Poslovni broj 29 Gž-1727/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 29 Gž-1727/2022-2

 

 

 

 

   U  I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Lidije Jelavić, izvjestiteljice i Nike Grospić Ivasović, članice, u pravnoj stvari tužitelja N. S. /OIB:…/ S., B. i H., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P., protiv prvotuženika D. g. d.o.o., Z. /OIB:…/, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u P. i drugotuženika Z. d.o.o. Z., /OIB:…/, kojeg zastupa punomoćnik G. I., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, prvotuženika D. g. d.o.o. Z. i drugotuženika Z. d.o.o., protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Pn-1/2021-100 od 26. studenog 2021., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj Pn-1/2021-100 od 26. studenog 2021. u točki II. izreke i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

 

              II. Odbijaju se žalbe prvotuženika D. g. d.o.o. Z. i drugotuženika Z. d.o.o. Z., kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno u točkama I. i III. izreke. 

 

              III. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice, prvotuženika D. g. d.o.o. Z. i drugotuženika Z. d.o.o. Z., za naknadom troškova žalbe, kao neosnovani.

             

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke, naloženo je prvotuženiku Đ. g. d.o.o. Z. i drugotuženiku Z. d.o.o. Z., solidarno naknaditi štetu tužitelju u iznosu od 952.106,00 kn/ 126.366,18 eura, sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 6. listopada 2014. do isplate. U točki II. izreke, u preostalom dijelu odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu 587.894,00 kn/ 78.026,94 eura, kao neosnovan. U točki III. izreke, naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u svoti od 36.452,80 kn/ 4.838,12 eura.

 

2. Protiv presude žale se tužitelj, prvotuženik D. g. d.o.o. i drugotuženik Z. d.o.o.

 

3. Tužitelj se žali protiv dijela presude u točki II. izreke, u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev za 587.894,00 kn/ 78.026,94 eura i protiv dijela presude kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u tom dijelu preinačiti presudu u skladu sa navodima žalbe i zahtijeva naknadu troškova žalbe.

 

4. Prvotuženik D. g. d.o.o. i drugotuženik Z. d.o.o. žale se protiv točaka I. i III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu presudu preinačiti u po njima pobijanom dijelu  odnosno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijevaju naknadu troškova žalbi.

 

5. Žalbe su neosnovane.

 

6. Drugostupanjski sud ispitao je presudu u cijelosti jer se u cijelosti pobija žalbama stranaka /članak 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. – u daljnjem tekstu: ZPP/, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge prema članku 365. stavku 2. ZPP.

 

6.1. Ispitivanjem presude ustanovljeno je da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti osnovom članka 365. stavka 2. ZPP.

 

6.2. Prvotuženik D. g. d.o.o. i drugotuženik Z. d.o.o., neosnovano se žale zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka:

 

- iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika a nema niti bilo kakvih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati,

 

- iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP, jer je sud odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

7. Kako su u postupku utvrđene  odlučne činjenice to se tužitelj neosnovano žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a prvotuženik D. g. d.o.o. i drugotuženik Z. d.o.o. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja /članak 355. ZPP/.

 

8. Predmet spora jest zahtjev tužitelja - radnika prvotuženika D. g. d.o.o. Z. /izvođača građevinskih radova za glavnog izvođača - drugotuženika Z. d.o.o./, za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio na radu 29. siječnja 2013., na gradilištu - izgradnji apartmanskog naselja u R., oko 17,30 sati, obavljajući poslove pomoćnog radnika i to pomažući drugom radniku - tesaru Z. M. pri postavljanju oplate na terasi apartmana 106 u izgradnji, osvijetljenu reflektorima, koja nije bila osigurana čvrstom zaštitnom ogradom, sa koje je tužitelj pao sa visine 296 cm od tla i zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

 

9. Između stranaka je sporno:

 

- odgovornost prvotuženika D. g. d.o.o., pasivna legitimacija i odgovornost drugotuženika Z. d.o.o., i je li tužitelj kao oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, 

             

- uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete,

             

- visina štete.

