Poslovni broj 79 Gž-2197/2021-5

 

                           

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 79 Gž-2197/2021-5

 

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz Z., OIB …, zastupana po punomoćniku K. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. o. d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetništvom društvu O., P. & partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1267/19-23 od 16. travnja 2021. ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1267/19-32 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. veljače 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika H. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1267/19-23 od 16. travnja 2021. ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1267/19-32 od 27. listopada 2022. preko nespornog iznosa od 250,00 kn/33,18 Eur do iznosa od 4.985,00 kn/661,62 Eur (za iznos od 4.735,00 kn/ 628,44 Eur) kao i u odluci o troškovima postupka.

 

              II. Odbija se žalba tužiteljice I. K., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1267/19-23 od 16. travnja 2021. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1267/19-32 od 27. listopada 2022. u dijelu u kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 41.072,40 kn/ 5.451,24 Eur.

 

              III. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1267/19-23 od 16. travnja 2021. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1267/19-32 od 27. listopada 2022. u dijelu u kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 36.947,60 kn/ 4.903,79 Eur, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka i sudi:

 

              Nalaže se tuženiku H. o. d.d. platiti tužiteljici I. K. daljnji iznos od 4.903,71 Eur/36.947,60 kn sa zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2019. do isplate, kao i naknaditi joj daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.036,90 Eur/ 7.812,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 14. veljače 2023. do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 157,12 Eur/1.183,83 kn u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.985,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 13. svibnja 2019. pa do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2021. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 78.020,00 kn te se odbija tužiteljica sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 10. svibnja 2019. do 13. svibnja 2019.

 

2. Dopunskom presudom i rješenjem od 27. listopada 2022. odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 78.020,00 kn tekuće od 10. svibnja 2019. do isplate, kao i zahtjev za isplatom iznosa od 1.200,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2019. do isplate, dok je rješenjem ispravljena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1267/19-23 od 16. travnja 2021. na način da u toč. I. izreke, red sedmi, umjesto "u iznosi od 2.500,00 kn" ima stajati "u iznosu od 3.500,00 kn".

 

3. Protiv navedene presude, sadržajno pod toč. II izreke u dijelu u kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 78.020,00 kn, te u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga određenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti, u skladu s navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja uz dosudu troška parničnog i troška žalbenog postupka.

 

4. Protiv navedene presude, pod toč. I. izreke preko nespornog iznosa od 250,00 kn, te odluke o troškovima postupka žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga određenih čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže pobijanu presudu u tom dijelu preinačiti, u skladu s navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja uz dosudu troška žalbenog postupka.

 

5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud ne nalazi da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju tužiteljica i tuženik u svojim žalbama.

 

8. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje, ali je odlučujući o visini naknade neimovinske štete i imovinske štete (s osnova tuđe pomoći i njege) pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

9. Tužiteljica u predmetnom postupku potražuje naknadu štete kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. listopada 2018., a u kojoj je sudjelovala kao putnik u autobusu registarske oznake ZG 2156-DV.

10. Među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija niti odgovornost tuženika, kao i da je tuženik (tijekom postupka) isplatio tužiteljici nesporni iznos od 38.800,00 kn na ime cjelokupne neimovinske i imovinske štete proizašle iz predmetnog štetnog događaja, pa je predmet ovog postupka naknada preostale štete.

11. Radi utvrđenja visine štete, sud prvog stupnja je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. D. D., kao i dopunskim usmenim očitovanjem vještaka na ročištu održanom 1. ožujka 2021., te utvrdio:

              -da je nakon predmetnog štetnog događaja obradom tužiteljice u KBC S. M. zaključeno da se radi o prijelomu gornjeg okrajka i dijafize lijeve bedrene kosti, kao i o prijelomu trećeg rebra u lijevom prsištu, a tužiteljica je u klinici boravila od 4. listopada 2018. do 17. listopada 2018.

