- 1 -              Poslovni broj: Usž-338/22-3

                   

Poslovni broj: Usž-338/22-3

 

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. S. d.o.o., OIB: …, sa sjedištem u S., koje zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsI-1751/21-8 od 1. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Žalba se odbija i potvrđuju se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsI-1751/21-8 od 1. listopada 2021.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/21-02/00059, UR.BROJ: 443-02-03-13-01/7-21-3 od 1. ožujka 2021., kojim je tužitelju, kao investitoru, naloženo da, u roku od 15 dana, ukloni 1.) sjeverno položene armirano-betonske potporne zidove izvedene kaskadno u tri kaskade širine 2,0 i 1,70 metara i to: 1.1. dužine10,0 metara, visine od 1,25 metara, 1.2. dužine 13,0 metara, visine 1,5 metara, 1.3. dužine 14,50 metara, visine 1,50 metara, 2.) južno položena dva armirano-betonska zida i to: 2.1. dužine L=27,65 metara, visine 1,80 metara, 2.2. dužine L=31,50 metara, visine 2,30 metara, 2.3. temeljnu stopu dimenzija 0,40 x 0,45 metara, dužine 31,50 metara, 2.4. stepenište položeno na zapadu, tl. dimenzija CCA 2,0 X 3,0 metara,  2.5. stepenište položeno na istoku s pripadajućim potpornim zidovima i podestima, maksimalnih tl. dimenzija cca 3,80 x 5,30 metara, 2.6. armirano-betonski ogradni zid, dužine cca 2,0 metara, visine cca od 1,0 do 2,30 metara, 3.) potporni zid visine 0,50 metara izrađen od prefabriciranih betonskih elemenata, ukupne dužine cca 32,0 metra.

2.              Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS). U predmetnoj žalbi tužitelj ističe da je osporeno rješenje proturječno jer u jednom dijelu utvrđuje da je izrađen glavni projekt koji nije u skladu s prostornim planom, dok se u drugom dijelu osporenog rješenja navodi da su radovi izvođeni bez glavnog projekta kojeg je investitor bio dužan pribaviti prije početka gradnje. Nadalje, tužitelj ističe da se u predmetnom slučaju radi o građevini koja se temeljem članka 128. stavka 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj, 153/13., 20/17.) i Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“ broj, 112/17., 34/18., u daljnjem tekstu: Pravilnik) mogla graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta, a koji je tek naknadno izrađen. Navodi kako se prvostupanjski sud ne izjašnjava o prirodi zahvata koje je poduzeo tužitelj niti obrazlaže može li se na predmetnom području obavljati sanacija postojećih građevina. Ističe kako je pobijana presuda neadekvatno i pogrešno obrazložena u dijelu u kojem prvostupanjski sud prihvaća inspekcijski zapisnik od 17. lipnja 2020. sa skicom lica mjesta, a ne prihvaća navode tužitelja o nejasnom obrazloženju u inspekcijskom rješenju glede usklađenosti katastarskog i stvarnog stanja same čestice na kojoj se nalazi građevina. Na kraju, tužitelj ukazuje na to da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na njegov navod da je inspektor činjenice utvrđivao na temelju telefonskog razgovora  s tužiteljem, a ne osobnom komunikacijom, čime mu je onemogućeno sudjelovanje u postupku. Predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da poništi osporeno rješenje, a podredno predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu tužitelja.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je odbio njegov tužbeni zahtjev, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

6.              Glavni projekt „Zahvat na saniranju pokosa erodiranog tla na pozicijama postojećih međa prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima na k.č.z. 6743/3 i ostale k.o. Ž.“ izrađen je u srpnju 2020. godine (dalje: Glavni projekt). U predmetnom projektu navodi se da su predviđeni radovi saniranja pokosa erodiranog tla u skladu s člankom 4. stavkom 4. Pravilnika. Slijedom navedenog, te uzevši u obzir da su, sukladno zapisniku tuženika o izvršenom kontrolnom inspekcijskom pregledu dana 17. lipnja 2020., sporne građevine u tom trenutku već bile izgrađene, evidentno je da ih je tužitelj izgradio u trenutku dok još nije ishodio Glavni projekt, što je protivno članku 4. stavku 1. točki 4. Pravilnika i članku 128. stavku 1. Zakona o gradnji.