 

10. Iz presude i stanja spisa razvidno je:

 

- da su 5. studenog 2012., M. d.d. R., kao Naručitelj i drugotuženik Z. d.o.o. kao Izvođač, zaključili 5. studenog 2012. Ugovor: A – M. -2012-073 o izvođenju radova na uklanjanju građevina, apartmanskih naselja B 1 i izgradnji novih apartmana B1  u TN A. u R. / u daljnjem tekst Ugovor o izvođenju radova, list 66-81 spisa/, za ugovorenu cijenu od 86.254.855,81 kn bez uključenog PDV;

 

- da cijena između ostalog uključuje osiguranje radova, skela, materijala i opreme do konačne opreme te sve troškove za opremu radnika, alata i strojeva prikladnih za vršenje radova u skladu sa propisima glede osiguranja i zaštite na radu;

 

- da je u članku 3. 1. ugovoreno da će Izvođač izvoditi radove osobno, a ukoliko povjeri radove trećima da je potrebna pisana suglasnost Naručitelja;

 

- da se prema članku 3.3. Ugovora, Izvođač obvezuje da će prilikom obavljanja radova na gradilištu Naručitelja njegovi djelatnici kao i djelatnici podizvođača, nositi jednoobraznu odjeću sa istaknutom oznakom tvrtke, a Naručitelj ima pravo da djelatnike, bez jednoobrazne radne odjeće sa istaknutom oznakom tvrtke, udalji s gradilišta;

 

- da će prema članku 4.2. Izvođač prije početka radova predati Naručitelju spisak podizvođača na odobrenje te spisak svojih radnika i radnika podizvođača;

 

- da prema članku 5.1. Naručitelj imenuje predstavnika Naručitelja-voditelja projekta A. V. (A. d.o.o.), stručni nadzor obavlja I. Š., glavni nadzorni inženjer, a Izvođač imenuje K. N., kao voditelja radova i predstavnika Izvođača; 

 

- da je temeljem Ugovora o izvođenju radova na uklanjanju građevina apartmanskog naselja B1 i izgradnji novih apartmana B1 u TN A. u R. te uspostave i upravljanja gradilištem između M. d.d. R. i ovdje drugotuženika Z. d.o.o., Naručitelj M. d.d. R. donio Pravilnik o kućnom redu na gradilištu, koji se primjenjuje na sudionike u gradnji a to su zaposlenici Naručitelja/ M. d.d., zaposlenici Izvođača radova /drugotuženika Zagrebgradnje d.o.o., zaposlenici podizvođača izvođača / između kojih su to bili zaposlenici prvotuženika Đ. g. d.o.o, zaposlenici Projektanta, nadzorni inženjeri;

 

- da se odredbe članku 11. Pravilnika, odnose na zaštitu na radu - osobna zaštitna sredstva, prema kojima je svaki sudionik u gradnji dužan provoditi zaštitu na radu u interesu svojih zaposlenika i zaposlenika drugih poslodavaca te svaki poslodavac treba svojim zaposlenicima osigurati osobna zaštitna sredstva i skrbiti o tome da ih zaposlenici koriste prilikom obavljanja poslova, a obveze poslodavaca koji sudjeluju u izgradnji na istom prostoru (radilištu), nosilac radova regulirat će Ugovorom o zajedničkom izvođenju radova;

 

- da je 30. studenog 2012., zaključen Kooperantski ugovor broj 40/2012, između drugotuženika Z. d.o.o., kao naručitelja / izvoditelja radova prema Ugovoru o izvođenju radova i prvotuženika D. g. d.o.o., kao izvoditelja odnosno podizvođača / u daljnjem tekstu: Kooperantski ugovor, list 41-47 spisa/;

 

- da je prema članku 1. Kooperantskog ugovora, drugotuženik Z. d.o.o. povjerio a prvotuženik D. g. d.o.o., preuzeo izvođenje radova na uklanjanju građevina apartmanskog naselja B1 i izgradnji novih apartmana B1 u TN A. u R., prema opisu radova, kvaliteti, količinama i jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika, s time da oplatu i materijal - armaturu, te beton i zidarski materijal osigurava Naručitelj, dakle drugotuženik Z. d.o.o.,

