1               Poslovni broj:  1 Us I-1040/2022-9

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj:  1 Us I-1040/2022-9

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja M. d.o.o., M., ..., kojeg zastupa opunomoćenik N. P., odvjetnik u R., ..., protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, kojeg zastupa opunomoćenica S. L., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. S. S. iz Z., ..., 2. J. Č. iz Z., .... i 3. E. A. iz Z., ..., svi zastupani po opunomoćenici K. M. D., odvjetnici u K., ..., radi ukidanja rješenja za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, 14. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/22-01/556, URBROJ: 529-06-03-02/1-22-2 od 25. srpnja 2022.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

 

              III.               Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove ovog upravnog spora u visini od 44,83 eura (slovima: četrdeset i četiri eura i osamdeset i tri centa) / 337,77

kuna (slovima: tristo trideset i sedam kuna i sedamdeset i sedam lipa)[1] u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

 

              IV.               Nalaže se tužitelju da nadoknadi zainteresiranim osoba troškove ovog upravnog spora u visini od 621,88 eura (slovima: šesto dvadeset i jedan euro i osamdeset i osam centi) / 4.685,55 kuna (slovima: četiri tisuće šesto osamdeset i pet kuna i pedeset i pet lipa)1 u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Primorsko-goranske županije, KLASA: UP/I-335-02/20-02/96, URBROJ: 2170/1-08-02/22-21-38 od 16. rujna 2021., odbijen je zahtjev E. A. (pravnog prednika ovdje zainteresiranih osoba) za ukidanje rješenja KLASA: UP/I-335-02/16-02/60, URBROJ: 2170-10-02/3-16-2 od 2. svibnja 2016. kojim je tužitelju utvrđen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste "Bistro", naziva "...", M., ..., koji se nalazi na k.č. ... i k.č. ..., obje k.o. B., jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da nisu ispunjeni uvjeti propisani čl. 27. st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21, dalje: ZUD) za ukidanje tog rješenja, odnosno da ugostitelj i dalje ispunjava uvjete propisane čl. 24. st. 1. t. 2. i 5. ZUD.

 

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 16. rujna 2021. žalbu su izjavili 1. S. S., 2. J. Č. i 3. E. A., ovdje zainteresirane osobe, a kao nasljednici iza pok. E. A. Navedena žalba je usvojena rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/22-01/556, URBROJ: 529-06-03-02/1-22-2 od 25. srpnja 2022. te je poništeno navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

3. Tužitelj je, kao zakupnik navedenog ugostiteljskog objekta, pravodobno podnio tužbu ovom Sudu u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika, a u tužbi i u tijeku spora navodi u bitnome kako smatra da je ovdje relevantna činjenica da je zakupodavac A. J. samovlasnik u naravi onih dijelova nekretnina (k.č. ... i k.č. ...., obje k.o. B.) na kojima tužitelj kao zakupnik obavlja ugostiteljsku djelatnost, a to da proizlazi iz dostavljenih kupoprodajnih ugovora kojima je A. J. kupio te dijelove nekretnina i nalaza vještaka. Navodi da tuženik nije proveo sve potrebne dokaze kako bi upotpunio činjenično stanje i razjasnio stvari, primjerice očevid na licu mjesta. Nadalje tužitelj u tužbi obrazlaže kako su još pravni prednici zakupodavca A. J. izvršili razvrgnuće suvlasničke zajednice i da je A. J. kupio i da posjeduje točno određene realne izdvojene dijelove kuće s okućnicom, u kojem posjedu je i danas. Predložio je da se na te okolnosti u sporu izvrši uvid u priložene ugovore o kupoprodaji, zatim u spise koji su se vodili kod Općinskog suda u Crikvenici radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, da se po potrebi provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskih vještaka te da se provede dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka zakupodavca A. J. i zakonskog zastupnika tužitelja I. S. Smatra da je tuženik pogrešno utvrdio kako postoji suvlasnička zajednica na predmetnim nekretninama sa zainteresiranim osobama, jer da je izvršeno faktično razvrgnuće te suvlasničke zajednice, pa da je stoga zakupodavac A. J. isključivi vlasnik dijela predmetnih nekretnina koje je njemu dao u zakup i na kojima obavlja ugostiteljsku djelatnost. Nadalje pojašnjava da faktično razvrgnuće mogu provesti suvlasnici pisanim ili usmenim sporazumom tako da svaki od njih postane samovlasnikom određenih dijelova predmeta razvrgnuća. Stoga da je pogrešno utvrđenje tuženika da on obavlja ugostiteljsku djelatnost bilo gdje drugdje osim na nekretninama koje predstavljaju isključivo vlasništvo zakupodavca A. J. Zaključno smatra kako odredbe ZUD ne daju ovlaštenje tuženiku ili prvostupanjskom tijelu da ocjenjuje da li se nakon što je izdano rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti takvo obavljanje ugostiteljske djelatnosti vrši uz suglasnost svih navodnih suvlasnika. Ukazuje da je u ovom prostoru ugostiteljska djelatnost već obavljala temeljem važećeg rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima i da se samo nastavlja te da stoga ovdje treba primijeniti čl. 24. st. 5. ZUS, a ne čl. 27. st. 1. ZUD. Slijedom svega iznijetog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da donese meritornu odluku da se odbija žalba zainteresiranih osoba i da se potvrdi prvostupanjsko rješenje, a kao podredno predlaže da se poništi osporavano rješenje tuženika. Tužitelj je na raspravi održanoj u ovom sporu zatražio naknadu troškova ovoga spora.

