Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 967/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Z. iz P. - B., koju zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., protiv tuženika Turističke zajednice., P., koju zastupa punomoćnica J. P., odvjetnica u Š., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž R-4/2018-2 od 5. studenoga 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2028/04 od 18. kolovoza 2008., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2023.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje Turističkog vijeća tuženice od 7. ožujka 2002. kojim se tužiteljica razrješava dužnosti sa danom 7. ožujka 2002., te Odluka istog tijela od 12. ožujka 2002. kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu sa danom 12. ožujka 2002. (toč. I. izreke), naloženo je tuženiku u roku od osam dana postupiti po čl. 3. ili 4. Ugovora o radu zaključenog sa tužiteljicom 1. ožujka 2001. i donijeti odgovarajuću odluku sukladno utanačenjima iz istih odredbi (toč. II. izreke), te na ime neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 12. ožujka 2002. do 30. lipnja 2008. isplatiti tužiteljici iznos od 454.719,27 kn sa pripadajućom zateznom kamatom (toč. III. izreke), a počevši od 1. srpnja 2008. do trenutka donošenja odluke sukladno točki II. izreke presude isplaćivati tužiteljici bruto plaću u iznosu od 9.686,06 kn (toč. IV. izreke). Ostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen ( toč. V. izreke), te je tuženici naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 34.550,52 kn (toč. VI. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom uvažena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu (toč. I., II., III., IV. i VI. izreke) na način da je tužbeni zahtjev odbijen.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužiteljica.
7.2. Premda tužiteljica revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.
8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je:
-da je Turističko vijeće Turističke zajednice 12. veljače 2001. imenovalo tužiteljicu direktoricom Turističkog ureda Turističke zajednice,
-da je 1. ožujka 2001. sklopilo s tužiteljicom Ugovor o radu za radno mjesto direktorice s trajanjem do 28. veljače 2005, koji se može produžavati za naredno razdoblje od 4 godine; da je čl. 4. tog Ugovora ugovoreno da će ako ne dođe do produžetka ugovora, zajednica ponuditi direktoru izmijenjeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme i to na poslovima i zadacima primjerenim stručnoj spremi direktora, a prema Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta,
-da je rješenjem od 7. ožujka 2002. razriješilo tužiteljicu dužnosti direktorice, uz obrazloženje da je tužiteljica neosnovano odbila provoditi odluke nadređenog Tijela u smislu racionalizacije poslovanja Turističkog ureda, čime je ostvarila povrede dužnosti predviđene u čl. 61. st. 1. toč. 2. Statuta TZ,
- da je Vijeće Odlukom 12. ožujka 2003. otkazalo tužiteljici ugovor o radu sa 12. ožujkom 2012., a na temelju čl. 29. Pravilnika o radu Turističke zajednice i čl. 107. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 18/01 - dalje. ZR), uz obrazloženje da je tužiteljica svojim ponašanjem ostvarila povrede iz ugovora o radu predviđene u čl. 61.st. 1. toč. 2., 3. i 4. Statuta Turističke zajednice), time što nije izvršavala svoje dužnosti zbog kojih zadaci Turističke zajednice nisu ostvarivani, a zbog čega je, uslijed nepravilnog i nesavjesnog rada direktorice nastala šteta; tako je direktorica, unatoč zatečenim dugovanjima (kredit), umjesto da ih nastoji riješiti, donijela odluku o povećanju plaća; posebno joj se stavlja na teret da je bez osnovanog razloga odbila izvršiti odluke Vijeća, tj. odbila racionalizirati poslovanje (toč. 4. čl. 61. Statuta) otpuštanjem dvoje zaposlenika i umjesto toga predložila je smanjenje plaća, time da je na samoj sjednici Vijeća izjavila da to neće učiniti, obrazlažući u svojoj obrani da troškovi Ureda nisu prešli dozvoljenih 20% od ukupnog prihoda, a što ne odgovara utvrđenim činjenicama, iz kojih je jasno vidljivo da su troškovi prelazili dozvoljeni iznos; obzirom da je tužiteljica i tijekom iznošenja obrane izjavila da neće postupiti po uputama i provesti Odluke vijeća, da nastavak njenog radnog odnosa u toj situaciji nije moguć.