 

- da prema članku 13. Kooperantskog ugovora, ovlašteni predstavnik Izvoditelja (odgovorni rukovoditelj radova), ovdje prvotuženika Z. d.o.o., obvezan prisustovati svim radnim sastancima sa kooperantima koje saziva glavni inženjer gradilišta od strane Naručitelja (ovdje drugotuženika Z. d.o.o.); 

 

- da je u članku 14. Ugovora, ugovoreno, da je Izvoditelj, ovdje prvotuženik D. g. d.o.o., dužan provesti mjere sigurnosti za svoje radnike i radove koje izvodi, osigurati radnicima, koji će nositi jednoobraznu odjeću, sva zaštitna sredstva po važećim propisima i Zakonu o zaštiti radu, osigurati sav alat osim stabilnog cirkulara koji osigurava Naručitelj, ovdje drugotuženik Z. d.o.o., Izvoditelj / prvotuženik D. g. d.o.o. će vršiti radove svakodnevno od 7,00 do 19,00 sati, radove na betoniranju do 23,00 sata, a za provođenje mjera zaštite na radu odgovorna je  stručna osoba imenovana po Izvoditelju /prvotuženiku Đ. g. d.o.o., koji se obvezuje da će prilikom obavljanja radova na gradilištu njegovi djelatnici nositi jednoobraznu radnu odjeću;

 

- da su obveze Naručitelja /drugotuženika Z. d.o.o., ugovorene u članku 23. Kooperantskog ugovora, i to u točki 1. prema kojoj je Naručitelj obvezan osigurati stalni stručni nadzor (prema članku 17. Zakona o građenju), isti kontrolira izvođenje radova, potpisuje građevinski dnevnik, obrađuje situacije, sudjeluje u primopredaji radova i potpisuje zapisnik o primopredaji radova, prema točki 2., Naručitelj je obvezan uvesti Izvoditelja u posao na način da isti može nesmetano izvoditi radove po tom ugovoru i dovršiti ih u ugovorenom roku, prema točki 3., Naručitelj daje Izvoditelju sva objašnjenja i upute koje Izvoditelj traži, prema točki 4., Naručitelj obračunava nesporni dio privremene situacije, prema točki 5., snosi troškove ispitivanja materijala na poseban zahtjev nadzornog inženjera a koji nisu predviđeni elaboratom ili tehničkim propisima, te prema točki 6., dogovara sa Izvoditeljem nesporno utvrđene više radnje, naknadne i nepredviđene radove;      

 

- da je tužitelj, kao radnik izvoditelja radova - prvotuženika D. g. d.o.o., pretrpio nesreću na radu 29. siječnja 2013., oko 17,30 sati, na predmetnom gradilištu u R. radeći pod osvjetljenjem reflektorima, obavljajući poslove pomoćnog radnika i to pomažući drugom radniku - tesaru Z. M., koji ga je zatražio da mu donese još dvije „štafle“ odnosno drvene gredice dužine 1 metar, obujma 5x8 cm,  s obzirom da je prije toga sam Z. M. donesao tri "štafle", koje je skinuo jer su bile pričvršćene maticama i koje su mu bile potrebne pri postavljanju oplate na terasi apartmana broj 106 u izgradnji, koja terasa nije bila osigurana propisanom čvrstom zaštitnom ogradom visine 100 cm a iz betonske ploče na vanjskom rubu terase virila je armaturna mreža visine cc 40 cm na kojoj su bile armaturne vilice do visine 75 cm od betonske ploče, te je tužitelj, nakon što je uspješno skinuo prvu, pokušavajući skinuti drugu "štaflu", pao sa terase sa visine od 296 cm na okolno tlo i pri padu zadobio tešku tjelesnu ozljedu,

 

