REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Revd 4312/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca
izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i
Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja Portos adriatic d.o.o. iz
Zagreba, Šenoina kbr. 11 (OIB: 71613878569), kojeg zastupa punomoćnik Nenad
Cetinja, odvjetnik iz Zagreba, Horvaćanska cesta 17A/VII i II. tužitelja Rikarda
Fuchsa iz Zagreba, A. Šenoe kbr. 11 (OIB: 99868615225), kojeg zastupa
punomoćnik Dario Budimir, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Budimir & Meter d.o.o.
iz Zagreba, Trg bana Jelačića kbr. 3, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d.
iz Zagreba, Jurišićeva kbr. 4 (OIB: 87939104217), kojeg zastupa punomoćnik dr.sc.
Branimir Škurla, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bekina, Škurla, Durmiš i Spajić
d.o.o. iz Zagreba, Preradovićeva kbr. 24, radi utvrđenja, činjenja i isplate, odlučujući
o prijedlozima tužitelja da im se dopuste revizije protiv presude Visokog trgovačkog
suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-1429/2021-2 od 11. listopada 2021. kojom je
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-3411/2012-29 od 15.
siječnja 2021., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

r i j e š i o j e :

I. Tužiteljima se dopuštaju revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske posl. br. Pž-1429/2021-2 od 11. listopada 2021. kojom je
potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-3411/2012-29 od 15.
siječnja 2021. na u njihovim prijedlozima za dopuštenje revizije naznačena pitanja:

1./ „Ako banka u situaciji u kojoj je Ugovorom o dugoročnom kreditu
(izmijenjen Dodatkom) ugovoren nastup tzv. "margin call-a" ako odnos kredita i
vrijednosti portfelja navedenih dionica padne ispod omjera 1:2, ne pristupi prodaji
dionica kad se ostvari taj uvjet, smatra li se to ne pristupanje prodaji od strane banke,
postupanjem suprotno odredbama članka 8. i članka 10. stavka 2. i 3., čl. 4. i čl. 5.
Zakona o obveznim odnosima?“

2./ „Ako se ne pristupanje banke prodaji dionica smatra postupanjem suprotno
odredbama članka 8. i članka 10. stavka 2. i 3., čl. 4 i čl. 5. Zakona o obveznim

- 2 - Revd 4312/2022-2

odnosima, u situaciji opisanoj u pitanju 1., gasi li se u tom slučaju obveza korisnika
kredita, u smislu odredbe članka 374. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima?“

3./ „Je li banka u situaciji opisanoj u pitanju 1. odgovorna za štetu nastalu
korisniku kredita?“

4./ „Primjenjuje li se u situaciji u kojoj je između banke kao davatelja kredita s
jedne strane i korisnika kredita s druge strane, sklopljen Ugovor o dugoročnom
kreditu, za pitanje naknade štete trogodišnji zastarni rok ili zastarni rok od pet godina
iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima, i da li rok zastare teče od dana štetne
radnje (nastup uvjeta za "margin call") ili od dana nastupa štetnih posljedica (dan
prodaje svih dionica od strane banke)?“

II. Prijedlozi tužitelja odbacuju se kao nedopušteni u dijelu kojim pod drugim
pitanjem sugeriraju prihvatiti utvrđenje „...a s obzirom da je njezino ispunjenje postalo
nemoguće?“ a pod četvrtim pitanjem utvrđenje „...a s obzirom da se radi o nalogu
korisnika kredita i davatelja osiguranja banci...“

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i potvrđena je
prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev “na utvrđenje da ne postoji
pravo tuženika prema tužiteljima na prisilnu naplatu potraživanja iz Ugovora o
dugoročnom kreditu broj 128/2007-DVPJS od 16. studenog 2007. i I Dodatka
navedenom Ugovoru od 11. rujna 2008., te da se gasi obveza tužitelja prema
tuženiku po navedenom ugovoru i dodatku (točka 1.), zatim zahtjev na vraćanje
instrumenata osiguranja - dvije bjanko vlastite i akceptirane mjenice, dvije bjanko
zadužnice i obične zadužnice, koje je prvotužitelj predao tuženiku temeljem
navedenog ugovora o dugoročnom kreditu i dodatka (točka 2.) te zahtjev za
vraćanjem instrumenata osiguranja - jedne bjanko vlastite mjenice i jedne izjave o
zapljeni računa, koje je drugotužitelj predao tuženiku temeljem navedenog ugovora i
dodatka (točka 3.). U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na isplatu naknade
štete u iznosu od 17.557.638,99 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o
trošku odbijen je zahtjev prvotužitelja za isplatu parničnog troška u iznosu od

573.250,00 kn (točka III. izreke), odbijen je zahtjev drugotužitelja za isplatu parničnog
troška u iznosu od 832.300,00 kn (točka IV. izreke) te je naloženo tužiteljima da
solidarno isplate tuženiku parnični trošak u iznosu od 337.912,50 kn (točka V.
izreke)“.

