Poslovni broj: 1 Kžzd-116/2022-4

                                                                                                         Poslovni broj: 1 Kžzd-116/2022-4

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. G. zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavak 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi oštećenice kao tužiteljice maloljetne T. G. podnesene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kovm-117/2021-30. od 28. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. veljače 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

              Odbija se žalba oštećene kao tužiteljice, maloljetne T. G. kao neosnovana.

               

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kovm-117/2021-30. od 28. veljače 2022., na temelju članka 355. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) obustavljen je kazneni postupak protiv okrivljenog Z. G., OIB: …, sina J. G., rođenog ... u Z., B., s prebivalištem u … zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 2. i 6. KZ/11., temeljem optužnice oštećene kao tužiteljice maloljetne T. G., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici I. Š. od 7. siječnja 2020.

 

3. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnijela oštećena kao tužiteljica, maloljetna T. G., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici I. Š., a obje po opunomoćeniku D. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se prihvati žalba oštećenice te preinači pobijano rješenje, odnosno da se isto ukine i, po potrebi, predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. oštećenica u pobijanom rješenju navodi da se pobijano rješenje ne može ispitati jer je izreka rješenja nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima rješenja, da rješenje nema uopće razloga, odnosno da su isti potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Nadalje, navodi da je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. jer je sud pri donošenju pobijanog rješenja nepravilno primijenio odredbu članka 355. stavak 1. točka 4. kao i članka 9. ZKP/08., a što je utjecalo na donošenje pobijanog rješenja.

 

7. Prvostupanjski je sud donoseći odluku o obustavi kaznenog postupka, a protivno navodima žalbe oštećene kao tužiteljice, dao određene, iscrpne i prihvatljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a u pobijanom rješenju nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žaliteljica, niti je ovaj drugostupanjski sud, ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08., utvrdio postojanje neke od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Protivno žalbenim tvrdnjama žaliteljice, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenica na osnovu kojih je zaključio da nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optužbe zbog čega je trebalo obustaviti kazneni postupak u skladu s odredbom članka 355. stavak 1. točka 4. ZKP/08.

 

9. Oštećena kao tužiteljica osporava zaključke suda, a vezano uz egzistenciju dokaza koji ukazuju na osnovanu sumnju da bi optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo. U tu svrhu žaliteljica reproducira u bitnome iskaz oštećene s dokaznog ročišta održanog pred Županijski sudom u Zagrebu 12. prosinca 2018. pod poslovnim brojem Kir-d-154/18, zaključke stručnih osoba – djelatnika P. za zaštitu djece i mladeži G. Z. N. Š., dipl. socijalne radnice, doc.prim.dr.sc., V. S. S., pedijatrice, subspec. pedijatrijske neurologije i I. Ć. P., prof. klinički psihologinje, nalaz i mišljenje dr. sc. J. Z. od 25. veljače 2019., iskaze svjedoka B. G., J. G. i M. G., I. Š. i N. Š..

 

10. Imajući u vidu da se optužnica oštećene kao tužiteljice prvenstveno temelji na iskazu oštećene T. G., mišljenju stručnih osoba P. za zaštitu djece i mladeži grada Z. te nalazu i mišljenju psihologijske vještakinje J. Z. iz kojih dokaza ne proizlazi dostatan stupanj osnovane sumnje potrebne za opstojnost optužnice protiv okrivljenika, ispravno je prvostupanjski sud obustavio postupak protiv okrivljenog Z. G..

 

11. Naime, oštećena T. G., koja ima jedina neposrednih saznanja o inkriminiranim događajima prilikom prvog razgovora u P. za zaštitu djece nije spominjala bilo kakvo spolno zlostavljanje, niti ikakve druge neugodne događaje vezane uz okrivljenikovo ponašanje. Na drugom je razgovoru oštećenica donijela vlastite crteže, a koji su se odnosili na navodno spolno zlostavljanje od strane djeda te ispričala jedan kontekstualni događaj kada ju je djed navodno dodirivao po spolovilu, da bi se na daljnja potpitanja psihologa povukla, detaljnije ništa ne opisujući. Na kasnijim susretima nije opisivala djedovo ponašanje.