- da su, prema Obavijesti Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Rovinj, od 14. veljače 2013. dostavljene Državnom inspektoratu, Područna jedinica Pula /list 5 spisa/ tužitelju pomoć pružili zaposlenici prvotuženika Đ. g. d.o.o., R. O. /odgovoran za zaštitu na radu/ i A. S., koji su ga kombijem odvezli do stana i presvukli u čistu odjeću a tek potom u HMP R., od kuda su tužitelja djelatnici HMP R. prevezli u OB Pula gdje mu je konstatirana teška tjelesna ozljeda, prijelom kralješka TH 11 i paraplegija donjih ekstremiteta te da se je u razgovoru sa Z. O., došlo do saznanja kako je odgovorna osoba Đ. g. d.o.o., ovdje prvotuženika, M. H., dok Z. O. radi neprijavljeno te da prema K. N., odgovornoj osobi Z. d.o.o., ovdje drugotuženika /i voditelj radova prema točki 5.1. Ugovora A-M. -2012-073/, upravo je Z. O. taj s kojim se je sve dogovaralo i kojem radnici odgovaraju te da se je u razgovoru sa Z. O.  došlo do saznanja da je tužitelj izjavio u HMP R. da se je ozlijedio kod kuće iz kojeg razloga da HMP R. nije prijavila događaj policiji a da je takav dogovor bio između tužitelja, R. O. i A. S.,

 

- da je prema Zapisniku o uzimanju izjave ozlijeđenog od 15. veljače 2013., u postupku inspekcijskog nadzora, sastavljenog u OB P., odjel neurokirurgija (list 6 spisa) tužitelj (rođen 1969., po zanimanju zidar), izjavio da je 29. siječnja 2013., radio kao radnik prvotuženika Đ. g. d.o.o. na predmetnom gradilištu u R., na kojem je radio više od 40 dana, s time da je kod poslodavca radio već cc 6 godina i to na svim poslovima koji su se od njega tražili a ne samo na poslovima zidara, da je odnosnog dana oko 17,30 sati radio na gradilištu poslove postavljanja oplate na terasi apartmana u izgradnji, da je terasa bila na visini od cc 3 metra, da na rubu nije bila postavljena nikakva ograda nego je virila željezna armatura do visine cc 40 cm, da je poslove obavljao sam, u jednom trenutku da je zapeo za armaturu na rubu terase, ili je na nju stao ili se je pokliznuo, da je pri padu doskočio na noge i odmah da više nije osjećao noge, na tlu da ga je prvi uočio radni kolega Miro, kojem ne zna prezime, jer je nedavno došao, koji je obavijestio ostale radnike, da je dovezen kombi firme i u njega da su ga „strpali“ R. O. i A. S., radnici iste firme, da su ga kombijem odvezli do parkirališta gdje stanuju u Rovinju, da ga je tamo čekao poslovođa Đ. O., da su ga R. O. i A. S. presvukli iz radne u civilnu odjeću i odvezli u SHMP u R., tamo da su rekli da nije pao na poslu a on da nije ništa govorio, vozilom SHMP da  je odvezen u OB P. gdje mu je utvrđen prijelom kralješka i oduzetost donjih ekstremiteta, na upit je odgovorio da je Z. O. na gradilište dolazio povremeno i da je nadgledao radove, da ga je na dan ozljeđivanja na radne zadatke rasporedio A. S., te da su događaj osim njegovih kolega vidjeli i radnici Z. (dakle, drugotuženika);

 

- da je u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata Područna jedinica R., Ispostava - Odsjek inspekcijiskog nadzora u P., sastavljenom 18. veljače 2013. u R. /list 10-14 spisa/, navedeno:

 

da je tužitelj radio na predmetnom privremenom gradilištu u R. na lokaciji apartman u izgradnji broj 106, da je 20. siječnja 2013., oko 17,30 sati obavljao poslove pomoćnog radnika na način da je tesaru Z. M. dodavao potreban materijal za postavljanje oplate za betonski zid i stup apartmana, od mjesta postavljanja oplate na udaljenosti od 4 metra da se nalazi terasa dimenzija 3,5 x3 metra na prvoj etaži, da je od betonskog poda terase do okolnog tla izmjerena visina od 296 cm, da je vrijeme nesreće na radu, prema iskazima svjedoka, iz betonske ploče na vanjskom rubu terase virila je armaturna mreža visine 40 cm po kojoj su bile postavljene armaturne vilice visine cc 75 cm, da je u trenutku nadzora lice izmijenjeno tako da je s vanjske strane propisno postavljena skela, a na rubu terase izgrađen je betonski zid visine 80 cm,

 

da su utvrđeni propusti poslodavca /ovdje prvotuženika/ koji da nije sukladno obvezi iz članka 72. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu, izvijestio tijelo nadležno za poslove inspekcije rada o težoj ozljedi na radu radnika N. S., ovdje tužitelja, odmah po nastanku štetnog događaja, niti je u daljnjem roku od 48 sati od nastanka štetnog događaja dostavio tijelu nadležnom za poslove inspekcije rada propisano pisano izvješće i jer nije poduzeo mjere za zaštitu od pada radnika sa visine propisane člankom 70. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu i Pravilnikom o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima;

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bujama-Buie broj K-16/2014-2 od 12. veljače 2014. /list 17 i 18 spisa/, izdan kazneni nalog okrivljenicima R. O. i TD D. g. d.o.o., ovdje prvotuženiku, prema kojem su krivi, i to:

 

prvo okrivljenik R. O., kao ovlaštenik zaštite na radu Đ. g. d.o.o., lakomisleno smatrajući da time neće ugroziti sigurnost zaposlenika N. S., protivno članku 55. stavku 1. Zakona o zaštiti na radu /Narodne novine, broj 59/96, 142/2012/, odredbi članka 70. Pravilnika o zaštitu na radu u građevinarstvu /Narodne novine, broj 42/1986/ i odredbama Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima /Narodne novine, broj 51/2008/, Dio II. točka 5. podtočka 5.1., iako su se radovi postavljanja oplate za betonski zid i stup navedenog apartmana obavljali na visini većoj od 100 cm od tla, propustio mjesto gdje se obavlja rad ograditi čvrstom zaštitnom ogradom visine 100 cm, uslijed čega je zaposlenik N. S., izvodeći posao pomoćnog građevinskog radnika pao sa terase apartmana u izgradnji sa visine od 296 cm na tlo, kojom prilikom je zadobio teške ozljede u vidu prijeloma 12. torakalnog kralješka, dislokacije 11. torakalnog kralješka, natuka lumbo-sakralne regije i plegije donjih ekstremiteta, dakle, kao odgovorna osoba iz nehaja nije postavio propisane naprave za zaštitu na radu i time izazvao opasnost po život i tijelo ljudi, a djelom je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe,

 

drugookrivljenik TD Đ. g. d.o.o., kaznenim djelom činjenično i pravno opisano pod točkom 1)  koje je počinio prvookrivljenik R. O. kao odgovorna osoba u provođenju mjera zaštite na radu, povrijedio dužnost pravne osobe kao poslodavca iz odredbe članka 55. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 59/1996.- 143/2012.), članku 70. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu (Službeni list broj 42/1986., i Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (Narodne novine, broj: 51/2008.), Dio II. točka 5., podtočka 5.1., zbog čega mu je izrečena novčana kazna, a prvookrivljenik R. O. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i izrečena mu je uvjetna osuda u trajanju od četiri godine;

 

- da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem HZMO, Područna služba u Zagrebu, klasa: UP/I-141-02/14-03/03524514474, Ur.broj: 341-25-05/3-14-002592 od 2. srpnja 2014. /list 29 spisa/.

