1

Poslovni broj: 2 Us I-1242/2022-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Us I-1242/2022-6

 

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc u upravnom sporu tužitelja B. K.iz B., OIB: …, koga zastupa opunomoćenik D. B., odvjetnik iz P., protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Z., OIB: …, koga zastupa službena osoba T. J. H., radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 14. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika, Klasa: UP/II 560-01/22-01/270, Urbroj: 512-2501-22-2 od 12. listopada 2022.  i rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Klasa: UP/I 560-01/22-01/1410, Urbroj: 512M2-76-22-2 od 8. rujna 2022. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tuženik je rješenjem, UP/II 560-01/22-01/270, Urbroj: 512-2501-22-2 od 12. listopada 2022. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, Uprave za ljudske resurse, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., Klasa: UP/I 560-01/22-01/1410, Urbroj: 512M2-76-22-2 od 8. rujna 2022.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ B. za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
3. Tužitelj u tužbi navodi kako se prema članku 4. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa sudionika Domovinskog rata uz zahtjev prilažu sljedeći dokazi: dokaz da je vojne ili druge dužnosti obavljao po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske, dokaze o tome na koji način je pridonio obrani suvereniteta Republike Hrvatske i druge dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Stoga je vidljivo da određeni dokazi ne moraju biti materijalni ili nematerijalni niti kakva forma dokaza mora biti. U skladu s navedenim smatra kako je podnio dovoljan broj dokaza uz svoj zahtjev u vidu toga što ispitani svjedoci M. G. i S.Š., a koji su sa tužiteljem bili na obnašanju dužnosti i isti su direktni očevici svih događaja, kao što je predana i dokumentacija u vidu potvrde o tome kako je tužitelj predao svoje osobno vozilo na korištenje VP 2145 Požega, za potrebe obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Obzirom na navedeno smatra da je tuženik u provedenom postupku pogrešno utvrdio kako tužitelj nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite pa je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Smatra da se radi o nezakonitom postupanju na njegovu štetu te da je isto u suprotnosti sa relevantnom sudskom praksom ovoga suda iz presude poslovni broj: 4 UsI-1153/2019-9 od 23. prosinca 2019. Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika i prvostupanjskog rješenja, uz naknadu troškova upravnog spora. 
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke te ističe da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama na popisu pripadnika Narodne zaštite bivšeg Ureda za obranu Požega. Ukazuje kako dužnosti koje je tužitelj obavljao, u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17., 98/19. i 84/21., nastavno: ZOHBDR), ne predstavljaju pružanje izravnog oružanog otpora agresoru niti djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom. Stoga predlaže sudu odbijanje tužbenog zahtjeva.
5. Dana 7. veljače 2023. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, kako bi se strankama  u smislu odredbe članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
6. Na raspravu su pristupili zamjenički opunomoćenik tužitelja i službena osoba tuženika.
7. Tijekom rasprave zamjenički opunomoćenik tužitelja je u cijelosti ostao kod tužbe i svih navoda iz iste. Predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva kako je to postavljeno u tužbi, uz naknadu troškova upravnog spora.
8. Službena osoba tuženika je na raspravi ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga. Predložila je odbijanje tužbenog zahtjeva i nije tražila trošak.
9. U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome.
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za utvrđivanjem predmetnog statusa, a u kojem zahtjevu tužitelj tvrdi kako je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i to kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ B. i to u razdoblju 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. U zahtjevu tužitelj navodi kako je izvršavao zapovijedi i zadatke kao stražar-vojnik, a koji se sastojali od izgradnje bunkera, čuvanja straže, naoružanih ophodnji i kontrole prometa i osoba. Kao svjedoke koji mogu potvrditi njegove navode, isti je naveo Ž. H., kao zapovjednika i suborca M. G. te priložio njihove izjave na te okolnosti.
12. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17., nastavno: ZOHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
13. Stavkom 2. istoga članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
14. Člankom 179. točkom a. ZOHBDR propisano je da se statusi odnosno prava iz ovoga Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
15. Postupajući po zahtjevu tužitelja, prvostupanjsko tijelo je izvršilo uvid u službenu evidenciju te je utvrdilo da tužitelj nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Ujedno je utvrđeno i da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik odreda Narodne zaštite, jer to ne proizlazi iz službene evidencije niti je isti na popisima tih odreda.