2. Tužitelji su sukladno čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijeli
prijedloge da im se protiv te drugostupanjske presude dopuste revizije, a sve zbog
suštinski istih pravnih pitanja koje (kako navode) drže važnim za odluku u sporu i za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni
(primijetiti je tek da II. tužitelj pitanja od 1./ do 3./, onako kako ih je formulirao, nije
vezao i uz odredbe čl. 10. st. 3. te čl. 4 i čl. 5. Zakona o obveznim odnosima, ali kako
je u njima riječ o općim načelima postupanja u svim obveznim odnosima, razumnim
je prihvatiti da se odnose i na po njemu postavljena pitanja):

- 3 - Revd 4312/2022-2

1./ „Ako banka u situaciji u kojoj je Ugovorom o dugoročnom kreditu
(izmijenjen Dodatkom) ugovoren nastup tzv. "margin call-a" ako odnos kredita i
vrijednosti portfelja navedenih dionica padne ispod omjera 1:2, ne pristupi prodaji
dionica kad se ostvari taj uvjet, smatra li se to ne pristupanje prodaji od strane banke,
postupanjem suprotno odredbama članka 8. i članka 10. stavka 2. i 3., čl. 4. i čl. 5.
Zakona o obveznim odnosima?“

2./ „Ako se ne pristupanje banke prodaji dionica smatra postupanjem suprotno
odredbama članka 8. i članka 10. stavka 2. i 3., čl. 4 i čl. 5. Zakona o obveznim
odnosima, u situaciji opisanoj u pitanju 1., gasi li se u tom slučaju obveza korisnika
kredita, u smislu odredbe članka 374. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, a s
obzirom da je njezino ispunjenje postalo nemoguće?“

3./ „Je li banka u situaciji opisanoj u pitanju 1. odgovorna za štetu nastalu
korisniku kredita?“

4./ „Primjenjuje li se u situaciji u kojoj je između banke kao davatelja kredita s
jedne strane i korisnika kredita s druge strane, sklopljen Ugovor o dugoročnom
kreditu, za pitanje naknade štete trogodišnji zastarni rok ili zastarni rok od pet godina
iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da se radi o nalogu
korisnika kredita i davatelja osiguranja banci i da li rok zastare teče od dana štetne
radnje (nastup uvjeta za "margin call") ili od dana nastupa štetnih posljedica (dan
prodaje svih dionica od strane banke)?“

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog II. tužitelja i predložio da se ovaj odbaci.

4. Prijedlozi su djelomično osnovani.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 11. listopada 2021., slijedom čega
se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona
o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj
70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga
članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku
u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska
odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju)
primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje:
ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u
drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje
revizije."

6. Podnesene prijedloge valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- 4 - Revd 4312/2022-2

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za
dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka
mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti
podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u
smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za
dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog
dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske
dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je
važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti
svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. U podnesenim prijedlozima postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da
navedena odredba čl. 385.a ZPP-a predviđa postojanje u prijedlogu za dopuštenje
revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i
(kada se predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj
odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno
ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na
postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani
razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i
ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“ te djelovati i na razvoju prava kroz sudsku
praksu), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

8. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud
Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za
dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u
prijedlozima tužitelja postavljena pitanja - u dijelu iz izreke ove odluke, Vrhovni sud
Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za
osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
osporena presuda u odnosu na ta pitanja, za slučaj kakav je ovdje (gdje je utvrđeno
da je Dodatkom ugovora „tuženik s tužiteljima ugovorio da on može otkazati ugovor i
učiniti dospjelim cjelokupno potraživanje te da tuženik sukladno svojoj prosudbi može
prodati dio ili cjelokupni portfelj Marijana Filipovića,...dionice...“: „dakle naglašava se
da tužena Banka ima opisana velika diskrecijska ovlaštenja te da ona prodaji
portfelja može, ali i ne mora pristupiti, prema vlastitoj prosudbi. Riječ je o ugovornom
uglavku koji obvezuje potpisnike jer je riječ o trgovačkim ugovorima“), temeljena je na
shvaćanju za koje se može očekivati neujednačena i nesigurna praksa - a o njemu
(tom shvaćanju) nema prakse revizijskog suda, s time da se povodom istih pitanja
može očekivati odluka važna i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

9. Time je pravilno za zaključiti da su (slijedom toga) u odnosu na ta pitanja nastali
uvjeti za dopuštenje revizija: sve kako bi se povodom njih mogla preispitati osporena
presuda.

10. Obzirom na prethodno navedeno, valjalo je odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, u stavku I. (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a).

- 5 - Revd 4312/2022-2

11. Međutim, za razliku od navedenog pod stavkom 10., ne postoje razlozi da se
predlagateljima dopuste i revizije u svezi onog što samo sugeriraju prihvatiti
raspravljenim i utvrđenim do ovog stupnja postupka, pa i pravilnim ili istinitim - i to u
okviru pitanja pod 2./, utvrđenje „...a s obzirom da je njezino ispunjenje postalo
nemoguće...“, a u okviru pitanja pod 4./ utvrđenje „...a s obzirom da se radi o nalogu
korisnika kredita i davatelja osiguranja banci...“: drugostupanjska presuda nije
temeljena na tim utvrđenjima (iako se u nižestupanjskim presudama spominju, ali
samo kao navodi tužitelja) i ne može se napadati kao da za sada ona postoje.

12. Slijedom toga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke, u stavku II. (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

Zagreb, 14. veljače 2023.

Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb319-dc4cd

Kontrolni broj: 01af9-f786b-b5965

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.