1

Poslovni broj: 81 Gž-115/2022-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 81 Gž-115/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. b. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. i Š. d.o.o. iz V., protiv 1. tuženice Z. M. iz S., OIB: …, i 2. tuženika M. M. iz S., OIB: …, koje zastupa punomoćnica M. N. T., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o žalbi 2. tuženika M. M. i žalbi tužitelja podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5104/2019-53 od 22. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o j e

 

I Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5104/2019-53 od 22. studenog 2021. u t. I. izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se 2. tuženiku M. M. iz S., OIB: …, isplatiti tužitelju Z. b. d.d. Z., OIB: …, iznos od 89.313,30 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2013. pa do isplate po stopi koja se razdoblje od 5. srpnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

 

II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5104/2019-53 od 22. studenog 2021. u t. II. izreke i sudi:

 

„Nalaže se 1. tuženici Z. M. iz S., OIB: … isplatiti tužitelju Z. b. d.d. Z., OIB: …, iznos od 89.313,30 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2013. pa do isplate po stopi koja se razdoblje od 5. srpnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

Nalaže se 1. tuženici Z. M. iz S., OIB: …, isplatiti tužitelju Z. b. d.d. Z., OIB: …, iznos od 10.262,54 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2013. pa do isplate po stopi koja se razdoblje od 5. srpnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

III Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5104/2019-53 od 22. studenog 2021. u t. III. izreke i odlučuje:

 

Odbija se kao zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na 2. tuženika koji glasi:

 

„Nalaže se 2. tuženiku M. M. iz S., OIB: …, naknaditi tužitelju Z. b. d.d. Z., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 143.230,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

 

IV Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5104/2019-53 od 22. studenog 2021. u t. IV. izreke i odlučuje:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženice za naknadu troškova parničnog postupka koji glasi:

 

„Nalaže se tužitelju Z. b. d.d., Z., OIB: …, isplatiti 1. tuženici Z. M. iz S., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 41.428,75 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

 

V Nalaže se 1. tuženici Z. M. iz S., OIB: …, naknaditi tužitelju Z. b. d.d. Z., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 19.009,89 eura/143.230,00 kuna[1] sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

VI Nalaže se tužitelju naknaditi 2. tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.498,54 eura/41.428,75 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

VII Nalaže se 1. tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 2.208,60 eura/16.640,63 kune u roku od 15 dana.

 

VIII Nalaže se tužitelju naknaditi 2. tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.549,11 eura/11.671,83 kune u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              „I. Nalaže se 2. tuženiku M. M. iz S., OIB: …, isplatiti tužitelju Z. b. d.d. Z., OIB: …, iznos od 89.313,30 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2013. pa do isplate po stopi koja se razdoblje od 5. srpnja 2013. pa do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Z. b. d.d. u dijelu kojim predlaže naložiti 1. tuženici Z. M. solidarno s 2. tuženikom M. M. isplatiti tužitelju iznos od 89.313,30 EUR, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim predlaže naložiti 1. tuženici Z. M. isplatiti tužitelju Z. b. d.d., iznos od 10.262,54 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama.

 

III. Nalaže se 2. tuženiku M. M. iz S., OIB: …, naknaditi tužitelju Z. b. d.d. Z., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 143.230,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

IV. Nalaže se tužitelju Z. b. d.d. Z., OIB: …, isplatiti 1. tuženici Z. M. iz S., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 41.428,75 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 22. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu u iznosu od 45.271,25 kn.“

 

2.Protiv dijela navedene presude u t. I. i III. izreke žali se 2. tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno preinači sukladno žalbenim razlozima i naknadi troškove postupka. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

 

3.Protiv dijela prvostupanjske presude u t. II. i IV. izreke žali se izričito tužitelj također iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

 

4.Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5.Žalbe su osnovane.

 

O žalbi 2. tuženika:

 

6.Ispitujući pobijani dio presude u t. I. i III. izreke u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje ukazuju žalitelji.

 

7.Pobijani dio presude je sastavljen sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni tako da je istu moguće ispitati. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

8.Također nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP jer sud prvog stupnja nije presudom prekoračio tužbeni zahtjev na način da bi sudio nešto drugo ili više od onoga što je traženo.