-da je tužiteljica pretrpila bolove, i to jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 6 sati, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 21 dan, bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 4 mjeseca, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti

              -da je kod tužiteljice bio prisutan tzv. primarni strah (strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, potom sekundarni strah odnosno strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 6 sati, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 14 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 8 tjedana.

-da su tužiteljici trajno smanjene radne i životne aktivnosti za 20%,

-da je tužiteljici kao posljedica ostala naruženost manjeg stupnja, da ožiljci koji su posljedica operativnih zahvata vrlo su vidljivi kada bi tužiteljica bila u kupaćem kostimu ili kratkim hlačama, a da su inače kada je odjevena drugim osobama ti ožiljci nevidljivi, da je diskretna asimetrije mišićnih masa lijeve i desne strane stoji i dalje, da je prisutna vidljiva hipotonija i hipotrofija glutealne i natkoljene muskulature lijeve bedrene strane kao posljedica štetnog događaja i daljnjeg tijeka oporavka tužiteljice a, postoji i diskretno šepanje tužiteljice koje je vidljivo drugim osobama samo ako se jako dobro zagledaju kada tužiteljica hoda

-da je nakon predmetnog štetnog događaja i napuštanja bolničkog liječenja tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 8 tjedana po 3 sata dnevno, zatim 6 tjedana po 2 sata dnevno

 

12. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja zaključuje kako je tužiteljica pretrpjela povredu prava osobnosti kao i da težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja (jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, naruženosti i smanjenja životnih aktivnosti) opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade u iznosu od 35.250,00 kn. Kako je s osnova neimovinske štete isplaćen iznos od 35.000,00 kn, sud prvog stupnja tužiteljici dosuđuje iznos od 250,00 kn, a u preostalom dijelu zahtjev za isplatu iznosa od 75.420,00 kn odbija i odlučuje kao u izreci presude.

 

13. Iz provedenih dokaza, sud je zaključio da je tužiteljica trebala tuđu njegu i pomoć u trajanju od ukupno 252 sata, pa je na ime imovinske štete dosudio tužiteljici iznos od 3.780,00 kn (252 sata x 15,00 kn), koji iznos je već isplaćen od strane tuženika (isplaćen je iznos od 3.800,00 kn), pa u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbija i odlučuje kao pod toč. II. izreke presude.

 

14. Tužiteljica u žalbi ističe da je sud prvog stupnja dosudio naknadu neimovinske štete koja je u suprotnosti sa sudskom praksom i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Smatra da dosuđeni iznosi za naknadu štete ne odgovaraju pretrpljenim posljedicama štetnog događaja, odnosno da ih je sud dosudio u preniskom iznosu. Pored toga osporava i dosuđenu visinu imovinske štete (s osnova tuđe pomoći i njege) navodeći da se cijene sata takove pomoći i njege kreće u minimalnom iznosu od 23,80 kn po satu.

 

15. Tuženik u žalbi tvrdi osporava dosuđenu naknadu imovinske štete (troškova liječenja), pozivajući se na odredbe čl. 53. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, te osporavajući opravdanost navedenih troškova koje je tužiteljica mogla obaviti i na teret HZZO.

 

16. Prema odredbama čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava i osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo.

 

17. Prema odredbi čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

18. Sukladno odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, sud će, slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

19. Kod primjene citiranih odredbi ZOO/05 zasebno utvrđivanje naknade štete zbog pretrpljenih fizičkih boli, zbog straha te zbog duševnih boli i naruženje nije u duhu citirane zakonske odredbe, što znači da naknadu treba utvrditi u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Intenzitet pretrpljenih boli i straha, naruženosti i trajnog smanjenja životnih aktivnosti samo su kvalifikatorne okolnosti koje, između ostalog, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete.

 

20. Kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neki egzaktni vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada bude pravična, odnosno da ona predstavlja adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža ima za funkciju poravnanja prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenja takvih povreda-preventivnu funkciju.

 

21. Osnovano tužiteljica ističe u žalbi da je sud prvog stupnja pri utvrđenju visine pravične novčane naknade podcijenio stupanj i težinu povrede osobnosti sukladno odredbi čl. 19. ZOO i kriterijima propisanim odredbama čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kad je ocijenio da tužiteljici zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 35.250,00 kn.