 

11. U predmetnom sporu prvotuženik D. g. d.o.o. odgovara kao poslodavac tužitelja pozivom na članak 103. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj 149/09, 61/2011., 82/2012., 73/2013., dalje: ZR/09), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, prema kojem je poslodavac dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava u slučajevima kada je radnik pretrpio štetu na radu ili u vezi s radom, odnosno pozivom na u to vrijeme važećeg članka 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 59/1996., 94/1996., 114/2003., 100/2004., 86/2008., 116/2008., 75/2009., 143/2012., dalje: ZZR), u kojem je bilo propisano da poslodavac odgovara zaposleniku tj. radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u vezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti) a prema općim propisima obveznog prava. Također, propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerno ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

11.1. Drugotuženik Z. d.o.o. odgovara po objektivnom principu s obzirom da se bavi građevinskim radovima koji se smatraju opasnom djelatnošću.

 

11.2. Prema članku 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/2005. 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., u daljnjem tekstu: ZOO/05), za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Šteta nastala u vezi s opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te djelatnosti, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete (članak 1063. ZOO). A prema članku 1067. stavku 1. ZOO/05, do oslobođenja od odgovornosti dolazi ako se dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se je nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti te ako se dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti (članak 1067. stavak 2. ZOO/05) s time da je propisana mogućnost djelomičnog oslobođenja od odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (članak 1067. stavak 3. ZOO/05).

 

11.3. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su u opisanim okolnostima oba tuženika odgovorna u omjeru od 70% s obzirom da se radi prije svega o propustu da se terasa na visini od 296 cm osigura propisanom čvrstom zaštitnom ogradom u visini od 100 cm, a da je u preostalom dijelu od 30% pridonio nastanku štetnog događaja  tužitelj (inače dobar radnik, koji je radio u otežanim uvjetima pod reflektorima, preko punog radnog vremena i bio očito iscrpljen), svojom neopreznošću budući je radio na gradilištu cc 40 dana i  znao je da je terasa bez čvrste zaštitne ograde te se je upustio u očito nesiguran način pribave dvije "štafle" na traženje tesara kojemu je pomagao. A sve da istih nigdje drugdje nije bilo tada je u takvoj situaciji radi izbjegavanja opasnosti od pada tužitelj imao opravdani razlog odbiti radni zadatak, što nije učinio.

 

12. U pogledu solidarne odgovornosti prvo i drugotuženika ona ne postoji prema članku 1108. ZOO/05, prema kojem naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova, jer tužitelj kao radnik prvotuženika nije treća osoba.

 

12.1. Međutim nije isključena solidarna odgovornost po drugoj osnovi.

 

12.2. Kako je u postupku utvrđeno da su oba tuženika prema zaključenom Kooperantskom ugovoru bila odgovorna organizirati rad na gradilištu (prema članku 13. tog Ugovora radne sastanke sazivao upravo glavni inženjer gradilišta od strane Naručitelja, ovdje drugotuženika Z. d.o.o.), i provoditi nadzor provode li se sve mjere zaštite na radu radi sigurnosti radnika na gradilištu (prema članku 14. Kooperantskog ugovora prvotuženik Đ. g. d.o.o. bio dužan provesti mjere sigurnosti za svoje radnike a prema članku 23. Kooperantskog ugovora, drugotuženik Z. d.o.o. bila je obvezna osigurati stalni stručni nadzor), te da je za neposrednu provedbu bio zadužen radnik drugotuženika K. N. kao voditelj radova, koji je kao takav bio dužan kontrolirati izvođenje radova to su time prvotuženik i drugotuženik propustili provesti i organizirati mjere zaštite na radu zbog čega je došlo do pada tužitelja i njegovog teškog ozljeđivanja.

 

12.3. Dakle, u okolnostima prema kojima je Prvotuženik D. g. d.o.o. kao poslodavac tužitelja, bio je (pod)izvođač a drugotuženik Z. d.o.o. naručitelj i izvođač radova na predmetnom gradilištu na kojem su radili radnici oba tuženika i to svi radnici prvotuženika u svojoj jednoobraznoj odjeći a radnici drugotuženika u svojoj jednoobraznoj odjeći sa istaknutom oznakom svaki svoje tvrtke s time da je voditelj svih radova bio je K. N., postavljen od strane drugotuženika Z. d.o.o., da su prema tužitelju štetnom događaju nazočili i radnici drugotuženika to je nedvojbeno da je štetu tužitelju prouzročio neki od tuženika koji su na neki način međusobno povezani pa kako se ne može utvrditi koji je od njih štetu prouzročio jer se ne mogu razgraničiti njihove obveze, dužnosti i propusti, to prvotuženik i drugotuženik odgovaraju solidarno /članak 1107. stavak 4. ZOO/05/. Zbog toga su neosnovani svi sa tim u vezi izneseni navodi žalbe drugotuženika Z. d.o.o.

