-1-

Poslovni broj: 5 Us I-90/2022-34

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 Us I-90/2022-34

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dario Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja E. G. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa zakonski zastupnik N. N., direktor, a istoga opunomoćenik N. P., odvjetnik u O. društvu P. & M., Z., protiv tuženika Hrvatske energetske regulatorne agencije, Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik M. J., službena osoba, radi utvrđivanja energetske učinkovitosti, 14. veljače 2023., 

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatske energetske regulatorne agencije, KLASA: UP/I-034-02/18-07/12, URBROJ: 371-01-18-1 od 01. ožujka 2018.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika utvrđeno je kako ukupna godišnja energetska učinkovitost proizvodnog postrojenja naziva B. postrojenje V. za 2016. iznosi 46,03% (točka 1.). Ovo rješenje će se dostaviti u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti Hrvatskom operatoru tržišta energije d.o.o. (točka 2.) i objaviti će se na internetskoj stranici Hrvatske energetske regulatorne agencije (točka 3.).

2.              Tužitelj tužbom osporava rješenje tuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnih propisa. Navodi kako obavlja energetsku djelatnost proizvodnje električne energije u pet elektrana na bioplin za koje je stekao status povlaštenog proizvođača električne energije. Radi se o kogeneracijskim postrojenjima u kojima se istovremeno proizvodi električna i korisna toplinska energija, pri čemu su B. M., B. P., B. O. i B. V. konstrukcijski identična postrojenja u dijelu koji se tiče korisne potrošnje topline za vlastite potrebe, tj. imaju fermentacione volumene iste konstrukcije i veličine, a koriste i iste sirovine u gotovo istim količinama, te su s tehničkog gledišta potpuno usporediva postrojenja. Nadalje, obrazlaže svoje pravo na poticajnu cijenu putem Tarifnog sustava i klasifikaciju u grupe te sklapanje ugovora s Hrvatskim operaterom tržišta energije d.o.o. (HROTE), kao i postupanje tuženika prilikom dokazivanja ukupne godišnje energetske učinkovitosti na proizvodnom postrojenju. U vezi osporavanog rješenja, navodi kako je dostavio izvješće o godišnjem planu proizvodnje za 2016. za sva bioplinska postrojenja i istovremeno izjavu o održavanju, promjenama i zamjenama mjerne opreme u kojima je izvijestio o kvaru na kalorimetrima na B. V. i B. O. i smatra logičnim zaključak kako bi sva četiri bioplinska postrojenja trebala trošiti približno istu količinu toplinske energije za zagrijavanje fermentora. Navodi i da je upravo radi sumnji u neispravnost mjerenja protoka na kalorimetrima naručena provjera cijelog sustava od tvrtke O. d.o.o., koja je konkretnim mjerenjima 22. prosinca 2016. utvrdila kako je mjerenje protoka na kalorimetrima ispravno, a potom je provjera učinjena po tvrtki I. d.o.o. koja je izvršila ugradnju kalorimetara. Nadalje, navodi da je ista utvrdila kako sustavi na B. V. i B. O. ne rade ispravno i daju pogrešna mjerenja zbog neispravno postavljenih i podešenih sondi. Taj nedostatak otklonjen prilikom pregleda i provjere sustava 23. siječnja 2017. i ta je izvješća obje tvrtke priložio izjavi. Nadalje, navodi da je u izjavi transparentno prikazao podatke o mjerenjima utrošene toplinske energije na sva četiri postrojenja, uključujući i podatke o neispravnim rezultatima mjerenja na B. V. i B. O., a s obzirom na utvrđenu neispravnost kalorimetara na ta dva postrojenja dobiveni mjerni podaci se nisu mogli koristiti za izračun ukupne godišnje energetske učinkovitosti pa je tužitelj stoga za ta dva postrojenja kod izračuna uzeo prosjek potrošnje toplinske energije koja je ostvarena na B. M. i B. P. Kao dokaz tome je uz tužbu priložio Izvješće o ostvarenju godišnjeg plana proizvodnje za 2016. za B. V. i izjavu o održavanju te promjenama i zamjenama mjerne opreme - kvaru na kalorimetrima s priloženim izvješćem tvrtke O. d.o.o. i I. d.o.o. Navodi i da je tuženik proveo očevid povodom navedenog izvješća i izjave 26. srpnja 2017. i utvrdio postojanje mjernih uređaja za sve relevantne parametre, a koji zapisnik je također priložio uz tužbu. Tvrdi da su podaci u SCADA sustavu koji se odnose na očitanje kalorimetara radi evidencije potrošnje toplinske energije bili netočni zbog naknadno utvrđenog nedostatka (neispravno postavljene i podešene sonde) o čemu je tužitelj izvijestio tuženika u veljači 2017. Unatoč tome, navodi da je tuženik izvršio obračun ukupne godišnje energetske učinkovitosti upravo na temelju tih netočnih podataka i tako došao do pogrešnog rezultata za 2016. od 46,03%. Stoga tvrdi da je odlučna činjenica ostala neutvrđena te je izveden pogrešan zaključak. Smatra da je dostavio sve podatke i raspoložive dokaze iz kojih se moglo zaključiti da podaci o očitanju kalorimetra u 2016. zbog utvrđenog nedostatka sustava nisu relevantni za izračun ukupne godišnje energetske učinkovitosti. Pri tome navodi kako je tuženik u nedostatku drugih dokaza, napravio obračun ukupne godišnje učinkovitosti koristeći podatke o prosječnoj potrošnji toplinske energije na B. M. i B. P. i oslonio se isključivo na podatke iz izjave tužitelja iz veljače 2017. o održavanju te promjenama i zamjenama mjerne opreme i podacima iz SCADA sustava, a koji bilježi i memorira podatke pristigle iz mjernih uređaja tijekom godine i ne raspoznaje je li sonda u tom uređaju ispravno postavljena. Stoga tvrdi da tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja uopće ne navodi zašto nije uvažio dokaze o utvrđivanju i otklanjanju nedostataka mjernog sustava i zašto nije prihvatio podatke o prosječnoj potrošnji toplinske energije u druga dva „sestrinska“ postrojenja čime smatra da je povrijedio odredbu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09., dalje u tekstu: ZUP) niti je dodatno proveo dokaze niti naložio kontrolni obračun potrošnje toplinske energije niti odredio odgovarajuće vještačenje. S obzirom na navedeno, tvrdi da je tuženik donio osporavano rješenje isključivo na temelju podataka iz izjave tužitelja iz veljače 2017. koja je sadržavala netočne podatke, te podataka iz SCADA sustava koji su također bili netočni pa upravni postupak nije proveden prema pravilima o ispitnom postupku te je stoga to rješenje nepravilno i nezakonito jer dokazi nisu ocijenjeni, a materijalna istina nije utvrđena. Radi netočnosti podataka na temelju kojih je doneseno osporavano rješenje i nedostataka mjernog sustava (kvara na kalorimetrima) tužitelj je zatražio od ovlaštenih vještaka kontrolni proračun potrošnje toplinske energije za oba plinska postrojenja, kao i analizu pouzdanosti mjerenja i izračuna, a koje izvješće (nalaz i  mišljenje E. d.o.o. od 27. ožujka 2018.) je tužitelj također dostavio u prilogu tužbe. Iznosi izračun iz tog izvješća te dobiveni rezultat prema kojem ukupna godišnja energetska učinkovitost B. V. u 2016. iznosi 51,09%. Po potrebi je predložio Sudu provesti i dodatno vještačenje te nakon provedenog postupka poništiti osporavano rješenje tuženika i sam riješiti stvar na način da Sud utvrdi ukupnu godišnju energetsku učinkovitost proizvodnog postrojenja B. postrojenje V. za 2016. u iznosu od 51,09%, uz dosudu troškova upravnog spora. 