 

9.Netočno je da bi sud prvog stupnja naložio 2. tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 839.313,30 EUR, kako se to navodi u žalbi 2. tuženika (t. 6. treći odjeljak) jer mu je naloženo isplatiti iznos od 89.313,30 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

 

10.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno te su svi izvedeni dokazi ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, ali je sud prvog stupnja iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda, čime je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

 

11.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa u iznosu od 89.313,30 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i to solidarno od 1. i 2. tuženika, zahtjev za isplatu iznosa od 10.262,54 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 1. tuženice te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

 

12.U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

 

- da je 1. tuženica sklopila s tužiteljem Ugovor o usluzi banke 1 za sve od 17. travnja 2009. i Ugovor o usluzi banke 1 za sve od 7. rujna 2011., temeljem kojih ugovora je 1. tuženici otvoren i tekući devizni račun,

 

- da je 1. tuženica za raspolaganje novčanim sredstvima po tekućem deviznom računu broj … opunomoćila 2. tuženika (svog supruga) 7. kolovoza 2010., kao i osobu imena B. A. P. B. 11. travnja 2012., što je razvidno i iz ovlaštenja za raspolaganje sredstvima na računu od 7. kolovoza 2010. i 11. travnja 2012.,

 

- da su opunomoćenici po računu i to 2. tuženik te B. A. P. B. podizali novac po navedenom računu 1. tuženice temeljem Visa Electron kartice te da je novac podizan u Republici A.,

 

- da je iz izvatka iz izvještaja broj … unutarnje revizije tužitelja od 21. prosinca 2012. utvrđeno kako je u razdoblju od 20. srpnja 2007. do 20. srpnja 2012. od strane 26 klijenata obavljeno 11.555 transakcija u valuti A. koje su obračunate i u knjigama tužitelja evidentirane po nepripadajućem tečaju, što je rezultiralo financijskim gubitkom za tužitelja u iznosu od 972.000,00 EUR,

 

- da iz istog izvatka proizlazi kako je 2. tuženik kao klijent banke s povezanim osobama, između kojih je u citiranom izvatku navedena i 1. tuženica, provedenim transakcijama doveo do gubitka za tužitelja u iznosu od 413.787,29 EUR,

 

- da je na temelju iskaza svjedoka M. E. i D. K., utvrđeno kako je kod tužitelja došlo do pogreške jer je na tečajnoj listi po šifrom … bio zaveden klirinški dolar, čiji je tečaj naspram kune nekoliko puta manji od tečaja kvanze, odnosno za 3,23 puta,

 

- da greškom tužitelja nije izvršena blokada za navedenu šifru za fizičke osobe,

 

- da je tužitelj navedeno otkrio tek po izvršenoj internoj reviziji, a nakon dojave direktorice iz poslovnice u C. koja je otkrila da je knjigovodstveni račun u minusu,

 

- da je po provedenoj internoj reviziji izvršena blokada šifre …,

 

- da je provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Z. R. iz društva R. v. d.o.o. utvrđeno kako je od strane 2. tuženika kao punomoćnika po deviznom računu 1. tuženice izvršeno ukupno 1.048 transakcija podizanja gotovine na bankomatima u A., u razdoblju od 27. kolovoza 2010. do 24. veljače 2012., da je ukupan iznos podignut tim transakcijama iznosio 17.399.000,00 kvanzi za što je devizni račun terećen s ukupno 46.265,09 EUR, da je od strane drugog punomoćnika B. A. P. B. izvršeno ukupno 119 transakcija podizanja gotovine na bankomatima u A. u razdoblju od 22. travnja 2012. do 19. lipnja 2012., čime je ukupno podignuti iznos 1.870.000,00 kvanzi, za što je devizni račun tužene terećen s ukupno 5.003,71 EUR,

 

- da je vještak nadalje utvrdio kako je prilikom preračuna u svim transakcijama primjenjivan tečaj od 0,01975 kvanza za 1 kunu, a uvidom u podatke koje prikuplja i objavljuje Hrvatska narodna banka vještak je utvrdio tečajeve koji su bili važeći u pojedinim mjesecima predmetnog razdoblja te navodi nadalje da tužitelj nije primjenjivao ispravan tečaj za preračun, već je primjenjivao tečaj koji je bio otprilike tri puta manji od stvarnog tečaja i na taj način je došlo do pogreške u terećenju predmetnog deviznog računa – terećen je s manjim iznosom od onog koji je trebao biti,

 

- da je devizni račun 1. tuženice terećen s manjim iznosom od onog za koji je trebao biti terećen i to za iznos od ukupno 99.575,84 EUR,

 

- da je tužitelj konačno svoj tužbeni zahtjev postavio sukladno utvrđenju vještaka da je tužitelj teretio račun 1. tuženice za iznos manji u odnosu na ispravan izračun za iznos od 99.575,84 EUR (od čega se iznos od 89.313,30 EUR odnosi na transakcije učinjene karticom 2. tuženika, a iznos od 10.262,54 EUR na transakcije učinjene karticom B. A. P. B.).

