- 1 -              Rev 1161/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1161/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. G., OIB …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. o. d.d., OIB … iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva G. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-904/2020-2 od 2. studenoga 2021. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj Pn-2599/2016-39 od 19. prosinca 2019. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2599/2016-48 od 15. svibnja 2020., u sjednici održanoj 14. veljače 2023.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-904/2020-2 od 2. studenoga 2021. i presuda Općinskog građanskog suda Zagrebu poslovni broj  24. lipnja 2020. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-2599/2016-48 od 15. svibnja 2020. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.375,09 € (48.033,16 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 10. srpnja 2014. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.794,48 € (21.055,04 kuna) sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2019. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

 

2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena točka I. prvostupanjske presude. Nadalje je u točki II. izreke žalba tuženika odbijena kao neosnovana, dok je žalba tužitelja djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično uvažena te je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu odluke o troškovima postupka tako što je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.918,91 € (21.992,54 kuna) sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2019. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Ujedno je u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove sastava žalbe s porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 8,91 € (67,19 kuna) sa zateznim kamatama od 2. studenoga 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je zahtjev tužitelja za naknadu preostalog dijela troška sastava žalbe odbijen, a u točki IV. izreke odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troškova podnesene žalbe. U točki V. izreke odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-576/2022-2 od 15. veljače 2022. dopustio tuženiku reviziju protiv drugostupanjske presude zbog toga što je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. alineja 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u odnosu na pitanje:

 

              "Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 375. u vezi s člankom 354. stavkom 2. točke 6. i 11. ZPP jer se drugostupanjski sud uopće nije očitovao niti ocijenio dokazni prijedlog tuženika, konkretno o predloženom novom prometnom vještačenju, pa je li osporena presuda u suprotnosti s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 855/2012-2, Revr-183/11-2 te Rev-x 1174/11-2?".

 

Revizija je dopuštena zbog toga što je revizijski sud ocijenio da je riječ o pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda izražene u odlukama broj Revr-183/2011-2 od 16. listopada 2013., Rev-x 1174/2011-2 od 11. srpnja 2012. i Rev-x 855/2012-2 od 26. veljače 2013.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. ZPP pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na njegovu vozilu osiguranom kod tuženika po polici kasko osiguranja koji je zahtjev utemeljen na tvrdnji da je ta šteta nastala u prometnoj nesreći od 4. srpnja 2014.

 

9. Tužitelj je u postupku tvrdio da je neposredno pred nesreću vozio brzinom od oko 50 do 60 km/h te da je dolaskom do lijevog zavoja, gledajući iz njegovog smjera kretanja, naišlo vozilo iz suprotnog smjera koje je prešlo na njegovu prometnu traku, pa da je u namjeri da izbjegne sudar s tim vozilom skrenuo udesno i počeo kočiti, ali da je došlo do kontakta između nepoznatog vozila i njegovog vozila, kao i da je on, unatoč kočenju, udario prednjim desnim dijelom vozila u stablo koje se nalazilo uz desnu stranu kolnika, dok je u iskazu, kada je dopunski saslušan, naveo da ne može točno procijeniti na kojem je mjestu skrenuo s kolnika jer je bila noć, a nepoznato vozilo je brzo naišlo, kao i zbog toga što je proteklo dosta vremena od te prometne nesreće zbog čega je na očevidu otprilike pokazao mjesto gdje je sletio s kolnika budući da mu je bilo teško precizno pokazati točno mjesto.

 

10. U postupku je ujedno provedeno vještačenje po vještaku prometno - tehničke struke dipl. ing. N. E., na temelju kojeg je, s obzirom na usporedbe nastalih oštećenja, iskaza tužitelja prilikom očevida i zatečenih materijalnih tragova, vještak zaključio da do štetnog događaja nije moglo doći na način kako je to pokazao tužitelj prilikom očevida. Ujedno je utvrđena i visina štete u iznosu od 6.375,09 € (48.033,16 kuna) koja je obračunata kao totalna jer je utvrđeno da je popravak vozila ekonomski neisplativ.

 

11. Na ovakav nalaz i mišljenje prigovorio je tužitelj, a na te se primjedbe vještak usmeno očitovao na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. travnja 2019. navodeći da je utvrđen trag kočenja koji je on opisao u svom nalazu, ali da po svom obliku i položaju taj trag nije bio u skladu s pokazivanjem tužitelja, nego da su tragovi koji bi odgovarali kazivanju tužitelja trebali postojati prije zatečenog traga kočenja i da su trebali biti više ukošeni u odnosu na sam kolnik. Međutim, vještak je naglasio da, kada ne bi uzimao u obzir pokazivanje tužitelja na očevidu, da u tom slučaju ne bi mogao isključiti da je nepoznato vozilo moglo biti uzrokom ovog štetnog događaja, kao i da, uzimajući u obzir konfiguraciju kolnika na mjestu štetnog događaja, brzina kretanja vozila tužitelja sama po sebi nije bila uzrokom slijetanja vozila s kolnika.

