1       Poslovni broj: 1 Us I-1418/2021-20

 

 

 

 

 

 

 

                             Poslovni  broj: 1 Us I-1418/2021-20

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja L. B. iz K., ...., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom uredu B. G., K. B. i M. M., u R., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupaju opunomoćenici I. M. K. i L. D., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 14. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21-01/520, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 13. listopada 2021. i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/20-02/264, URBROJ: 338-18-02-20-05 od 21. prosinca 2020.

 

              II.              Osiguraniku L. B., OIB: ..., ozljede koje je zadobio u događaju od dana 13. lipnja 2020. priznaju mu se ozljedom na radu, te mu se u vezi tih dijagnoza priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu.

 

              III.              Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu donese sve potrebne provedbene odluke u svrhu ostvarivanja prava tužitelja iz točke II. izreke ove presude.  

 

              IV.              Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 3.507,55 eura (slovima: tri tisuće petsto sedam eura i pedeset i pet centi) / 26.427,64 kuna (slovima: dvadeset i šest tisuća četiristo dvadeset i sedam kuna i šezdeset i četiri lipe)[1] u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

 

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1.  Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Pazin, KLASA: UP/I-502-03/20-02/264, URBROJ: 338-18-02-20-05 od 21. prosinca 2020., tužitelju dijagnoze pod šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: S06.6 (traumatsko subarahnoidno krvarenje) i S01 (kako je to navedeno u Izvješću izabranog doktora opće medicine od 29. lipnja 2020.) koje je zadobio u događaju od 13. lipnja 2020. nisu priznate ozljedom na radu te mu u svezi s tim dijagnozama nadalje nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, s obrazloženjem da iz Zapisnika inspektora za zaštitu na radu od 24. srpnja 2020. slijedi da je do ozljede došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužitelja radi čega se sukladno čl. 67. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: ZOZO) tako zadobivena ozljeda ne smatra ozljedom na radu.

 

2.  Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/21-01/520, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 13. listopada 2021. odbijena kao neosnovana.

 

3.  Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, da je inspektor zaštite na radu pogrešno utvrdio da je on pridonio nastanku svoje ozljede te je stoga predložio da se u sporu provedu dodatni dokazi kako bi se utvrdilo da je on postupao prema svim pravilima zaštite na radu i da je do njegove ozljede došlo zbog neispravnog sredstva rada (auto-cisterne za beton). Tvrdi da je došlo do pucanja metalnih dijelova (matice s ručicom za zatezanje) koja je pričvršćivala poklopac cisterne jer su matice bile potrošene te je jedna matica kada se je on popeo na vrh cisterne, da vidi zašto cisterna pušta, njega pogodila u čelo dok je on stajao na cca metar udaljenosti od poklopca cisterne i da je stoga za njegovu ozljedu isključivo odgovoran njegovog poslodavac, a ne on. Pojašnjava da je štetni događaj u Zapisniku inspektora za zaštitu na radu opisan na pogrešan način da je on pritezao matice na poklopcu cisterne dok je cisterna bila pod pritiskom i da ga je zbog toga pogodio metalni dio u čelo. Predložio je da se u sporu na okolnost točnog nastanka štetnog događaja pored uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka provede i dokaz njegovim saslušanjem, zatim saslušanjem inspektora za zaštitu na radu M. J., zatim da se službenim putem pribave podaci o štetnom događaju od MUP i Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, da se provede vještačenje po vještaku zaštite na radu i očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka zaštite na radu, s time da je kasnije tijekom spora predložio da se provede medicinsko vještačenje po vještaku sudske medicine. Tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da donese meritornu odluku kako je to i navedeno u točki II. izreke ove presude. Tužitelj je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.

 

4.  Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

5.  U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 8. ožujka 2022., 5. travnja 2022., 20. rujna 2022. i 7. veljače 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedena ročišta pristupio je tužitelj osobno, zatim njegovi opunomoćenici i opunomoćenici tuženika.

 

6.  Dakle, među strankama ovog spora nije sporno, a to slijedi i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu upravnog spora i upravnog postupka, da je tužitelj kao zaposlenik trgovačkog društva T. e. d.o.o. sa sjedištem u L. na radnom mjestu vozača zadobio ozljedu na radu koja se dogodila dana 13. lipnja 2020. oko 8:10 sati na parkiralištu betonare H. u industrijskoj zoni na K. u R. prilikom korištenja auto-cisterne za cement.