3.              Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da je tužba podnesena nepravodobno, budući da je tužitelj osporavano rješenje primio 05. ožujka 2018., a tužbu je podnio 06. travnja 2018. U vezi osnovanosti tužbe navodi kako je na lokaciji B. V. 26. srpnja 2017. obavio očevid na kojem je utvrđeno da je za potrebe mjerenja korisne toplinske energije ugrađeno mjerilo toplinske energije proizvođača D.., tip Sonometar 110, tv.br. 49788527, DN100 te je isto postavljeno na preglednom i pristupačnom mjestu čime je omogućena laka kontrola parametara potrebnih za praćenje ispravnosti mjerenja toplinske energije te ručno očitavanje stanja mjerila toplinske energije, a što proizlazi iz zapisnika o očevidu od 26. srpnja 2017. Nadalje, navodi da je prilikom određivanja ukupne godišnje energetske učinkovitosti proizvodnog postrojenja B. V. za 2016. tuženik poklonio vjeru podacima tužitelja o korisno utrošenoj toplinskoj energiji, dostavljenim u sklopu Izjave zato što je analizom podataka utvrđeno da mjesečni podaci o korisnoj toplinskoj energiji dostavljeni u Izjavi odgovaraju (izmjerenim) podacima iz SCADA sustava proizvodnog postrojenja B. V. za 2016. (dakle radi se o izmjerenim podacima). Nadalje, tuženik navodi da nije poklonio vjeru podacima tužitelja o korisno utrošenoj toplinskoj energiji dostavljenim u sklopu izvješća, s obzirom na to da se radi o procijenjenim podacima koje je tužitelja izračunao na način da je „uzeo prosjek potrošnje toplinske energije koja je ostvarena na B. M. i B. P.“, a što je tuženik također naveo i obrazložio u pobijanom rješenju. Tuženik smatra da su relevantni za donošenje odluke izmjereni podaci, a ne preračun te da to proizlazi iz odredbe članka 12. stavka 7. Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije ("Narodne novine" 132/13., 81/14., 93/14., 24/15., 99/15. i 110/15., dalje u tekstu: Pravilnik) kojom je propisano da je povlašteni proizvođač, uz godišnje izvješće između ostalog, dužan dostaviti očitovanja, odnosno mjerne podatke s mjernih uređaja kojima se mjeri korišteno gorivo te toplinska energija za potrebe navedenog izvješća. Dakle, u konkretnom slučaju smatra pogrešnim shvaćanje tužitelja da navodni kvar mjernih uređaja može predstavljati razlog zbog kojeg bi tuženik mogao/trebao/morao koristiti procijenjene (izračunate) podatke nasuprot onih koji su izmjereni. K tome, u prilog navedenome tuženik ukazuje i na odredbu članka 5. stavka 8. Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije ("Narodne novine" 133/13., 151/13., 20/14. i 107/14., dalje u tekstu: Tarifni sustav) kojom je propisano da za dokazivanje ukupne godišnje energetske učinkovitosti na proizvodnom postrojenju moraju biti osigurana mjerenja, odnosno na proizvodnom postrojenju mora biti ugrađena mjerna oprema u skladu s Pravilnikom. Isto tako, člankom 4. stavkom 8. Pravilnika propisano je da ako proizvodno postrojenje proizvodi električnu i toplinsku energiju, na proizvodnom postrojenju se mora osigurati mjerenje veličina potrebnih za provjeru UPE ili minimalne ukupne godišnje učinkovitosti, odnosno ovisno o izvedbi proizvodnog postrojenja, mjerenje ukupno proizvedene električne energije u proizvodnom postrojenju (Eu), mjerenje ukupno proizvedene toplinske energije (Hu), mjerenje toplinske energije proizvedene izvan kogeneracije (Hb), mjerenje povratne toplinske energije (Hp), te mjerenje potrošnje goriva. Nadalje, tuženik smatra netočnim navod tužitelja da je navodni kvar na kalorimetru, kako je opisan u Izvještaju trgovačkog društva I. d.o.o. o intervenciji od 24. siječnja 2017., mogao imati za posljedicu pogrešne podatke o korisno utrošenoj toplinskoj energiji s obzirom na to da je ugrađeno mjerilo toplinske energije proizvođača D., tip Sonometar 1100, tv.br. 49788527, Dn100 cjelovito mjerilo toplinske energije koje se sastoji od ultrazvučnog mjerila protoka temperaturnih osjetnika i računske jedinice, koji čine neodvojive komponente mjernog instrumenta te za koje proizvođač ne propisuje podešavanje. Stoga tvrdnju trgovačkog društva I. d.o.o. iz izvještaja o intervenciji da „sonde za mjerenje temperature, nisu bile ispravno podešene zbog čega je sustav prikazivao manju isporuku toplinske energije“, ne može prihvatiti jer evidentiranje manje isporuke toplinske energije nije moglo proizaći iz neispravnog podešavanja s obzirom da se taj uređaj ne podešava pa je stoga taj navod netočan, a argumentacija tužitelja je posljedično sporna. Kao dokaz navedenome poziva se na dostavljene tehničke podatke uređaja D. S. 1100 Kompaktno ultrazvučno mjerilo toplinske energije od ožujka 2015., oznake VD.SH.18.37 Instalacijski vodič V1.1. Nadalje, tuženik navodi i kako je praćenjem rada predmetnog postrojenja na mjesečnoj razini prema članku 12. Pravilnika, te usporedbom tih podataka s podacima s ostalih postrojenja, tužitelj znatno ranije mogao utvrditi eventualne probleme u radu postrojenja, a ne tek kada je započeo s izradom Izvješća o ostvarenju godišnjeg plana proizvodnje za 2016. Smatra da takvo ponašanje tužitelja ukazuje na moguće manipulacije podacima i dokumentacijom s ciljem dokazivanja ispunjavanje uvjeta minimalne ukupne godišnje učinkovitosti proizvodnog postrojenja. Smatra da je tužitelj mogao pratiti rad svojih postrojenja na mjesečnoj razini i da je pravovremeno pristupio izradi godišnjeg plana proizvodnje, kao što je trebao, mogao je zamijeniti osporavane kvarove na kalorimetrima znatno ranije. Slijedom navedenoga, smatra da tužitelj nije s dužnom pažnjom upravljao svojim postrojenjem te nije, u skladu s člankom 4. stavkom 7. Pravilnika kontinuirano održavao tehničko-tehnološke značajke i uvjete korištenja proizvodnog postrojenja za koje je temeljem rješenja stekao status povlaštenog proizvođača električne energije. U vezi izvještaja trgovačkog društva E.. d.o.o. od 27. ožujka 2018. „Analiza dostavljene dokumentacije vezane uz rješenje o ukupnoj energetskoj učinkovitosti za 2016. B. V. i B. O.”, tvrdi da isti ne može biti relevantan za razmatranje predmetne tužbe s obzirom na to da je rezultat istog procjena ukupne godišnje energetske učinkovitosti proizvodnog postrojenja B. V. za 2016. To stoga što iz podzakonskih akata proizlazi da se u propisanom izrazu koriste vrijednosti dobivene očitavanjem mjernih uređaja, a mjerna nesigurnost i razredi točnosti ne spominju se u Pravilniku i Tarifnom sustavu. Naglašava i da su sami rezultati Izvještaja E. d.o.o. upitni s obzirom na niz uočenih manjkavosti istog, od kojih posebno ističe slijedeće: - U analizi učinkovitosti za B. O. i B. V., E.. d.o.o. je analizirao tokove energije na navedenim postrojenjima s ciljem utvrđivanja količine toplinske energije potrebne za proizvodnju bioplina. Iako svaka metoda ima svoje pretpostavke, ograničenja i pojednostavljenja, E. d.o.o. je propustio odabranu metodu i rezultate primijeniti na B. M. i B. P. kako bi provjerio primjenjivost odabrane metode na postrojenjima za koje postoje odgovarajući mjerni podaci. Usporedbom rezultata analize E. d.o.o. za B. V. i B. O., vidljivo je kako se mjesečne potrebe za toplinom u tim postrojenjima značajno razlikuju od stvarne izmjerene toplinske energije koja je potrošena na B. M. i B. P. po mjesecima; - Podaci iz Izvještaja E. d.o.o. i njegovih priloga nisu dovoljni da se može provjeriti proračun i ispravnost analize godišnje učinkovitosti koju je napravio E.. d.o.o. za B. O. i B. V.; - U svojoj analizi statističke granice pogreške E.. d.o.o. je koristio metodu iz literature iz 1966. Međutim, tvrdi da je u Republici Hrvatskoj prihvaćena praksa određivanja procijenjene mjerne nesigurnosti prema dokumentima JCGM 100:2008 „Vrednovanje mjernih podataka – Upute za iskazivanje mjerne nesigurnosti“ prema preporuci Hrvatske akreditacijske agencije; - E.. d.o.o. je u svojoj analizi statističke granice pogreške mjerenja koristio relativne maksimalne pogreške za mjerenje četiri veličine koje ulaze u izraz za ukupnu godišnju učinkovitost postrojenja, ali nije naveo kako je iste odredio, odnosno nije naveo odakle je preuzeo navedene podatke za pojedina mjerenja. E.. d.o.o. je trebao temeljiti svoje analize na mjernoj nesigurnosti, odnosno razredima točnosti stvarno ugrađenih uređaja, u skladu s tehničkim podacima mjernih uređaja i prateće opreme, odnosno rezultatima ispitivanja konkretnih uređaja ukoliko takvi postoje; - E.. d.o.o. je u svojoj analizi propustio uzeti u obzir i Pravilnik o tehničkim i mjeriteljskim zahtjevima koji se odnose na mjerila ("Narodne novine" 21/16.). S obzirom na navedeno tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.              U predmetu ovog Suda poslovni broj: Us I-578/2018 usvojen je prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza strojarskim vještačenjem po Fakultetu, Sveučilišta u Z., a radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja i korištenjem potrebnog stručnog znanja kojim ovaj Sud ne raspolaže, u smislu odredbe članka 250. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje u tekstu: ZPP) u vezi s člankom 33. stavkom 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