 

22. Naime, 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) zauzeto je pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (ranije: nematerijalne) štete. Novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske štete i glasi:

 

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine ", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

 

23. Imajući u vidu citirano pravno shvaćanje (a na koje se pritom sud prvog stupnja i pozvao u svojoj odluci) vodeći računa o navedenim kriterijima (kvalifikatornim okolnostima), pa s obzirom na intenzitet i trajanje fizičkih boli, straha, duševnih boli, naruženja (manjeg stupnja uz šepanje), neugodnostima tijekom liječenja i dužini trajanja liječenje tužiteljice, životnu dob tužiteljice (rođ. 1952.) i njezino zanimanje (umirovljenica), značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i svrhom, kako je to propisano odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO po ocjeni ovog suda primjerena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti tužiteljice iznosila bi 70.000,00 kn (od kojih je iznos od 35.000,00 kn već isplaćen u mirnom postupku).

 

24. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO, tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u svezi s time.

 

25. Prema provedenom vještačenju, utvrđeno je da je tužiteljici bila potrebna tuđa njegu i pomoć u trajanju od 252 sati. Sud je prema slobodnoj ocjeni, pozivom na odredbu čl. 223. ZPP, utvrdio da cijena sata za tuđu njegu i pomoć iznosi 15,00 kn. Po ocjeni ovog suda cijena tuđe pomoći i njege koju pružaju članovi obitelji, a koji nisu dužni pomoć pružati besplatno iznosi minimalno iznos od 23,08 kn za sat tuđe pomoći i njege, na što osnovano ukazuje tužiteljica u žalbi. Ova cijena je zasigurno primjerena pomoći u kući u Gradu Z. u vrijeme kada je pomoć pružana, budući je pružanje nemedicinske kućne pomoći bitno slično uslugama koje pružaju kućne pomoćnice. Stoga je tužiteljici za potrebnih 252 sata pružene tuđe pomoći i njege valjalo priznati iznos od 5.997,60 kn.

 

26. Slijedom iznesenog, tužiteljici je valjalo priznati ukupan iznos od 75.997,60 kn (iznos od 75.000,00 kn na ime neimovinske štete, a iznos od 5.997,60 kn na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege). Kako je tužiteljici tijekom postupka nesporno isplaćen iznos od 38.800,00kn (iznos od 35.000,00 kn na ime neimovinske štete, a iznos od 3.800,00 kn na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege), a pobijanom presudom na ime neimovinske štete dosuđeni iznos od 250,00 kn (toč. I. izreke presude), to je tužiteljici valjalo priznati daljnji iznos od 36.947,60 kn, dok je preostali iznos od 41.072,40 kn pravilno odbijen.

 

27. Sud prvog stupnja je u obrazloženu presude naveo da su opravdani troškovi liječenja u iznosu 4.735,00 kn. Pri tome se pozvao na utvrđenja iz nalaza i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da su se troškovi liječenja koje je tužiteljica tijekom rehabilitacijskog postupka mogu liječiti i na teret HZZO-a, ali uzimajući u obzir dužinu i liste čekanja, nedostupnost zdravstvenih institucija u trenutku kada je to tužiteljici bilo izrazito potrebno sve troškove koje je tužiteljica imala treba priznati jer su bili učinjeni u cilju kvalitetne pravovremene i nesumnjivo indicirane serije rehabilitacijskih i fizijatrijskih postupaka, kao i da je općepoznata pojava da ozljeđenici nakon bilo koje vrste štetnih događaja sada u proteklih godinu dana i zbog postojeće epidemiološke situacije i zbog drugih razloga dužine lista čekanja su prinuđeni sami se pobrinuti za svoj oporavak i zdravstveni status kako bi se što prije oporavili i mogli biti u kvalitetnom životnom ciklusu.

