1

Poslovni broj: 6 Us I-853/2022-10

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 6 Us I-853/2022-10

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužiteljice B. N. iz S. Đ., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, OIB: …, Z., kojeg zastupa J. K., službena osoba tuženika, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 14. veljače 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja  Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/22-01/18, URBROJ: 512-2501-22-6 od 14. srpnja 2022. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/22-01/18, URBROJ: 512-2501-22-6 od 14. srpnja 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I-561-01/21-01/1472, URBROJ: 512M2-76-22-13 od 7. lipnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice, za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite u razdoblju od 15. studenog 1991. do 30. svibnja 1992.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko  rješenje, smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da i iz dopisa Područnog odsjeka za poslove obrane O. od 3. rujna 2021. proizlazi da se tužiteljica nalazi na služenim evidencijama kao pripadnica Narodne zaštite, te ističe da je na zaduženju imala lovačku pušku svoga oca (CZ-HAMERLES tvorničkog broja 2298, call. 16 mm). Ističe da je otac bio zaposlen u PIK Đ. Jedinica T. na mjestu vozača, te je obavljao straže u mjesnom odboru. Kako je otac i većina radnika iz PIK Đ. dobio radnu obvezu obavljanja svih poljoprivrednih radova isti je po noći stražario po MZ L., a tužiteljica je prilikom dežurstava nosila navedenu pušku u vlasništvu oca I. G. Ističe da je uz žalbu u postupku priložila i izjave svjedokinja R. L. i A. Š. koje su zajedno sa tužiteljicom obavljale dežurstva u selu, te smatra da tuženik nije obrazložio zašto predmetne izjave nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja. Ističe da je u predmetnom razdoblju obavljao dežurstva i čuvanje sela kao dragovoljac. Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.  

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u  rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.2. Tužiteljica je 20. listopada 2022. dostavila očitovanje na odgovor na tužbu u kojemu je, u bitnome, ponovila tužbene navode o ispunjavanju uvjeta za priznanje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite pri MZ L.    

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je dana 7. veljače 2023. održao raspravu u nazočnosti tužiteljice i službene osobe tuženika, kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje u ovoj upravnoj stvari, sukladno odredbi članka 7. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS). 

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 33. i članka 55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužiteljica zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata podnijela 20. svibnja 2019. na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ L., općina T., u razdoblju od studeni 1991. do lipnja 1992. Iz sadržaja zahtjeva proizlazi da tužiteljica nije zadužila naoružanje, da je obnašala dužnost dežurstva u Društvenom domu L. (pored radio-stanice) te da nije osobno sudjelovala u oružanom otporu agresoru niti djelovala u izravnoj svezi s tim otporom. Tužiteljica je uz zahtjev priložila iskaznicu Štaba Narodne zaštite Općine Đ. s potvrdom o naoružanju, na ime I. G. te je predložila izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka.

7. 1. Iz uvida u službenu evidenciju (bazu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata „IS-PU") proizlazi da tužiteljica nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za bilo koje razdoblje Domovinskog rata i s bilo koje osnove.

              7.2. Uvidom u popise pripadnika Narodne zaštite utvrđeno je da je tužiteljica evidentirana na popisu pripadnika odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice L., sukladno dopisu Područnog Odsjeka za poslove obrane O. od 3. rujna 2021., te tužiteljica nije regulirala obvezu služenja vojnog roka niti je imala obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu.

7.3. Tužiteljica je u izjavi na zapisniku prvostupanjskog tijela, Područnog odsjeka O., od 26. kolovoza 2021., navela da je odredima Narodne zaštite pristupila u L. u mjesecu studenom 1991. gdje je obavljala dežurstva uz radio stanicu u Društvenom domu dok su ostali pripadnici bili na položajima, pri čemu u predmetnom razdoblju nije zaduživala naoružanje i nije sudjelovala u borbenim aktivnostima odreda. Tužiteljica je navela da je u odredima Narodne zaštite ostala do kraja svibnja 1992. Sadržajno istovjetno tužiteljica je navela i u pisanoj izjavi koju je priložila zahtjevu.

