Poslovni broj 17 P-410/2021-13

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

                                                                            Poslovni broj 17 P-410/2021-13

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, sudac toga suda Ljiljana Košić, kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja M. M. (OIB: ...) iz S., zastupanog po punomoćniku mr.sc. D. C., odvjetniku iz Z., protiv tuženika O. d. L. i p. d.o.o. (OIB: ...) iz Z., zastupanog po punomoćnici Ž. L., odvjetnici iz Z., radi utvrđivanja nedopuštenosti ovrhe, nakon zaključene glavne, javne i neposredne rasprave dana 12. siječnja 2022. u prisutnosti tužitelja osobno i z. punomoćnika I. Z., odvjetničkog vježbenika u uredu odvjetnika mr.sc. D. C. te z. punomoćnice tuženika Ž. H. Š., odvjetnice iz V., 14. veljače 2023.  donio, objavio i

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I              Utvrđuje se da nije dopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-150/2021 od 25. svibnja 2021. na novčanim sredstvima tužitelja M. M. iz S..

 

II              Nalaže se tuženiku O. d. L. i p. d.o.o. iz Z., da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 829,31 eura¹/6.248,44 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.

 

III              Odbija se tužitelj s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 127,18 eura*/958,24 kuna zajedno s kamatom na taj iznos, kao s neosnovanim.

             

IV              Odbija se tuženik za zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 833,00 eura¹/6.276,24 kuna, kao s neosnovanim.

 

Obrazloženje

             

1.               Tužitelj M. M. je dana 26. kolovoza 2021. podnio tužbu protiv tuženika O. d. L. i p. d.o.o. radi proglašenja da ovrha koja se vodi na Općinskom sudu u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu pod poslovnim brojem Ovr-150/2021 nije dopuštena, u skladu sa odredbom čl. 52. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 22/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ).

 

2.               Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik kao ovrhovoditelj 19. ožujka 2021. pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja kao ovršenika radi namirenja novčane tražbine u visini od 27.416,40 kuna na ime glavnice kao i zatezne zakonske kamate obračunate na tu glavnicu te troškova ovršnog postupka uvećanih za zakonsku zateznu kamatu na te troškove.

 

3.               Tužitelj u tužbi nadalje navodi kako mu je rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Ovr-150/2021 od 25. svibnja 2021. naloženo, kao ovršeniku, da na temelju ovršne isprave i to pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-1624/2000 od 8. veljače 2000. namiri tuženiku, kao ovrhovoditelju, tražbinu u visini od 27.416,40 kuna na ime glavnice te zatezne kamate obračunate na tu glavnicu kao i da istome nadoknadi troškove ovršnog postupka uvećane za zakonsku zateznu kamatu na te troškove, a slijedom čega je određena ovrha na novčanim sredstvima tužitelja, kao ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima. U točki II izreke navedenog rješenja o ovrsi odbijen je ovršni zahtjev tuženika, kao ovrhovoditelja, u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na glavnicu te s dijelom troškova predmetnog ovršnog postupka, kao neosnovan.

             

4.               Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Ovr-150/2021 od 10. kolovoza 2021. upućen u parnicu radi proglašenja da ovrha nije dopuštena, budući je protiv Rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-150/2021 od 25. svibnja 2021. podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točka 9. OZ.

 

5.               Tužitelj je u žalbi protiv rješenja o ovrsi istaknuo prigovor zastare iz razloga što je protekao rok od gotovo 20 godina u kojemu ovrhovoditelj niti na koji način nije imao potrebu naplatiti svoju navodnu tražbinu niti provoditi ovrhu protiv tužitelja, a niti je tužitelja u tom vremenskom razdoblju na neki drugi prikladan način informirao o postojanju navodne tražbine tuženika ili potrebi da se ista podmiri. Tužitelj navodi da u konkretnom slučaju do primjene dolazi odredba čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) u kojoj je propisano da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela vlasti zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare.

 

6.               Tužitelj navodi da je u konkretnom slučaju nesporno da je tražbina tuženika utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom i to rješenjem Općinskog suda u Zagrebu (sada: Općinskog građanskog suda u Zagrebu) poslovni broj Ovrv-1624/2000 od 8. veljače 2000. koje je postalo pravomoćno 3. ožujka 2000. Također navodi da je nesporno i da je prijedlog za ovrhu tuženika, a koji se temelji na navedenoj sudskoj odluci podnesen 19. ožujka 2021., odnosno čak 21 godinu nakon pravomoćnosti predmetnog rješenja o ovrsi. 

