Poslovni broj: 10 Kž-2/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

                                                                                              Poslovni broj: 10 Kž-2/2023-3

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Jasmine Šarić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. H., zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Virovitici, broj: K-148/2021-30. od 8. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba optuženog D. H. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.  

                           

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: K-148/2021-30. od 8. lipnja 2022., optuženi D. H. proglašen je krivim pod točkom I. zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. KZ/11. i pod točkom II. kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz članka 236. stavka 1. KZ/11., uz primjenu članka 51. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude pa mu je na temelju članka 247. stavka 1. KZ/11. za kazneno djelo opisano pod točkom I. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo opisano pod točkom II.,  na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

 

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.), optuženi D. H. je obvezan oštećenoj A. H. (M.), OIB … na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti iznos od 13.500,00 kuna (trinaest tisuća petsto kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u svezi članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP/08. optuženiku D. H. je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu 614,00 kuna (slovima: šesto četrnaest kuna) i paušalne naknade u iznosu od 500,00 kuna (slovima: petsto kuna), u korist D. proračuna R. H., pod prijetnjom ovrhe.

 

4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. u vezi članka 145. stavka 2. točka 7. ZKP/08. optuženik D. H. je oslobođen plaćanja nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

5. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u svezi članka 145. stavka 2. točka 8. ZKP/08. optuženiku D. H. je naloženo plaćanje nagrade opunomoćenika oštećene A. H. (M.) – odvjetnika D. D. u Z. u iznosu od 1.000,00 kuna (slovima: tisuću kuna).

 

6. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi D. H. po branitelju B. D. odvjetniku iz G. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da se ista preinači u smislu žalbenih navoda.

 

7. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

8. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

 

9. Žalba nije osnovana.

 

10. Optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da se pobijana presuda „….ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, presuda nema uopće razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a u pojedinim dijelovima su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza“. Ovu žalbenu osnovu uopće ne obrazlaže i ne navodi u čemu bi se ona sastojala, već je samo parafrazira citiranu zakonsku odredbu.

 

11. Nasuprot tome, pobijana presuda sadrži određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni i nema proturječnosti između onoga što se u njima navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, kao i to da je izreka presude razumljiva i u skladu s razlozima presude.

 

12. Glede žalbenog navoda, da je odbijanjem dokaznog prijedloga obrane da se od MUP-a RH pribave dopunski podaci u vezi službenog policijskog postupanja prema vozilima marke O., koji podaci su istaknuti u tabelarnom prikazu S. sektora za informacijske i komunikacijske sustave M.-a., ukazuje da mu je time „…povrijeđeno pravo obrane i načelo jednakosti oružja“, na koji način upire na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ali i na povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

13. Međutim, prvostupanjski sud je argumentirano iznio razloge o odbijanju rečenog dokaznog prijedloga, zbog čega nema ni govora o tome da je optuženiku tijekom kaznenog postupka bila povrijeđena gore iznesena prava u smislu članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst 5/14.), ni u smislu članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda („Međunarodni ugovori“ broj: 18/97. i 6/99. - ispravak 14/02. i 1/06.) s obzirom da mu je bilo osigurano pošteno i pravično suđenje. On je imao sve procesne ovlasti da osporava navode optužbe, a i dana  mu je mogućnost da se brani i osporava vjerodostojnost dokaza optužbe, na koji način su tijekom kaznenog postupka, interesi obrane bili u ravnoteži s interesima optužbe iz kojih razloga  nisu ostvarene  spomenute povrede odredaba kaznenog postupka.

 

14. U vezi povrede kaznenog zakona, optuženik ne ukazuje koju je to povredu prvostupanjski sud ostvario, niti u razlozima žalbe u tom smislu bilo što obrazlaže, već osporava zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na njegovu krivnju za počinjena djela, pri čemu presudu na taj način pobija na posredan način, prigovarajući da su odredbe kaznenog zakona primijenjene na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

15. Protivno ovakvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je obrazloženju pobijane presude jasno i određeno iznio odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o postojanju kaznenih djela i krivnje optuženika te primjene određenih odredbi kaznenog zakona na njega i njegovo djelo. Jasno je i određeno obrazložio način i visinu dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj A. H. (ranije M.), tako da je obrazloženje presude u svemu valjano, a koje je i sastavljeno u skladu sa člankom 459. ZKP/08.

 

16. Zbog toga, nije ostvarena povreda kaznenog zakona ili neke druge koje bi proizlazile iz žalbenih razloga.

 

17. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao valjano obrazloženje zašto smatra kako je upravo on stekao nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 10.000,00 kuna, a ne T. društvo K. j.d.o.o. Smatra da se je prvostupanjski sud morao „upustiti u utvrđivanje stvarnih troškova koje je imao prilikom popravka automobila, koju činjenicu je mogao utvrditi izvođenjem prometno-tehničkog vještačenja.

 

18. Nasuprot navedenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je na raspravi izveo sve potrebne dokaze za zaključak o postojanju kaznene odgovornosti optuženika. Nakon utvrđenja odlučnih činjenica i ocjene svih izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je dao uvjerljive i dostatne razloge koje u svemu prihvaća i ovaj sud. Žalbeni navodi, a ni sadržaj izvedenih dokaza ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica iz kojih razloga, nije bilo potrebno provjeravati činjenice istaknute u žalbi i postupak nadopunjavati dokazima na koje upire žalba.

