REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 6 Pr-974/2015-50

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj
stvari tužitelja S.P. OIB: … iz S.I.Z., kojeg zastupa punomoćnik M.D., odvjetnik iz Z. protiv tuženika Č.P. d.o.o. OIB: …, Č., radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 09. siječnja 2023. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja I.L., odvjetnice i punomoćnika tuženika G.Ć., dana 14. veljače 2023. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem tužitelja od 25.08.2014. godine nezakonita.

II. Raskida se ugovor o radu zaključen dana 30. rujna 2013. godine između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca s danom 14. listopada 2014. godine.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati neimovinsku štetu zbog
sudskog raskida u iznosu od 2.335,18 eura / 17.594,45 kn sa zakonskom zateznom
kamatom računajući od 25. listopada 2014. godine pa do isplate, time da kamata u
razdoblju od 25. listopada 2014. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj
uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,
a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi
na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknadu za izgubljenu plaću u iznosu od
147,83 eura / 1.113,84 kn bruto, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 25.
listopada 2014. godine pa do isplate, time da kamata u razdoblju od 25. listopada

2 Poslovni broj: 6 Pr-974/2015-50

2014. pa do 31. srpnja 2015. teče po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do

31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih
za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna
poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka sa
zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate stopi
propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila
na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana
pod prijetnjom ovrhe."

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 29. rujna 2014. godine podnio tužbu protiv tuženika radi
utvrđenja nedopuštenosti otkaza. U tužbi je naveo da je bio zaposlen kod tuženika
temeljem ugovora o radu od 30. rujna 2013. godine na radnom mjestu vozač
autobusa. Odlukom od 25. kolovoza 2014. godine tuženik je otkazao tužiteljev
ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, a tužitelj tvrdi da je odluka o otkazu
nezakonita jer su razlozi navedeni u odluci dijelom neistiniti i nikako nisu razlog za
otkaz zbog skrivljenog ponašanja. Tužitelj tvrdi da se 31. srpnja 2014. godine nije
zaustavio radi kontrole goriva jer je to zaboravio i nakon toga se mobitelom ispričao
kontroloru. U odnosu na događaj od 03. kolovoza 2014. naveo je da nije odbio
kontrolu već je kontrolorima rekao da mu daju 10 minuta da popije kavu.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10. siječnja

2023. i na ročištu 10. siječnja 2023. godine tužitelj predlaže da sud utvrdi da nije
dopušten otkaz ugovora o radu od 25. kolovoza 2014. godine, da sud utvrdi sudski
raskid ugovora o radu između tužitelja i tuženika s danom 14. listopada 2014., da sud
naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida isplati iznos
od 2.335,18 eur / 17.594,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.
listopada 2014. do isplate, te da mu na ime izgubljene plaće isplati iznos od 147,83
Eura / 1.113,84 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada

2014. do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da
je tužitelj u svojoj izjavi od 07. kolovoza 2014. priznao da 31. srpnja 2014. nije
postupio u skladu sa dogovorom s kontrolorom S.K. i da nije zaustavio autobus na benzinskoj pumpi u Z. i priznao je da je 03. kolovoza 2014. imao pozive kontrolora, ali je na službenom mobitelu isključio zvono i kasnije je vidio da ima propušteni poziv od strane kontrolora S.K. Navedeno postupanje predstavlja skrivljeno ponašanje radnika jer je isti zadužio službeni mobitel pa je

3 Poslovni broj: 6 Pr-974/2015-50

dužan javljati se na službene pozive tijekom radnog vremena. U izjavi od 07.
kolovoza 2014. tužitelj je priznao da je na zahtjev kontrolora u Š. 03. kolovoza  2014. odbio odvesti autobus na točenje goriva te je naveo da će to učiniti kada popije kavu. Takvo ponašanje usmjereno je na onemogućavanje kontrolora da izvrše kontrolu potrošnje goriva autobusa kojim je upravljao tužitelj. Tuženik tvrdi da je prije donošenja odluke o otkazu tužitelju uputio dva upozorenja i to 21. siječnja 2014. zato što se nije zaustavio kontroloru na autobusnom stajalištu i 07. kolovoza 2014. zato što je omogućio prijevoz putnici bez naplaćene vozne karte.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u odluku o otkazu broj 379/14 od