 

7.  Sporno je, na koji način se je tužitelj ozlijedio, odnosno je li pridonio nastanku svoje ozljede.

 

8.  Naime, tužitelj u sporu osporava Zapisnik inspektora zaštite na radu te tvrdi da je inspektor sačinio Zapisnik nakon što je obavio očevid na mjestu nastanka ozljede te da je vizualnim pregledom stekao dojam kako se je nesreća mogla dogoditi i da ga je onda u skladu s time ispitivao dok je bio na Odjelu intenzivne njege u KBC Rijeka. Tvrdio je da je on zaista pritezao matice na poklopcu kako je to utvrdio inspektor za zaštitu na radu da bi to značilo da je on u trenutku ozljede stajao direktno iznad poklopca i da bi mu poklopac prilikom otvaranja odsjekao glavu, a ovako obzirom da je stajao na cca metar udaljenosti od poklopca da se je dogodilo to da mu je matica pogodila čelo. Stoga da je pogrešno konstatirano u navedenom Zapisniku da je on protivno uputama na cisterni i pravilima zaštite na radu pritezao matice i zatvarao/otvarao poklopac cisterne dok je cisterna bila pod naponom. 

 

9.  Sud je u tijeku spora izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu, zatim je proveden dokaz saslušanjem inspektora zaštite na radu M. J. i tužitelja te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku sudske medicine prof. dr. sc. V. S. iz R., specijalisti sudske medicine i patološke anatomije, a zadaća vještaka je bila da s obzirom na fotografije mjesta nastanka ozljede koje je sačinio inspektor zaštite na radu utvrdi način nastanka ozljede tužitelja. Ostale dokaze nije bilo potrebno provoditi u sporu jer su se na temelju navedenog sudskog vještačenja mogle utvrditi odlučne činjenice.

 

10.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

11.  Odredbom čl. 66. t. 1. ZOZO  propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima.

 

12.  Odredbom čl. 67. t. 1. ZOZO propisano je da se ozljedom na radu u smislu tog Zakona ne smatraju ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo, između ostaloga, zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

 

13.  U čl. 60. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21) propisano je da se u upravnom postupku dokazivanje izvodi javnim ili privatnim ispravama, a u čl. 33. st. 5. ZUS propisano je da Sud u upravnom sporu izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku.

 

14.  U čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. U st. 2. istog članka propisano je da istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su, posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. U st. 3. istog članka propisano je da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

 

15.  Dakle, navedeni Zapisnik inspektora zaštite na radu predstavlja javnu ispravu koja se može koristiti u upravnom postupku i u upravnom sporu kao dokazno sredstvo te su sudovi i ostala javnopravna tijela obvezna uzeti za istinito ono što se u toj javnoj ispravi utvrđuje ili određuje, jer se presumira (predmnjeva) da je istinito ono što se u javnoj ispravi utvrđuje ili određuje, ali samo dotle dok se ne osporava istinitost činjenica utvrđenih u toj javnoj ispravi ili dok se ne osporava pravilnost sastavljanja te isprave (oboriva pravna pretpostavka). Stoga je dopušteno dokazivati u postupku ili u sporu u kojem se ta isprava koristi kao dokaz da su u toj ispravi pogrešno utvrđene činjenice ili da je ta isprava nepravilno sastavljena, a o vrsti dokaza i njihovoj dokaznoj snazi ovisi hoće li se sadržaj te javne isprave oboriti. Iz dokaza provedenih u ovom sporu slijedi da se ozljeda tužitelja nije dogodila na način kako je opisano u Zapisniku inspektora zaštite na radu.

 