5.              Stoga je ovaj predmet spojen s spisom poslovni broj: Us I-578/2018 radi provođenja jedinstvenog vještačenja, budući da se u istome radi o identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, samo u odnosu na drugo bioplinsko postrojenje, a imajući u vidu načelo učinkovitosti i ekonomičnost u vezi  troškova u upravnom sporu, u skladu s odredbom članka 113. Sudskog poslovnika ("Narodne novine" 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22. i 12/23.).

6.              Sudski vještak je dostavio Sudu svoj nalaz i mišljenje kojim je  nakon provedenog izračuna, detaljno iznesenog u tom izvješću, zaključno dao mišljenje da na temelju analize sudskog spisa i dokumentacije iz istoga, te pregleda predmetnih bioplinskih postrojenja za proizvodnju električne energije V. i O. 14. listopada 2019. proizlazi da će: a) osjetnik (sonda) temperature kalorimetra, ukoliko se neispravno postavi na cijev ili se neispravno podesi, neosporno utjecati na točnost mjerenja stvarne potrošnje toplinske energije. Naime, za svaki (samo jedan) pogrešno izmjeren stupanj C polazne ili povratne temperature ogrjevne vode, ukupna godišnja potrošnja energije se razlikuje od stvarne ukupne godišnje potrošnje energije za 3,3%; b) mišljenja je da se korištenjem pravilnih matematičkih modela može s tehnički gledano prihvatljivom točnošću, izračunati potrošnja toplinske energije tj. proizvedena korisna toplina u B. V. i O. za 2016. na temelju potrebnih relevantnih podataka (parametara) procesa; c) u prethodnom dijelu ovog izvještaja izračunata je ukupna godišnja energetska učinkovitost B. V. i B. O. koristeći propisane izraze. Prema provedenim izračunima ukupna godišnja učinkovitost bioplinskog postrojenja za proizvodnju električne energije O. iznosi 51,8%, a ukupna godišnja učinkovitost bioplinskog postrojenja za proizvodnju električne energije V. iznosi 50,9%; d) očevidom na lokacijama bioplinskog postrojenja, kao i iz podataka u sudskom spisu, na predmetnim B. V. i O. su ugrađena mjerila toplinske energije D. Sonometar 1100. Predmetna mjerila toplinske energije su tvornički baždarena i svakih pet godina moraju proći provjeru točnosti u ovlaštenom laboratoriju. Parametri koji određuju protok ili temperaturu, te u konačnici izmjerenu toplinsku energiju, se ne smiju proizvoljno mijenjati, odnosno podešavati. Kako se mjerenje temperature vrši s odvojivim osjetnicima koje je potrebno pravilno ugraditi, propust u pravilnom postavljanju temperaturnih osjetnika neosporno dovodi do pogrešaka u mjerenju temperature, a u konačnici i u mjerenju toplinske energije.