10. Prvostupanjski sud je na temelju ovako utvrđenog stanja prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja o razrješenju s dužnosti direktorice i odluke o otkazu ugovora o radu, nalazeći da tužiteljica nije počinila niti jednu povredu koja joj je stavljena na teret, a posebno ne onu iz toč. 4. Statuta (nepostupanje po odlukama Turističkog vijeća, bez opravdanog razloga), a slijedom toga je prihvatio i zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene plaće.
11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev zauzevši pritom pravno shvaćanje da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa kada je bez opravdanog razloga otvoreno navela da neće izvršiti upute i naredbe vijeća u svezi racionalizacije posla.
12. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća ovaj sud.
13. U odnosu na prigovor tuženika da je Turističko vijeće bilo nepravilno sastavljeno prilikom donošenja pobijane odluke o razrješenju tužiteljice, valja napomenuti da je navedeni prigovor neosnovan. Sukladno odredbi čl. 61. st. 5. Statuta, odluku o razrješenju direktora Turističkog ureda donosi Turističko vijeće glasovanjem, dok je odredbom čl. 27. Statuta propisano da Turističko vijeće ima predsjednika i osam članova, dakle da isto broji devet osoba, te može pravovaljano odlučivati (članak 30. st.1. Statuta) ukoliko sjednici istog prisustvuje više od polovice članova vijeća (pet), a odlučuje (čl. 30. st. 2. Statuta) većinom glasova prisutnih članova. Člankom 20. Statuta propisano je da Skupština Turističke zajednice tuženika, koja broji 19. članova (čl. 19. Statuta), odnosno 15 članova i predsjednika po izmjenama od 21. prosinca 2000. odlučuje o izboru i razrješenju članova Turističkog vijeća.
13.1. Skupština je na izvanrednoj sjednici od 28. siječnja 2002. na kojoj je bilo prisutno 11 od 16 članova imala potreban kvorum od 11 članova te je mogla pravovaljano donositi odluke.
13.2. Na navedenoj izvanrednoj sjednici Skupština je smijenila dotadašnje Turističko vijeće te izabrala šest novih članova, a kako je Poglavarstvo općine u Vijeće delegiralo dva člana, a predsjednik Skupštine je sukladno čl. 27. st. 3. Statuta bio i predsjednik Turističkog vijeća, to je Vijeće imalo potpuni broj od 9 članova.
13.3. Sukladno navedenom Turističko vijeće je na sjednici od 7. ožujka 2002. djelovalo u propisanom sastavu, odnosno na vijeću je sudjelovalo pet članova i predsjednik, te je većinom glasova nazočnih članova donijelo odluku o razrješenju tužiteljice.
13.4. Pravilno nižestupanjski sudovi nisu prihvatili kao relevantne podatke iz izvješća Ministarstva turizma od 22. ožujka 2002. o obavljenom nadzoru kod tuženika da je izvanredna sjednica skupštine održana bez potrebnog kvoruma („8 od 16 članova“), jer iz zapisnika sa te sjednice proizlazi da je postojao potreban kvorum od 11 članova.
14. Odredbom čl. 61. st. 1. točka 4. Statuta Turističke zajednice propisano je da direktor Turističkog ureda može biti razriješen i prije isteka vremena na koji je imenovan ako bez osnovanog razloga ne izvrši ili odbije izvršiti odluke tijela Zajednica ili postupa protivno tim odlukama.
14.1. Utvrđeno je u postupku da je tužiteljica na zahtjev turističkog vijeća da se izvrši racionalnija sistematizacija radnih mjesta u turističkom uredu, kojom bi se smanjio broj radnika otvoreno rekla da na isto ne pristaje, te predložila umjesto smanjenja broja radnika da se svim radnicima smanje plaće, te da je na sjednici Turističkog vijeća kako proizlazi iz zapisnika tog tijela od 7. ožujka 2002., kao i iz obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu, na pitanje „da li će izvršiti upute i naredbe vijeća u svezi racionalizacije posla“ izjavila kako „to neće učiniti nikada“.
15. Time je tužiteljica postupala suprotno Statutu Turističke zajednice, te je tuženik opravdano na temelju čl. 61. st. 1. točka 4. Statuta tužiteljicu razriješio dužnosti direktorice turističkog ureda prije isteka vremena na koje je imenovana, te joj izvanredno otkazala ugovor o radu (članak 107. Zakona o radu, „Narodne novine“ broj 38/95, 54 i 68/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05).
16. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 14. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.