16.  Naime, iz Zapisnika inspektora zaštite na radu od 24. srpnja 2020. slijedi da je inspektor zaštite na radu nakon nesreće dana 13. lipnja 2020. obavio očevid na licu mjesta. Očevid je obavio u nazočnosti člana uprave poslodavca tužitelja K. D. od kojeg je uzeo izjavu te je inspektor potom nakon obavljenog očevida dana 23. lipnja 2020. uzeo izjavu od tužitelja dok se je tužitelj nalazio u KBC Rijeka o činjenicama i okolnostima događaja od 13. lipnja 2020. Inspektor je utvrdio da se je nesreća dogodila na način da je tužitelj obavljao pripremu za iskrcaj cementa iz cisterne te da je tužitelj išao na vrh cisterne dodatno zatvoriti – pritegnuti otvor za punjenje cisterne dok je cisterna bila pod tlakom i poklopac je puštao, te se je poklopac prilikom zatezanja naglo otvorio i matica se je zabila tužitelju u lice. Inspektor je prilikom očevida uočio sljedeće: na vrhu prikolice je otvoren srednji otvor za punjenje cementa, kraj otvora su vidljivi tragovi krvi i rukavice (što je fotografirano i označeno slikom 1); da se otvor zatvara s četiri vijka koja su pričvršćena za kamion na koji se zavidavaju matice s ručicom za zatezanje, na jednom vijku se nalazila zavidana matica, a na ostala tri matice nisu bile zavidane, jedna matica se nalazila na podu kraj prikolice, a jedna je odletila u šumu prema izjavi prisutnog očevidu i nije nađena, a četvrta matica se zabila tužitelju u lice; da je poklopac otvora skrivljen – pretpostavlja se od naglog otvaranja prilikom dekompresije spremnika (što je fotografirano i označeno slikom 3). Zatim je inspektor uzeo izjavu od člana uprave poslodavca tužitelja K. D. koji je bio nazočan očevidu i koji je opisao kako izgleda uobičajeni postupak pražnjenja cisterne s cementom te je isti izjavio da se cisterna najprije priključi na silos u betonari i onda se upali kompresor zraka u kamionu te se cisterna tlači do 1,6 -1,8 bara i onda se otvara ventil koji pušta cement u silos u betonari, te da pretpostavlja da se ozljeda dogodila tako da je radnik primijetio da mu pušta cisterna na otvoru za punjenje cisterne cementom i da je išao pritegnuti odnosno bolje zatvoriti otvor, a da nije zagasio kompresor i zaustavio tlačenje cisterne i kada je pritezao matice, poklopac se naglo otvorio i jedna od matica ga je pogodila u glavu, te je izjavio da nije bilo svjedoka ozljeđivanja radnika. Prema izjavi ozlijeđenog radnika koja je uzeta od tužitelja u KBC-a Rijeka 23. lipnja 2020. do ozljede je došlo tako da se ozljeda  dogodila kad se je popeo na cisternu i krenuo s pritezanjem matica i onda je poklopac cisterne za cement eksplodirao i njega je jedna od matica s ručicom pogodila u glavu, kamion i kompresor su radili dok je išao vidjeti i pritegnuti matice na poklopcu na vrhu cisterne. Inspektor je utvrdio da na vijcima i maticama koje su mu bile dostupne nisu zamijećena oštećenja, odnosno matice su se mogle nazad zašarafiti na vijke kod poklopca. U navedenom Zapisniku inspektor je konstatirao da je tužitelj prilikom ozljeđivanja koristio zaštitna sredstva radno odijelo, radne cipele s kapicom, radne rukavice, kacigu, te reflektirajući prsluk, dok je u odnosu na sredstvo rada inspektor rada konstatirao da cisterna ne spada u radnu opremu koja se ispituje.  Slijedom svih činjenica inspektor je nakon obavljenog inspekcijskog nadzora utvrdio da su nastali propusti u primjeni mjera zaštite na radu koji su uzročno posljedično vezani za nastanak ozljede radnika jer je tužitelj postupao suprotno uputama poslodavca istaknutima na poklopcu cisterne na način da je išao na vrh cisterne dodatno poklopac cisterne dok je cisterna bila pod pritiskom.

 

