Baza je ažurirana 29.05.2026. zaključno sa NN 32/26 EU 2024/2679
Broj: 3. Pp -2450/2021.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
PREKRŠAJNI ODJEL
Ul. Svetog Teodora br.02
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu tog suda Ljiljani Božina, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Borić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika Z. V., državljanina Bosne i Hercegovine, zbog prekršajnog djela iz članka 22. stavka1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19), temeljem optužnog prijedloga Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Pula-Pola, pod brojem: 511-08-21 / 05-5-99-1/2021. od dana 01. svibnja 2021.godine, nakon održane usmene rasprave uz isključenje javnosti, dana 14. veljače 2023. godine, bez nazočnosti okrivljenika te odsutnosti zastupnika optužbe i provedenog dokaznog postupka, temeljem članka 210. i članka 222. stavka 3. Prekršajnog zakona ( NN 107/07, 39/13, 157/13,110/15, 70/17, 118/18 ), istoga dana,
p r e s u d i o j e
Temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona,
okrivljenik:
Z. V., od oca L. i majke D., r. J., rođen dana u K., Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u A., Ul. B. N. br., Bosna i Hercegovina, sa boravištem u Republici Hrvatskoj, u P., Ul. B. br.46, po zanimanju zidar sa završenom srednjom strukovnom školom, zaposlen, po narodnosti Srbin , neoženjen, otac dvoje djece, uzdržava se iz plaće, državljanin Bosne i Hercegovine, u Republici Hrvatskoj prekršajno nekažnjavan,
o s l o b a đ a o d o p t u ž b e
što je dana 01. svibnja 2021.godine, u 17,00 sati, u stanu u Š., Ul. Šurida br.60., pod utjecajem alkohola, sa koncentracijom od 1,93 g/kg, nasilnički se ponašao u obitelji prema nevjenčanoj supruzi M. D., na način da ju je vrijeđao riječima: " jebem ti sve pokoljenje, živo i mrtvo", nakon čega je pljunuo na nju nekoliko puta, što je kod nje izazvalo uznemirenost i povredu dostojanstva,
čime je postupio protivno članku 10. stavku 1. točki 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo člankom 22. stavkom 1. istog Zakona,
2 Broj: 3. Pp -2450/2021.
Temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi sudskog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do točke 4. ovog Zakona, terete proračunska sredstva Suda.
Temeljem članka 140. stavka 3. Prekršajnog zakona, ovlašteni tužitelj snosi svoje troškove iz čl.138. st.2. toč. 1. istog Zakona.
Obrazloženje
Ovlašteno nadležno tijelo iz čl.111. PZ, podnošenjem optužnog prijedloga pokrenulo je pred ovim sudom prekršajni postupak protiv okrivljenika Z. V., državljanina Bosne i Hercegovine, zbog osnovane sumnje da je počinio prekršajno djelo iz izreke ove presude, uz prijedlog da se nakon provedenog sudskog postupka okrivljenik proglasi krivim i kazni kaznom zatvora u trajanju od 30 dana i da se uz kaznu izrekne zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana te da se obveže na nadoknadu troškova postupka alkotestiranja u iznosu od 80,00 kuna, pa nakon što je sudac održao raspravu po procesnim pravilima iz žurnog postupka i nakon ispitivanja okrivljenika te provedenog dokaznog postupka donio je oslobađajuću presudu, cijeneći da u konkretnom slučaju djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj, budući da odnos okrivljenika i oštećenice ne ulazi u krug osoba na koje se primjenjuje materijalni zakon iz čl.8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Protiv oslobađajuće presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da u postupku nisu izvedeni predloženi dokazi, pa je rješavajući po žalbi, drugostupanjski Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, prihvatio žalbu ovlaštenog tužitelja navodeći kako je sudac bio ovlašten izmijeniti činjenični opis optužnog prijedloga ukoliko je smatrao da se ne radi o izvanbračnoj zajednici te sukladno čl.8. st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji naznačiti odnos okrivljenika i oštećenice kao odnos osoba koje žive u zajedničkom kućanstvu, te je ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu na ponovno suđenje i postupak.