 

13.Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje kako je na strani 2. tuženika došlo do stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18- dalje: ZOO) te da je 2. tuženik primjenom nepripadajućeg tečaja stekao korist u visini iznosa za koji bi bio terećen račun 1. tuženice da je preračun izvršen primjenom ispravnog tečaja. Zbog navedenog, prvostupanjski sud je udovoljio tužbenom zahtjevu i obvezao 2. tuženika na isplatu iznosa od 89.313,30 Eur, s pripadajućom kamatom, koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate.

 

14.Po stavu ovog suda pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se radi o stjecanju bez osnove, međutim, po stavu ovog suda, pogrešan je zaključak da je do stjecanja bez osnove došlo na strani 2. tuženika.

 

Odredbom čl. 1111. ZOO je propisano:

 

u st. 1. Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

u st. 2. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

u st. 3. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

 

15.Nije sporno da je 2. tuženik kao opunomoćenik za raspolaganje novčanim sredstvima po računu 1. tuženice podizao novac s tog računa na bankomatima u A. te da je kod svakog podizanja novca terećen račun 1. tuženice. Zbog pogreške tužitelja račun 1. tuženice je terećen za manji iznos od stvarnog, slijedom čega je 1. tuženica kao vlasnica računa iznos novca za koji je manje terećen njezin račun stekla bez pravne osnove, a ne 2. tuženik koji je novac podizao s računa 1. tuženice. Samim podizanjem novca od strane 2. tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove na strani 2. tuženika, kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja.

 

16.Dakle, sukladno gore navedenom, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio, posebno financijskim vještačenjem koje je provedeno po vještaku Z. R., da je prilikom preračunavanja iznosa u kvanzama, koji je 2. tuženik podizao na bankomatima u A., primjenjivan tečaj od 0,01975 kvanza za jednu kunu i to u svim transakcijama.

 

17.Nadalje, vještak je izvršio uvid u podatke o tečajevima valuta koje ne kotiraju na deviznom tržištu Republike Hrvatske, a koje prikuplja Hrvatska narodna banka (dalje: HNB) te je primijenio tečajeve važeće u pojedinim mjesecima čitavog spornog razdoblja. Iz nalaza vještak R. proizlazi da tužitelj prilikom preračunavanja iz valute kvanza u kune nije primijenio izravan tečaj za preračun, već tečaj koji je bio otprilike tri puta manji od stvarnog tečaja i na taj način je došlo do pogreške u terećenju deviznog računa tuženika, koji je terećen manjim iznosom od onoga koje je trebao biti upravo za utužene iznose.

 

18.Vještak R. se je jasno i argumentirano očitovao na sve prigovore 2. tuženika te je naveo kako se je prilikom izrade nalaza koristio javno dostupnim podacima koje objavljuje HNB, a to su tečajevi koje bi primjenjivao i tužitelj da su bili ispravno korišteni. Valuta kvanza ne kotira na valutnom tržištu Republike Hrvatske, pa za takve valute poslovne banke nemaju vlastite tečajeve, već tečajeve objavljuje HNB za pojedine mjesece. Neosnovano ponavlja 2. tuženik u svojoj žalbi kako tužitelj u spis nije dostavio svoje tečajne liste, obzirom je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke, a imajući u vidu nalaz i očitovanje vještaka jasno naveo da kvanza ne kotira na valutnom tržištu RH i za takvu valutu tužitelj nema zasebne tečajeve, već tečaj objavljuje HNB. Tečaj je objavljen na internetu, te pravilno sud smatra da se radi o općepoznatoj činjenici u smislu odredbe čl. 221. st. 4. ZPP koju ne treba posebno dokazivati, te se suprotno navodu žalitelja ne radi o nezakonitom dokazu.

 

19.Neosnovano je pozivanje na čl. 13. Zakona o platnom prometu („Narodne novine“, broj: 133/09, 136/12). kojom je u st. 1. propisano da se plaćanja izvršavaju u valuti ugovorenoj u skladu sa zakonom, a ne radi se o slučaju iz st. 2. prema kojem tek ako se usluga preračunavanja valute nudi prije iniciranja platne transakcije i ako se ta usluga nudi na prodajnom mjestu ili je nudi primatelj plaćanja, strana koja nudi takvu uslugu dužna je priopćiti platitelju sve naknade kao i tečaj koji će primijeniti pri preračunavanju valute, dok platitelj mora dati svoju suglasnost na takvu uslugu preračunavanja valute. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni navedene odredbe, obzirom se radi o terećenju računa 1. tuženice, koja se odnose na podizanje gotovine na bankomatima u A.