 

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu dao opširan odgovor na tužbene navode tužitelja, te je u bitnome ostao u cijelosti kod obrazloženja osporavanog rješenja da tužitelj više ne ispunjava uvjete za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u predmetnom objektu. Slijedom toga, tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev. Tuženik je na raspravi održanoj u ovom sporu zatražio naknadu putnih troškova na relaciji Zagreb - Rijeka - Zagreb.

 

5. Zainteresirane osobe su u svom odgovoru na tužbu navele u bitnome da se k.č. ... i k.č. ..., obje k.o. B., nalaze u nepodijeljenom vlasništvu zainteresiranih osoba te D. M. i zakupodavca A. J. te da su te čestice i predmetom sporova koji se vode kod Općinskog suda u Crikvenici radi etažiranja pa da stoga nije točna tvrdnja tužitelja da je fizička podjela nesporna. Navode da prvostupanjsko tijelo nije postupilo u skladu s odredbama ZUD kada je izdalo navedeno ranije rješenje od 2. svibnja 2016. i da su stoga E. A., a kasnije oni kao njegovi nasljednici, zatražili od prvostupanjskog tijela očitovanje zašto suvlasnici nisu bili uključeni u postupak izdavanja navedenog rješenja od 2. svibnja 2016. i da obrazloži na temelju čega je izdano to rješenje jer oni nikada nisu dali suglasnost da se obavlja ugostiteljska djelatnost, a  niti daje u najam zajednička i nepodijeljena imovina. Smatraju da je zakupodavac dovođenjem u zabludu tužitelja doveo zainteresirane osobe u situaciju u koju nije smio i da tužitelj ostvaruje zaradu od prostorija koje nisu u vlasništvu zakupodavca. Stoga zainteresirane osobe predlažu da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te je njihova opunomoćenica zatražila naknadu troška za pristup na raspravu koja je održana u sporu.    

 

6. U tijeku spora održana je rasprava dana 7. veljače 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika tužitelja, opunomoćenica tuženika i opunomoćenica zainteresiranih osoba. Navedene stranke su na raspravi ustrajale kod svojih navoda iz tužbe i odgovora na tužbu te su iste usmeno obrazložile Sudu.

 

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Međutim, Sud je odbio u sporu provesti daljnje dokaze koje je predložio tužitelj u tužbi i u tijeku spora (da Sud izvrši uvid u spise koji su se vodili kod Općinskog suda u Crikvenici radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, da se provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskih vještaka te da se provede dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka zakupodavca A. J. i zakonskog zastupnika tužitelja I. S.) s obzirom da dokumentacija u spisu upravnog spora i dokumentacija u spisu predmeta upravnog postupka sadrži sve relevantne činjenice potrebne Sudu za rješavanje.