25. kolovoza 2014. (list 5-7 spisa), ugovor o radu od 30. rujna 2013. (list 8-10 spisa),
Pravilnik o radu tuženika (list 11-30 i 105-123 spisa), potvrdu o primitku preporučene
pošiljke (list 31 i 148 spisa), očitovanje Sindikata od 13. kolovoza 2014. (list 34 spisa), očitovanje sindikalnog povjerenika do 22. kolovoza 2014. (list 35 spisa), izvještaj kontrolora S.K. od 04. kolovoza 2014. (list 36 spisa), izjavu tužitelja od 07. kolovoza 2014. (list 37 spisa), upozorenje zbog povrede obveze iz radnog odnosa od 21. siječnja 2014. i presliku povratnice (list 38-39 spisa), izvještaj kontrolora P.D. od 15. siječnja 2014. (list 40 spisa), upozorenje zbog povrede obveze iz radnog odnosa od 07. kolovoza 2014. i presliku povratnice (list 41-42 spisa), izvještaj kontrolora S.K. od 25. srpnja 2014. (list 43 spisa), odluku tuženika od 01. rujna 2011. (list 44 spisa), Kolektivni ugovor tuženika od 12. siječnja 2012. (list 45-83 i 178-221 spisa), obračunske liste (list 88-93 i 168-170 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 01. rujna 2014. i presliku koverte (list 152 -155 spisa), potvrdu tvrtke P.G. d.o.o. od 04. lipnja 2020. (list 171 spisa), izračun razlike plaće izvršen od strane tuženika (list 176 i 231 spisa), prijavu HZMO-a (list 229-230 spisa), potvrdu HZMO-a od 25. studenog 2020. (list 236-239 spisa), presliku radne knjižice (list 240-258 spisa), izvadak iz Sudskog registra za tuženika (list 263-267 spisa). U postupku je proveden dokaz saslušanjem svjedoka T.K., M.B., S.K. (list 126-130 spisa), K.B. (list 273-274 spisa) i saslušanjem tužitelja (list 160-162 spisa).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da
tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama je nesporno da visina tužiteljeve prosječne bruto plaće
iznosi 3.518,89 kn i nesporno je da bi tužitelj kod tuženika u razdoblju od 04.
listopada 2014. do 14. listopada 2014. godine ostvario plaću u bruto iznosu od

1.113,84 kn. Navedeno proizlazi iz tuženikovog podneska od 09. ožujka 2021. i
tužiteljevog podneska od 10. siječnja 2023. godine.

7. Uvidom u ugovor o radu od 30. rujna 2013. godine utvrđeno je da je tužitelj
bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa.

8. Odlukom od 25. kolovoza 2014. tuženik je otkazao tužiteljev ugovor o radu
od 30. rujna 2013. godine zbog skrivljenog ponašanja. U odluci je navedeno da je
tužitelj 31. srpnja 2014. godine upravljao autobusom reg. oznake BJ … na relaciji Z. – Š. i bio je dužan zaustaviti se na benzinskoj postaji u Z. gdje ga je čekao prometnik radi točenja goriva, a kako bi se utvrdila stvarna potrošnja goriva. Tužitelj je naveo da se tom prilikom nije zaustavio na benzinskoj postaji u Z. uz opravdanje da je to zaboravio. Dana 03. kolovoza 2014. godine kontrolor S.K. je na kolodvoru Z. zatražio od vozača K.B.