16. Nadalje, povodom navedenog zahtjeva proveden je daljnji upravni postupak te je tužitelj saslušan na predmetne okolnosti, a što je vidljivo iz zapisnika KLASA: 561-01/21-01/108, URBROJ: 512M2-79-22-3 od 31. ožujka 2022.
17. U svom iskazu tužitelj je naglasio kako je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ B. i istima se priključio odmah kada je krenula obrana te je izvršavao zadaće kao vojnik-stražar, tako što je čuvao straže, vršio naoružane ophodnje, kontrole prometa i osoba, izgradnje punktova i sudjelovao na vježbama gađanja na Klašnicama. Zapovjednik odreda je bio Ž. H., a njegove navode mogu potvrditi i suborci M. G. i S. Š.. Navedene dužnosti obavljao je u kontinuitetu i to tijekom cijele 1991. godine, a u isto vrijeme bio je i zaposlen kao privatni autoprijevoznik te je zadaće izvršavao prema rasporedu i to na način što je usklađivao poslovne obveze sa zapovijedima. Ne posjeduje iskaznicu pripadnika Narodne  zaštite niti materijalne dokaze u svezi pripadnosti i aktivnosti u naoružanim odredima Narodne zaštite.
18. Iz izjave svjedoka M. G. sa istog zapisnika proizlazi da je bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ B., a da je i tužitelj bio pripadnik tih odreda i to kao stražar te je obavljao zadaće tako što je sudjelovao u izgradnji rovova, čuvao straže, vršio naoružane ophodnje, kontrole prometa i vježbe gađanja. Ne raspolaže s materijalnom dokumentacijom za tužitelja.
19. Navedeno je potvrdio i svjedok S. Š. u svojoj izjavi na istom zapisniku.
20. Dakle, navedeni svjedoci u svojim izjavama, potvrđuju navode tužitelja kako je isti u svojstvu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite MZ B. izvršavao zadaće tako što je čuvao straže, vršio naoružane ophodnje, kontrole prometa i osoba, sudjelovao u izradi punktova i vježbama gađanja.
21. Isto tako, u provedenom postupku je nesporno utvrđeno, izvršenim uvidom u očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane P., Klasa: 561-01/21-01/108, Urbroj: 512M2-79-22-10 od 3. lipnja 2022., kako se tužitelj u službenim evidencijama ne vodi kao pripadnik Narodne zaštite niti se nalazi na objedinjenom popisu pripadnika Narodne zaštite te tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove niti za jedno razdoblje Domovinskog rata.
22. Tužitelj osobno, kao i navedeni svjedoci, nemaju saznanja o tome zašto se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama, a tužitelj od materijalne dokumentacije u svezi svog statusa posjeduje isključivo zapisnike i izjave u pogledu činjenice što je predao svoje osobno vozilo na korištenje VP 2145 Požega putem Ureda za obranu P..
23. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužitelja i navedenih svjedoka to i ovaj sud prihvaća zaključak tuženika da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ B., budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR.
24. Nadalje, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite te tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora navedeno ničim nije doveo u dvojbu. Naime, tužitelj ne posjeduje iskaznicu pripadnika Narodne  zaštite ili druge materijalne dokaze u svezi pripadnosti tim odredima, dok preslike koje su priložene spisu, a odnose se na predaju osobnog vozila na korištenje VP 2145 Požega, nisu odgovarajući dokazi po toj osnovi.
25. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se, prema ocjeni ovoga suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR, dok se prema podacima službene evidencije tužitelj niti ne vodi kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite pa je  prema tome tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao, tako i u vezi činjenice da se isti ne vodi u službenim evidencijama te je tuženik na konkretni slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe ZOHBDR i pravilno odbio zahtjev tužitelja po toj osnovi.
26. Navodima tužbe, kao i tijekom rasprave, tužitelj nije doveo u dvojbu činjenična utvrđenja iz provedenog postupka, dok je u pogledu pozivanja tužitelja na drugačiju sudsku praksu ovoga suda potrebno naglasiti kako je presuda ovoga suda poslovni broj: 4 UsI-1153/2019-9 od 23. prosinca 2019. donijeta na temelju utvrđene činjenice da postoje odgovarajući materijalni dokazi u svezi pripadnosti osobe naoružanim odredima Narodne zaštite, koji nisu cijenjeni u tom slučaju. Dakle, radi se o različitoj činjeničnoj situaciji koja nije primjenjiva na konkretni slučaj, budući su dokazi kojima tužitelj raspolaže u potpunosti ocijenjeni tijekom upravnog postupka.
27. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja.
28. Stoga je temeljem odredbe članka 57. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u izreci presude.
29. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
30. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora te cijeneći da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u točki 2. izreke presude.

 

U Osijeku 14. veljače 2023.

 

Sudac

Berislav Babić v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno odredbi članka 66. stavka 5. ZUS-a.