 

8. Dakle, među strankama ovog spora nije sporno da je tužitelju bilo izdano rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-335-02/16-02/60, URBROJ: 2170-10-02/3-16-2 od 2. svibnja 2016. kojim je utvrđeno da tužitelj nastavlja obavljanje ugostiteljske djelatnosti u navedenom ugostiteljskom objektu u kojem se je već obavljala ugostiteljska djelatnost iste vrste na temelju rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-335-02/13-02/97, URBROJ: 2170-10-02/3-13-5 od 3. srpnja 2013. Nadalje, nije sporno da su u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja od 16. rujna 2021. (koje je predmetom ovog spora) u vlasničkom listu za k.č. ... i k.č. ...., obje k.o. B., bili upisani kao suvlasnici zakupodavac A. J., zatim D. M. te E. A., kojeg su naslijedile zainteresirane osobe i koje su sada upisane u vlasničkom listu na ranijem suvlasničkom dijelu E. A. 

 

9. Međutim, sporno je, je li u naravi izvršena podjela navedene suvlasničke zajednice na način da je zakupodavac A. J. u naravi samovlasnik na dijelovima k.č. ... i k.č. ..., obje k.o. B., na kojima tužitelj obavlja ugostiteljsku  djelatnost, te je li ta činjenica dovoljna da se održi na snazi navedeno rješenje od 2. svibnja 2016. ili su postojali uvjeti da se to rješenje poništi. 

 

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz svih razloga koje je detaljno i valjano obrazložio tuženik u osporavanom rješenju i koje u cijelosti prihvaća i Sud jer su utemelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

 

11. Name, odredba čl. 20. st. 1. ZUD propisuje da nadležno upravno tijelo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju te utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni standard i dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupina »Ostali ugostiteljski objekti za smještaj«, »Restorani« i »Barovi«.

 

12. Čl. 24. st. 1. ZUD propisano je da će se, između ostalog, rješenja iz čl. 20. st. 1. i 2. izdat ugostitelju i pravnoj osobi iz čl. 5. st. 2. tog Zakona uz sljedeće uvjete:

              1. da je registriran za obavljanje ugostiteljske djelatnosti,

              2. da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom,

              3. da ugostiteljski objekt u kojem će se obavljati ugostiteljska djelatnost ispunjava uvjete propisane za određenu vrstu, odnosno kategoriju ugostiteljskog objekta,

              4. da ispunjava i druge uvjete propisane tim Zakonom i propisima donesenim na temelju tog Zakona,

              5. da građevina, koja je, odnosno u kojoj je ugostiteljski objekt, ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tim propisima, Ministarstvo ili nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

U st. 5. istog članka propisano je da ako se u upravnom postupku izdavanja rješenja iz st. 1. i 2. tog članka utvrdi da se u poslovnom prostoru ili objektu, odnosno prostoru stambene namjene, za koji je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja, već obavljala ugostiteljska djelatnost, u tom postupku se ne utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz st. 1. t. 3., 4. i 5. tog članka, pod uvjetom da novi ugostitelj nastavlja obavljati ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti, odnosno i kategoriji ugostiteljskog objekta, da propisani uvjeti za tu vrstu, odnosno kategoriju u međuvremenu nisu izmijenjeni te da u ugostiteljskom objektu nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju.

U st. 6. istog članka propisano je da u slučaju iz st. 5. tog članka ugostitelj je dužan uz zahtjev priložiti izjavu da nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i kategoriju ugostiteljskog objekta.

 

13.               Nadalje, čl. 27. st. 1. ZUD navodi da će se, između ostalog, rješenja iz čl. 20. st. 1. i 2. ukinut rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog čl. 24. st. 1. tog Zakona.

 

14. Kako nije sporno da su predmetne čestice u vlasničkom listu upisane kao suvlasništvo u idealnim dijelovima, to je za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na tim česticama potrebna suglasnost svih suvlasnika. Da je u konkretnom slučaju fizička dioba zaista izvršena u naravi, kako to tvrdi tužitelj, tada bi ostali suvlasnici zasigurno dali suglasnost tužitelju za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na tom fizički podijeljenom dijelu. S obzirom da su među suvlasnicima predmetnih čestica u tijeku sporovi radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i uspostave etažnog vlasništva, to je očito da sporazuma oko faktičnog korištenja predmetnih nekretnina nema. 

 

15. Dakle, kada se nekretnina nalazi u suvlasništvu tada je za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u toj nekretnini potrebno da je ista etažirana ili da postoji suglasnost ostalih suvlasnika za obavljanje te djelatnosti. Navedeno shvaćanje u skladu je sa stavom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj Usž-2209/19 od 8. listopada 2020. prema kojem je za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u nekretnini koja je u suvlasništvu u idealnim dijelovima, s obzirom da objekt nije etažiran, potreba suglasnost svih suvlasnika.

