- 1 -              Rev 605/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 605/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B. k. d.o.o. Zagreb, OIB: ... , zastupanog po punomoćnici T. S., odvjetnici u Z., protiv ovršenika Z. P. iz Z., OIB: ... , radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-801/2021-2 od 5. srpnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-1546/2021-2 od 9. ožujka 2021., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prijedlog za ovrhu podnesen dana 25. veljače 2021.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje i odbijen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-4468/2021-2 od 9. veljače 2022., dopuštena je revizija ovrhovoditelja u odnosu na pravna pitanja:

 

„1. Primjenjuje li se odredba čl. 5. st. 3. OZ koja propisuje da, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, i na situaciju u kojoj ovrhovoditelj predlaže sudsku ovrhu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika donesenog općenito na imovini ovršenika (ali ne i na točno određenom predmetu ovrhe)?

 

2. S tim u vezi, je li ovrhovoditelj obvezan u takvoj situaciji (kada podnosi prijedlog sudu radi donošenja rješenja o ovrsi na točno određenom predmetu ovrhe temeljem rješenja o ovrsi donesenog u izvansudskom postupku općenito na imovini ovršenika), priložiti dokaz o nemogućnosti naplate potraživanja izvansudskim putem, odnosno je li postojanje takvog dokaza pravna pretpostavka za donošenje rješenja o ovrsi na točno određenom predmetu ovrhe u smislu odredbe čl. 5. st. 3. OZ-a, imajući u vidu činjenicu da temeljem ovršne isprave temeljem koje predlaže donošenje sudskog rješenja o ovrsi nije određena ovrha na točno određenom predmetu ovrhe, nego općenito na imovini ovršenika?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u vezi s čl. 12. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) zbog pravnih pitanja u odnosu na koja je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači, podredno ukine, obje nižestupanjske odluke, uz naknadu troškova revizije.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija ovrhovoditelja je neosnovana.

 

7. Predmet spora je određivanje i provedba ovrhe na nekretnini ovršenika, radi namirenja novčane tražbine utvrđene ovršnim ispravama i to pravomoćnim i ovršnim rješenjima o ovrsi javnog bilježnika Ž. P. na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-2112/12 od 13. studenoga 2012. i Ovrv-157/12 od 28. veljače 2012., te javnog bilježnika T.-Z. S. broj Ovrv-88/14 od 23. veljače 2014., određenima općenito na imovini ovršenika, a jer navedena rješenja nisu provedena u cijelosti u postupku izvansudske ovrhe na računima ovršenika.

 

8. Odredbom čl. 285. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 13/20 - dalje: OZ) propisano je da, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na tražbini po računu kod banke ili na stalnom novčanom primanju, odnosno općenito određena na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može zatražiti od suda da ovrhu odredi na predmetu ovrhe na kojem se na temelju takvoga rješenja ne može tražiti izvansudska ovrha; u tom slučaju sud će postupiti kao da je od njega zatraženo da ovrhu odredi drugim sredstvom i na drugom predmetu ovrhe.

 

9. Iz utvrđenja suda proizlazi da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak izvansudske ovrhe. Prema odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20 i 133/20 - dalje: ZPONS), ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Financijska agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. U konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je priložio potvrdu Financijske agencije iz koje proizlazi da je u posljednjih šest mjeseci bilo naplate po osnovama za plaćanje koje se vode na ovršenika.

 

10. Odredbom čl. 5. st. 3. OZ propisano je da, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe; u tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja; ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

 

11. Imajući u vidu odredbu čl. 285. st. 2. OZ koja upućuje na primjenu odredbe čl. 5. st. 3. OZ, to proizlazi da je ovrhovoditelj u konkretnom slučaju trebao dokazati, među ostalim, nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima u postupku izvansudske ovrhe, a što priloženom potvrdom Financijske agencije, kraj činjenice da je u posljednjih šest mjeseci bilo naplate po osnovama za plaćanje koje se vode na ovršenika, nije dokazao kako to pravilno zaključuje nižestupanjski sud.