17.  Iz usmenog iskaza inspektora zaštite na radu danog u ovom sporu slijedi da je on uzeo navedenu izjavu od tužitelja dok se je tužitelj nalazio na Odjelu intenzivne skrbi, da je prije uzimanja izjave pitao doktora i sestru u kakvom je stanju pacijent i da li može uzeti izjavu na što su mu oni rekli da može uzeti izjavu i da je pacijent ok, a da je i po njegovoj procjeni tužitelj bio priseban te je mahao ručicom za zatezanje koju su mu doktori izvadili. Nadalje slijedi da mu je tužitelj tom prilikom rekao da su cisterne u lošem stanju, da je prikopčao cisternu na silos te da je tlak počeo padati i da se je popeo na vrh cisterne da vidi što je s poklopcem i da se je onda poklopac dekompresijski otvorio i da ga je pogodila ručica na kojoj je matica za zatvaranje tog poklopca u čelo, da je cijelo vrijeme bio pri svijesti, da se potom s cisterne spustio na tlo i da je potom pozvana hitna pomoć, da je cisterna za to vrijeme radila odnosno da je bila pod tlakom. Nadalje slijedi da je on došao na mjesto događaja jedan do dva sata nakon nesreće, da se je popeo na cisternu, te je vidio da je poklopac bio savinut, a što se tiče matica utvrdio je kako je to i konstatirano u Zapisniku o inspekcijskom nadzoru. Nadalje slijedi da ne zna da li je poklopac bio ispravan jer nije te struke, ali može reći da je vlasnik firme bez problema zavidao vidu koja je bila na podu nazad. Smatra da se poklopac ne bi mogao dignuti u zrak da je cisterna bila ugašena, odnosno da je izvršena dekompresija. Na upit Suda zašto je u zapisniku o inspekcijskom nadzoru konstatirano da cisterna ne spada u radnu opremu koja se ispituje inspektor je odgovorio da je Ministarstvo rada dalo uputu da se prikolice i nastavci na kamione, odnosno nadogradnje na kamione ne ispituju nego se samo provjerava tehnička ispravnost osnovnog vozila. Na upit zamjenika opunomoćenika tužitelja na koji način je ispitivao tužitelja, da li mu je postavljao pitanja ili je sam tužitelj pričao, inspektor je naveo da je on pitao tužitelja da mu ukratko sam prepriča, a potom kako je pisao onda mu je još postavljao potrebna potpitanja onoga što mu nije bilo skroz jasno, da je njegovu izjavu pisao na laptopu a potom ju je isprintao na licu mjesta jer ima sa sobom mali printer, a nakon toga je tu izjavu pročitao i dao ju je tužitelju ako ju može pročitati i onda su potpisali izjavu i njemu je ostavio primjerak izjave. Na daljnji upit zamjenika opunomoćenika tužitelja da li je tužitelj pročitao tu izjavu, inspektor je naveo da mu ju je on dao da je pročita, a da li ju je on čitao to ne zna. Na daljnji upit zamjenika opunomoćenika tužitelja koju je točno aktivnost tužitelj radio u trenutku kada se je digao poklopac, inspektor je naveo da on to točno ne zna, da treba pročitati što je navedeno u njegovoj izjavi, da on ne može utvrditi što je tužitelj točno radio u trenutku nastanka ozljede, jer nema drugih svjedoka, već to može utvrditi samo na temelju njegove izjave, a da on može jedino pretpostaviti na temelju toga što je zatekao na mjestu događaja, a to je da je poklopac bio otvoren pa pretpostavlja da se je dekompresijski otvorio, a to se također može utvrditi i na temelju izjava radnika koji su bili prisutni očevidu i koji su rekli da je kamion radio, ali nije posebno zapisivao koji su to bili radnici zato što nema direktnih svjedoka događaja, ali radilo se je o ostalim radnicima betonare H. koji su tužitelju pritekli u pomoć i koji su rekli da je kamion radio.

 