7.              Kraj činjenice da su sporne građevine građene bez Glavnog projekta, koji je tek naknadno ishođen,  prvostupanjski sud je osnovano razmotrio i odredbe primjenjivih prostornih planova, a iz kojih proizlazi da je unutar tokova koji predstavljaju vodno dobro, javno vodno dobro te u pripadnom im inundacijskom pojasu, strogo zabranjeno planirati bilo koje druge sadržaje, osim onih koji se odnose na građenje vodnih građevina, tehničko i gospodarsko održavanje vodotokova, zaštitnih i regulacijskih vodnih građevina i provođenja mjera zaštite od štetnog djelovanja voda (članak 92.a Prostornog plana Općine Zadvarje, „Službeni glasnik Općine Zadvarje“ broj 2/06. 1/12. i 5/16.), dok na perivoju D. i V. nisu dopušteni nikakvi zahvati u prostoru (članak 112. Prostornog plana  Grada Omiša, "Službeni glasnik Grada Omiša", broj 4/07., 8/10., 3/13., 2/14., 7/14., 5/15., 10/15., 15/15., 7/16., 9/16). S obzirom na to, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su predmetne građevine izgrađene protivno članku 128. stavku 4. Zakona o gradnji, sukladno kojem su se, u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova propisanih Pravilnikom, investitor, projektant i izvođač dužni pridržavati svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu. Sukladno članku 113. stavku 1. točki 2. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18.), smatra se da se gradi, odnosno da je građevina izgrađena, bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu. Stoga je razvidno kako su u konkretnom slučaju predmetne građevine izgrađene bez valjanog akta kojim se odobrava gradnja.

8.              Slijedom navedenog, neosnovani su navodi tužitelja o tome da je osporeno rješenje proturječno i uslijed toga nezakonito, budući da je u istom ispravno navedeno da su sporne građevine bile izgrađene bez Glavnog projekta, kao i to da je naknadno izrađen Glavni projekt protivan spomenutim prostornim planovima. Osim toga, uzevši u obzir dimenzije predmetne građevine neosnovano tužitelj ističe da ih je mogao graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta jer za to nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 2. stavkom 1. Pravilnika.

9.               Nisu osnovani ni prigovori da je obrazloženje inspekcijskog rješenja nejasno u pogledu identifikacije zemljišta na kojem su izgrađene predmetne građevine, jer je usporedbom geodetskog situacijskog snimka preklopljenog na katastarsku mapu utvrđeno da je gradnja izvedena na više katastarskih čestica u vlasništvu Republike Hrvatske i to u katastarskoj općini Ž. na k.č. 6956/3, u naravi potok pod upravom Hrvatskih voda, na k.č. 6745/4,6743/1 pod upravom Hrvatskih šuma i na k.č. 6185 k.o. R. u naravi javno vodno dobro.

10.              Na kraju, uzevši u obzir odredbu članka 106. stavka 4. Zakona o Državnom inspektoratu, sukladno kojem je građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ovlašten donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, kao i činjenicu da je tužitelj svakako imao saznanja o provođenju inspekcijskog nadzora pa se mogao i očitovati o svim činjenicama i okolnostima važnim za rješavanje ove upravne stvari, a imajući u vidu da je pred prvostupanjskim sudom održana rasprava, tužitelj svojim prigovorom da mu nije bilo omogućeno sudjelovati u postupku nije doveo u pitanje zakonitost osporenog inspekcijskog rješenja  i, posljedično tome,  zakonitost pobijane presude niti rješenja o trošku, na koji trošak tužitelj nema pravo jer u sporu nije uspio.

11.              Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12.              Iz navedenih razloga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu.

13.              Tužitelj u postupku po žalbi nije uspio, uslijed čega nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe koji je zatražio te je, temeljem članka 79. stavka 4. i stavka 6. ZUS-a taj zahtjev tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 14. veljače 2023.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić, v.r.