 

12. Pritom, pozivanje ovrhovoditelja na pravno shvaćanje izneseno u odluci broj Rev 2800/2014-2 od 5. ožujka 2019. nije primjenjivo jer stanje predmeta spisa u tom i stanje predmeta spisa u konkretnom slučaju, nije usporedivo. Iz citirane odluke proizlazi da je u tom predmetu bilo prijeporno može li ovrhovoditelj zatražiti sudsku ovrhu ako je izvansudska ovrha pri provedbi u Financijskoj agenciji bila nemoguća prije nego je pokušao izvansudsku ovrhu i s zahtjevom prema poslodavcu/drugome isplatitelja stalnog novčanog primanja i bez dokaza da je i ta ovrha ostala neuspješna. Revizijski sud je stoga, u tom predmetu zaključio da „…niti čl. 5., a niti čl. 252. OZ nije propisan uvjet da bi se za predlaganje sudske ovrhe prethodno moralo dokazati neuspješnost izvansudske ovrhe na svim mogućim predmetima /sredstvima ovrhe već je izričito navedeno da je predlaganje promjene predmeta i sredstva ovrhe moguće u slučaju nemogućnosti namirenja na određenom predmetu /sredstvu ovrhe. Smisao odredbe čl. 252. OZ je u tome da se ne pokreće sudska ovrha prije nego što se pokušala izvansudska ovrha, ukoliko ovrhovoditelj raspolaže pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesene po javnom bilježniku u kojem je ovrha određena općenito na imovini ovršenika, da se ovrhovoditelj lakše naplati od ovršenika, jer je ta odredba donesena u njegovu korist da mu se olakša postupak a ne da se iscrpljuje na sve moguće načine pribavljanjem različitih potvrda o nemogućnosti naplate izvansudskim putem.“

 

13. Stoga, u odnosu na postavljena pitanja za odgovoriti je da se odredba čl. 5. st. 3. OZ koja propisuje da, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, primjenjuje i na situaciju u kojoj ovrhovoditelj predlaže sudsku ovrhu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja javnog bilježnika donesenog općenito na imovini ovršenika (ali ne i na točno određenom predmetu ovrhe), ali pod uvjetima iz odredbe čl. 285. st. 2. OZ.

 

14. S tim u vezi, ovrhovoditelj je obvezan u takvoj situaciji (kada podnosi prijedlog sudu radi donošenja rješenja o ovrsi na točno određenom predmetu ovrhe temeljem rješenja o ovrsi donesenog u izvansudskom postupku općenito na imovini ovršenika), priložiti dokaz o nemogućnosti naplate potraživanja izvansudskim putem, odnosno postojanje takvog dokaza pravna je pretpostavka za donošenje rješenja o ovrsi na točno određenom predmetu ovrhe u smislu odredbe čl. 5. st. 3. OZ, imajući u vidu činjenicu da temeljem ovršne isprave temeljem koje predlaže donošenje sudskog rješenja o ovrsi nije određena ovrha na točno određenom predmetu ovrhe, nego općenito na imovini ovršenika.

 

15. Ovrhovoditelj je u konkretnom slučaju prethodno pokrenuo postupak izvansudske ovrhe kod Financijske agencije ali nije dokazao da je upravo na tom jednom određenom predmetu i sredstvu ovrhe (na novčanim sredstvima ovršenika), ovrha postala nemoguća, kraj okolnosti da je u posljednjih šest mjeseci bilo naplata po osnovama za plaćanje koje se vode na ovršenika, slijedom čega su nižestupanjski sudovi pravilno odbili njegov prijedlog za ovrhu.

 

16. Slijedom navedenog, budući ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnose pravna pitanja koja su dopuštena, valjalo je reviziju ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 14. veljače 2023.