1              Poslovni broj: 6 Kž-972/2022-6

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Kž-972/2022-6

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

           Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. B., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koje je protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj K-220/2019-41 od 11. veljače 2022. podnio okrivljeni S. B., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2023., u prisutnosti na javnom dijelu sjednice branitelja okrivljenika S. Č., odvjetnika iz V.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba okrivljenog S. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.               Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici broj K-220/2019-41 od 11. veljače 2022. okrivljeni S. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. te je okrivljeni, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Sud je, na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08, obvezao okrivljenika da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

 

2.               Protiv navedene presude žali se okrivljeni S. B. po branitelju S. Č., odvjetniku iz V., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i „članka 10. stavak 4. ZKP/08“, povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP/08, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 2. i 3. ZKP/08 i odluke o kazni iz članka 471 stavak 1. ZKP/08 te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu tako da se okrivljenik oslobodi od optužbe, odnosno preinači presudu u odluci o kazni tako da se okrivljeniku kaznu zatvora zamijeni radom za opće dobro ili da prvostupanjsku presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.               Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.               Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

5.               O sjednici vijeća, na zahtjev okrivljenog S. B., izviješteni su okrivljenik, odvjetnik S. Č. i državni odvjetnik. Sjednica vijeća održana je temeljem odredbe članka 475. stavak 4. ZKP/08 jer uredno pozvani okrivljenik i državni odvjetnik nisu pristupili, dok je branitelj okrivljenika odvjetnik S. Č., koji je sjednici vijeća nazočio, ponovio navode žalbe.

 

6.               Žalba okrivljenog S. B. nije osnovana.

 

7.               Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i parafrazira tu zakonsku odredbu navodeći da je izreka pobijane presude nerazumljiva proturječna sama sebi ili razlozima presude te u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi u znatnoj mjeri proturječni te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika pri čemu niti jednu od tih povreda ne obrazlaže već samo navodi da su odlučne činjenice pogrešno utvrđene iz čega proizlazi da okrivljenik, u stvari, osporava utvrđeno činjenično stanje što predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na koju žalbenu osnovu se okrivljenik također žali. Prvostupanjski sud je nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude, iznio jasne, valjane i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud zbog čega žalba okrivljenika u tom dijelu nije osnovana.

 

7.1.               Nije u pravu okrivljenik niti kada navodi da je prvostupanjski sud odlučne činjenice saznao iz nezakonitog dokaza jer su iskazi svjedoka Z. O. i R. O. dani pred policijskim istražiteljima nezakoniti i trebali su biti izdvojeni iz sudskog spisa. No, odredbom članka 213. stavak 1. ZKP/08 određeno je da državni odvjetnik može naložiti istražitelju provođenje dokaznih radnji koje su svrhovite za odlučivanje o podizanju optužnice a što je, u konkretnom slučaju, i učinjeno. Kako je dakle dokazna radnja ispitivanja svjedoka Z. O. i R. O. provedena sukladno zakonu, od strane policijskih istražitelja po nalogu državnog odvjetnika, to su iskazi imenovanih svjedoka pribavljeni zakonito zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 (a ne članka 10. stavak 4. ZKP/08 kako to pogrešno navodi okrivljenik).

 

8.               Okrivljenik pobija presudu i zbog povrede kaznenog zakona koji posebno ne obrazlaže već tu žalbenu osnovu, jednako kao zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, obrazlaže drugačijom ocjenom izvedenih dokaza i drugačijom ocjenom kaznene odgovornosti okrivljenika nego što je to utvrdio prvostupanjski sud. Stoga niti ta žalbena osnova okrivljenika nije osnovana.

 

9.               Nije u pravu okrivljenik kada navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime okrivljenik smatra da nije utvrđeno kome je okrivljenik uputio riječi da neće biti dobro te da nije utvrđeno da je mahao nožem i bejzbol palicom koje bi imao u ruci. No suglasnim iskazima oštećenih Z. O., R. O. i M. O. proizlazi da je okrivljenik došao na adresu ... u Đ. i ugledavši imenovane na dvorištu mahao u njihovom smjeru nožem i bejzbol palicom koje je držao u rukama i u više navrata vikao da neće biti dobro, da će ih ubiti i zapaliti im kuću. Kako okrivljenik navodi da je u dvorištu vidio Z. O., R. O. i M. O. kojima je rekao da neće biti dobro to proizlazi da je riječi prijetnje okrivljenik uputio svim imenovanim svjedocima jer tom prilikom nije izdvojio jednu osobu kojoj bi rekao inkriminirane prijetnje. Okrivljenik prema oštećenima maše nožem i bejzbol palicom, koji predmeti su nesporno podobni za ugrožavanje tjelesnog integriteta osoba kojima prijeti i uz to oštećenicima viče da neće biti dobro, da će ih ubiti i zapaliti im kuću što je sve objektivno podobno da kod bilo koje osobe izazove osjećaj strana i osobne ugroženosti što je u konkretnom slučaju i ostvareno jer je oštećeni Z. O. zatražio policijsku zaštitu zbog opisanog ponašanja okrivljenika.

 

9.1.               Stoga, a kako okrivljenik u žalbi nije obrazložio u čemu se sastoji nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, to je, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim jer je ozbiljno prijetio oštećenom Z. O. i njegovim roditeljima R. O. i M. O. da će ih usmrtiti, čime je kazneno djelo prijetnje počinjeno prema većem broju ljudi pa su u utvrđenom ponašanju okrivljenika ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 pa žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije osnovana.

 

10.              Okrivljenik se i žali zbog odluke o kazni navodeći da za ostvarivanje svrhe kažnjavanja nije nužno osuditi ga na bezuvjetnu kaznu zatvora već smatra da će se svrha kažnjavanja postići i zamjenom kazne zatvora radom za opće dobro. No, takav prijedlog okrivljenika nije osnovan jer je člankom 55. stavak 2. KZ/11 propisano da se rad za opće dobro ne može izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci. Kako je okrivljenik do sada četiri puta osuđivan na kazne zatvora u trajanju dužem od šest mjeseci, pri čemu je jedna kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, to je očito da dosadašnje osude nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi s pravnim propisima i pozitivnim društvenim normama ponašanja. Stoga, imajući na umu sve navedeno, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, na koju je okrivljenik osuđen po prvostupanjskom sudu, primjerena svim ispravno utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima kao i okolnostima kaznenog djela te će se takvom kaznom zatvora ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno da će ta kazna u dovoljnoj mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

 

11. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

12. S obzirom na navedeno valjalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 14. veljače 2023.

 

 

                                                                                                                PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

Dušanka Zastavniković Duplančić,v.r.