4 Poslovni broj: 6 Pr-974/2015-50

koji je upravljao autobusom reg. oznake BJ … da odveze autobus na benzinsku pumpu u V. radi kontrole goriva nakon čega je autobus trebao nastaviti vožnju za Š., U autobusu je bio prisutan S.P. kao suvozač i on je počeo vrijeđati, psovati i prijetiti kontroloru te je pokušao kontroloru istrgnuti iz ruke služeni mobitel uz prijetnju da će ga razbiti. Toga dana po dolasku autobusa u Š. u 15.00 sati, kontrolori S.K. i M.B. su pokušali izvršiti točenje goriva u autobus reg. oznake BJ … na benzinskoj pumpi u Š., M.B. je zatražio od tužitelja da odveze autobus na benzinsku pompu na točenje goriva na što je tužitelj odgovorio da se on nigdje ne miče dok ne popije kavu. Zbog navedenih povreda tužitelju je otkazan ugovor o radu, a prije navedenih povreda tužitelj je dobio dva upozorenja zbog povrede obveze iz radnog odnosa i to 21. siječnja 2014. zato što se nije zaustavio kontroloru na autobusnom stajalištu i 07. kolovoza 2014. zato što je omogućio prijevoz putniku bez naplaćene vozne karte. Prije otkaza tuženik je tužitelju omogućio da iznese svoju obranu 07. kolovoza 2014. godine. Također je prije otkaza proveo postupak savjetovanja sa sindikatom i sindikalnim povjerenikom.

9. Odluka o otkazu dostavljena je tužitelju poštom 26. kolovoza 2014. godine
(što proizlazi iz tužiteljevih navoda iznesenih u tužbi) i tužitelj je protiv odluke o
otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava koji je dostavljen tuženiku 01. rujna 2014.
godine (što je vidljivo iz tuženikovog štambilja na navedenom zahtjevu na listu 152
spisa). Iz navedenog proizlazi da je zahtjev za zaštitu prava podnesen u roku od 15
dana propisanom člankom 133 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/14).

10. Dana 02. rujna 2014. godine počeo je teći daljnji rok od 15 dana propisan
člankom 133 stavak 2 Zakona o radu u kojem je tuženik mogao odgovoriti na
tužiteljev zahtjev za zaštitu prava. Posljednji dan navedenog roka bio je 16. rujna

2014. godine, a 17. rujna 2014. godine počeo je teći daljnji rok od 15 dana u kojem je
tužitelj sukladno članku 133 stavak 2 Zakona o radu mogao podnijeti tužbu sudu.
Posljednji dan navedenog roka bio je 01. listopada 2014. godine. S obzirom da je
tužba zaprimljena na Općinskom sudu u Sesvetama 30. rujna 2014. godine, a
predana je na poštu 29. rujna 2014. godine (što je vidljivo iz prijemnog štambilja suda
otisnutog na tužbi) sud je zaključio da je tužba podnesena u roku od 15 dana
sukladno članku 133 stavak 2 Zakona o radu.

11. Iz dopisa sindikata od 13. kolovoza 2014. godine (list 34 spisa) proizlazi da je tuženik dopisom broj 379/14 od 08. kolovoza 2014. godine od navedenog Sindikata zatražio očitovanje o namjeravanom otkazu tužiteljevog ugovora o radu, a Sindikat je u dopisu od 13. kolovoza 2014. naveo da nije suglasan sa namjerom poslodavca da se S.P. otkaže ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja.

12. Sindikalni povjerenik B.L. je dopisom od 22. kolovoza 2014. godine dostavio tuženiku očitovanje na namjeravani otkaz tužitelju i u očitovanju je naveo da nije za to da se tužitelju otkaže ugovor o radu, već da mu se dade još jedna prilika da radi.

