Baza je ažurirana 02.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
1 Poslovni broj: 4 Kž-1028/2022-6
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 4 Kž-1028/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. Č., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO-2085/2020 od 2. rujna 2022. i okrivljenog I. Č., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj K-786/2020 od 15. srpnja 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2023. u prisutnosti branitelja okrivljenika, odvjetnika T. M.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog I. Č. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni I. Č. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, te je temeljem članka 227. stavka 6. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 (pet) godina. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. te stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljeni I. Č. je na ime paušala sudu obavezan naknaditi novčani iznos od 800,00 (slovima: osamsto) kuna te na ime ostalih troškova kaznenog postupka iznos od 9.320,00 (slovima: devettisućatristodvadeset) kuna te na ime nagrade punomoćnika oštećenika mlt. A. M. platiti iznos od 16.250,00 (šesnaesttisućadvjetstopedeset) kuna, a sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Protiv presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.
3. Također je protiv presude podnio žalbu okrivljeni I. Č., po branitelju T. M., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Okrivljenik je zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.
4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljeni I. Č., po branitelju T. M., odvjetniku iz O., u kojem je preloženo da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
5. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP/08.
6. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno pozvani državni odvjetnik i okrivljeni I. Č., a pristupio je branitelj okrivljenika, odvjetnik T. M. koji je u potpunosti ostao kod svih navoda istaknutih u žalbi.
7. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog I. Č. nisu osnovane.
U odnosu na žalbu okrivljenika osim zbog odluke o kazni
8. Iako okrivljenik u žalbi kao osnovu pobijanja presude ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, tu žalbenu osnovu je samo sadržajno parafrazirao kao zakonsku odredbu članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 navodeći da je "izreka presude proturječna razlozima presude, što u njoj nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni…". Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu u tom dijelu ispitao po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08 te pri tome nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni u žalbi parafraziranu bitnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Iz ovih razloga, žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije osnovana.
9. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, žalitelj u nekoliko navrata ističe da je prvostupanjski sud trebao u ovom kaznenom postupku provesti rekonstrukciju kako bi pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na subjektivan način preocjenjuje izvedene dokaze po prvostupanjskom sudu na način da se može zaključiti kako smatra da je upravo oštećena maloljetna A. M. svojim ponašanjem kao sudionik u prometu uzrokovala ovu prometnu nesreću.
10. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud savjesnom i svestranom ocjenom svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optužnog akta, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo upravo pod uvjetima i na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.
11. Okrivljenik na raspravi nije iznosio obranu, a u iskazu danom prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom porekao je počinjenje kaznenog djela na način da je u inkriminirano vrijeme upravljao autobusom brzinom od oko 50 km/h, da je vidio oštećenicu na pješačkom prijelazu, pa kako bi izbjegao nalet na nju, počeo je kočiti i skretati autobusom u lijevo. Mjesto prilaska pješačkom prijelazu je bilo nepregledno jer je odmah uz rub ceste uz uobičajene prometne znakove bila postavljena i privremena regulacija prometa koja je zaklanjala pogled vozačima, a posebno pješacima.
12. Prvostupanjski sud utvrđenje o kaznenoj odgovornosti okrivljenika u konkretnom slučaju temelji na sadržaju zapisnika o očevidu s fotoelaboratom i situacijskog plana, nalazima i mišljenjima prometnih vještaka Petra Šišića, Dražena Jeđuda i Berislava Barišića-Jamana i medicinskih vještaka dr. Borisa Dumenčića i dr. Mladena Marcikića. Iskaze svjedoka H. H., M. B., J. M. i I. P., prvostupanjski sud je savjesno analizirao te pravilno zaključio da se na sadržaju njihovih iskaza ne može nedvojbeno izvesti zaključak o odlučnim činjenicama vezanim za nastanak ove prometne nesreće. Naime, svjedoci M. B. i J. M. nemaju neposrednog saznanja o nastanku prometne nesreće, svjedok H. H. je neprecizno iskazao u pogledu ponašanja oštećenice u prometu, a svjedok I. P. je bio u šoku kada je uočio da je autobus naletio na oštećenicu, pa se na temelju njegovog iskaza ne može izvoditi zaključak o odlučnim činjenicama vezanim za nastanak prometne nesreće.
13. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno na temelju zapisnika o očevidu s fotoelaboratom i nalazima i mišljenjima prometnih vještaka, kao i djelomično na temelju iskaza okrivljenika, utvrdio da je okrivljenik inkriminiranog dana oko 15,20 sati u L. na kolniku ulice… upravljao autobusom u smjeru grada O. brzinom od 51 km/h. Kako se s njegove desne strane gledano u smjeru njegovog kretanja nalazio gust drvored stabala i nalazili su se postavljeni znakovi za privremenu regulaciju prometa, isti nije pravovremeno uočio da se na dolazećem pješačkom prijelazu nalazi vozačica bicikla mlt. A. M. koja je vozeći bicikl započela prelaziti pješački prijelaz. Okrivljenik je poduzeo kočenje i skretanje autobusom u lijevo, ali nije mogao pravovremeno zaustaviti autobus te je prednjim desnim dijelom autobusa naletio na tijelo oštećenice koja je zbog udara, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, zadobila teške tjelesne ozljede u vidu višekomadnog i utisnog prijeloma svoda lubanje i traumatski otok mozga, zbog kojih ozljeda je 29. svibnja 2015. preminula u bolnici O.
14. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja svih prometnih vještaka, da je okrivljenik upravljao autobusom brzinom od najmanje 51 km/h koja nije bila prilagođena uvjetima na cesti, budući da se s desne strane gledano u smjeru kretanja autobusa kojim je upravljao okrivljenik nalazio gusti drvored stabala te postavljeni znakovi za privremenu regulaciju prometa i da bi izbjegao nalet na oštećenicu kočenjem da se kretao manjom brzinom. Prema mišljenju prometnog vještaka Petra Šišića, to je brzina od oko 38 km/h ili manja, vještaka Dražena Jeđuda brzina od oko 36 km/h ili manja, a vještaka Berislava Barišića-Jamana brzina od najviše 42 km/h.
15. Iz ovih je razloga pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik u konkretnom slučaju upravljao autobusom protivno članku 51. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer brzinu vozila nije prilagodio uvjetima na cesti. Pravilno je prvostupanjski sud također utvrdio da je okrivljenik upravljajući autobusom kršio i odredbu članka 38. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a što je u uzročno posljedičnoj vezi s nastalom prometnom nesrećom. Naime, okrivljenik je kao vozač, u konkretnom slučaju, kada je prilazio obilježenom pješačkom prijelazu morao upravljati vozilom s osobitim oprezom i voziti takvom brzinom da u slučaju potrebe može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza.
16. S obzirom na navode žalitelja da je u ovom kaznenom postupku bilo potrebno provesti rekonstrukciju, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud svoju odluku donio na temelju relevantne dokumentacije mjesta događaja te nalaza i mišljenja više prometnih vještaka, pa provođenje rekonstrukcije ne bi utjecalo na utvrđenja prvostupanjskog suda, već bi samo nepotrebno došlo do odugovlačenja ovog kaznenog postupka.
17. Ovaj drugostupanjski sud nalazi, protivno tvrdnji žalitelja, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je okrivljenik ovo kazneno djelo počinio iz nehaja jer je olako smatrao da svojom vožnjom neće ugroziti druge sudionike u prometu.
18. Dakle, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud u protupravnim radnjama okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. KZ/11 jer je okrivljenik iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom prouzročena je smrt jedne osobe. Za svoje utvrđenje, prvostupanjski sud je dao jasne, argumentirane i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se žalitelj upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.
U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika zbog odluke o kazni
19. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao preblagu kaznu kojom se neće postići svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije.
20. S obzirom na to da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o kazni, a žalio se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je imajući na umu odredbu članka 478. ZKP/08 razmotrio žalbu okrivljenika i u odnosu na odluku o kazni.
21. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve
okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Ispravno je prvostupanjski sud na strani ličnosti okrivljenika olakotnim okolnostima cijenio da do sada nije osuđivan, njegovo učešće u Domovinskom ratu, da je skrbnik svom teško bolesnom bratu, da je obiteljski čovjek i otac troje djece, da je stalno zaposlen i ostvaruje redovite prihode, da ga izuzetno teško pogađa smrt oštećenice i da istinski žali zbog toga. Posebno otegotnih okolnosti na strani ličnosti okrivljenika prvostupanjski sud nije našao. Uzimajući u obzir da su na strani ličnosti okrivljenika nađene samo olakotne okolnosti i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama počinjenog kaznenog djela, prvostupanjski sud je osnovano temeljem članka 227. stavka 6. KZ/11 okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem članka 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu s najduljim rokom provjeravanja u trajanju od 5 (pet) godina. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se tako izrečenom kaznom prije svega djelovati na okrivljenika da shvati svu nedopustivost takvog svog ponašanja kao sudionika u prometu i da uskladi svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama, ali će se isto tako djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izrečena kazna okrivljeniku adekvatna je stupnju krivnje okrivljenika, pogibeljnosti kaznenog djela i svakako je podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
22. Slijedom navedenog, temeljem članka 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 14. veljače 2023.
|
|
PREDSJEDNICA VIJEĆA: Renata Miličević, v.r.
|
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.