18.  Iz iskaza tužitelja danog u ovom sporu slijedi da prema uputama koje su bile pored poklopca, poklopac mora izdržati ako je cisterna ispravna 3 atmosfere, a njemu da je poklopac iskočio na 0,4 bara, da je uzrok njegove ozljede bila neispravnost cisterne, a ne tlak u cisterni te je pojasnio kako je pravilno da se vijci mijenjaju svake godine, a na ovoj cisterni da vijci nisu mijenjani, a cisterna je stara minimalno 15 godina, da su se stoga svi navoji pojeli i da se je samo poklopac iščupao van, da je poslije vlasnik promijenio vijke. Nadalje slijedi da cisterna ima tri poklopca, ali se uvijek otvara samo jedan i da bi se taj poklopac otvorio da se moraju odvidati sva četiri vijka, da je vlasnik nakon ove nesreće vjerojatno bez problema zavidao jedan vijak obzirom da su svi navoji bili pojedeni te ga je samo ubacio u rupu. Nadalje slijedi da je on taj dan napunio cisternu i kada je krenuo iskrcavati cement da je primijetio da zrak ide van na tom poklopcu te je jako teško iskrcavao cement i uspio je iskrcati samo tri četvrtine cementa i onda se je popeo na vrh cisterne i na metar od poklopca ga je pogodila vida, da on nije dirao poklopac jer nije niti došao do njega, da samom činjenicom da je zrak izašao iz poklopca vani znači da cisterna nije mogla biti pod velikim pritiskom, jer da je cisterna imala pritisak onda ne bi niti imao problema s iskrcavanjem. Nadalje slijedi da kada se je popeo na cisternu da je ona bila upaljena, jer da ne znači da treba gasiti cisternu kada se ide provjeriti što se događa na vrhu cisterne, već se cisterna treba gasiti ako se nešto otvara ili zatvara, ali on je samo išao vidjeti zašto izlazi zrak iz poklopca i bez da je dirao taj poklopac njega je vida pogodila, inače bi značilo da se nitko ne smije približiti cisterni dok je ona upaljena. Nadalje slijedi da je do njegove ozljede došlo iz razloga jer su bili pojedeni navoji na vidama i kako je iskrcavao ti navoji na vidama i vide su išle sve više gore te bi se poklopac otvorio i bez da je došao na krov cisterne. Na upit zamjenika opunomoćenika tužitelja kako je inspektor uzeo izjavu od njega tužitelj je naveo da je inspektor došao kod njega, da se je predstavio, da je on bio na krevetu, da mu je inspektor postavljao pitanja, a on je samo govorio "da, da", potom ga je pitao da li ima nešto za dodati ili oduzeti, da se on uopće ne sjeća da mu je pokazivao ručicu za zatezanje kako je to inspektor iskazao, a niti da je čitao izjavu, smatra da je inspektor kada je obavio očevid vizualnim pregledom stekao dojam kako se je nesreća mogla dogoditi te da ga je onda u skladu s time ispitivao i on mu je govorio "da, da" i kada ga je pitao da li ima nešto za dodati ili oduzeti da je on rekao "ne, ne", napominje da je bio u induciranoj komi tri dana i da je imao natečen mozak i da zaista nije bio svjestan što ga se pita. Na daljnji upit zamjenika opunomoćenika tužitelja, tužitelj je naveo da nema pojma da li je rekao inspektoru da je prilikom ozljede pritezao matice, ako ih nije dirao onda ne zna zašto bi mu rekao da ih je pritezao, da sve i da nije ništa radio da je dovoljno da je bio blizu tog poklopca, da se tako desilo jednom čovjeku  prije 15 godina i da mu je poklopac glavu otrgnuo. Na daljnji upit zamjenika opunomoćenika tužitelja naveo je da je njemu rekao mehaničar da su na poklopcu promijenjene vide i dihtung, da ne zna točno kada je to napravljeno, ali vlasnik firme je pola sata nakon ovog događaja došao s mehaničarem na mjesto nesreće, moguće da su to odmah napravili i prije inspekcijskog nadzora.

 

19.  Dakle, iz navedenog iskaza tužitelja koji je po ocjeni Suda logičan, ali i iskaza inspektora zaštite na radu u kojem nije navedeno da je bilo tko zatekao tužitelja da je pritezao matice na poklopcu cisterne pod tlakom već je to inspektor zaključio na temelju zatečenog stanja na mjestu ozljede i izjave člana uprave poslodavca tužitelja koji je naknadno pristupio te izjave tužitelja sačinjene dok je tužitelj boravio na Odjelu intenzivne njege u KBC Rijeka, slijedi da se ne može nedvojbeno utvrditi da je tužitelj zaista pritezao matice na poklopcu cisterne dok je bila pod tlakom.

 

20.  Stoga je u sporu na prijedlog tužitelja provedeno sudsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku sudske medicine i patološke anatomije kako bi taj vještak na temelju postojećih fotografija mjesta nastanka ozljede i vidljivih tragova krvi na vrhu cisterne utvrdio gdje je točno stajao tužitelj u trenutku ozljeđivanja.

 

21.  Iz pisanog nalaza i mišljenja, te usmenog iskaza navedenog stalnog sudskog vještaka, slijedi da je tužitelj zaista stajao na cca jedan metar udaljenosti od predmetnog poklopca, čime su potvrđeni navodi tužitelja da on nije pritezao matice na poklopcu cisterne već da su vijci popustili pod pritiskom i da ga je jedan pogodio u čelo.