13. Iz navedenog proizlazi da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu
proveo postupak savjetovanja propisan člankom 150 Zakona o radu (Narodne novine
93/14), a okolnost što su se Sindikat i sindikalni povjerenik usprotivili namjeravanom

5 Poslovni broj: 6 Pr-974/2015-50

otkazu, nije od utjecaja na zakonitost otkaza jer mišljenje sindikata i sindikalnog
povjerenika nije obvezujuće za tuženika kao poslodavca, već je njihova uloga
savjetodavna.

14. Na ročištu održanom 20. veljače 2020. godine sud je proveo dokaz
saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je 31. srpnja 2014. vozio autobus iz Z. u Š. i tijekom puta nazvao ga je kontrolor S.K. koji mu je rekao da će ga na benzinskoj postaji u Z. čekati prometnik radi točenja goriva. Tužitelj je rekao da će stati na benzinskoj pumpi u Z. ali se na istoj nije zaustavio zato što je to zaboravio i nastavio je vožnju prema Š. Nakon toga nazvao ga je kontrolor i pitao zašto nije stao u Z. na što je tužitelj odgovorio da je zaboravio. Dana 03. kolovoza 2014. S.K. je sačekao autobus na ulazu u kolodvor Z., autobusom je upravljao vozač K.B. a tužitelj je bio suvozač. Kontrolor je rekao da trebaju ići na benzinsku pumpu u V. na što je tužitelj odgovorio da za to nema vremena kako bi autobus krenuo na vrijeme, a osim toga točio je gorivo prethodno u Z. Nisu zaustavili autobus na benzinskoj pumpi u V. Naveo je da toga dana nije vrijeđao niti psovao kontrolora i nije mu pokušao istrgnuti službeni mobitel iz ruke. Istog dana prilikom dolaska u Š. na autobusni kolodvor, došli su kontrolori S.K.i M.B. koji su tražili da idu točiti gorivo na benzinsku pumpu na što im je tužitelj odgovorio da pričekaju 10 minuta da popije kavu, ali nije odbio točenje goriva. Kontrolori su odgovorili da neće nikoga čekati i otišli. Prije otkaza tuženik je tužitelju uputio upozorenje 21. siječnja 2014. godine zbog toga što nije zaustavio autobus na križanju u Z., a tužitelj nije zaustavio autobus zato što nije vidio kontrolora. Naveo je da je dobio upozorenje 07. kolovoza 2014. godine zato što je omogućio prijevoz putniku bez naplaćene karte, a to je moguće jer nije stigao naplatiti kartu.

15. Svjedok T.K. je prilikom saslušanja izjavio da je u vrijeme otkaza bio sindikalni povjerenik i dobio je kompletnu dokumentaciju od tuženika vezano za otkazu tužiteljevog ugovora o radu. Kao sindikalni povjerenik izjasnio se protiv otkaza.

16. Svjedok M.B. je prilikom saslušanja izjavio da je 03. kolovoza 2014. godine sačekao tužitelja na autobusnom kolodvoru u Š. radi kontrole potrošnje goriva i on i još dvoje kontrolora obratili su se tužitelju da zaustavi autobus kod benzinske stanice kako bi izmjerili normažu potrošnje goriva. Tužitelj je to odbio i rekao je da ne želi. Naveo je da mu je poznato da je tužitelj toga dana odbio kontrolu u Z. što je telefonom doznao od kolege kontrolora iz Z.

17. Svjedok S.K. je prilikom saslušanja izjavio da je o tužiteljevim povredama obveze iz radnog odnosa sačinjeno izvješće, a svjedok je bio kontrolor interne kontrole. Vezano za kontrolu goriva u autobusu koji je tužitelj vozio na relaciji Z.-Š., utvrđeno je da je potrošnja goriva uvijek bila ista, iako potrošnja ne može biti ista na autocesti i u gradu. Od tužitelja su tražili kontrolu goriva kada je došao u Š., što je tužitelj odbio i rekao da neće i da mora popiti kavu i da će onda doći. Tužitelja je čekao prometnik u Z. na benzinskoj postaji, ali tužitelj se nije zaustavio i kasnije je rekao da je zaboravio stati. U tome je svjedok telefonom informiran od strane prometnika iz Z.