 

19. Opravdano prvostupanjski sud utvrđuje odlučne činjenice na iskazu svjedokinje oštećene A. H. (M.), koji iskaz s pravom prihvaća i cijeni vjerodostojnim i istinitim, povezujući ga sa svim ostalim izvedenim dokazima i pročitanim ispravama,  utvrdivši da je optuženik počinio oba kaznena djela na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, i upravo iz tih razloga njegovu obranu je ocijenio neuvjerljivom i neistinitom.

 

20. Prema tome, ovako utvrđeno činjenično stanje ukazuje da je optuženik kritične zgode postupao s prijevarnom namjerom, kao „stvarni voditelj poslovanja“ društva K. j.d.o.o., s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za pravnu osobu, lažno prikazo da će ispuniti  obveze prema oštećenoj A. H., sklopivši sporazum o posredovanju, koje društvo se je obvezalo posredovati i nabaviti automobil marke „O. A.“ za novčani iznos od 34.200,00 kuna, nakon čega je na račun društva u vidu predujma uplatila iznos od 3.500,00 kuna, ali joj nikada nije isporučen automobil, niti joj je vraćen uplaćeni novac, iako se obvezao da će to učiniti do 31. lipnja 2015., na koji način je društvu koje je zastupao pribavio protupravnu imovinsku korist u navedenom iznosu. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u tako utvrđenim radnjama optuženika, opisane pod točkom jedan izreke, stječu sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, koje mu se optužbom stavlja na teret.

             

21. Isto tako, prvostupanjski sud je izveo sve potrebne dokaze o postojanju kaznene odgovornosti optuženika, u odnosu na kazneno djelo pod točkom dva izreke. On samo ponavlja svoju obranu da je predao novčani iznos od 10.000,00 kuna oštećenoj A., koju obranu je iznosio tijekom postupka, prvostupanjski sud je osnovano ocijenio nevjerodostojnom i neistinitom (usmjerena ka izbjegavanju kaznene odgovornosti), jer je u suprotnosti s iskazom ove svjedokinje oštećenice i pročitanih isprava. Očito je optuženik postupio s prijevarnom namjerom, jer je oštećenicu A. H. doveo u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica i time je naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, pri čemu se je obvezao da će prodati njen automobil marke „P. …“, a novac od prodaje trebao dati ili umanjiti cijenu automobila marke „O. A.“ (koji automobil je trebalo „nabaviti“ društvo K. j.d.o.o) ali nakon što ga je prodao za novčani iznos od 10.000,00 kuna, nije joj dao novac, već ga zadržao za sebe. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da optuženik nije postupio u skladu sa sklopljenim ugovorom o posredničkoj prodaji automobila marke „P. …“, na koji način je ostvario nepripadnu navedenu imovinsku korist. Optuženik je poduzeo sve radnje u opisu ove inkriminacije, ostvarivši obilježja kaznenog djela prijevare, a troškovi popravljanje kvara na predmetnom automobilu, nikao ga ne mogu ekskulpirati od počinjenja djela.

 

22. Kod takvog ukupnog stanja stvari, sva utvrđenja i pravilne ocjene prvostupanjskog suda u pogledu bitnih okolnosti obaju djela, posebno prijevarne namjere za koju je ispravno utvrdio da je kod optuženika postojala u samom početku spornih dogovora i sklapanja ugovora, postupajući u namjeri da svoje obveze i obveze društva nikada ne izvrši, uslijed čega se njegova namjera ukazuje još i težom, zbog čega je sasvim utemeljeno proglašen krivim za kazneno djelo prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11., a za sva ta utvrđenja dao je valjano i argumentirano obrazloženje, koje u svemu prihvaća i ovaj sud, na koje obrazloženje se upućuje žalitelj. 

 

23. Nije osnovana žalba optuženika ni zbog odluke o kazni, koju žalbenu osnovu uopće ne obrazlaže. 

 

24. Kod izbora vrste i mjere  kazne, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o svim činjenicama koje su utjecale da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, što je valjano cijenio i vrednovao.

 

25. Pored utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti da je otac dvoje maloljetne djece i da je dosad osuđivan za tri kaznena djela krivotvorenja i jedno djelo pronevjere,  prvostupanjski sud ih je u dostatnoj mjeri cijenio, vrednovao i respektirao, utvrđujući pojedinačne kazne zatvora te izričući jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

 

26. Uvažavajući sve utvrđene okolnosti na strani optuženika, a uzimajući u obzir jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kaznena djela počinio, težinu, način i posljedice tih djela, kao i njihovu društvenu opasnost, onda sve to i svom zbiru opravdava da se osudi na navedenu jedinstvenu kaznu zatvora, koja je kao takva primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim. Ujedno je ona i logičan rezultat utvrđenih pojedinačnih kazni, ne narušavajući uz to razmjernost između jedinstvene izrečene kazne zatvora i pojedinačnih utvrđenih kazni. Upravo iz ovih razloga i po ocjeni ovoga suda, samo takvom izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora, koju je izrekao prvostupanjski sud, ostvariti će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija). 

 

27. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj sud, sukladno članku 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. ispituje po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu, 14. veljače 2023.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                  Dušanka Zastavniković Duplančić, v.r.