 

16. Slijedom navedenoga, navodi tužitelja da njegov zakupodavac u naravi posjeduje točno određeni dio predmetnih nekretnina koji mu je dan u zakup, u konkretnom slučaju nisu dovoljni da se održi na snazi navedeno rješenje od 2. svibnja 2016.

 

17. Osnova za naknadno ukidanje navedenog rješenja od 2. svibnja 2016. je citirani čl. 27. ZUD koji propisuje da će se rješenje iz čl. 20. st. 1. ZUD ukinuti, među ostalima, ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, što je ovdje slučaj s obzirom da je naknado utvrđeno da tužitelj ne posjeduje suglasnost svih suvlasnika predmetnih nekretnina za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na tim nekretninama iz čega proizlazi da tužitelj nema pravo koristiti se predmetnim ugostiteljskim objektom. K tome, u postupku je utvrđeno i da tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost na dijelu k.č. ... k.o. B. koja u naravi predstavlja okućnicu k.č. ... k.o. B., a iz građevinske dozvole od 17. travnja 1989. ne proizlazi da je i k.č. ... k.o. B. definirana kao poslovni prostor i to za usluživanje na otvorenom ispred ugostiteljskog objekta na k.č. ... k.o. B., iz čega slijedi  da tužitelj ne može obavljati ugostiteljsku djelatnost na k.č. ... k.o. B. jer ta nekretnina nije prema posebnim propisima definirana kao poslovni prostor. Dakle, tužitelj u konkretnom slučaju ne ispunjava uvjete iz citiranog čl. 24. st. 1. t. 2. i 5. ZUD, što je osnova za donošenje rješenja o prestanku iz citiranog čl. 27. ZUD. Činjenica je da tužitelj navedene uvjete nije ispunjavao niti u vrijeme izdavanja navedenog rješenja od 2. svibnja 2016., međutim ispitivanje zakonitosti tog rješenja nije predmetom ovog postupka.     

 

18. U odnosu na navode tužitelja da su mu povrijeđena poduzetnička i vlasnička prava navodi se da obavljanje ugostiteljske djelatnosti nije neograničeno pravo, nakon što se jednom stekne, već je zakonom regulirano da tužitelj može obavljati ugostiteljsku djelatnost sve dok ispunjava za to propisane uvjete. Stoga kada tužitelj prestane ispunjavati uvjet iz čl. 24. st. 1. ZUD, kao što je to ovdje slučaj, postoji zakonska osnova da mu se uskrati to pravo.

 

19. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

20. Odluka Suda o troškovima spora iz točke II. - IV. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je dužan snositi svoje troškove ovog spora, ali i troškove spora koji su nastali tuženiku i zainteresiranoj osobi.

 

21. Tuženik je zatražio naknadu troška puta za pristup njegove opunomoćenice (ujedno i zaposlenice tuženika) na raspravu održanu u ovom sporu, a trošak je određen sukladno Pravilniku o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05) prema računu za povratnu autobusnu kartu na relaciji Zagreb - Rijeka - Zagreb u iznosu od 31,56 eura / 137,79 kn i putnom nalogu broj 92/2023/2 za pola dnevnice u iznosu od 13,27 eura / 99,98 kn, što sveukupno iznosi 44,83 eura / 337,77 kn, a koje dokaze je opunomoćenica tuženika priložila u spis na raspravi.

 

22. Zainteresirane osobe su također zatražile naknadu troška za pristup njihove opunomoćenice na raspravu održanu u ovom sporu u iznosu od 497,50 eura / 3.748,41 kn uvećano za PDV u iznosu od 124,38 eura / 937,14 kn, što sveukupno iznosi 621,88 eura / 4.685,55 kn, a trošak je određen sukladno Tbr. 23. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

 

23. Kako se radi o opravdanim troškovima za radnje koje su poduzete u ovom sporu i koje su bile nužne za vođenje ovog spora, to je Sud sukladno čl. 79. st. 1. ZUS priznao i dosudio navedene troškove tuženiku i zainteresiranim osobama.

 

U Rijeci 14. veljače 2023.

                                                                                   

                                                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).