6 Poslovni broj: 6 Pr-974/2015-50

18. Svjedok T.B. je prilikom saslušanja izjavio da je u kolovozu 2014. godine vozio autobus zajedno s tužiteljem na relaciji Z.-Š.. kolovozu 2014. godine kontrolor S.K. je više puta od svjedoka tražio da odveze autobus na točenje goriva na benzinsku pumpu u V.u Z. i svaki puta je bio prisutan tužitelj jer su zajedno vozili autobus. Naveo je da ne zna da li je bila neprimjerena komunikacije između tužitelja i kontrolora S.K., nikada nije čuo međusobnu komunikaciju između tužitelja i kontrolora S.K. i nije vidio da bi tužitelj pokušao kontroloru S.K. istrgnuti mobitel iz ruke. Prilikom dolaska u Š. tužitelj je razgovarao s kontrolorom M.B. koji je zahtijevao da idu točiti gorivo a tužitelj je odgovorio da će točiti gorivo kad  popije kavu na što je kontrolor odgovorio da oni nikoga ne čekaju. S M.B. bio je S.K. i kontrolor N. čijeg prezimena se svjedok ne sjeća.

19. Temeljem iskaza tužitelja i svjedoka S.K. proizlazi da se tužitelj 31. srpnja 2014. godine doista nije zaustavio na benzinskoj pumpi u Z. radi kontrole goriva uz obrazloženje da je to zaboravio.

20. Temeljem iskaza svjedoka M.B. i S.K, sud nije utvrdio činjenicu da li je tužitelj neprimjereno komunicirao s kontrolorom S.K. 03. kolovoza 2014. na način da je vrijeđao, psovao i prijetio kontroloru te mu pokušao istrgnuti mobitel iz ruke, jer navedeni svjedoci o tome prilikom saslušanja nisu iskazivali. Tužitelj je naveo da nije na opisani način komunicirao sa S.K., a svjedok T.B. o toj komunikaciji nije imao saznanja odnosnonaveo je da nije čuo ni vidio takvu komunikaciju između tužitelja i svjedoka S.K.

21. Temeljem iskaza tužitelja i svjedoka M.B., S.K. i T.B., sud je utvrdio da je tužitelj na zahtjev kontrolora odbio odvesti autobus na benzinsku pumpu u Š. radi kontrole goriva uz obrazloženje da prvo mora popiti kavu. Iskazi svjedoka i tužitelja u pogledu navedene činjenice su suglasni.

22. Uvidom u izvještaj kontrolora S.K. od 04. kolovoza 2014. godine utvrđeno je da je kontrolor sačinio navedeni izvještaj povodom događaja od 31. srpnja 2014. godine i kontrolor je u izvještaju naveo da se vozači S.P. i K.B. nisu zaustavili na benzinskoj postaji u Z. gdje ih je čekao prometnik radi točenja goriva i utvrđenja stvarne potrošnje, već su nastavili put u Š. uz obrazloženje da se nisu zaustavili jer su zaboravili. U izvještaju je navedeno da su kontrolori S.K. i M.B. 03. kolovoza 2014. godine čekali tužitelja u Š. radi točenja goriva i utvrđenja stvarne potrošnje ali se tužitelj nije javljao na mobitel. Kontrolor S.K. je čekao autobus na ulazu u kolodvor Z. i naložio je vozačima da voze autobus na benzinsku postaju u V., što je K.B. koji je bio za upravljačem, odbio, a S.P. je počeo kontrolora vrijeđati, psovati, prijetiti, istrgnuti mu mobitel iz ruke uz prijetnju da će ga razbiti. U izvještaju je navedeno da je toga dana kontrolor M.B. naložio S.P. da u Š. autobus odveze na benzinsku postaju na što je tužitelj odgovorio da se nigdje ne miče dok ne popije kavu.

