkama I i II izreke.

2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten te potražuje trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu navedeni odgovarajući razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, u odlukama na koje se poziva tužitelj kao razlog važnosti u odnosu na postavljena pitanja, i to Rev-268/05 od 19. listopada 2005. i Rev-2828/1992 od 29. prosinca 1993. nije riječ o činjenično usporedivim situacijama, obzirom je u navedenim sporovima tuženik poslovođa u trgovini u kojoj je inventurom utvrđen manjak te ga poslodavac smatra odgovornim za nastali manjak te nije bila sporna uzročna veza. Nasuprot navedenom, u konkretnom slučaju utvrđeno je da između tuženikova propusta i nastale štete ne postoji uzročna veza. Naime, sudovi su ocijenili da postoji propust tuženika (da se pridržava Pravilnika o sigurnosti računalnog informacijskog sustava i informacija pohranjenih u njemu) ali taj propust nije propust koji redovito dovodi do nastale štetne posljedice, jer samim takvim propustom ne dolazi redovito do štetne posljedice koja je u konkretnom slučaju nastala. U tom smislu govori i odluka Revx-388/2012 od 3. srpnja 2012., na koju se tužitelj poziva kao razlog važnost, slijedom čega proizlazi da pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda.

4. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.

5. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 14. veljače 2023.