S obzirom da je za okrivljenika prvostupanjska presuda ukinuta, ovaj je sudac za ponovno suđenje uzeo za osnovu prijašnji optužni prijedlog, pa kako je prvostupanjski sud dužan raspraviti sva sporna pitanja na koja ga je upozorio drugostupanjski sud u svojoj odluci, u ponovljenom postupku sudac je proveo raspravu i pozvao svjedoke M. D., te policijske službenike A. M. i L. H..
S obzirom da je prekršajni postupak započeo kao žurni postupak, sudac je temeljem čl.221. st.3. PZ, ponovljeni postupak proveo po procesnim pravilima za žurni postupak.
Poziv za raspravu upućen svjedokinji M. D. vratio se neuručen te je uvidom u podatke JRO MUP RH sudac utvrdio kako svjedokinja ima prebivalište u Republici A., W., W. 309/ 2/2, dok u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno boravište.
Svjedok A. M. izjavljuje da je kritične prigode po dojavi okrivljenika V. da ga je fizički napala jedna muška osoba upućen na intervenciju, i sjeća se da su pred kućom, u dvorištu, zatekli žensku osobu koja je bila vidno uznemirena i vidjelo se da čeka njihov dolazak. S obzirom da su na intervenciju upućeni zbog fizičkog napada muške osobe, po uočavanju te ženske osobe nije zaključio da je to žrtva, pa kada je izašao iz službenog vozila uputio sam se do nje, no ona baš i nije htjela previše govoriti. Izjavljuje da su obavili razgovor s okrivljenikom i da su odmah uočili da je osoba pod utjecajem alkohola, što je utvrđeno i alkotestiranjem. Sjeća se da su misli i riječi koje je iznosio o ovom događaju bile su dosta zbrkane i nepovezane, i da se cijelo vrijeme vraćao na to da ga je napala jedna muška osoba koja je bila kod njih na proslavi praznika rada, a da se ta muška osoba urotila sa njegovom nevjenčanom ženom i da su se dogovarali kako će raditi protiv njega, a potom da je taj muškarac nakon što je on zvao policiju pobjegao. U dvorištu nije bilo nikakvih znakova koji bi upućivali da je došlo do sukoba, vidjelo se da su imali nekakav roštilj i da su
3 Broj: 3. Pp-2450/2021.
jeli, a po izgledu okrivljenika i ženske osobe nisu mogli zaključiti da su sudjelovali u nekom fizičkom sukobu. Na pitanje suca da li je uočio da je ova ženska osoba bila uprljana s obzirom na činjenicu da je okrivljenik pljunuo u nju nekoliko puta, izjavljuje kako im je ona to rekla, a da on nije vidio nikakvih tragova koji bi ostali na odjeći uslijed ove radnje pljuvanja. M. D. im je ispričala tijek događaja, rekla im je da je ona nevjenčana supruga okrivljenika već duže vremena, da je on često zna vrijeđati i uznemiravati, da je ponižava, pa su je pitali zbog čega to podnosi i zbog čega nije prijavila policiji takvo stanje, na što je ona odgovorila da je stalno očekivala kako će se okrivljenik promijeniti, no da sada vidi da to nije moguće. M. je tada isticala kako ju je jako strah od okrivljenika, da se boji što bi on mogao učiniti, a na pitanje suca da li su pitali žrtvu nasilja zbog čega nije pozvala policiju kada je došlo do nasilja u obitelji u kojem je ona pretrpjela uznemirenost i povredu dostojanstava od strane okrivljenika, izjavljuje da je od nje saznao kako nije nikada prijavljivala ovakve ispade zbog straha, a s obzirom su oni došli na intervenciju osjetila se zaštićenom pa im je i ispričala za događaj. Navodi da nisu provjeravali činjenicu prebivališta okrivljenika i žrtve nasilja, ona im nije rekla da živi u Austriji, već im je izjavila da živi s okrivljenikom već duže vremena u Š., da nemaju zajedničku djecu, ali da imaju zajedničke financije od čega ona plaća najamninu za stan. S obzirom na razgovor zaključili su da je M. D. žrtva nasilja, a kako je ona izričito tražila da se zaštiti od okrivljenika jer ga se boji što bi joj mogao učiniti, te je izjavila da s njime više ne želi živjeti, kako bi otklonili svaku mogućnost nekakvih posljedica za žrtvu, priveli su okrivljenika u postaju i uhitili. Na pitanje suca da li su razgovarali s I. D. koji je u kritično vrijeme bio prisutan događaju, izjavljuje da su namjeravali s njime razgovarati, međutim niti okrivljenik, a niti M. nisu im mogli dati podatke za tu osobu osim njegovog imena i prezimena.