7 Poslovni broj: 6 Pr-974/2015-50

23. Temeljem izvještaja kontrolora od 04. kolovoza 2014. godine i iskaza
tužitelja i saslušanih svjedoka, sud je zaključio da je tužitelj počinio povrede obveza
iz radnog odnosa na način da se 31. srpnja 2014. godine nije zaustavio na
benzinskoj postaji u Z. radi kontrole potrošnje goriva jer je to zaboravio i na način
da je 03. kolovoza 2014. godine odbio odvesti autobus na benzinsku pumpu u
Šibeniku radi kontrole goriva iako je to kontrolor od njega zahtijevao.

24. Sud je zaključio da tuženik, na kojem je teret dokaza u ovom sporu, nije
dokazao da je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa na način da je 03.
kolovoza 2014. godine na autobusnom kolodvoru u Z. vrijeđao, psovao i
prijetio kontroloru S.K. i pokušao mu istrgnuti mobitel iz ruku.

25. Sukladno članku 135 stavak 3 Zakona o radu, u slučaju spora zbog otkaza
ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o
radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

26. Tuženik je u ovom sporu dokazao da je tužitelj počinio povrede obveza iz
radnog odnosa 31. srpnja 2014. godine na način da se nije zaustavio na benzinskoj
pumpi u Z. radi kontrole potrošnje goriva i na način da je 03. kolovoza 2014. godine odbio odvesti autobus na benzinsku pumpu u Š. radi kontrole goriva.

27. Iz navedenog proizlazi da je tuženik dokazao postojanje dvije povrede
obveza iz radnog odnosa zbog kojih je tužitelju otkazao ugovor o radu, a treću
povredu (vrijeđanje, psovanje i prijetnja kontroloru te pokušaj da mu istrgne mobitel iz
ruke) tuženik nije dokazao.

28. Za dopuštenost otkaza ugovora o radu u slučaju postojanja više otkaznih
razloga, dovoljno je da poslodavac dokaže postojanje jedne od više povreda obveza
iz radnog odnosa, a s obzirom da je tuženik dokazao postojanje dvije povrede
obveza iz radnog odnosa, sud je zaključio da je otkaz dopušten.

29. Činjenice zbog kojih je tužitelju otkazan ugovor o radu predstavljaju
opravdane razloge za otkaz jer je radnik dužan postupati po nalogu poslodavca i
obavljati radne zadatke. S obzirom da je tužitelj odbio izvršenje naloga poslodavca
na način da je odbio odvesti autobus na benzinsku pumpu u Š. radi kontrole potrošnje goriva 03. kolovoza 2014. i propustio je 31. srpnja 2014. godine zaustaviti autobus na benzinskoj pumpi u Z. radi kontrole potrošnje goriva, opisanim postupanjem tužitelj je počinio povrede obveza iz radnog odnosa. Sud je pri tom imao u vidu da su tužitelju prije otkaza upućena dva upozorenja zbog povrede obveza iz radnog odnosa počinjene na način da 15. siječnja 2014. godine nije zaustavio autobus na stajalištu u S.I.Z. gdje ga je čekao kontrolor P. D. i na način da je 21. srpnja 2014. godine omogućio prijevoz putnici bez naplaćene vozne karte.

30. Prilikom odlučivanja o dopuštenosti otkaza sud je imao u vidu činjenicu da
je tužitelj tijekom 2014. godine počinio dvije povrede obveza iz radnog odnosa zbog
kojih mu je poslodavac uputio upozorenje i dvije povrede obveza iz radnog odnosa
zbog kojih mu je otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja. S obzirom da su
navedene povrede počinjene u razdoblju od osam mjeseci, sud je zaključio da je
tužitelj time pokazao upornost i ustrajnost u kršenju obveza iz radnog odnosa, što

8 Poslovni broj: 6 Pr-974/2015-50

prema ocjeni ovog suda opravdava tuženikovu odluku da tužitelju otkaže ugovor o
radu. Naime, radnik u radnom odnosu dužan je izvršavati obveze preuzete ugovorom
o radu i u okviru tih obveza dužan je postupati po nalogu poslodavca, a poslodavac
nasuprot tome nije dužan zadržati u radnom odnosu radnika koji učestalo krši obveze
iz radnog odnosa i ne izvršava naloge poslodavca izdane u okviru obavljanja poslova
radi kojih je sklopljen ugovor o radu.