7.              Navedeni nalaz i mišljenje je dostavljen strankama na očitovanje u skladu s odredbom članka 260. stavka 3. ZPP-a, a u svezi s člankom 6. stavkom 1. ZUS-a. Tužitelj se na dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka nije očitovao, dok je tuženik u podnesku od 02. prosinca 2019. naveo da se prilikom izračuna ukupne godišnje energetske učinkovitosti na proizvodnom postrojenju moraju koristiti očitanja, odnosno mjerni podaci s mjernih uređaja kojima se mjeri korišteno gorivo te toplinska energija, što proizlazi iz odredaba članka 12. stavka 7. i članka 4. stavka 8. Pravilnika, kao i članka 5. stavka 8. Tarifnog sustava. Smatra da navodni kvar mjernih uređaja na proizvodnom postrojenju B. O. i V. ne predstavlja razlog zbog kojeg bi tuženik smio koristiti procijenjene (izračunate) podatke za izračun ukupne godišnje energetske učinkovitosti, a imajući u vidu prethodno navedene odredbe. Naglašava kako rezultati vještačenja kojima su procijenjeni (izračunati) podaci koji se ne smiju koristiti za izračun ukupne godišnje energetske učinkovitosti na proizvodnom postrojenju ne bi mogli utjecati na donošenje drugačijeg rješenja od onog kojeg je tuženik donio. U cijelosti osporava Izvještaj vještaka, te navodi kako u točki 1. nalaza i mišljenja vještaka: „Utjecaj neispravnog postavljanja temperaturnih sondi kalorimetra na mjerenje potrošnje toplinske energije“, vještak navodi da je mišljenja kako će „osjetnik (sonda) temperature kalorimetra, ukoliko se neispravno postavi na cijev ili se neispravno podesi, neosporno utjecati na točnost mjerenja stvarne potrošnje toplinske energije“ (stranica 15. Izvještaja vještaka). Tuženik osporava navode vještaka kao netočne jer se osjetnici temperature za kalorimetar Sonometar 1100 ne podešavaju. Kao dokaz tome se poziva na Tehničke podatke D. Sonometar 1100 kompaktno ultrazvučno mjerilo toplinske energije od ožujka 2015., oznake VD.SH.18.37 i Instalacijski vodič V1.1, a koja oba dokumenta je dostavio uz odgovor na tužbu. Nadalje, u odnosu na točke 2. i 3. nalaza i mišljenja vještaka („Izračun prosječne potrošnje toplinske energije u toplinskim postrojenjima O. i V.“ i „Proračun ukupne godišnje energetske učinkovitosti bioplinskih postrojenja O. i V.“), tuženik ističe kako procjena/izračun potrošnje toplinske energije ovisi o matematičkom modelu i ulaznim podacima pa upravo stoga što nije moguće precizno i točno odrediti, odnosno izračunati učinkovitost u kalendarskoj godini, relevantnim propisima se traži mjerenje toplinske energije, odnosno zahtjeva se određivanje učinkovitosti na temelju mjernih podataka. S obzirom da su postojali mjerni podaci za 2016., tuženik navodi da je odredio učinkovitost upravo na temelju mjernih podataka. Posebno ističe kako njegov proračun potrošnje nije moguće provjeriti jer je vještak propustio navesti pojedine ulazne podatke, odnosno nije obrazložio koje podatke je koristio za proračun. Posebno se ukazuju kao problematični: a) specifični toplinski kapacitet sirovina koje fermentiraju koji podaci se ne navode, a isti mogu jako varirati ovisno o konkretnom sastavu, gustoći, udjelu vode itd.; b) nije navedeno kako je određena prosječna temperatura sirovine po mjesecima što jako utječe na rezultate proračuna. Po pitanju ulaznih podataka tuženik navodi da je vještak koristio prosječne mjesečne temperature zraka za kontinentalnu nizinsku Hrvatsku koju je objavio DHMZ umjesto da je koristio dostupne preciznije podatke, odnosno prosječne mjesečne temperature zraka meteorološke postaje DHMZ-a koja je najbliža pojedinom postrojenju. S obzirom na brojna i značajna pojednostavljenja te pretpostavke koje je koristio vještak zajedno s nemogućnošću provjere postupka i ulaznih podataka koji su očigledno pretpostavljeni, ali ne i obrazloženi – tuženik smatra da proizlazi kako su prikazani izračun i rezultati (izračunata učinkovitost) u najmanju ruku upitni. Navodi da kada bi propisi dozvoljavali korištenje podataka o procjeni/izračunu potrošnje toplinske energije, proračuni vještaka se, zbog gore navedenih nedostataka, ne bi mogli koristiti za utvrđivanje potrošnje toplinske energije u predmetnim postrojenjima za 2016. Napominje kako vještak ispravnost svoga proračuna provjerava na podacima za druga dva postrojenja za koje postoje podaci (B. M. i B. P.) te navodi kako se model može smatrati dovoljno točnim (?!) zbog greške od 0,3%. Međutim, ta greška je iskazana za slučaj B. P., dok je greška u slučaju B. M. u iznosu značajno veća – više od 12 puta veća i iznosi 3,8%. Uz navedeno, greška u slučaju B. M. je drugog predznaka odnosno proračun je pokazao kako je stvarna potrošnja manja od izračunate potrošnje. Nadalje, za B. M. i B. P. navodi kako nisu navedeni ulazni podaci pa treba istaknuti kako je posebno sporno ako su za ta postrojenja korištene iste procjene ulaznih podataka jer se time ne može provjeriti matematički model, odnosno ponavljanjem istih grešaka u procjeni ulaznih podataka, nije moguće provjeriti modeliranje ulaznih podataka i cijeli matematički model. Provjera modela na samo dva kontrolna uzorka, pri čemu se za model koriste slični pretpostavljeni podaci, dovode do pogrešnog zaključka kako se odabrani matematički model može smatrati dovoljno točnim, koji zaključak dodatno potvrđuje značajnu razliku u rezultatima za B. M. i B. P.. U odnosu na točku 4. nalaza i mišljenja vještaka („Karakteristike mjerila toplinske energije D. Sonometar 1100“) navodi da je Sud odredio da vještak treba: „Utvrditi karakteristike mjerila toplinske energije tipa D. tip Sonometar 1100 s obzirom na činjenicu radi li se o uređaju s neodvojivim komponentama za koje proizvođač ne propisuje podešavanja, te mogu li se sonde za mjerenje temperature podešavati.“ Pri tome na stranici 2. Izvještaja vještaka netočno se prepričava izvještaj trgovačkog društva I. d.o.o. o intervenciji od 24. siječnja 2017. kako se navodi: „No u izvještaju tvrtke I. d.o.o. od 23. siječnja 2017. je navedeno da su njeni djelatnici pregledali sustav za mjerenje toplinske energije i utvrdili da su osjetnici za mjerenje temperature neispravno postavljeni/podešeni pa posljedično mjerenje nije bilo ispravno“. Naime, u izvještaju trgovačkog društva I. d.o.o. o intervenciji od 24. siječnja 2017. navodi se: „Pregledom sustava 23. siječnja 2017. za mjerenje toplinske energije je utvrđeno da sonde za mjerenje temperature nisu bile ispravno podešene zbog čega je sustav prikazivao manje isporuke toplinske energije.“ Tvrdi da pogrešnim prepričavanjem nalaza i mišljenja I. d.o.o. vještak poistovjećuje pojmove „podešavanje“ i „pravilna ugradnja“, dok je Sud zatražio da strojarski vještak da mišljenje o „podešavanju osjetnika temperature“. Slijedom navedenoga vještak nije dao jasan i nedvojben odgovor na 4. pitanje Suda. Tvrdi i da se na stranicama 14. i 15. izvještaja vještaka navodi: „Kako se mjerenje temperature vrši s odvojenim osjetnicima koje je potrebno pravilno ugraditi, propust u pravilnom postavljenju temperaturnih osjetnika može dovesti do pogrešaka u mjerenju temperature, a u konačnici i toplinske energije.“ U toj izjavi spominje se „pravilna ugradnja“, ali se ne spominje „podešavanje osjetnika“ slijedom čega proizlazi da se sonde ne podešavaju. Nadalje citira sa stranica 14. i 15. izvještaja vještaka: „Parametri koji određuju protok ili temperaturu te u konačnici izmjerenu toplinsku energiju se ne smiju proizvoljno mjeriti, odnosno podešavati.“ „Mjerilo toplinske energije je tvornički baždareno te svakih pet godina mora proći provjeru točnosti ovlaštenom laboratoriju.“, kao i citat sa stranice 3. Izvještaja vještaka: „Postavi li se osjetnik temperature neispravno na cijev ili se neispravno podesi on će svakako utjecati na točnost mjerenja stvarne potrošnje toplinske energije.“, za koje tvrdi da ne govore o „podešavanju osjetnika temperature“ za predmetni kalorimetar Sonometar 1100, a doprinose nejasnoći oko „podešavanja“ i „pravilne ugradnje“. Smatra da vještak izbjegava izravno odgovoriti  i dodatnim općenitim izjavama koje vrijede za sve kalorimetre, stvara zbrku između „nepravilne ugradnje“ u odnosu na „neispravno podešavanje“. Tvrdi i da je vještak napravio značajan propust tako što u svom izvještaju nije uzeo u obzir tehničku specifikaciju proizvođača kalorimetra i što tu tehničku specifikaciju nije priložio izvješću. Napominje i da D. na svojim internetskim stranicama omogućava preuzimanje tehničkih specifikacija svoje opreme, uključivo i za kalorimetre „Sonometar 1100“, a koju specifikaciju je tuženik priložio svom odgovoru na tužbu od 04. srpnja 2018.