 

7.               Tužitelj tijekom postupka navodi da se zastara može prekinuti samo dok zastarni rok teče. Kada je zastara već nastupila bilo kakav postupak ovrhovoditelja više ne može dovesti do prekida zastare, niti osnažiti na bilo koji način mogućnost prisilnog izvršenja. Tužitelj je istaknuo i zastaru samoga prava za naplatu kamata pozivom na odredbu čl. 226. st. 1. ZOO u kojoj je propisano da su kamate povremena potraživanja koja zastarijevaju u roku od tri godine te da sva povremena potraživanja koja proistječu iz sudskih i upravnih odluka zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja.

 

8.               Tužitelj u tužbi osporava i samo postojanje tražbine i njezinu visinu, osobito na dan ovršnosti kao i njezinu dospjelost. Tužitelj navodi da je predmetna tražbina vraćena pa se i prvostupanjsko rješenje temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju obzirom da se u prijedlogu propustilo navesti da je predmetna tražbina prestala. Tužitelj ističe opozicijski prigovor jer navod tuženika da tužitelj ne želi dobrovoljno podmiriti predmetnu tražbinu nisu točni obzirom da je tužitelj predmetnu tražbinu u cijelosti ispunio.

 

9.               Tužitelj u tužbi osporava aktivnu legitimaciju tuženika kao ovrhovoditelja kao i svoju pasivnu legitimaciju, a sve obzirom da parnične stranke nikada nisu bile niti su trenutačno u bilo kakvom pravnom odnosu iz kojeg bi proizlazilo pravo tuženika da kao ovrhovoditelj traži ovrhu na temelju ovršne isprave, donosno pravo istoga da na temelju nje tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika.

 

10.           U odgovoru na tužbu i tijekom cijeloga postupka tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako je prijedlog za ovrhu protiv tužitelja podnesen temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-1624/2000 od 8. veljače 2000. i odgovarajućeg dokaza o pravnom sljedništvu čime je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za donošenje rješenja o ovrsi.

 

11.           Tuženik u odgovoru na tužbu nadalje navodi da je postupak radi naplate potraživanja svoje tražbine protiv tužitelja vodio u postupku Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovrv-1624/2020, a koji je postupak vođen sve do 13. ožujka 2019. i u kojem je postupku tuženik svoju tražbinu uspio samo djelomično naplatiti. Tuženik nadalje navodi da je 15. listopada 2020. sa tužiteljem sklopio usmenu nagodbu o obročnoj otplati dužnog iznosa, no tužitelj se nije pridržavao preuzetih obaveza niti je tuženiku vratio potpisanu potvrdu o dogovorenoj obročnoj otplati, odnosno nagodbu o načinu podmirenja dužnog iznosa. 

 

12.           Tuženik nadalje navodi da zastara nije nastupila u konkretnom slučaju jer je ovršni postupak koji se vodio na Općinskom građansko sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrv-1624/2000 pravomoćno dovršen 3. ožujka 2020. pa tek od tada počinje teći desetogodišnji zastarni rok iz čega jasno proizlazi da zastara potraživanja u konkretnom slučaju nije nastupila.

 

13.           Tijekom postupka tužitelj je isticao da je ugovor o prijenosu potraživanja zaključen između tuženika i P. Z. ništetan iz razloga što je ugovor o preuzimanju i naplati financijskih potraživanja zaključilo Odvjetničko društvo koje se ne bi smjelo baviti takvom vrstom poslova. Kao dokaz svojih tvrdnji tužitelj je dostavio dopis H. o. k. od 19. travnja 2021.

 

14.           Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u tužbu (list 1-6), odgovor na tužbu (list 9-11), podnesak tužitelja od 15. listopada 2021. (list 15-18), dopis H. o. k. (list 19), iskaz tužitelja kao stranke M. M. (list 30-31), spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-1624/2000 i spis Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Ovr-150/2021.

 

15.           Nakon ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

 

16.           Tužitelj smatra da ovrha koja se provodi nad njegovim novčanim sredstvima nije dopuštena iz razloga što je nastupila zastara potraživanja. Tužitelj navodi kako je postupak koji je tuženik, kao ovrhovoditelj pokrenuo protiv njega 19. ožujka 2021., a koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-150/2021 temeljen na odluci Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-1624/2000 od 8. veljače 2000. pa je protekao rok od 10 godina do kada je ovrhovoditelj mogao tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika.