Svjedok L. H. nije se odazvao pozivu, već je nadležna policijska postaja izvijestila suca kako je policijski službenik djelatnik Policijske uprave bjelovarsko-bilogorske od 14. 12. 2021. , pa je sudac odustao od izvođenja tog dokaza, posebno jer njegovo svjedočenje ne bi bilo rezultat neposrednog opažanja, već iznošenje onih činjenica koje je saznao u informativnom razgovoru sa sudionicima događaja, pa bi svjedočio po čuvenju, na sličan ili podudaran način svjedoka A. M., zbog čega njegovo svjedočenje ne bi imalo dokaznu snagu na kojoj bi se temeljila ocjena o prekršajnom djelu.
Sudac je proveo uvid u Zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 02. 05. 2021. god., Izvješće o uhićenju, pod brojem 511-08-21/05-5-99-1/2021. od 01. 05. 2021.god. , Izvješće o dojavi Z. V. da ga je napala jedna osoba, pod brojem 511-08-21/05-5-99-1-2021. od 01. 05. 2021. god., Obavijest okrivljeniku iz čl.109.a PZ, da će se pokrenuti prekršajni postupak, pod ser. brojem 00394026 od 01. 05. 2021. god., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, pod brojem 511-08 -21/1-53/96-2021. od 01. 05. 2021.god., evidenciju Središnjeg informacijskog sustava o prebivalištu i boravištu za okrivljenika i M. D., potvrdu Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije, iz koje ne proizlazi dosadašnja kažnjavanost okrivljenika, kao i evidenciju JRO MUP RH o prijavi prebivališta/boravišta za okrivljenika i M. D. ( list br. 3. do br. 5. i br. 9. do br. 15., br. 58. i br.63. spisa).
Temeljem ponovljenog postupka i na raspravi provedenim dokazima, te na taj način utvrđenim činjenicama, sudac ovoga suda našao je kako tužitelj nije iznio i priložio dokaze takve uvjerljivosti i kvalitete kojima bi argumentirano i valjano obrazložio odlučne činjenice od kojih ovisi primjena materijalnog zakona, već iz provedenog postupka proizlazi zaključak da je tužitelj svoje promišljanje o postajanju osnovane sumnje u ostvarenje prekršaja temeljio na činjenicama koje je prikupio u neformalnom razgovoru sa okrivljenikom i M. D., za koju je tek u razgovoru koji se vodio u vezi dojave okrivljenika da je fizički napadnut od muške osobe, naknadno zaključio da je ona "žrtva nasilja", pa bez obzira na činjenicu da M. D. nije ispitana u postupku / nema prijavljeno boravište u Republici Hrvatskoj od 04. 03. 2022. /, kao i činjenica da je okrivljenik bio u većoj mjeri pod utjecajem alkohola i da nije kazivao smisleno, samim time ne upućuje na zaključak da je kritične prigode svojim protupravnim ponašanjem kod M. D. izazvao strah i povrijedio dostojanstvo,
4 Broj: 3. Pp-2450/2021.
posebno u kontekstu obrane okrivljenika / M. se urotila protiv njega s I., ovaj ga je fizički napao zbog čega je on pozvao policiju, dok je I. pobjegao/, te okolnosti da ni okrivljenik ni "žrtva nasilja" nisu mogli dati podatke o identitetu za tu osobu, pa je uznemirenost i strah moglo nastupiti kod M. iz sasvim drugih razloga, a ne onih koji se činjenično opisuju u optužnom prijedlogu.