8.              Na ročištu održanom 20. siječnja 2020. stranke su se suglasile da se nalaz i mišljenje sudskog vještaka koristi u oba predmeta, a opunomoćenik tužitelja je izjavio kako je u cijelosti suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka. U odnosu na primjedbe tuženika u bitnome iznosi da bez obzira što propis nije predvidio alternativne načine utvrđivanja energetske učinkovitosti, ali je životno logično da su moguće situacije u kojima mjerni uređaji ne radi ili ne radi ispravno bilo da je to iz razloga više sile ili drugih razloga koji se ne mogu ustanoviti istoga trena, te stoga treba imati na umu i osnovne zakonske odredbe i cilj da je potrebno utvrditi energetsku učinkovitost, pa i vještačenjem. U odnosu na podešavanje uređaja tužitelj je smatrao postavljanje odnosno ugradnju te stoga riječ namještanje gleda kao samo jedan od sinonima, jer je jasno naglašeno da se sam uređaj ne mora posebno podešavati u smislu kalibriranja. Istaknuo je i da se vještačenjem može utvrditi energetska učinkovitost postrojenja, a u konkretnom slučaju to je učinjeno u već dva vještačka nalaza u kojima je energetska učinkovitost postrojenja uz neznatnu razliku utvrđena u visini iznad propisanog minimuma. Smatra da su predmetna postrojenja imala prosječnu energetsku učinkovitost u 2016. iznad propisanog minimuma. Opunomoćenik tuženika ponovno je naglasio da su prilikom određivanja ukupne godišnje učinkovitosti za 2016. postojali mjerni podaci koje je dostavio tužitelj tuženiku u postupku utvrđivanja te su kao takvi uzeti u obradu i analizu te su doveli do donošenja pobijanog rješenja. I dalje je ostao kod svog navoda da je nepravilna ugradnja mjerne opreme kao takva mogućnost isključena s obzirom na dostavljenu izjavu od strane tužitelja o održavanju, promjenama i zamjeni mjerne opreme. Za tuženika je evidentno da se u konkretnom slučaju ne radi o neispravnoj mjernoj opremi nego o neispunjavanju uvjeta i odredbi Pravilnika i Tarifnog sustava. Sudski vještak je na raspravi iznio nalaz i mišljenje kod kojega je u cijelosti ostao. U odnosu na iznesenu terminologiju koja se odnosi na tehničke karakteristike mjerila toplinske energije D. Sonometar 1100 pojasnio je da se u konkretnom slučaju radi o pogrešnoj ugradnji kako to proizlazi iz spisa predmeta, a ne o podešavanju. Odnosno da se u konkretnom slučaju predmetni mjerni uređaj ne podešava. U vezi prigovora tuženika koji se odnosi na ulazne podatke i prosječne temperature sirovina kao i usporedbe sa drugim postrojenjima, odnosno da proračun nije moguće provjeriti jer nedostaju neki ulazni podaci, vještak je naveo da je u proračunu vidljivo kako je provođen i koji su ulazni parametri pa tako specifični toplinski kapacitet koji je obilježen kao Cp jest 4.2 kJ/kg x K te je taj specifični toplinski kapacitet odabran zato što sirovina nakon mješačkih jama ulazi u fermentor i u svom sastavu ima 92 do 95 % vode, a tek 8 – 5 % suhe tvari, kako je taj Cp za vodu 4,186 kJ/kg to smatramo da je predmetni toplinski odabrani kapacitet pravilan. U vezi prosječne temperature sirovina po mjesecima napomenuo je da su uzete vrlo konzervativne vrijednosti pa se u proračunu za vrijeme od 10. do 3. mjeseca temperatura sirovine uzima za 10C viša od prosječene temperature vanjskog zraka za kontinentalnu Hrvatsku za mjesece od travnja do rujna temperatura sirovine je jednaka temperaturi fermentacije što pojašnjeno znači da se za te ljetne mjesece nikakva energija ne koristi niti se troši za zagrijavanje sirovina. Izjavio je da ukoliko bi se dio toplinske energije uračunavao u zagrijavanje sirovine tada bi krajnja iskoristivost postrojenja bila viša. Nadalje, ovaj način odabira vanjske temperature za kontinentalnu Hrvatsku smatra uobičajenom metodom i koristi se u skladu s tehničkim propisom o racionalnom korištenju energije u zgradama i tu napominje da se radi o prosječnim temperaturama za kontinentalnu Hrvatsku mada bi temperatura za regiju S. i B. bila niža što ovdje nije koristio. Tvrdi da matematički model koji je naveden u elaboratu i korišten u proračunu je validiran na ime dva postrojenja za koja su postojali izmjereni podaci (B. M. i B. P.). Kada su usporedili izmjere i proračunom dobivene rezultate tada su odstupanja na jednom postrojenju bila 0,3 % a na drugom 3,8 % što se sa tehničkog aspekta čini apsolutno prihvatljivim, budući da su često proračuni puno grublji. Napomenuo je kao važno da je ovo rijedak slučaj da postoje doslovce identična postrojenja i to na relativno maloj udaljenosti koja koriste vrlo sličnu sirovinu i imaju veoma slične klimatske uvjete. U vezi primijenjene metode istu smatra sa tehničkog aspekta točnom metodom. Opunomoćenik tuženika se u vezi tvrdnji o neispravno ugrađenom mjernom uređaju očitovao  na način da isto smatra suspektnim jer je to utvrđeno tek prilikom podnošenja prijave, a ne ranije te ukazuje na članak 11. Pravilnika i obveze tužitelja prema istome, a u vezi održavanja mjerne opreme u njegovoj nadležnosti.