 

17.           Iz iskaza tužitelja kao stranke (list 30-31) proizlazi da ga je krajem listopada 2022. nazvala osoba koja se predstavila kao odvjetnička vježbenica u O. d. L. i p. te mu je dala do znanja da su oni otkupili dug koji je on imao prema P. Z. te da mu je rekla da se radi o dugu u iznosu od oko 100.000,00 kuna i predložila mu je da popuni i ovjeri zadužnicu kod javnog bilježnika na iznos od 500.000,00 kuna. Ugovor i zadužnicu mu je poslala na kućnu adresu te je nakon toga on potražio pomoć odvjetnika jer je bio svjestan da iznos od 500.000,00 kuna ne bi mogao podmiriti za vrijeme trajanja svog života. Iz iskaza nadalje proizlazi da je u P. Z. prije više od 20 godina podizao čekove te je te čekove deponirao kod Agencije od koje je dobivao novčani iznos u vrijednosti od 70% deponirani čekova. Nastavno na to svaki mjesec je Agenciji odnosio određeni iznos novca i plaćao kamatu u iznosu od 10% mjesečno. Iznos koji je nosio bio je 2.000,00 kuna. Nadalje proizlazi da su Agencije u jednom trenutku samo nestale te niti je on mogao više do svojih čekova, niti je mogao otplaćivati protuvrijednost čekova. Tužitelj pretpostavlja da su se Agencije naplatile od banaka, a zatim je preostali iznos banka u kojoj je on imao otvoreni račun, točnije P. Z. stavila na tzv. sporna potraživanja. Tužitelj navodi da jedno vrijeme nitko taj dug nije spominjao sve dok njegova supruga nije namjeravala podići kredit kod P. Z., obzirom je i ona tamo imala otvoreni račun, na što su joj dali do znanja da tužitelj, kao njezin suprug, ima određeno dugovanje prema banci koje se kod njih vodi kao sporno potraživanje. Tužitelj je naveo da je nakon toga on otišao u sjedište P. Z. u Z., gdje su mu rekli da uistinu imaju sporna potraživanja prema njemu te da može u skladu sa svojim mogućnostima uplaćivati određene iznose. 

 

18.           Uvidom u spis Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Ovr-150/2021 utvrđeno je da je temeljem prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja O. d. L. i p. d.o.o. protiv ovršenika M. M. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-150/2021 od 25. svibnja 2021. Rješenjem o ovrsi određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-1624/2000 od 8. veljače 2000. radi naplate novčanog iznosa glavnice od 27.416,40 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 73.308,76 kuna i troškova postupka u iznosu od 1.500,00 kuna.

 

19.           Uvidom u Zaključak Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj Ovr-150/2021 od 10. kolovoza 2021. utvrđeno je da je ovršenik M. M. upućen da u roku od 15 dana od dana dostave Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7, točka 9 i točka 11 OZ.

 

20.           Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-1624/2000 utvrđeno je da je ovrhovoditelj P. Z. d.d. protiv ovršenika M. M. iz Z. podnio prijedlog za ovrhu pljenidbom i prodajom pokretnina ovršenika radi naplate tražbine u iznosu od 42.432,68 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 1999. pa do isplate i naplate troškova postupka. Nadalje je utvrđeno kako je tijekom ovršnog postupka došlo do promjene vjerovnika pa je O. d. L. i p. d.o.o. iz Z. zatražilo da stupi u postupak umjesto dosadašnjeg ovrhovoditelja P.  Z..

 

21.           Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-1624/2000 od 13. ožujka 2019. odbijen je prijedlog O. d. L. i p. d.o.o. za stupanje u postupak na mjesto ovrhovoditelja. Istim rješenjem obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-1624/2000 od 8. veljače 2000. te su ukinute sve provedene radnje u postupku. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 5. travnja 2019.

 

22.           Na konkretni slučaj primjenjuje se odredba čl. 233. ZOO, kao što to tvrdi tužitelj tijekom postupka, kojom je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijekom zastarijevaju za 10 godine pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

 

23.           Također se na konkretni slučaj primjenjuje i  odredba čl. 242 st. 2 ZOO.

 

24.           Odredbom čl. 242 st. 2 ZOO propisano je da ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage ili ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen smatra se da nije bilo prekida zastare.

 

25.           Kako je postupak koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovrv-1624/2000 pravomoćno dovršen 5. travnja 2019. te su ukinute sve provedene radnje u postupku, a ovršna isprava temeljem koje je tužitelj pokrenuo postupak 19. ožujka 2021. na Općinskom sudu u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu koji se vodi pod poslovnim brojem Ovr-150/2021 nosi datum 8. veljače 2000. po uvjerenju ovoga suda nastupila je zastara potraživanja te tužitelj ne može više prisilnim putem protiv tužitelja kao ovršenika naplatiti utuženo potraživanje.

 

26.           Iskaz tužitelja sud smatra istinitim i točnim te mu u cijelosti poklanja svoju vjeru. Tužitelj je iskazivao o svojem ugovornom odnosu sa P. Z. koji pravni odnos je nastao prije više od 20 godina kada je čekove deponirao kod Agencije i za to dobio odgovarajući iznos novca. U međuvremenu je Agencija propala te je banka preostali iznos tužiteljevog dugovanja prebacila na tzv. sporna potraživanja. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je tužitelj imao dobru volju podmiriti preostalo dugovanje, ali mu nitko nije znao dati točnu uputu na koji račun da plati preostalo dugovanje. Tužitelj je samoinicijativno odlazio u banku prije 20 godina i raspitivao se o računu na koji bi mogao uplaćivati preostali dugovani iznos.