 

12. Sudovi su prihvatili dodatno obrazloženi i izmijenjeni nalaz i mišljenje spomenutog vještaka imajući na umu da je u pisanom nalazu i mišljenju vještak striktno polazio od pokazivanja tužitelja prilikom očevida, dok je na usmenom očitovanju zaključio da kada se ne bi striktno držao tužiteljevog pokazivanja na očevidu, da ne bi mogao isključiti da je nepoznato vozilo, odnosno izbjegavanje tog vozila od strane tužitelja, moglo biti uzrokom ovog štetnog događaja, a vodeći računa o tome da, s obzirom na konfiguraciju kolnika, nije moglo doći do slijetanja vozila s kolnika uslijed prekomjerne brzine. Uz to su sudovi ocijenili da pokazivanje stranke na očevidu nakon više godina od prometne nesreće i u promijenjenim uvjetima (štetni događaj se zbio po noći, a očevid po danu), ne može biti u potpunosti točno i precizno, nego da treba uzeti u obzir da su određena odstupanja moguća. Pritom su otklonili prigovor tuženika da je predmetna prometna nesreća "naštimana" zato što su "prema utvrđenju prometnog vještaka sva oštećenja na vozilu s prednje strane nastala upravo naletom na drvo koje se nalazilo pored ceste te da je obzirom na naprijed navedena utvrđenja moguće i realno da je nepoznato vozilo ostavilo trag u vidu brisotine crvene boje na stražnjem braniku tužiteljeva vozila."

 

13. Nakon ovakvog nalaza i mišljenja tuženik je podneskom od 24. svibnja 2019. predložio novo vještačenje po ustanovi Prometnog fakulteta u Zagrebu, a u tom je prijedlogu ustrajao i na ročištu održanom 21. studenoga 2019. na kojem je raspravnim rješenjem sud prvog stupnja odbio prijedlog tuženika bez navođenja razloga odbijanja. Potom je na temelju naprijed utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev, ali taj sud ni u obrazloženju presude nije dao razloge odbijanja navedenog dokaznog prijedloga tuženika.

 

14. Protiv presude suda prvog stupnja žalbu je izjavio tuženik i, među ostalim, ukazao da prvostupanjski sud nije dao razloge odbijanja njegova dokaznog prijedloga za provođenje dokaza novim vještačenjem po Prometnom fakultetu u Z. i da je time počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP. Na taj žalbeni prigovor drugostupanjski sud odgovara paušalno otklanjajući ga zbog toga što "su u obrazloženju presude navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti s provedenim dokazima."

 

15. U opisanim okolnostima s pravom tuženik u reviziji ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 375. stavka 1. u vezi s člankom 354. stavkom 2. točkama 6. i 11. ZPP jer se uopće nije očitovao o žalbenom navodu kojim je ukazano da je prvostupanjski sud počinio bitnu postupovnu povredu kada nije obrazložio odluku o odbijanju dokaznog prijedloga tuženika za izvođenje dokaza novim prometno - tehničkim vještačenjem po Prometnom fakultetu u Z.. Radi se o žalbenom navodu koji je od odlučnog značenja zato što se tiče apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, pa je takvim postupanjem sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident.

 

16. S tim u vezi valja istaknuti da navod drugostupanjskog suda kako su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama ne udovoljava zahtjevu obrazložene sudske odluke najprije zbog svoje paušalnosti, a onda posebno i zbog toga što je na predmetnu bitnu povredu tuženik ukazao upravo zbog toga što o činjenici odbijanja predmetnog dokaznog prijedloga, kao i o izostanku razloga za odbijanje tog prijedloga, prvostupanjska presuda uopće ne sadrži nikakve razloge. U takvim okolnostima obrazloženje prvostupanjske presude, suprotno zaključku drugostupanjskog suda, nije ni moglo sadržavati "sve razloge o odlučnim činjenicama".

 

17. Kada, dakle, pri odlučivanju o žalbi tuženika koja ukazuje da prvostupanjski sud nije dao razloge za odbijanje njegova prijedloga za izvođenje dokaza vještačenjem, drugostupanjski sud navede da su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, a u prvostupanjskoj presudi uopće nema naznake postojanja tog dokaznog prijedloga niti razloga za njegovo odbijanje, tada drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 375. stavka 1. u vezi s člankom 354. stavkom 2. točkama 6. i 11. ZPP jer nije na dostatan način odgovorio na žalbene navode koji su odlučnog značenja.

 

18. Budući se ova bitna povreda, s obzirom na svoj sadržaj i značenje, proteže na obje nižestupanjske presude, to je valjalo ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje temeljem odredbe članka 394. stavka 1. ZPP.

 

19. U nastavku će postupka sudovi otkloniti uočenu bitnu postupovnu povredu i nakon toga donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

 

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP.

Zagreb, 14. veljače 2023.