9.              U nastavku ovog upravnog spora, po razdvajanju spisa nakon provedenog vještačenja, održana je rasprava na kojoj je tužitelj predložio još jednom saslušati vještaka na okolnosti činjenice energetske učinkovitosti postrojenja i načina na koji se ona može utvrđivati. U spis je priložio i rješenja tuženika o godišnjoj energetskoj učinkovitosti predmetnog postrojenja za 2017., 2018., 2019., 2020. i 2021. godinu. Također, tužitelj napominje da je smisao utvrđivanja ukupne energetske učinkovitosti ostvarivanje poticajne cijene, a za ostvarivanje poticajne cijene je potrebna minimalna ukupna energetska učinkovitost od 50%. Ako se ukupna energetska učinkovitost može utvrditi znanstveno verificiranim metodama i bez jednog od više mjernih uređaja, onda se tome može i mora pokloniti vjera jer je bitno sagledati svrhu propisa. Zadaća propisa, jasno je zapisana i u EU Direktivi o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora na način da ona treba poticati proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Smatra da Sud ne bi smio slijediti strogo formalni pristup i to samo zato što nacionalni podzakonski propis nije predvidio mogućnost da mjerenje iz tehničkih razloga ne bude kompletno ili moguće u nekom periodu, te da se određeni rezultati utvrde i drugim metodama. Na raspravi su stranke suglasno izjavile da ostaju kod svih navoda i konstatacija iz upravnog spora pod poslovnim brojem UsI-578/2018, a koje se odnose na energetsko postrojenje mjerodavno u ovom sporu. 

10.               Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za dodatnim saslušanjem vještaka iz razloga što je isti već dao svoj iskaz na raspravi, na kojoj tužitelj nije imao primjedbi, a stranke su se suglasile da se takav nalaz i mišljenje koristi u oba predmeta.

11.              Ocjenjujući zakonitost rješenja tuženika, Sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži ovom sudskom spisu i spisu poslovni broj:Us I-578/2018 te spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

12.              Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13.              U odnosu na prigovor tuženika o nepravodobnosti tužbe, isti je neosnovan, budući da je tužitelj osporavano rješenje primio 05. ožujka 2018., a tužbu je predao preporučenom poštanskom pošiljkom 04. travnja 2018., zadnjeg dana roka od 30 dana, a ne 06. travnja 2018. kako to pogrešno navodi tuženik.

14.              Mjerodavne odredbe u predmetnom postupku su članak 12. stavak 5. Pravilnika, kojim je propisano da je povlašteni proizvođač, koji mora zadovoljavati uvjet uštede primarne energije (UPE), dužan Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji dostavljati izvješće o ostvarenju godišnjih planova proizvodnje za prethodnu godinu za proizvodno postrojenje za koje je ishodio rješenje, najkasnije do kraja veljače tekuće godine. Stavkom 6. istog članka propisano je da godišnje izvješće dostavlja i povlašteni proizvođač koji je sklopio s operatorom tržišta ugovor o otkupu električne energije, a za kojeg se provjerava minimalna ukupna godišnja učinkovitost proizvodnog postrojenja. Stavkom 7. istog članka Pravilnika propisano je da je povlašteni proizvođač, uz godišnje izvješće dužan dostaviti: - očitanja odnosno mjerne podatke s mjernih uređaja kojima se mjeri korišteno gorivo te toplinska energija za potrebe navedenog izvješća; - izjavu u kojoj navodi informacije o održavanju te promjenama i zamjenama mjerne opreme iz svoje nadležnosti, kao i informacije o ovjeravanju mjerila iz svoje nadležnosti. Prema članku 12. stavku 9. Pravilnika, Hrvatska energetska regulatorna agencija, na temelju dostavljenog godišnjeg izvješća obavlja nadzor nad ostvarenom uštedom primarne energije (UPE) proizvodnog postrojenja, odnosno minimalnom ukupnom godišnjom učinkovitosti proizvodnog postrojenja sukladno tarifnom sustavu za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kongeneracije.

15.              Člankom 5. stavkom 8. Tarifnog sustava za propisano je da je ukupna godišnja energetske učinkovitost obnovljivog izvor energije, nk OIE, definirana izrazom: nk OIE=((3600xEu)+Hk)Q u kojem je nk OIE – ukupna godišnja učinkovitost postrojenja, Eu – proizvedena električna energija (MWh), Hk – proizvedena korisna toplina (MJ), Q – primarna energija goriva (MJ). Korištenje proizvedene toplinske energije za pripremu primarnog energenta proizvodnih postrojenja na bioplin i biomasu smatra se korisno iskorištenom toplinskom energijom. Ostvarenje uvjeta minimalne godišnje učinkovitosti određuje Agencija na temelju Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije koje dostavlja operatoru tržišta. Za dokazivanje ukupne godišnje energetske učinkovitosti, prema ovome stavku, na proizvodnom postrojenju moraju biti osigurana mjerenja, odnosno na proizvodnom postrojenju mora bit ugrađena mjerna oprema sukladno Pravilniku o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije.

16.              Odredbom članka 11. stavka 2. podstavaka 1. i 5. Pravilnika propisano je da će Agencija ukinuti rješenje ako povlašteni proizvođač ne održava tehničko-tehnološke značajke i/ili uvjete korištenja proizvodnog postrojenja za koje je ishodio status povlaštenog proizvođača i ako povlašteni proizvođač ne održava ili ne vodi brigu o mjernoj opremi u njegovoj nadležnosti na način određen Pravilnikom.

17.              Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 27. veljače 2017. dostavio Izvješće o ostvarenju godišnjeg plana proizvodnje za 2016. za proizvodno postrojenje B. V. od 24. veljače 2017. (dalje: Izvješće) i Izjavu o održavanju te promjenama i zamjenama mjerne opreme – kvar na kalorimetrima na B. V. i B. O. od 24. veljače 2017. (dalje: Izjava).

18.              U Izjavi se navodi da je tijekom studenoga 2016., prilikom izrade planova proizvodnje za 2017. i analize podataka za 2016., utvrđena značajnu razliku u potrošnji toplinske energije za grijanje procesa proizvodnje bioplina na postrojenjima u S. i B. (B. M., P., O. i V.) i da bi sva četiri bioplinska postrojenja trebala trošiti približno istu godišnju količinu toplinske energije za zagrijavanje fermentora. U izjavi se nadalje navodi kako je nakon internih mjerenja uočeno da postoji razlika u mjerenju protoka medija za prijenos topline na pumpama u usporedbi s mjerenjima protoka na kalorimetru, te je pozvao trgovačko društvo O. d.o.o. da izvrši ovlašteno mjerenje protoka medija za prijenos topline na kalorimetru. Mjerenjem provedenim 22. prosinca 2016. utvrđeno je da je mjerenje protoka na kalorimetru ispravno, o čemu je kao dokaz dostavljen Izvještaj trgovačkog društva O. d.o.o., broj B-16-9008-001 o mjerenju protoka tople vode od 28. prosinca 2016. Potom je tužitelj od trgovačkog društva I. d.o.o., naručio kontrolu ispravnosti rada cjelokupnog sustava, te je izrađen izvještaj o intervenciji od 24. siječnja 2017. i dostavljen u prilogu Izjave u kojem je navedeno da sonde za mjerenje temperature nisu bile ispravno podešene zbog čega je sustav prikazivao manju isporuku toplinske energije.