7.4. Iz sadržaja iskaza saslušanih svjedoka J. K. iz L.,  u svojstvu zapovjednika naoružanog odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice L. te S. K. iz L., kao pripadnika naoružanog odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice L. (zapisnici o saslušanju svjedoka  Područnog Odsjeka za poslove obrane O., od 22. prosinca 2021.), suglasno proizlazi da je tužiteljica kao pripadnica odreda Narodne zaštite u L., u studenom 1991. godine, nakon što su drugi (uglavnom muški) pripadnici prelazili u postrojbe HV ostala u društvenom domu, preko dana dežurajući uz telefon, pri čemu ista nije bila zadužena naoružanjem niti je odlazila na položaje s drugim pripadnicima.

7.5. Nadalje, rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-561-01/21-01/1472 URBROJ:512M2-76-21-4 od 28. prosinca 2021. odbijen je zahtjev tužiteljice, te je, u konačnici, rješenjem tuženika KLASA: UP/II  560-01/22- 01/18 URBROJ:512-2501-22-4 od 11. ožujka 2022. navedeno rješenje poništeno, te je predmet vraćen na ponovni postupak.

7.6. U ponovnom postupku u Područnom Odsjeku za poslove obrane O., održana je 24. svibnja 2022. usmena rasprava sa strankom i predloženim svjedocima P. K. i Ž. B. Tužiteljica je na navedenoj raspravi, u bitnome ostala kod sadržaja prethodnih izjava koje je izmijenila na način da je navela da je na dužnosti vojnika, pod zapovjedništvom J. K., imala zadaće smjenskih dežuranja na punktovima (koji su se nalazili na  ulasku i izlasku iz sela), odlazaka u ophodnje te druge zadaće po dobivenim zapovijedima, pri čemu je bila naoružana očevom puškom jer tada nije bilo dovoljno naoružanja a na punktovima su dežurali samo oni koji su imali vlastito naoružanje.

7.7. Tužiteljica je spisu tuženika priložila pisanu izjavu (oca) I. G. iz koje proizlazi da je tužiteljica  za vrijeme Domovinskog rata dobrovoljno pristupila Narodnoj zaštiti, te je dok je navedeni svjedok odrađivao radnu obvezu u PIK Đ. PJ T.,  čuvala lovačku pušku marke CZ-HAMERLES tvorničkog broja 2298, call. 16 mm te navedenu pušku po potrebi nosila na dežurstvo.

7.8. Nadalje, iz iskaza saslušanog svjedoka P. K., koji u službenim evidencijama o sudjelovanju u Domovinskom ratu ima evidentiranu pripadnost 122. brigadi HV (razdoblje od 28. lipnja 1991. - 30. studenog 1991.), te nikada nije bio pripadnik Narodne zaštite u L., proizlazi da isti smatra da je tužiteljica bila pripadnica odreda Narodne zaštite u L., te da su joj zadaće bile dežurstva na punktovima i odlasci u mjesto T. za potrebe odreda, a prilikom obavljanja dužnosti koristila je očevu pušku. Svjedok nije mogao potvrditi točno razdoblje pripadnosti tužiteljice naoružanom odredu Narodne zaštite u L., te mu je poznato da, osim stanja pripravnosti za vrijeme oslobađanja vojnih objekata na području grada Đ., tužiteljica nije sudjelovala u izravnom oružanom otporu neprijatelju.

7.9. Iz iskaza saslušanog svjedoka Ž. B. iz L., (isti u službenim evidencijama o sudjelovanju u Domovinskom ratu nema utvrđen status hrvatskog branitelja za niti jedno razdoblje), proizlazi da se isti u djelovanje odreda priključio pri osnivanju, a da se tužiteljica priključila oko studenog 1991. te je s ostalim  ženama  dežurala  u  dnevnim  smjenama, pri čemu je koristila očevu pušku kada je on morao dolaziti na posao. Svjedok navodi da, osim stanja pripravnosti za vrijeme oslobađanja vojnih objekata na području grada Đ., tužiteljica nije sudjelovala u izravnom oružanom otporu neprijatelju.

7.10. Tužiteljica je uz žalbu prvostupanjskog rješenja priložila i izjave A. Š. i R. L. iz  kojih proizlazi da su živjele 1991. u L. te da su bile pripadnice Narodne zaštite pri Mjesnoj zajednici L. Iz priloženih izjava također proizlazi da navedene smatraju da je tužiteljica bila pripadnica Narodne zaštite pri mjesnoj zajednici L. te da je  dežurala u mjesnom domu u L. dok je njezin otac bio angažiran na radnoj obvezi u tadašnjem PIK-u Đ., te je tužiteljica čuvala njegovu lovačku pušku i po potrebi istu nosila na dežurstva i na punktovima.