 

22.  Naime, iz navedenog sudskog vještačenja slijedi da je tužitelj u navedenom događaju zadobio tešku ozljedu glave i lake ozljede po tijelu i to više oguljotina po tijelu koje su najvjerojatnije nastale padom nakon zadobivanja ustrijela glave, a te oguljotine sigurno nisu nastale djelovanjem projektila niti jakim otvaranjem poklopca. Nadalje, slijedi da izolirani ustrijel glave znači da se je tužitelj glavom i ostalim dijelovima tijela u trenutku naglog otvaranja poklopca nalazio izvan gabarita kretanja poklopca pri njegovom naglom otvaranju i to na stanovitoj udaljenosti od otvora, jer da se je tijelom nalazio u gabaritu kretanja poklopca ili odmah iznad poklopca da bi tada zadobio sasvim drugačije ozljede glave ili nekog drugog dijela tijela od evidentiranih ozljeda, a na poklopcu bi se mogli naći i biološki i kontaktni tragovi koji u konkretnom slučaju nisu evidentirani. Slijedi da je u konkretnom slučaju ozljeda glave nastala djelovanjem nepravilnog metalnog predmeta koji je imao svojstvo projektila, a ozljeda glave predstavlja ustrijelnu ozljedu, a do izlijetanja metalnog predmeta kao projektila temeljem dostupnih podataka došlo je uslijed naglog otvaranja poklopca i projektil je jakom energijom udario u donji dio čela. U odnosu na tragove krvi vidljive u fotodokumentaciji sudskog spisa vještak je naveo da se oni nalaze na određenoj udaljenosti od predmetnog otvora na gornjoj strani cisterne, dok su dva traga nalik na krv u obliku izdvojenih kapi bliže otvoru te dva traga nalik na krv su u obliku grupiranih kapi i lokvi krvi dalje od otvora. Prvi trag nalik na krv, u obliku jedne izdvoje ovalne kapi nalazi se na gornjem dijelu cisterne sa lijeve strane otvorenog spornog otvora na određenoj udaljenosti koju udaljenost bez mjerne trake nije moguće točno utvrditi (moguće na udaljenosti nešto manje od jednog metra ili oko jednog metra). Drugi trag u obliku jedne ovalne kapi nalik na krv nalazi se prema sredini gornje površine cisterne na nešto većoj udaljenosti od prvog traga (moguće na udaljenosti od jednog metra ili nešto više od jednog metra), a najudaljenije su grupirane kapi i dvije lokve nalik na krv koje se nalaze prema stražnjem dijelu cisterne sa desne strane gornje površine cisterne, a na još većoj udaljenosti od otvorenog spornog otvora (moguće na udaljenosti od oko dva metra ili nešto više). Tragovi nalik na krv u obliku dvije pojedinačne ovalne kapi odgovaraju približno mjestu zadobivanja ustrijela glave tužitelja. Prema tome tužitelj se u trenutku ozljeđivanja nalazio na približnoj udaljenosti od oko jednog metra od spornog otvora, a tragovi nalik na krv u obliku grupiranih kapi i lokvi odgovaraju mjestu na koje je tužitelj najvjerojatnije pao nakon zadobivanja ustrijela glave. Ustrijelna rana glave tužitelja je velika i nepravilna, a glava je bogato prokrvljen dio tijela, tako da je do vanjskog krvarenja došlo odmah po ozljeđivanju glave. Obzirom na izgled dviju izoliranih ovalnih kapi nalik na krv nastanak takvih tragova odgovara padu kaplje krvi sa određene visine na podlogu što bi značilo da se u trenutku ozljeđivanja imenovani tužitelj nalazio u uspravnom stavu tijela sa licem okrenutim prema predmetnom otvoru. Vještak je usmeno na raspravi još dodatno pojasnio da je poklopac uzrokovao ozljeđivanje, tada bi bio ozlijeđen svaki dio tijela tužitelja koji bi bio u visini otvaranja poklopca i pri tome ne bi nastala samo ova ozljeda glave, već bi nastale i druge ozljede od samog poklopca vjerojatno na nogama i na svakom drugom djelu tijela koji bi došao u kontakt s pokretnom širom metalnom površinom poklopca (oguljotine, krvni podljevi, rane razderotine i prijelomi).