 

27.           Bez obzira na navode tužitelja kako je odlazio u banku gdje su mu rekli da postoji određeno sporno  potraživanje tužitelj se nije decidirano izjasnio kada je to bilo, a tuženik to nije dokazao tako da sud smatra da nije bilo nikakvog priznanja duga pa da bi došlo do prekida zastare.

 

28.           Što se tiče navoda tužitelja da je u telefonskom razgovoru sa vježbenicom O. d. L. & p. krajem listopada 2022. pregovarao o mogućnosti zaključenja sudske nagodbe i obročnoj otplati novčanog iznosa sud te navode tužitelja također ne smatra kao priznanje duga koji bi doveo do prekida zastare jer je u konkretnom slučaju zastara nastupila 9. veljače 2010. obzirom da je postupak koji je vođen pod poslovnim brojem Ovrv-1624/2000 pravomoćno obustavljen 5. travnja 2019., a ovršna isprava je od 8. veljače 2000.

 

29.           Sud smatra kako nema prekida zastare ako je zastara već nastupila. Kako je zastara u konkretnom slučaju nastupila 9. veljače 2010. niti navodi tužitelja o tome kako je odlazio u banku, niti navodi kako je pregovarao sa odvjetničkom vježbenicom tuženika oko mirnog rješenja ovoga spora nisu doveli do prekida zastare jer je protekao zastarni rok od 10 godina.

 

30.           Kako je tuženikovo potraživanje prema tužitelju u zastari sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i ovrhu koja se vodi pod poslovnim brojem Ovr-150/2021 na Općinskom sudu u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu proglasio nedopuštenom pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

 

31.           Što se tiče ugovora o ustupu potraživanja zaključenoga između tuženika O. d. L. & p. d.o.o. iz Z. i prvobitnog vjerovnika P. Z., koji ugovor se nalazi u spisu poslovni broj Ovr-150/2021 (list 8) sud smatra da je taj ugovor protivan odredbi čl. 3. st. 3. ZPP i uslijed toga ništetan. Osnovano tužitelj tijekom postupka navodi, a proizlazi i iz očitovanja H. o. k. (list 19) kako je Izvršni odbor H. o. k. donio zaključak da se odvjetnici u obavljanju odvjetničke službe ne mogu baviti poslovnima preuzimanja i naplate financijskih potraživanja jer tzv. faktoring nije djelatnost u okviru obavljanja odvjetničke službe propisane odredbom čl. 3. Zakona o odvjetništvu. Ne samo što je zaključivanje ovakve vrste ugovora od strane odvjetnika protivno Zaključku H. o. k., već je isto vrlo upitno i s moralne strane.

 

32.           Obzirom da je O. d. L. i p. d.o.o. sa P.  Z. zaključilo Ugovor o prijenosu potraživanja kojeg je P. Z. imala prema tužitelju prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan.

 

33.           Tužitelj je predlagao da se u svojstvu svjedoka sasluša njegova supruga J. M., ali je sud taj dokazni prijedlog odbio iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju pa sud smatra kako izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka nije bilo potrebno.

 

34.           Odluka o troškovima parničnog postupka u skladu je s čl. 154. st. 1 ZPP i čl. 155 ZPP. Tako je tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 829,31 eura¹/6.248,44 kuna (točka II izreke), a koji trošak je odmjeren ovisno o vrijednosti predmeta spora te je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje  Tarifa). Tužitelju je tako priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 25. siječnja 2022. iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 12. siječnja 2023. u iznosu od 1.500,00 kuna (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 25. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8/1 Tarife) i PDV u iznosu od 1.125,00 kuna. Tužitelju je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu svako u iznosu od 312,00 kuna.

 

35.           Kamata na trošak parničnog postupka u skladu je s odredbom čl. 151. st. 3.  ZPP.

 

36.           Tužitelj je odbijen s dijelom zatraženog troška postupka u iznosu od 127,18 era¹/958,24 kuna (točka III. izreke). Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke jer tužitelj na tom ročištu nije niti bio. 

 

37.           Kako tuženik nije uspio u ovom postupku odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 833,00 eura¹/6.276,24 kuna (točka IV. izreke).

 

38.           Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog temeljem odredbe čl. 50. st. 1. točka 11. OZ odlučeno je kao u izreci.

 

U Vrbovcu 14. veljače 2023.

                                                                                                                      Sudac

Ljiljana Košić,v.r.       

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo uložiti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismenim putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka. 

 

Dostaviti:

1.              Pun. tužitelja

2.              Pun. tuženika

3.                presuda nepravomoćna

4.               vidi upisnik ''P''

5.               zovi tužitelja na uplatu pristojbe na tužbu i na presudu,

 

             

 

             

 

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450