U ocjeni dokazne vrijednosti sudac nije mogao prihvatiti iskaz svjedoka A. M., cijeneći da je svjedok iznosio one činjenice koje je utvrdio u razgovoru sa okrivljenikom i oštećenicom M. D., pa je njegovo svjedočenje predstavljalo prepričavanje događaja o onom što mu je ispričala oštećenica , dok sam nije utvrdio nikakve tragove koje bi upućivali da je došlo do nasilja u obitelji, te u svom svjedočenju nije mogao izložiti nove činjenice koje bi potkrijepile izjavu oštećenice i dovele do onog stupnja vjerojatnosti da se događaj dogodio upravo na način kako je to ona izložila, i koje bi nedvojbeno upućivale da su u radnjama počinitelja sadržana odlučna obilježja terećenog prekršaja.
Člankom 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 126/19-114/22) propisuju se prava žrtava nasilja u obitelji, krug osoba na koje se Zakon odnosi, određuju se oblici nasilja u obitelji, prekršajno-pravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji, prikupljanje podataka o primjeni Zakona, osnivanje Povjerenstva za praćenje i unapređenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji te prekršajne odredbe.
Članak 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, taksativno nabraja radnje koje ponašanju osobe daju obilježje nasilja pa je to primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci i zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.
Članak 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje sankciju za svakog tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona ( novčana kazna u iznosu od najmanje 260,00 eura/2 000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana).
Članak 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 126/19) određuje osobe na koje se primjenjuje ovaj Zakon pa su to bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.
Članak 8. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ( NN 84/2021) nadopunjuje st.1. navodeći da se odredbe ovog Zakona primjenjuju i na bivšeg bračnog druga, bivšeg izvanbračnog druga, bivšeg životnog partnera, bivšeg neformalnog životnog partnera, sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete te osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.
S obzirom da pojam " zajedničko kućanstvo" nije definirano ni u jednom zakonu, niti u nekom drugom propisu, dok se u Obiteljskom zakonu pojam kućanstvo spominje samo uzgred u odredbi u kojoj se uređuju pitanja vezana za članove obitelji sudac nije mogao prihvatiti navod drugostupanjskog Suda u kojem iznosi da je trebalo izmijeniti činjenični opis djela te upisati da su okrivljenik i oštećenica osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu, s obzirom da se navedeni pojam može pronaći u popisu stanovišta Državnog zavoda za statistiku po kojemu se smatra da zajedničko kućanstvo čine bračni drugovi, izvanbračni drugovi, djeca i drugi srodnici ili druga zajednica osoba koje zajedno žive i prijavljeni su na istoj adresi prebivališta te doprinose, odnosno ostvaruju prihode na drugi način i troše ih zajedno.
5 Broj: 3. Pp-2450/2021.
Budući da je u postupku nedvojbeno dokazano da okrivljenik s oštećenicom M. D. u vrijeme izvršenja prekršaja, kao ni prije tog vremena, a niti nakon ostvarenog prekršaja nije nikada bio prijavljen na istoj adresi prebivališta, sudac zaključuje da tužitelj nije dokazao da okrivljenik i M. D. čine osobe na koje se primjenjuje čl.8. st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa stoga u konkretnom predmetu ne postoje materijalno-pravne pretpostavke za vođenje prekršajnog postupka, slijedom čega je trebalo donijeti odluku kao u izreci.
S obzirom na ishod postupka, troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do točke 4. Prekršajnog zakona, terete proračunska sredstva Suda, dok tužitelj snosi svoje troškove koji su nastali utvrđivanjem prekršaja ( čl.138. st.2. toč. 1. PZ).
U Puli, 14. veljače 2023.godine
Zapisničar Sudac
Marijana Borić, v.r. Ljiljana Božina, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv presude tužitelj može izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa. Žalba se podnosi pismeno, u dva istovjetna primjerka putem ovog suda, Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagreb, kao sudu drugog stupnja
Dostaviti:
1.okrivljeniku
2.tužitelju
3.M. D..,
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.