7.11. Slijedom navedenoga iz specifikacije načina doprinosa tužiteljice obrani suvereniteta Republike Hrvatske proizlazi da ista (unatoč oprečnim izjavama o prirodi sudjelovanja u prethodnom postupku u odnosu na opis sudjelovanja koji je tužiteljica dala na izjavi pribavljenoj u ponovnom postupku) ista u razdoblju od 15. studenog 1991. do 30. svibnja 1992. nije sudjelovala u neposrednim borbenim akcijama i izravnom oružanom otporu odnosno nije djelovala u izravnoj vezi s tim otporom, u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17., 98/19., 84/21. -  dalje: Zakon).

8. 1. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

8.2. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužiteljicu najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

10. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11.1. Iz ukupnosti provedenih dokaza i ocjene vjerodostojnosti istih u upravnom postupku kao i upravnom sporu proizlazi dokazanim da je tužiteljica bila pripadnica odreda Narodne zaštite, ali ne i pripadnica naoružanih odreda Narodne zaštite.

11.2. Slijedom navedenog pravilno je u upravnom postupku na temelju postojećih materijalnih dokaza koji uživaju presumpciju istinitosti, kao i na temelju uzetih izjava svjedoka odnosno tužiteljice, utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju od 19. studenog 1991. do 31. prosinca 1991. izvršavala zadaće unutar okvira djelovanja pripadnika Narodne zaštite, međutim tužiteljica nije sudjelovala u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona. Pri tome je sud prema dokaznoj snazi izvedenih dokaza prvenstvo dao iskazima zapovjednika naoružanih odreda Narodne zaštite L. J. K. iz L., te iskazu S. K. iz L., kao pripadniku naoružanog odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice L. u predmetnom razdoblju, a sadržaj kojih iskaza je istovjetan sadržaju izjave tužiteljice na zahtjevu (kao i priloženoj pisano izjavi uz zahtjev), odnosno izjavi tužiteljice od 26. kolovoza 2021. Sud je ocijenio manjom dokaznom snagom iskaz svjedoka Ž. B. iz L., (koji u službenim evidencijama o sudjelovanju u Domovinskom ratu nema utvrđen status hrvatskog branitelja za niti jedno razdoblje, te stoga niti nema izravna saznanja o sudjelovanju tužiteljice u odredima Narodne zaštite), kao i iskaz svjedoka P. K. iz L., koji u službenim evidencijama o sudjelovanju u u Domovinskom ratu ima evidentiranu pripadnost 122. brigadi HV (razdoblje od 28. lipnja 1991. - 30. studenog 1991.), te dakle također nije bio pripadnik Narodne zaštite u L. i nema neposrednih saznanja o naravi i trajanju sudjelovanja tužiteljice u odredima Narodne zaštite. U konačnici iz svih izvedenih dokaza proizlazi istovjetni zaključak da tužiteljica u razdoblju od 15. studenog 1991. do 30. svibnja 1992. (odnosno pravilno do 31. prosinca 1991.) nije sudjelovala u neposrednim borbenim akcijama i izravnom oružanom otporu kao pripadnica naoružanih odreda Narodne zaštite. Iako je pravilan navod tužiteljice da tuženik nije u osporavanom rješenju ocijenio i žalbeni navod o priloženim izjavama A. Š. i R. L., valja istaknuti da navedeni nedostatak nije od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja, jer iz navedenih izjava ne proizlazi suprotan zaključak o naravi sudjelovanja tužiteljice u Domovinskom ratu u navedenom razdoblju.

11.3. Odredba članka 9. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21 – dalje: ZUP) propisuje koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11.4. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužiteljicu nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, kao ni pretpostavke u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

12. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta. Stoga se tužiteljici razdoblje sudjelovanja nakon 31. prosinca 1991. uopće ne može priznati kao vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu u naoružanim odredima Narodne zaštite.

13. Slijedom navedenoga sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim. 

14. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

15. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužiteljice pri čemu nije povrijedio zakon na njezinu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske. Slijedom navedenoga, primjenom članka 57. stavak 2. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 14. veljače 2023.

                                              Sutkinja

                                                                                                                                           Blanka Sajter

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.