 

12. Prema nalazu djelatnika P. za zaštitu djece oštećena je pokazala reakcije nelagode i tendenciju povlačenja iz razgovora bez izraženih reakcija koje bi ukazivale na klinički značajniju traumatizaciju, na osnovu čega je prvostupanjski sud osnovano zaključio da, a imajući u vidu tada postavljenu dijagnozu – problemi u vezi s navodnim seksualnim zlostavljanjem od osobe koja ne pripada skupini rizika glavnih skrbnika, disharmoničan razvoj i stanje nakon neurorizika, djelatnici P. nisu niti potvrdili, niti isključili sumnju u spolno zlostavljanje djevojčice, stoga je i provedeno psihologijsko vještačenje oštećenice.

 

13. Iz nalaza i mišljenja psihologinje J. Z. od 25. veljače 2019. proizlazi da je oštećenica šestogodišnje dijete koje odrasta u nepovoljnim okolnostima nepotpune, proširene obitelji s majčine strane i složene obiteljske strukture obzirom na bivše i sadašnje relacije članova obitelji, vedra je i zaigrana, izrazito znatiželjna i maštovita djevojčica, bazično je zadovoljna i relaksirana, uz naznačenu emocionalnu patnju zbog nedostatka oca u njenom svakodnevnom životu. Nadalje, proizlazi da je sklona produkciji maštovnih konstrukcija u okviru realno mogućeg, a čime ima tendenciju zadiviti odrasle osobe koje je dominantno okružuju, kako bi osigurala potrebnu pažnju i divljenje, a što se može povezati i s prisutnom strepnjom koju ima u odnosu sa majkom fokusirano na doživljaj prihvaćenosti. U vrijeme vještačenja je bila opterećena roditeljskim i obiteljskim konfliktom te se ne doživljava dostatno prihvaćenom u društvu vršnjaka, u kojem se nastoji istaći bez dostatnih socijalnih vještina i takta, doživljava se odbačenom i izrugivanom, a nedostatna zaštita odraslog autoriteta predstavlja podlogu za formiranje strahova neurotskog tipa i doživljaja vlastite ugroženosti, opasnosti.

 

14. Prema mišljenju vještakinje Z., svjedočenje maloljetne oštećene T. G. je ocjenjeno manjkavim zbog sklonosti maštovnim konstrukcijama, prisutne naglašene želje da udovolji socijalnim zahtjevima i da svojim konstrukcijama pridobije odgovarajuću pažnju i doživljaj prihvaćenosti. Zaključno, vještakinja je ocijenila da je iskaz maloljetne oštećene T. G. pred Županijskim sudom u Zagrebu s psihologijske strane nevjerodostojan, odnosno neautentičan njenom izvornom iskustvu. To iz razloga što ga karakterizira izrazito mali broj detalja, nelogičnost i nekonzistentnost prikazanog događanja, nepovezanost sa širim kontekstom zbivanja, manjak primjerene emocionalne pratnje pa je iskaz potrebno sagledati u kontekstu narušenih obiteljskih odnosa, kao i u kontekstu T. sklonosti maštovnim konstrukcijama i potrebi da se doživi prihvaćenom, posebice u odnosu na majku i njenu stranu obitelji.

 

15. Imajući u vidu sadržaj naznačenih dokaza, kao i činjenicu da ostali ispitani svjedoci ili imaju posrednih saznanja od same oštećenice (I. Š., N. Š., I. Ć. P., M. R.) ili  izričito negiraju da bi okrivljenik ikada spolno zlostavljao oštećenicu (M. G., B. G. i J. G.) ispravno je prvostupanjski sud zaključio da nema dovoljno dokaza da bi okrivljenik bio osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavak 2. i 6. KZ/11. pa je na temelju odredbe članka 355. stavak 1. točka 4. ZKP/08. obustavio kazneni postupak protiv okrivljenog Z. G..

 

16. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima oštećene kao tužiteljice, maloljetne T. G. nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

             

U Zagrebu, 14. veljače 2023.

 

 

                                                                                                                                Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                                Jasna Smiljanić, v.r.