19.              Nadalje, tuženik je 26. srpnja 2017. na lokaciji proizvodnog postrojenja B. V. obavio očevid na kojem je utvrđeno da je za potrebe mjerenja korisne toplinske energije ugrađeno mjerilo toplinske energije proizvođača D., tip Sonometar 110, tv. br. 49788527, DN100. Pri tome je tuženik utvrdio da je ugrađeno mjerilo toplinske energije  cjelovito mjerilo toplinske energije koja se sastoji od ultrazvučnog mjerila protoka para temperaturnih osjetnika i računske jedinice koji čine neodvojive komponente mjernog instrumenta. Mjerilo toplinske energije postavljeno je na preglednom i pristupačnom mjestu čime je omogućena laka kontrola parametara potrebnih za praćenje ispravnosti mjerenja toplinske energije, te ručno očitanje stanja mjerila toplinske energije. K tome, tuženik je utvrdio da proizvođač za navedeni tip mjerila toplinske energije ne propisuje nikakva podešavanja.

20.              Po izvršenom očevidu, tuženik je utvrdio da tužitelj tijekom 2016. nije vodio mjesečna očitanja mjernih uređaja već se koristi SCADA sustav cijelog proizvodnog postrojenja B. V. koji ima pristup lokalnim sustavima upravljanja kongeneracijskim setovima te drugim dijelovima postrojenja. SCADA sustav omogućuje pristup dnevnim podacima o potrošnji bioplina (m3), proizvedenoj električnoj energiji (MWh) i korisno utrošenoj toplinskoj energiji (MWh).

21.              Tužitelj je nakon toga, 09. kolovoza 2017. dostavio dodatak Izvješću odnosno Izjavu o održavanju te promjenama i zamjenama mjerne opreme te je na traženje tuženika 21. kolovoza 2017. dostavio podatke o potrošnji bioplina, proizvedenoj električnoj energiji, isporučenoj električnoj energiji i korisnoj toplinskoj energiji iz SCADA sustava proizvodnog postrojenja B. V. sve mjesece 2016.

22.              Tuženik je za potrebe analize podataka iz Izvješća izvršio uvid u spis predmeta upravnog postupka izdavanja rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije, KLASA: UP/I-034-02/15-31/36 posebice tehnički opis izgrađenog proizvodnog postrojenja te elaborat o ugrađenim mjernim instrumentima. Uvidom u rješenje o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije KLASA: UP/I-034-02/15-31/36, URBROJ: 371-01/15-03 od 12. listopada 2015. utvrđeno je da je B. V. iz grupe postrojenja 2.e.i. elektrane na bioplin iz poljoprivrednih kultura te organskih ostataka i otpada biljnog i životinjskog podrijetla instalirane snage do uključivo 2 MW.

23.              Analizom podatka dostavljenih dopisom od 21. kolovoza 2017., tuženik je utvrdio da mjesečni podaci o toplinskoj energiji dostavljeni u Izjavi odgovaraju podacima iz SCADA sustava proizvodnog postrojenja B. V. za 2016. osim podataka za siječanj i veljaču 2016. Uz podatke iz SCADA sustava za 2016., tužitelj je sam naveo  da  „mjerač utrošene toplinske energije priključen na SCADA sustav 26. veljače 2016., a do tada su očitanja bila ručna.“ Međutim, tužitelj nije dostavio podatke o ručnom očitanju stanja mjerila toplinske energije.

24.              S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje tuženik je u osporavanom rješenju zaključio da je tužitelj u skladu s člankom 4. stavkom 7. Pravilnika dužan kontinuirano održavati tehničko-tehnološke značajke i uvjete korištenja proizvodnog postrojenja za koje je temeljem rješenja stekao status povlaštenog proizvođača električne energije i radi svega prethodno navedenoga, pri utvrđenju godišnje energetske učinkovitosti proizvodnog postrojenja B. V. korišten je podatak o korisnoj toplinskoj energiji iz Izjave odnosno tablice s mjesečnim podacima o toplinskoj energiji utrošenoj za zagrijavanje fermentora koja je sastavni dio Izjave.

25.              Tuženik je dao obrazloženje i da je tužitelj određivao primarnu energiju goriva, na temelju izmjerenih podataka o količini utrošenog bioplina te donjoj ogrjevnoj vrijednosti bioplina. Donja ogrjevna vrijednost bioplina određena je na temelju donje ogrjevne vrijednosti metana i udjela metana u bioplinu. U 2016. za rad proizvodnog postrojenja B. V. utrošeno je 7.758.845 Nm3 bioplina, odnosno primarna energija goriva u 2016. iznosi 41.645 MWh (149.922.000 MJ).

26.              Tijekom 2016. proizvedeno je 17.682 MWh (63.655.200 MJ) električne energije, pri čemu je u elektroenergetsku mrežu isporučeno 16.459 MWh (59.252.400 MJ) električne energije. Podaci o isporučenoj električnoj energiji iz Izvješća podudaraju se s mjesečnim podacima H.-O. distribucijskog sustava d.o.o. koji su preuzeti tijekom očevida.

27.              Stoga je tuženik riješio (točka 1. osporavanog rješenja) kako: - primarna energija goriva (Q) za 2016. iznosi 41.645 MWh (149.922.000 MJ); - proizvedena električna energija (Eu) za 2016. iznosi 17.682 MWh (63.655.200 MJ); - proizvedena korisna toplina (Hk) iznosi 1.488 MWh (5.356.800 MJ), pa je utvrđeno kako ukupna godišnja energetska učinkovitost proizvodnog postrojenja B. V. u 2016. iznosi 46,03%.

28.              Dakle, prema navedenome, nesporno je da je izračun godišnje energetske učinkovitosti proizvodnog postrojenja B. V. u 2016. tuženik izvršio na temelju podataka koje je dostavio sam tužitelj u Izvješću o ostvarenju godišnjeg plana proizvodnje za 2016. za proizvodno postrojenje B. V. od 24. veljače 2017., a koje je bio dužan dostaviti u skladu s člankom 12. stavkom 6. Pravilnika. K tome, tužitelj je nakon izvršenog očevida dostavio i dodatak Izvješću odnosno Izjavu o održavanju te promjenama i zamjenama mjerne opreme, te 21. kolovoza 2017. i podatke o potrošnji bioplina, proizvedenoj električnoj energiji, isporučenoj električnoj energiji i korisnoj toplinskoj energiji iz SCADA sustava proizvodnog postrojenja B. V. za sve mjesece 2016.

29.              Tužitelj tijekom 2016. nije u potpunosti vodio mjesečna očitanja mjernih uređaja već se koristio SCADA sustavom cijelog proizvodnog postrojenja B. O. koji ima pristup lokalnim sustavima upravljanja kongeneracijskim setovima te drugim dijelovima postrojenja, a time i korisno utrošenoj toplinskoj energiji.