 

13. Nisu osnovani niti navodi žalbe drugotuženika Z. d.o.o. kojima osporava uzročno posljedičnu vezu jer da je tužitelj svjesno prešutio gdje se nalazi njegov zdravstveni karton što da implicira da je kod tužitelja postojao neki zdravstveni problem jer je medicinskim vještačenjem utvrđeno da se je radilo o tzv. primarnoj plegiji koja je isključivo posljedica ozljede od 29. siječnja 2013, odnosno zaključno da je prema vještaku jedino mehanizam pada s veće visine mogao biti dovoljno silovit da proizvede takvu vrstu prijeloma u inače zdrava čovjeka te da eventualno pomicanje u transportu gotovo sigurno nije moglo biti uzrokom pogoršanja stanja. Stoga da je jedini i glavni uzrok sadašnjeg stanja prijelom kralješka s pomakom koji je rezultirao oduzetošću nogu.

 

14. S obzirom da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj zadobio luksacijski prijelom 12 TH kralješka i udarac u području zdjelice s posljedicom oduzetošću nogu, da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 12 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 30 dana i slabog intenziteta u trajanju 120 dana, jaki strah u trajanju od 8 dana, srednje jaki oko 45 dana i laki oko 150 dana, da je zbog posljedica ozljeđivanja prilikom u predmetnog štetnog događaja tužiteljeva životna aktivnost smanjena za 85-90%, da je tužitelj stradao u najboljoj životnoj dobi od 44 godine, da je tužitelj radno nesposoban 100%, da se radi o naruženju srednjeg do jakog stupnja, pravilno je sud našao da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti (članak 1100. stavak 1. ZOO/05) te je pri odlučivanju o visini te naknade vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (članak 1100. stavak 2. ZOO/05), pravilno odredio tu naknadu u visini u ukupnosti od 1.350.000,00 kn/ 179.175,79 eura[1] (1.200.000,00 kn, 159.267,37 /euro po osnovi smanjenja životne aktivnosti, 45.000,00 kn / 5.972,53 eura za pretrpljene fizičke boli, 45.000,00 kn / 5.972,53 eura za pretrpljeni strah i 60.000,00 kn / 7.963,37 eura za naruženost), od čega je odbijeno 30% zbog podijeljene odgovornosti tako da je po osnovi neimovinske štete dosuđeno ukupno 945.000,00 kn / 125.423,05 eura, čemu je pribrojen iznos od 7.106,00 kn /943,13 eura, koliko je suđeno tužitelju po osnovi tuđe pomoći i njege tako da je ukupno dosuđeno 952.106,00 kn/ 126.366,18 eura.

 

15. Tužitelj i prvotuženik pobijaju odluku o troškovima postupka iz razloga jer pogrešno drže da su trebali uspjeti u sporu. Suprotno navodima žalbe drugotuženika, tužitelju su  priznati troškovi 4 obrazložena podneska koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom članka 154. stavka 2.  ZPP i članka 155. ZPP te je pravilna je po osnovi i visini.

 

16. Iz navedenih razloga osnovom članka 368. stavka 1. ZPP, odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

 

17. S obzirom na neosnovanost žalbi, kao neosnovani su odbijeni i zahtjevi tužitelja, prvotuženika i drugotuženika za naknadom troškova žalbi (članak 166. stavak 1. ZPP, članak 154. stavak 1. ZPP, točka II. izreke drugostupanjske presude).

 

 

U Zagrebu 14. veljače 2022.

 

      Predsjednica Vijeća:

        Slavica Garac, v.r.