 

23.  Dakle, tužitelj u trenutku ozljeđivanja nije stajao direktno iznad poklopca već na cca jedan metar udaljenosti od poklopca, kako to i tvrdi, jer da je on u trenutku ozljeđivanja pritezao matice na poklopcu cisterne i da je stajao iznad poklopca te da je poklopac uzrokovao ozljeđivanje tada bi njegove ozljede bile drugačije kako je to prethodno opisano (dakle ne bi se radilo o ustrijelnoj ozljedi glave već bi tužitelj imao drugačiju ozljedu glave te  bi imao ozljede i po tijelu, a na poklopcu bi se mogli naći biološki i kontaktni tragovi). Time tužitelj nije pridonio nastanku predmetne ozljede.

 

24.  Iz navedenih činjenica slijedi da nije sporno da je cisterna u vrijeme ozljeđivanja tužitelja bila pod pritiskom, jer tužitelj tu činjenicu ne spor. Međutim do ozljede tužitelja je došlo na način da je zbog velikog tlaka u cisterni došlo do pritiska na poklopac i do otvaranja poklopca prilikom otpuštanja vijaka (matica), a ne prilikom zavidavanja (pritezanja) vijaka od strane tužitelja kako je to utvrdio inspektor zaštite na radu obzirom da iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka slijedi da tužitelj prilikom ozljeđivanja nije stajao iznad poklopca što posljedično znači da tužitelj nije pritezao te vijke. Stoga tužitelj nije pridonio nastanku svoje ozljede, već se je očito radilo o neispravnom sredstvu rada, međutim kako cisterna nije bila predmetom inspekcijskog pregleda inspektora zaštite na radu kako je to inspektor konstatirao u Zapisniku, ta se činjenica nije mogla nedvojbeno utvrditi već ta činjenica posljedično slijedi iz načina na koji je ozlijeđen tužitelj.      

 

25.  Sukladno prethodnom, Sud utvrđuje da u ovom slučaju postoji osnova za priznavanje svih ozljeda tužitelja koje je on zadobio u predmetnom događaju kao ozljeda na radu u smislu citirane odredbe čl. 66. t. 1. ZOZO.

 

26.  Kako je Sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum stvari, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu s odredbom čl. 81. st. 1. i 2. ZUS, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke II. izreke ove presude dužno, ukoliko to nađe potrebnim, donijeti odgovarajuće odluke i to u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

 

27.  Odluka o troškovima ovog spora iz točke IV. izreke ove presude temelji se na čl. 79. ZUS. Tužitelju je priznat trošak zastupanja u ovom sporu putem njegovih opunomoćenika sukladno Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa). Kako se radi o neprocjenjivom predmetu, to je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe i za pristup na četiri ročišta za raspravu održana u ovom sporu, sve u pojedinačnom iznosu od 497,50 eura / 3.750,00 kn, što sveukupno i uvećano za iznos PDV-a iznosi 3.109,38 eura / 23.427,62 kn, te trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura / 3.000,00 kn. Dakle, tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu od 3.507,55 eura / 26.427,64 kn. Kako se radi o opravdanim radnjama poduzetima u ovom sporu, to je Sud sukladno čl. 79. st. 1. ZUS priznao i dosudio taj trošak tužitelju.

 

28.  Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 5. siječnja 2023., kako je to zatražio tužitelj, jer se ne radi o opravdanom trošku. Naime, iz tog podneska je vidljivo da se je tužitelj u tom podnesku suglasio s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i da nije imao primjedbi na taj nalaz i mišljenje te je u tom podnesku ponovio zaključak sudskog vještaka iz tog nalaza i mišljenja. Stoga se ne radi o podnesku s činjeničnim i pravnim razlaganjima kojeg ima u vidu Tbr. 23. Tarife. 

 

29.  U odnosu na zatraženu kamatu na trošak od dana donošenja presude pa do isplate navodi se da ista nije dosuđena tužitelju iz razloga što je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojim presudama poslovni broj Usž-356/19 od 18. travnja 2019. i Usž-1060/18 od 11. listopada 2018. zauzeo stav da stranci pripada pravo na kamatu na trošak tek po proteku roka za dobrovoljo ispunjenje (paricijskog roka), a ne i prije isteka tog roka. Dakle, ako tuženik u navedenom roku za dobrovoljno ispunjenje ne nadoknadi tužitelju troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate prema pravilima obveznog prava, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

 

30.  Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP), a pored toga tužitelj je u ovoj vrsti spora oslobođen plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP.

 

U Rijeci 14. veljače 2023.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).