30.              Na temelju svih tako dostavljenih podataka, a u skladu s mjerodavnim odredbama Pravilnika, tuženik je utvrdio da mjesečni podaci o toplinskoj energiji dostavljeni u Izjavi odgovaraju podacima iz SCADA sustava proizvodnog postrojenja B. V. za 2016. (osim za siječanj i veljaču).

31.              Imajući u vidu tako dostavljene podatke, na način predviđen Pravilnikom, bez obzira na moguće nepravilnosti prilikom prikupljanja tih podataka radi neispravne ili pogrešno ugrađene mjerne opreme, tuženik nije imao drugačiju mogućnost niti postoji zakonsko uporište takve podatke računati na drugačiji način ili drugim metodama.

32.              U vezi mjerila toplinske energije proizvođača D., tip Sonometar 110, tv.br. 49788527, DN100, nesporno je da se radi o uređaju postavljenom na preglednom i pristupačnom mjestu čime je omogućena laka kontrola parametara potrebnih za praćenje ispravnosti mjerenja toplinske energije te ručno očitavanje stanja mjerila toplinske energije, kojeg je tužitelj imao mogućnost i obvezu održavati i kontrolirati, a time i pravodobno uočiti eventualne nepravilnosti, što nije učinio već tek prilikom sastavljanja Izvješća.

33.              Kod „pogrešnog“ mjerenja toplinske energije tim uređajem, a koje nepravilnosti, što opravdano prigovara tuženik, tužitelj nije na vrijeme uočio već tek prilikom sastavljanja Izjave, iz izvještaja O. d.o.o. od 28. prosinca 2016. o mjerenju protoka tople vode, ne proizlazi da se radi o pogrešnom mjerenju, dok iz Izvještaja o intervenciji I. d.o.o. je razvidno da je pregledom sustava 23. siječnja 2017. utvrđeno kako sonde za mjerenje temperature toplinske energije nisu bile ispravno podešene zbog čega je sustav prikazivao manju isporuku toplinske energije. U istome se također navodi da su temperaturne sonde postavljene i podešene u skladu s uputama proizvođača i izvršena je provjera točnosti mjerenja tih sondi. Utvrđeno je i da temperaturne sonde nakon intervencije pokazuju stvarnu temperaturu medija za prijenos topline. Navedeni izvještaj nije pobliže obrazložen niti pojašnjen, a iz nalaza i mišljenja vještaka i jasno iznesene tvrdnje na ročištu pred ovim Sudom od 20. siječnja 2020. mjerni uređaj, kalorimetar Sonometar, se ne podešava. K tome, nalazom E. d.o.o. od 27. ožujka 2018. osim danog izračuna, mišljenje nije dano u vezi tehničkih karakteristika predmetnog kalorimetra niti su dani razlozi eventualno netočnih rezultata mjerenja po istome.

34.              Dakle, nakon stručnog mjerenja O. d.o.o., problem nije utvrđen, druga pravna osoba, I. d.o.o. je tvrdila da sonde nisu bile pravilno podešene, što nije obrazložila, pa su ih oni „postavili i podesili“, a vještak u ovome sporu je suprotno navedenome ustvrdio da je kalorimetar, Sonometar cjeloviti uređaj u kojem se sonde ne podešavaju, te se radilo o „pogrešnoj ugradnji“.

35.              Stoga je u ovom sporu otklonjena dvojba oko tehničkih karakteristika i tehničkih problema oko mjernog uređaja Sonometar, odnosno nesporno se radi o cjelovitom uređaju sastavljenom od ultrazvučnog mjerila protoka temperaturnih osjetnika i računske jedinice, koji čine neodvojive komponente mjernog instrumenta koji se ne podešava niti je isti mogao biti pogrešno „podešen”, a što je jasno potvrdio vještak i što je tuženik od početka ispravno tvrdio, već je prema mišljenju vještaka predmetni uređaj bio pogrešno ugrađen.

36.              Ukoliko je ugradnja mjerila i bila pogrešno provedena, a time i rezultati mjerenja toplinske energije posljedično nisu bili u potpunosti ispravni, time je odgovornost, a stoga i snošenje posljedica pogrešne ugradnje, odnosno ne održavanje mjerne opreme, prema mišljenju ovoga Suda isključivo na tužitelju. To stoga što je njegova obveza jasno propisana, što osnovano ukazuje tuženik, odredbama članka 4. stavka 7. Pravilnika, prema kojem je tužitelj dužan kontinuirano održavati tehničko-tehnološke značajke i uvjete korištenja proizvodnog postrojenja te odredbama članka 11. stavka 2. podstavaka 1. i 5. Pravilnika koje odredbe obuhvaćaju održavanje i vođenje brige oko mjerne opreme, odnosno tehničko-tehnoloških uvjeta korištenja proizvodnog postrojenja, a posljedica ne pridržavanja propisanog je mogućnost ukidanja rješenja.

37.              Nadalje, je li izračun energetske učinkovitosti po sudskom vještaku u potpunosti ispravan ili ne, osnovano prigovara tuženik da je isto dvojbeno s obzirom da potrošnja toplinske energije ovisi o matematičkom modelu i ulaznim podacima pa da stoga nije moguće naknadno precizno i točno odrediti, odnosno izračunati učinkovitost u kalendarskoj godini. Upravo stoga, a na što s razlogom ukazuje tuženik, se relevantnim propisima traži mjerenje toplinske energije, odnosno zahtijeva određivanje učinkovitosti na temelju mjernih podataka. To izričito propisuje članak 12. stavak 7. Pravilnika koji predviđa obvezu dostave očitovanja, odnosno mjernih podataka s mjernih uređaja kojima se mjeri korišteno gorivo te toplinska energija uz Izvješće, kao i odredba članka 5. stavka 8. Tarifnog sustava kojom je propisano da za dokazivanje ukupne godišnje energetske učinkovitosti na proizvodnom postrojenju moraju biti osigurana mjerenja.

38.              Stoga su upravo mjerni podaci dobiveni relevantnim mjernim uređajima jedino prihvatljivi, a odgovornost oko mjernih uređaja i njihovog održavanja je propisana na način da je za isto odgovoran povlašteni proizvođač električne energije, odnosno tužitelj. Nedovoljno precizni rezultati mjernog uređaja, dobiveni prema tvrdnji tužitelja i sudskog vještaka radi pogrešne ugradnje na proizvodnom postrojenju B. O., nisu razlog zbog kojeg bi tuženik trebao niti morao koristiti procijenjene (izračunate) podatke za izračun ukupne godišnje energetske učinkovitosti niti izračun sudskog vještaka, koji zaključak tuženika ovaj Sud prihvaća.

39.              Navodi kojima tužitelj ukazuje da je energetska učinkovitost ovog proizvodnog postrojenja od 2017. do 2021. godine bila iznad 50%, nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari koja se odnosi na 2016. godinu.

40.              Budući da prigovori tužitelja nisu ocijenjeni osnovanima, odnosno tužbom nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost osporavanog rješenja, Sud je takvo rješenje ocijenio zakonitim te je odlučio kao pod točkom I. izreke presude u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. ZUS-a. Imajući u vidu da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 14. veljače 2023.

 

 

                                                                                                                 Sudac                                                                                                                      Dario Mađaroš v.r.

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.