 

28. Činjenica što je tužiteljica izabrala put zdravstvene zaštite izvan sustava HZZO nije po shvaćanju ovog suda zapreka priznavanju tih troškova, ali pod uvjetom da su bili potrebni i korisni, što ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

 

29. U ovom slučaju, s obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka da se radi o opravdanim troškovima jer su bili učinjeni u cilju kvalitetne pravovremene i nesumnjivo indicirane serije rehabilitacijskih i fizijatrijskih postupaka, kao i zbog općepoznate činjenice da se na pretrage i usluge u javnim zdravstvenim ustanovama (poglavito one koji se odnose na rehabilitaciju) mora čekati duže vrijeme, to je tužiteljica, s obzirom na težinu ozljede opravdano odlučila provesti fizikalnu terapiju u privatnoj ustanovi. Pored iznesenog, okolnost da je vještak kao razlog dužine liste čekanja naveo i epidemiološku situaciju (koju doista nije moguće uzeti u obzir jer se radilo troškovima koji su nastali krajem 2018. i početkom ožujka 2019.) nije odlučna.

 

30. Ove relevantne činjenice predstavljaju okolnosti slučaja i čine ga različitim od onih u odlukama na koje se tuženik poziva u žalbi.

 

31. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela kao putnik u autobusu (treća osoba) krivnjom osiguranika tuženika, pa je neodlučno pozivanje tuženika na Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju.

 

32. Stoga je, suprotno žalbenim navodima na ime imovine štete (troškova liječenja) tužiteljici osnovano priznat iznos od 4.735,00 kn, radi čega je žalbu tuženika valjalo odbiti.

 

33. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), te čl. čl. 1086. ZOO, a koje teku od podnošenja tužbe tj. od 13. svibnja 2019. pa do isplate, po stopi iz čl. 29. ZOO.

 

34. Radi navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod toč. I. i II. izreke ove presude, a primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP kao pod toč. III. izreke ove presude.

 

35. Kako je presuda suda prvog stupnja djelomično preinačena, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka.

 

36. Tužiteljica je uspjela u parnici u pogledu osnove zahtjeva u potpunosti, a u pogledu visine nije uspjela tek u neznatnom dijelu (cca 9%), radi čega je tuženika valjalo obvezati na naknadu troškova cjelokupnog postupka, na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 70/19).

 

37. Sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: tarifa-" Narodne novine ", broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) tužiteljici je valjalo priznati troškove: za sastav tužbe i sastav 3 obrazložena podneska (11. lipnja 2019., 17. srpnja 2019 i 24. srpnja 2020. prema Tbr. 7/1 Tarife i Tbr. 8/1 Tarife po 100 bodova, pristup na 2 ročišta (21. listopada 2019., 1. ožujka 2021.) prema Tbr. 9/1 Tarife po 100 bodova, pristup na ročište 5. studenog 2020. prema Tbr. 9/5 Tarife, što uvećano za 25% PDV iznosi 7.812,50 kn. Tužiteljici je priznat i trošak od 1.500,00 kn za vještačenje, te iznos od 2.000,00 kn za pristojbu na tužbu i presudu, dakle ukupno iznos od 11.312,50 kn.

 

38. Kako je pobijanom presudom dosuđen trošak u iznosu od 3.500,00 kn (toč. I. izreke), to je tužiteljici valjalo dosuditi i daljnji iznos od 7.812,50 kn, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP i odlučiti kao pod toč. III. izreke.

 

39. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP i čl 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), a koje teku od donošenja ove odluke tj. od 14. veljače 2023. pa do isplate, po stopi iz čl. 29. ZOO.

 

40. Tužiteljici je valjalo priznati trošak žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP) koji se sastoji od troška žalbe koji prema traženju tužiteljice iznosi 1.500,00 kn (Tbr. 10/1 Tarife), te troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.073,55 kn (list 106 spisa), dakle iznos od 2.573,55 kn, a koji trošak prema uspjehu tužiteljice u žalbenom postupku u omjeru od cca 46% iznosi 1.183,83 kn.

 

41. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

 

42. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 14. veljače 2023.

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.