31. Člankom 115 stavak 1 točka 3 Zakona o radu propisano je da poslodavac
može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši
obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

32. S obzirom da je tuženik dokazao postojanje razloga navedenih u odluci o
otkazu, a koji se sastoje u tome da je tužitelj odbio izvršenje naloga poslodavca na
način da je odbio odvesti autobus na benzinsku pumpu u Š. radi kontrole 03. kolovoza 2014. i propustio je 31. srpnja 2014. godine zaustaviti autobus na benzinskoj pumpi u Z. radi kontrole potrošnje goriva, sud je zaključio da je otkaz dopušten.

33.Odlučujući o dopuštenosti otkaza sud je imao u vidu činjenicu da je tuženik
prije otkaza primijenio proceduru propisanu Zakonom o radu, odnosno tužitelju je
omogućio iznošenje obrane i uputio mu je dva pisana upozorenja sukladno članku
119 Zakona o radu, te je proveo postupak savjetovanja propisan člankom 150
Zakona o radu.

34. Člankom 125 stavak 1 Zakona o radu propisano je da ako sud utvrdi da
otkaz nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na
zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u
iznosu najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća tog
radnika ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete
radnika.

35. Pretpostavka za sudski raskid ugovora o radu je prethodno utvrđenje suda
da otkaz nije dopušten. S obzirom da je u ovom postupku sud utvrdio da je otkaz
dopušten, sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže utvrđenje
sudskog raskida ugovora o radu s danom 14. listopada 2014. godine jer je tužiteljev
radni odnos kod tuženika prestao temeljem zakonitog otkaza. Iz istog razloga sud je
odbio tužiteljev zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u
iznosu od 2.335,18 eur / 17.594,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom
od 25. listopada 2014. do isplate.

36. Tužiteljev radni odnos kod tuženika prestao je 03. listopada 2014. (što je
vidljivo iz potvrde HZMO-a na listu 238 spisa) pa tužitelj smatra da mu je tuženik
dužan isplatiti plaću za razdoblje od prestanka radnog odnosa do dana sudskog
raskida ugovora o radu.

37. Sukladno članku 95 stavak 3 Zakona o radu, radnik ima pravo na naknadu
plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih
okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

38. S obzirom da je tužiteljev radni odnos kod tuženika prestao temeljem
zakonitog otkaza, razdoblje od prestanka rada kod tuženika do dana kada je tužitelj

9 Poslovni broj: 6 Pr-974/2015-50

zatražio sudski raskid ugovora o radu, ne predstavlja razdoblje prekida rada u smislu
članka 95 stavak 3 Zakona o radu. Iz navedenog razloga sud je odbio dio tužbenog
zahtjeva u iznosu od 147,83 eura / 1.113,84 kn bruto sa zakonskom zateznom
kamatom tekućom od 25. listopada 2014. do isplate.

39. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška koji se sastoji
u trošku sudske pristojbe jer tuženik nije platio niti jednu sudsku pristojbu u ovom
postupku, niti ga je sud pozvao na plaćanje pristojbe, s obzirom da obveza plaćanja
pristojbe za odgovor na tužbu i za presudu, sukladno članku 4 točka 2 i članku 13
Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18) nije nastala za tuženika.

40. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. veljače 2023.

Sudac:

Jasminka Galešić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u
roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet)
istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja

2. Tuženik