 

20.Kako je tijekom postupka utvrđeno da u trenutku kad je 2. tuženik vršio transakcije u valuti Republike A., kvanzi, koje su obračunate po nepripadajućem tečaju, navedeno tužitelju nije bilo poznato, stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni čl. 1112. ZOO (Rev-330/18).

 

21.U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima pobija pravilnost i zakonitost dijela prvostupanjske presude u t. II. i IV. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava o solidarnoj odgovornosti 1. i 2. tuženika, potrebno je kazati kako je pogrešan stav tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje bi proizašlo iz Ugovora o usluzi Banke 1 ZA SVE jer upravo suprotno, transakcijama opunomoćenika i to 2. tuženika i B. A. P. B. je zbog pogrešne primjene tečaja došlo do terećenja računa 1. tuženice u manjem iznosu od onog za koji iznos je račun trebao biti terećen, slijedom čega je 1. tuženica ta koja je iznos utvrđen financijskim vještačenjem stekla bez pravne osnove te po pravilima instituta stjecanja bez osnove je u obvezi isti isplatiti tužitelju.

 

22.Kako je ovom drugostupanjskom odlukom preinačena odluka o glavnom zahtjevu, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

 

23.Budući je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom u odnosu na 1. tuženicu, 1. tuženica mu je dužna naknaditi troškove postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14 i 118/14 i 107/15).

 

Sud prvog stupnja je pravilno odmjerio troškove tužitelja kako u osnovi, tako i u visini, pa je tužitelju pravilno priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 7.000,00 kn, trošak sastava podnesaka od 3. veljače 2014. i 7. travnja 2021. u iznosu od 7.000,00 kn za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 6. lipnja 2014., 11. rujna 2019. i 23. srpnja 2021. u iznosu od 500,00 kn za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 3. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 1. prosinca 2014., 6. prosinca 2019., 13. srpnja 2019., 19. listopada 2020., 13. rujna 2021. i 7. listopada 2021. u iznosu od 7.000,00 kn za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 15. siječnja 2015. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. t. 3. Tarife), za sastav žalbe iznos od 8.750,00 kn (Tbr. 10. t. 1. Tarife), za sastav revizije iznos od 10.500,00 kn (Tbr. 10. t. 6. Tarife), dakle 84.250,00 što uvećano za PDV (21.062,50 kn), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn, presudu u iznosu od 5.000,00 kn, žalbu u iznosu od 10.000,00 kn, reviziju u iznosu od 10.000,00 kn i trošak vještačenja u iznosu od 7.917,50 kn, dakle, ukupno 143.230,00 kn.

 

24. Kako je zahtjev tužitelja prema 2. tuženiku u cijelosti odbijen kao neosnovan to je 2. tuženik u cijelosti uspio u sporu. Stoga 2. tuženiku pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 7.470,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podneska od 14. travnja 2021. u iznosu od 7.470,00 kn, trošak sastava podneska od 28. studenog 2014. u iznosu od 500,00 kn (Tbr 8. t. 3. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 1. prosinca 2014., 6. prosinca 2019., 13. srpnja 2019., 19. listopada 2020., 13. rujna 2021. i 7. listopada 2021. u iznosu od 7.470,00 kn za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), dakle 60.260,00 kn, što uvećano za PDV (15.065,00 kn) i 10% za zastupanje više osoba (Tbr. 36. Tarife), ukupno iznosi 82.857,50 kn.

 

Kako je 1. tuženicu i 2. tuženika u ovom postupku zastupao isti punomoćnik pa je trošak postavljen zajednički za oba tuženika, to 2. tuženiku pripada polovina tako utvrđenog troška postupka, odnosno iznos od 41.428,75 kn.

 

25.Slijedom navedenoga je valjalo je na temelju odredbe čl. 373. t. 2. ZPP odlučiti kao u t. od I-VI izreke ove presude.

 

26.Odluka u t. VII izreke ove presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Budući je ovom odlukom tužitelj uspio u žalbenom postupku, naloženo je 1. tuženici isplatiti mu trošak sastava žalbe po Tbr. 10./1. Tarife u iznosu od 9.312,50 kuna uvećano za 25% PDV što iznosi 2.328,13 kuna te sudsku pristojbu na žalbu u visini od 5.000,00 kuna u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

27.Odluka u t. VIII izreke ove presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Budući je ovom odlukom 2. tuženik uspio u žalbenom postupku, naloženo je tužitelju isplatiti mu trošak sastava žalbe po Tbr. 10./1. Tarife u iznosu od 11.671,38 kuna sa 25 % PDV.

 

28.Nepobijana t. IV izreke prvostupanjske presude nije ispitivana.

 

U Zagrebu 14. veljače 2023.

 

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                         Gordana Bošković Majerović, v.r.